Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-2472/2025-3

R E P U B L I K A  H R V AT S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda i to Vedrane Perkušić, kao predsjednice vijeća, dr. sc. Daniele Pivčević kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te mr. sc. Zrinke Tironi kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja RB iz [adresa], oib: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Filipu Tonkoviću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika VB iz [adresa], oib: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude zbog ogluhe Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Zaprešiću poslovni broj P-589/2025-4 od 19. kolovoza 2025., dana 1. srpnja 2026.

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda zbog ogluhe Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Zaprešiću poslovni broj P-589/2025-4 od 19. kolovoza 2025. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom u točki 1. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 13.612,50 eura zajedno sa zateznim kamatama koje na iznos od 6.800,00 eura teku od 1. kolovoza 2023. do isplate, a na iznos od 6.812,50 eura teku od 19. kolovoza 2025. do isplate. U točki 2. izreke presude naloženo je tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 682,58 eura zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 19. kolovoza 2025. do isplate.

2. Žali se tuženik ne precizirajući zbog kojih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., 146/25., dalje: ZPP). U žalbi u bitnome navodi da nije točna tvrdnja iz tužbe da je izveo manje od 50% ugovorenih radova jer da je izveo približno 60% ugovorenog posla. Nadalje ističe da nema obvezu snositi cijenu koju je ugovorio drugi izvođač te smatra da eventualno može biti obvezan vratiti samo razliku između primljenog iznosa i vrijednosti izvedenih radova.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj je osporio navode žalbe kao neosnovane te predložio da drugostupanjski sud odbije žalbu kao neosnovanu.

4. Žalba je osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 13.612,50 eura sa kamatama kako je pobliže opisano u izreci pobijane odluke i troškom postupka.

6. Kako tuženik u zakonskom roku nije podnio odgovor na tužbu, prvostupanjski sud je donio pobijanu presudu zbog ogluhe, kojom je u cijelosti prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja smatrajući da su ispunjeni zakonski uvjeti iz članka 331. b ZPP-a za donošenje takve presude.

7. Prije svega, a u odnosu na navod iz odgovora na žalbu da bi žalbu trebalo odbaciti zbog nedostatka potpisa, valja navesti kako iz stanja spisa ne proizlazi da je prvostupanjski sud žalbu smatrao nepotpunom niti da je postupao po odredbama članka 109. ZPP-a radi njezina uređenja. Budući da je žalba sa potpisom tuženika dostavljena drugostupanjskom sudu na odlučivanje kao dopušten pravni lijek, ovaj sud polazi od toga da su procesne pretpostavke za odlučivanje o žalbi ispunjene.

8. Žalbeni navodi kojima tuženik osporava opseg izvedenih radova, tvrdeći da je izveo 60%, a ne manje od 50% ugovorenog posla, sami za sebe nisu dopušten žalbeni razlog protiv presude zbog ogluhe te ih ovaj sud nije mogao razmatrati kao prigovore činjenične naravi jer se sukladno članku 353. stavak 2. ZPP-a presuda zbog ogluhe ne može pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

9. Međutim, ovaj drugostupanjski sud smatra kako nisu bile ispunjene zakonske pretpostavke za donošenje takve presude u smislu odredbe članka 331.b. ZPP -a prema kojoj će sud donijeti presudu zbog ogluhe kojom se prihvaća tužbeni zahtjev ako su ispunjene sve procesnopravne i materijalnopravne pretpostavke propisane tom zakonskom odredbom. Sukladno navedenoj zakonskoj odredbi presuda zbog ogluhe može biti donesena ako su tuženiku tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu uredno dostavljeni, ako osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, ako činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u suprotnosti sa dokazima koje je sam tužitelj podnio ili s činjenicama koje su općepoznate, te ako ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu.

10. Naime, sud, i kada tuženik nije podnio odgovor na tužbu, mora ispitati sadrži li tužba sve odlučne činjenice potrebne za primjenu materijalnog prava te proizlazi li iz tako iznesenog činjeničnog supstrata osnovanost zahtjeva.

11. U predmetnoj tužbi tužitelj tvrdi da je s tuženikom sklopio ugovor o izvedbi aluminijske ograde za cijenu od 18.000,00 EUR, da je tuženiku isplatio 16.800,00 EUR, da je tuženik izvršio manje od polovice ugovorenih radova te da je nakon ostavljanja naknadnog roka došlo do raskida ugovora po samom zakonu. Nadalje navodi da je od drugog izvođača pribavio ponudu za dovršetak radova u iznosu od 14.812,50 EUR te iz razlike između tog iznosa i preostalog neplaćenog dijela prvotno ugovorene cijene od 1.200,00 EUR izvodi zahtjev za isplatu 13.612,50 EUR.

12. Međutim, iz takvih navoda ne proizlazi pravna osnova za dosudu upravo navedenog iznosa. Naime, tužitelj zahtjev istodobno temelji na stjecanju bez osnove i na naknadi štete. Riječ je o različitim institutima obveznog prava koji imaju različite pretpostavke nastanka i različit sadržaj obveze.

13. Ako bi se zahtjev temeljio na pravilima o stjecanju bez osnove nakon raskida ugovora, tada bi odlučna činjenica bila vrijednost onoga što je svaka strana primila po raskinutom ugovoru te eventualna vrijednost već izvedenih radova. U tom slučaju iz samih navoda tužbe ne proizlazi kako je izračunat iznos od 13.612,50 EUR niti je navedena vrijednost radova koje je tuženik do raskida eventualno izveo.

14. S druge strane, ako bi se zahtjev temeljio na naknadi štete zbog neispunjenja ugovora, tada bi tužitelj morao iznijeti činjenice iz kojih proizlaze pretpostavke ugovorne odgovornosti za štetu te opseg nastale štete. Sama okolnost da je drugi izvođač dao ponudu za dovršetak radova u određenom iznosu ne znači sama po sebi da upravo taj iznos predstavlja štetu koju je tuženik dužan naknaditi.

15. Valja istaknuti da tužitelj svoj zahtjev ne temelji na stvarno izvršenom trošku dovršetka radova, nego na ponudi drugog izvođača. Iz navoda tužbe nije razvidno je li taj posao ugovoren, jesu li radovi izvedeni te u kojem opsegu, niti postoji obrazloženje zbog kojeg bi sama ponuda predstavljala mjerodavno mjerilo za utvrđenje štete.

16. Nadalje, iz činjeničnih navoda tužbe ne proizlazi ni na koji je način utvrđeno da je tuženik izveo manje od 50% ugovorenog posla, odnosno kolika je vrijednost izvedenih radova. Iako se u postupku povodom presude zbog ogluhe istinitost navoda tužbe pretpostavlja, sud ipak mora moći iz tih navoda izvesti zaključak o osnovanosti zahtjeva.

17. Stoga osnovanost tužbenog zahtjeva ne proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi odnosno iz samih navoda tužbe ne proizlazi jasno i potpuno zašto bi tužitelju pripadao upravo iznos od 13.612,50 EUR niti je razjašnjena pravna osnova zahtjeva (restitucija nakon raskida ugovora ili ugovorna šteta) pa je pobijana odluka donesena pogrešnom primjenom odredbe članka 331.b. ZPP-a, zbog čega ju je trebalo ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje primjenom članka 369. stavak 1. ZPP-a.

18. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će otkloniti nedostatke na koje mu je ukazano ovim rješenjem te će ispitati jesu li u konkretnom slučaju bile ispunjene pretpostavke iz članka 331.b ZPP-a. Pri tome će ocijeniti proizlazi li iz činjeničnih navoda tužbe i priloženih isprava osnovanost zahtjeva za isplatu utuženog iznosa te nakon toga donijeti novu i na zakonu osnovanu odluku.

U Splitu 1. srpnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Vedrana Perkušić