Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Gž-2196/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Tihane Pivac, kao predsjednice vijeća, Ane Grbavac kao suca izvjestitelja, člana vijeća te Marijana Miletića, kao člana vijeća u pravnoj stvari prvotužitelja KE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i drugotužitelja RE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koje zastupaju punomoćnici – odvjetnici iz Odvjetničkog društva Ljubičić – Vrdoljak & partneri iz Splita, protiv tuženika ZE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Karlo Siminiati Čupić, odvjetnik u Splitu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-3573/2020-38 od 3. srpnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 1. srpnja 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-3573/2020-38 od 3. srpnja 2025.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:
I Nalaže se tuženiku ZE, OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od petnaest (15) dana isplatiti prvotužitelju KE, OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 7.500,00 eura zajedno sa zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 16. listopada 2020. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine II Nalaže se tuženiku ZE, OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od petnaest (15) dana isplatiti drugotužitelju RE, OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 3.750,00 eura zajedno sa zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 16. listopada 2020. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine III Nalaže se tuženik ZE OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana, naknaditi tužiteljima KE, OIB: [osobni identifikacijski broj] i RE, OIB: [osobni identifikacijski broj] troškove parničnog postupka u iznosu od 2.443,75 eura, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka odbija kao neosnovan.
2. Protiv prvostupanjske presude žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25- dalje: ZPP), predlažući da drugostupanjski sud prihvati žalbu tuženika i preinači prvostupanjsku presudu na način da odbije tužbeni zahtjev tužitelja i obveže tužitelje na naknadu troška postupka tuženiku ili da pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 11.000,00 eura koje da im duguje tuženik kojem je njihova zajednička pravna prednica za vrijeme života pozajmila novac.
6. Po provedenom postupku prvostupanjski sud je utvrdio slijedeće činjenice:
- da među strankama tijekom postupka nije bilo sporno da je pokojna ME bila majka prvotužitelja i baka drugotužitelja i tuženika, kao ni to da je ista umrla, kao što nije bilo sporno da je tuženik od pokojne ME primio 15.000,00 eura,
- da nije sporno da su prvotužitelj sin umrle ME, a drugotužitelj i tuženik njezini unuci, odnosno sinovi njezinog pokojnog sina, pa samim time ne bi bilo sporno i to da su oni ujedno njezini potomci i njezini zakonski nasljednici,
- da je čitanjem pisane oporuke pred svjedocima, koja prileži spisu suda poslovni broj P-4325/2020 (sada P-3109/2021) utvrđeno da je pokojna ME u toj oporuci kao oporučne nasljednike navela prvotužitelja, drugotužitelja, tuženika i treću osobu-nevjestu ŠE i da se taj postupa vodi radi utvrđenja ništetnosti predmetne oporuke koji da nije pravomoćno okončan,
- da su stranke postupka zakonski nasljednici pokojne ME te da su postali njezini nasljednici već časom njezine smrti, pa su aktivno legitimirani za vođenje predmetnog postupka, tim više, isti su i navedeni u oporuci kao oporučni nasljednici, neovisno o tome što se vodi postupak radi utvrđenja kako ista nije pravno valjana,
- da iskaze tužitelja i svjedoka DE, UE, ŠE, EE, CE, IE te JE sud ocjenjuje kao životne, logične, uvjerljive, te isti nisu u suprotnosti jedni s drugima, nisu kontradiktorni, dok iskaze tuženika i svjedoka ĆE, HE, FE, VE i BE sud da ocjenjuje kao nevjerodostojne, proturječne i neživotne, iskonstruirane za potrebe postupka,
- da je sud posebno cijenio iskaz svjedokinje ŠE, majke drugotužitelja i tuženika i njezino držanje prilikom samog iskazivanja, prilikom kojeg je bila posebno emotivna i doimala se da joj ova situacija nije lagodna već upravo suprotno, da je ista u svom iskazu koji se podudara s iskazom svjedokinje UE jasno iskazala da je rekla tuženiku-sinu da mora vratiti novac stricu i bila se spremna zadužiti kako bi se riješio dug, jednako tako da joj je sam tuženik rekao za pozajmicu.
7. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud zaključuje da je želja pokojne ME doista bila isključivo pomoći tuženiku prilikom kupnje vozila, ali s jasnom namjerom pozajmljivanja novca i s jasnim očekivanjem vraćanja istog, pa da je zahtjev tužitelja osnovan sukladno članku 499. stavka 1.Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj dalje: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23-dalje ZOO). Ugovor o zajmu između pokojne ME i tuženika da je doista i sklopljen pa da tuženik, prvotužitelju i drugotužitelju kao zakonskim nasljednicima, koji su sukladno odredbi članka 129. Zakona o nasljeđivanju Zakona o nasljeđivanju (Narodne novine br. 48/2003., 163/2003., 35/2005., 127/2013., 33/2015., 14/2019. -dalje: ZN) ostavinu svoje prednice ovlašteni zahtijevati i prije donošenja rješenja o nasljeđivanju, duguju utužene iznose upravo po osnovi obveze povrata zajma. S druge strane tuženik da nije u postupku dokazao da bi se radilo o nekom drugom eventualnom poslu među strankama, a na što tuženik želi ukazati, pa da je tuženik u obvezi povratiti utuženi iznos zajma.
8. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga te pazeći po službenoj dužnosti na određene bitne povrede odredaba postupka, ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje kako nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP, na koje ukazuje žalba, kao niti povrede na koje sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP, tako da se zakonitost i pravilnost prvostupanjske presude može ispitati.
9. Ovako utvrđeno činjenično stanje žalbenim navodima žalitelja nije dovedeno u sumnju te ga kao pravilnog prihvaća i ovaj sud drugog stupnja jer je sud prvog stupnja u postupku izvedene dokaze cijenio pravilnom primjenom članka 8. ZPP, ocjenjujući svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj međusobnoj povezanosti dajući pri tom za svoju ocjenu jasne i uvjerljive razloge koji imaju činjeničnu i pravnu podlogu.
10. S obzirom na pravilno utvrđeno činjenično stanje, sud je prvog stupnja pravilno primijenio i materijalno pravo kada je prihvatio zahtjev tužitelja i obvezao tuženika da vrati tužiteljima-zakonskim nasljednicima pok. ME utužene iznose i to prvotužitelju, kao sinu iste iznos od 7.500,00 EUR, a drugotužitelju kao unuku iste iznos od 3.750,00 EUR.
11. Neovisno o tome što iza pok. ME nije doneseno rješenje o nasljeđivanju koje ima samo deklaratorni karakter, u okolnostima kada je prvostupanjski sud sukladno članku 12. ZPP utvrdio tko su zakonski nasljednici iste koji su ujedno i njeni oporučni nasljednici i u kojem dijelu, a koji ostavinu sukladno članku 129. ZN mogu zahtijevati i prije donošenja rješenja o nasljeđivanju, to nisu osnovani žalbeni navodi žalitelja da nedostaje aktivna legitimacija za predmet spora. Sukladno članku 5. stavku 1. ZN ostaviteljevom smrću prelazi njegova ostavina na nasljednike, čime postaje njegovo nasljedstvo, radi čega nije nužno donošenje rješenja o nasljeđivanju. Nasljednikom se, dakle, postaje u trenutku ostaviteljeve smrti, kad nasljednik stječe nasljedno pravo i na njega tad po sili zakona prelazi ostavina umrle osobe. Time je i ostaviteljeva tražbina koja je predmet ovog parničnog postupka u trenutku ostaviteljeve smrti postala nasljedstvo tužitelja, pa su stoga aktivno legitimirani u ovom sporu, kako to i osnovano navodi prvostupanjski sud.
12. Kako iz tijeka postupka proizlazi da je pok. ME pozajmila novac tuženiku-unuku za kupnju vozila, a što je potvrdio i veći broj ispitnih svjedoka, kao i svjedoci oporuke koji u iskazu navode kako je tuženik zapisivao koliko i kome treba vratiti duga i kako je rekao da će ga vratiti u sljedećoj godini, te i sama majka drugotužitelja i tuženika kada navodi da joj je tuženik rekao za pozajmicu, čiji je iskaz prvostupanjski sud posebno cijenio a imajući u vidu da su stranke postupka sinovi iste. Dakle želja pok. ME je bila da pomogne tuženiku kod kupnje vozila pozajmljivanjem novca s namjerom vraćanja istog a ne da mu daruje novac, jer tako nešto žalitelj nije dokazao kao što nije dokazao ni da bi se eventualno radilo o nekom drugom poslu između stranaka.
13. Obzirom da su tužitelji dokazali da se radi o ugovoru o zajmu za kojeg nije potrebna pisana forma jer je isti nastao sporazumom stranaka to je osnovano prvostupanjski sud obvezao tuženika da tužiteljima kao zakonskim nasljednicima pok. ME sukladno članku 129. ZN i 499. stavak 1. ZOO vrati utužene iznose, kao i kamate na te iznose od podnošenja tužbe (dospijeća), slijedom čega se žalba istog ukazuje neosnovanom.
14. Također nisu osnovani ni žalbeni navodi tuženika da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu postupka iz odredbe članak 354. stavak. 2. točka 12. ZPP, obzirom da je isti odluku donio u okviru zahtjeva i u skladu sa važećom valutom, pa se ne radi o prekoračenju kako to neosnovano smatra žalitelj.
15. Dakle, žalbenim razlozima žalitelja nije dovedena u pitanje zakonitost pobijane presude koja je zasnovana na utvrđenom činjeničnom stanju i donesena uz pravilnu primjenu mjerodavnih materijalnopravnih odredaba. Suprotno žalbenim navodima žalitelja utvrđenja prvostupanjskog suda u skladu su provedenim dokazima u postupku, a sud je u postupku izvedene dokaze ocijenio po svom slobodnom uvjerenju, koje uvjerenje je opravdao uvjerljivim i logičnim razlozima koji imaju uporište u izvedenim dokazima. Kako ta ocjena nije dovedena u sumnju žalbenim navodima žalitelja, to drugostupanjski sud prihvaća kao pravilnu ocjenu dokaza koju je dao sud prvog stupnja. Osporavajući navedena činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda žalitelji se u svojim žalbenim navodima zadržava na tome da sudskoj ocjeni dokaza suprotstavljaju vlastitu ocjenu dokaza. Sudska ocjena dokaza koju je učinio prvostupanjski sud i koja je prihvaćena od strane drugostupanjskog suda suglasna je odredbi članka 8. ZPP i takva ocjena dokaza žalbom nije dovedena u sumnju jer nema proturječja između obrazloženja prvostupanjske presude i izvedenih dokaza.
16. Pravilna je i odluka o trošku postupka kako po osnovu tako i visini (članak 154. stavak 1. i 155. ZPP), koja žalbenim navodima žalitelja nije dovedena u sumnju.
17. Budući da nisu ostvareni razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija, kao ni oni na koje ovaj žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP, to je žalbu žalitelja valjalo odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu po osnovi odredbe članka 368. stavak 1. ZPP.
U Splitu 1. srpnja 2026.
Predsjednica vijeća
Tihana Pivac
