1              Poslovni broj: II Kž-26/2024-5

Poslovni broj: II Kž-26/2024-5

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja dr.sc. Lane Petö Kujundžić, predsjednice vijeća, te mr.sc. Ljiljane Stipišić i Snježane Hrupek-Šabijan, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marine Kapikul, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog J. Š., zbog kaznenih djela iz članka 158. stavka 1. i 5. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21. - dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Velikoj Gorici, broj Kovm-6/2023. od 12. prosinca 2023. o produljenju mjera opreza nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 18. siječnja 2024.,

r i j e š i o j e

Odbija se žalba okrivljenog J. Š. kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranim prvostupanjskim rješenjem, nakon podignute optužnice protiv okrivljenog J. Š., zbog kaznenog djela iskorištavanja djece za pornografiju iz članka 163. stavka 1. KZ/11, kaznenog djela upoznavanja djece s pornografijom iz članka 165. stavka 1. KZ/11, dva kaznena djela spolne zlouporabe djeteta mlađeg od petnaest godina iz članka 158. stavka 1. i 5. KZ/11 i kaznenog djela iskorištavanja djece za pornografiju iz članka 163. stavka 2. KZ/11., pod točkom I izreke rješenja, na temelju članka 98. stavka 5. u vezi sa člankom 98. stavak 1. i 2. točke 3., 4. i 5. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22. – dalje: ZKP/08.) okrivljenom J. Š. produljene su mjere opreza i to: obveza redovitog javljanja nadležnoj Policijskoj postaji Belišće svakog prvog petka u mjesecu; zabrana približavanja djetetu žrtvi T. B. iz Z., na udaljenost manju od 100 metara te zabrana uspostavljanja ili održavanja izravne ili neizravne veze (telefonom, internetom, mobilnim aplikacijama) sa žrtvom T. B. Pod točkom II izreke određeno je kako će izvršenje mjere opreza obveze redovitog javljanja izvršavati Policijska postaja Belišće, a izvršenje mjera opreza zabrane približavanja žrtvi i uspostave izravne ili neizravne veze sa žrtvom Policijska postaja Zaprešić. Pod točkom III izreke određeno je kako će mjere opreza trajati dok za to postoji potreba, a najdulje do izvršnosti presude, dok će sud svaka dva mjeseca ispitati po službenoj dužnosti postoji li još potreba za mjerom opreza. Pod točkom IV izreke okrivljeni J. Š. upozoren je sukladno članku 98. stavku 1. ZKP/08 da će, u slučaju kršenja mjere opreza, iste biti zamijenjene istražnim zatvorom.

2. Žalbu protiv navedenog rješenja podnio je okrivljeni J. Š. po branitelju, odvjetniku B. O., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da drugostupanjski sud usvoji žalbu i preinači pobijano rješenje na način da odbije prijedlog za produljenjem mjere opreza, podredno da ukine pobijano rješenje i uputi predmet na ponovno postupanje.

3. Spis je u skladu sa člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

4. Žalba nije osnovana.

5. Prvostupanjski je sud za svoju odluku dao jasne, određene i dostatne razloge, koje u cijelosti prihvaća i Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, i to kako u odnosu na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke za daljnju primjenu mjera opreza protiv okrivljenog J. Š. tako i u odnosu na postojanje posebne pretpostavke iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08., a zbog koje su istražnozatvorske osnove te mjere opreza bile određene i produljene. Stoga nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. koju ističe okrivljenik.

6. Suprotno žalbenom navodu o nedostatku obrazloženja za postojanje osnovane sumnje, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio i valjano obrazložio postojanje temeljne pretpostavke za daljnju primjenu mjera opreza protiv okrivljenog J. Š., koja proizlazi iz grupno pobrojanih materijalnih i personalnih dokaza prikupljenih tijekom istrage (točka 6. pobijanog rješenja), a koje dokaze je prvostupanjski sud naveo u pobijanom rješenju, iz čijeg sadržaja navedenog u optužnici proizlazi odgovarajući stupanj osnovane sumnje da je ovaj okrivljenik počinio kaznena djela koja mu se stavljaju na teret. Pritom valja napomenuti da pri odlučivanju o istražnom zatvoru ni prvostupanjski niti drugostupanjski sud kada odlučuju o istražnom zatvoru nisu ovlašteni utvrđivati činjenice, ocjenjivati dokaze te odlučivati o kaznenoj odgovornosti okrivljenika, već je to zadatak raspravnog vijeća u stadiju rasprave ukoliko optužnica bude potvrđena.

7. U odnosu na postojanje posebne istražnozatvorske osnove iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08., pravilan je zaključak prvostupanjskog suda o postojanju opasnosti od ponavljanja kaznenog djela koja se može uspješno prevenirati mjerama opreza specificiranima u pobijanom rješenju.

7.1. Kada se s jedne strane analizira kriminalna količina, težina, način počinjenja i okolnosti inkriminiranih kaznenog djela, iskazana upornost i kriminalna volja okrivljenika pri čemu je on tempore criminis iskoristio mladu životnu dob i naivnost jedanaestogodišnje žrtve te s druge strane ima u vidu kako se radi o osobi mlađe životne dobi dosada neosuđivanoj koja se uredno pridržavala izrečenih mjera opreza, ocjena je i drugostupanjskog suda da i dalje postoji opasnost od ponavljanja kaznenih djela koja se s uspjehom može otkloniti mjerama opreza te time utjecati na okrivljenika da svoje ponašanje uskladi sa zakonom.

7.2. Naime, drugostupanjski sud ističe kako su prema optuženiku još od početka kaznenog postupka, određene mjere opreza kao manje tegobne od istražnog zatvora upravo vrednujući okolnosti njegove ranije neosuđivanosti i mlađe životne dobi, pa su ograničenja prava koja je optuženik sukladno pobijanom rješenju dužan podnijeti u razmjeru s interesima kaznenog postupka koji se time ostvaruju.

7.3. Slijedom navedenog, neprihvatljive su žalbene tvrdnje okrivljenika kojima ističe kako mu mjera opreza obveze redovitog javljanja nadležnoj policijskoj postaji predstavlja opterećenje budući da okrivljenik boravi u Nj. te više od godinu dana svakog petka u mjesecu putuje u R. H. kako bi uredno poštivao i izvršavao izrečenu mjeru, što mu prouzrokuje izdašne financijske troškove s obzirom da je mlađi punoljetnik koji nije zaposlen, pa stoga predlaže da se ubuduće javlja preko telefona.

7.4. Naime, upravo se ovako produljenim mjerama opreza uz upozorenje okrivljeniku o zamjeni tih mjera istražnim zatvorom, može preventivno djelovati u cilju otklanjanja opasnosti od ponavljanja kaznenih djela, a koja opasnost nedvojbeno postoji te se istima doista na najmanji mogući način zadire u osobni život okrivljenika, a ograničenja prava koja je okrivljenik sukladno pobijanom rješenju dužan podnijeti u razmjeru su s interesima kaznenog postupka koji se time ostvaruju, pri čemu se ističe kako mjere opreza ni na koji način ne ometaju optuženika u svakodnevnom životu. Stoga to što se optuženik mjera opreza uredno pridržava sasvim sigurno nije razlog za njihovo ukidanje, jer bi u suprotno one bile zamijenjene istražnim zatvorom kao strožom mjerom. Osim toga, žalitelju se napominje kako se izricanjem mjera opreza ne pogoduje okrivljeniku već se svrha istražnog zatvora u kaznenom postupku ostvaruje mjerom kojom se najmanje zadire u okrivljenikova prava i slobode.

8. S obzirom da ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 18. siječnja 2024.