1                            Poslovni broj: II Kž-20/2024-6

Poslovni broj: II Kž-20/2024-6

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja dr.sc. Lane Petö Kujundžić, predsjednice vijeća te mr.sc. Ljiljane Stipišić i Snježane Hrupek - Šabijan, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nevene Popović, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog K. S., zbog kaznenog djela iz članka 111. točke 4. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11.,144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21. i 114/22., dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu, broj Kov-58/2023-6 od 15. prosinca 2023. o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 18. siječnja 2024.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba okrivljenog K. S. kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Varaždinu, broj Kov-58/2023-6 od 15. prosinca 2023., nakon podignute optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Varaždinu broj KO-DO-34/2023. od 13. prosinca 2023., protiv okrivljenog K. S. zbog kaznenog djela protiv života i tijela - teškog ubojstva iz članka 111. točke 4. KZ/11. i drugih, na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22., dalje: ZKP/08.) produljen je istražni zatvor protiv okrivljenog K. S. iz zakonske osnove iz članka 123. stavka 1. točke 3. i 4. ZKP/08. U istražni zatvor okrivljeniku je uračunato vrijeme lišenja slobode od 16. lipnja 2023. pa nadalje.

2. Žalbu protiv tog rješenja podnio je okrivljeni K. S. po branitelju, odvjetniku D. K., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se žalba prihvati i ukine istražni zatvor određen protiv okrivljenika i istog pusti na slobodu, uz eventualno određivanje mjera opreza iz članka 98. stavka 2. ZKP/08.

3. Prije održavanja sjednice vijeća spis je, u skladu s člankom 495. u vezi sa člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na uvid.

4. Žalba nije osnovana.

5. Prema ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio sve činjenice koje su odlučne za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenog K. S. iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točkama 3. i 4. ZKP/08. Također je za svoju odluku dao jasne, određene i dostatne razloge i to, kako one koji se odnose na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. za primjenu mjere istražnog zatvora, tako i one koji se odnose na postojanje posebnih pretpostavki za primjenu mjere istražnog zatvora protiv tog okrivljenika te neprikladnosti njegove zamjene blažim mjerama, a koje razloge u cijelosti prihvaća i ovaj sud drugog stupnja. Stoga nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., na koju očito upire žalitelj.

6. Osnovana sumnja da je okrivljeni K. S. počinio kazneno djelo iz članka 111. točke 4. KZ/11. i kazneno djelo iz članka 331. stavak 1. KZ/11, proizlazi iz podignute optužnice i dokaza na kojima se ista temelji, pa je i prema ocjeni drugostupanjskog suda ostvaren dostatan stupanj osnovane sumnje da bi okrivljenik počinio predmetna kaznena djela, a koji stupanj sumnje je potreban za produljenje istražnog zatvora. Stoga, okrivljenikova vlastita analiza i osobna ocjena dokaza, nije od utjecaja na odluku o istražnom zatvoru jer niti prvostupanjski niti drugostupanjski sud kod odluke o istražnom zatvoru nisu ovlašteni ocjenjivati dokaze, kao i pravnu oznaku kaznenog djela, već je to ovlaštenje raspravnog vijeća ako optužnica bude potvrđena.

7. Nadalje, i ovaj drugostupanjski sud smatra da postoji takva opasnost od ponavljanja kaznenog djela da jedino istražni zatvor predstavlja prikladnu mjeru sa ciljem onemogućavanja okrivljenika u tome. Pobijano rješenje se pri tome pravilno poziva na činjenicu da se okrivljeniku u ovom postupku stavlja na teret počinjenje dva kaznena djela (jedno kazneno djelo teškog ubojstva iz članka 111. točke 4. KZ/11. te kazneno djelo nedozvoljenim posjedovanjem, izradom i nabavljanjem oružja i eksplozivnih tvari iz članka 331. stavka 1. KZ/11.), da je isti ranije činio kaznena djela zbog čega je osuđivan i to u 16 navrata zbog pretežito imovinskih delikata te jednom i zbog istog kaznenog djela nedozvoljenog posjedovanja, izrade i nabavljanja oružja i eksplozivnih tvari i da je, prema opisu iz optužnice, iskazao iznimnu bezobzirnost, ustrajnost i odlučnost u inkriminiranom postupanju, a stoga i izražen visok stupanj kriminalne volje. Ove okolnosti u međusobnoj povezanosti upućuju na zaključak o opasnosti iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP708.

8. Nasuprot žalbenim navodima okrivljenika, prvostupanjski sud pravilno je utvrdio postojanje posebne zakonske osnove za produljenje istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. točke 4. ZKP/08. Okrivljenom K. S. se u ovom kaznenom predmetu podignutom optužnicom stavlja na teret da je počinio kazneno djelo teškog ubojstva iz članka 111. točke 4. KZ/11. za koje je propisana kazna zatvora najmanje 10 godina ili kazna dugotrajnog zatvora. Prvostupanjski sud ispravno zaključuje, a što je i pravilno obrazložio, kako je u konkretnom slučaju istražni zatvor nužan radi neometanog odvijanja postupka za kazneno djelo kod kojeg su okolnosti počinjenja posebno teške. U prilog postojanja okolnosti koje nadilaze ionako teške okolnosti svojstvene terećenom mu kaznenom djelu drugostupanjski sud ističe način počinjenja tog kaznenog djela koji ukazuje na bestijalno postupanje okrivljenog K. S., kojemu se stavlja na teret da je žrtvu ubio u prostoru njezina objekta gdje se osjećala sigurnom, očito iskoristivši njezino povjerenje, a zatim da je prikrio tragove počinjenja djela, prvenstveno tijelo žrtve, ponašajući se kao da se nije ništa dogodilo, prodao imovinu žrtve, napustio V. žrtvinim vozilom, kojeg da je također prisvojio i njime se koristio. Stoga ispravno zaključuje prvostupanjski sud da je istražni zatvor protiv ovog okrivljenika nužan zbog neometanog odvijanja kaznenog postupka jer bi puštanje na slobodu osobe za koju postoji osnovana sumnja da je počinila takvo kazneno djelo imalo za posljedicu stvaranje osjećaja uznemirenosti javnosti što bi u konačnici dovelo do umanjenja ugleda i povjerenja u kazneno pravosuđe. Stoga je u konkretnoj situaciji opravdano dati prednost javnom interesu da okrivljenik ostane u istražnom zatvoru pred njegovim osobnim pravom na slobodu.

9. Nadalje, okrivljenik u žalbi predlaže da se istražni zatvor zamijeni mjerama opreza, no, i ovaj drugostupanjski sud je stava kako se svrha istražnog zatvora, s obzirom na kvalitetu i značaj svih odlučnih okolnosti u pogledu zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točkama 3. i 4. ZKP/08., ne bi mogla ostvariti niti jednom od blažih mjera predviđenih odredbama ZKP/08.

10. Slijedom svega navedenog, a budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 18. siječnja 2024.