Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Gundulićeva 27

S p l i t

Pr-809/2023-30

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

PRESUDA NA TEMELJU ODRICANJA

Općinski sud u Splitu, po sutkinji tog suda Katici Bojčić Vidović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice EN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnica Martina Radić Šunjić, odvjetnica u Splitu, protiv tuženika Klinički bolnički centar Split, OIB:51401063283, 21000 Split, Spinčićeva 1, kojeg zastupa punomoćnica Katarina Zrilić, odvjetnica u Splitu, radi isplate, nakon održane usmene i javne glavne rasprave zaključene 14. svibnja 2026. u nazočnosti punomoćnice tužiteljice i punomoćnice tuženika, dne 1. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Dužan je tuženik, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplatiti tužiteljici razliku manje isplaćene plaće i naknade plaće za razdoblje od 1. 7. 2018. do 14. 8. 2019. u ukupnom iznosu od 747,50 EUR bruto zajedno s pripadajućom:

- zakonskom kamatom koja na iznos od 51,18 EUR koja teče od 15. kolovoz 2018.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 81,60 EUR koja teče od 15. rujan 2018.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 94,22 EUR koja teče od 15. listopad 2018.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 74,13 EUR koja teče od 15. studeni 2018.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 89,94 EUR koja teče od 15. prosinac 2018.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 85,25 EUR koja teče od 15. siječanj 2019.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 66,76 EUR koja teče od 15. veljača 2019.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 95,16 EUR koja teče od 15. ožujak 2019.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 97,05 EUR koja teče od 15. travanj 2019.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 12,21 EUR koja teče od 15. svibanj 2019. do isplate, koja se kamata na navedene iznose do 31.12.2022. obračunava po stopi u skladu sa odredbom čl.29.st.2. ZOO-a (''NN'' 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21), a od 1. 1. 2023. pa do 31.12.2023. po stopi iz izmijenjene odredbe čl.29.st.2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3% poena, a od 1. 1. 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, bez zakonskih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak.

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu, a koji glasi:

" I. Dužan je tuženik, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplatiti tužiteljici razliku manje isplaćene plaće i naknade plaće u ukupnom iznosu od 700,00 eura za razdoblje od 14.08.2019.g. do 30.09.2024.g sa zakonskom kamatom koja na pojedini mjesečni iznos od po 20,00 eura teče od 15. mjesecu za prethodni mjesec do isplate, koja se zakonska zatezna kamata na navedene iznose do 31.12.2022.g. obračunava po stopi u skladu sa odredbom čl.29.st.2. ZOO-a (''NN'' 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21), a od 01.01. 2023.g. pa nadalje po stopi iz izmijenjene odredbe čl.29.st.2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8 % poena, a u ostalim odnosima za 3% poena, osim u dijelu koji se odnosi na isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak."

III. Dužan je tuženik, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplatiti tužiteljici parnični trošak u iznosu od 1.288,50 eura na račun punomoćnice tužiteljice odvjetnice Martine Radić Šunjić koji se kod OTP banke d.d. vodi pod brojem IBAN: [broj bankovnog računa], sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 1. srpnja 2026. do isplate koja se na navedeni iznos obračunava po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine.

IV. Dužna je tužiteljica, u roku od 15 dana, naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 375,00 eura.

Obrazloženje

1.Tužiteljica je dne 21. srpnja 2023. podnijela ovom sudu tužbu protiv tuženika radi isplate. U tužbi se navodi kako je zaposlena kod tuženika na radnom mjestu zdravstveni djelatnik-primalja pri Klinici za ženske bolesti i porode te je obavljajući poslove svog radnog mjesta dužna nakon završetka svog radnog vremena ostati dodatnih 30 minuta kako bi obavila primopredaju službe, a što nije evidentirano niti isplaćeno od strane tuženika. Odlukom tuženika od 28.12.2022. utvrđeno je da se višak iznad mjesečnog fonda sati plaća kao prekovremeni rad pa prema tome tužiteljica ima pravo da joj se sati odrađeni prilikom primopredaje službe obračunaju i isplate kao prekovremeni rad. Osim toga, tužiteljica je obavljajući poslove svog radnog mjesta pružala zdravstvenu skrb i pacijentima oboljelima od bolesti Covid-19, a tuženik prilikom isplate i obračuna plaće nije uzeo u obzir i Covid dodatak. Prethodne činjenice imaju za posljedicu pogrešan obračun i isplatu svih naknada koje se utvrđuju kao prosjek prethodno isplaćenih plaća i to naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i naknade plaće zbog privremene nesposobnosti za rad. Slijedom prednjeg, tužiteljica potražuje isplatu razlike manje isplaćene plaće u bruto iznosu za razdoblje od 1. 7. 2018. do dana dostave podataka od strane tuženika, dakle, tužiteljica je postavila stupnjevitu tužbu, a po pribavi dokumentacije i nakon provedenog vještačenja određeno će postaviti tužbeni zahtjev (čl. 186.b. ZPP).

2. U odgovoru na tužbu od 17. studenoga 2023. tuženik u cijelosti osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Tuženik ističe kako niti jedan radnik ne ostaje svakog dana nakon isteka radnog vremena 30 minuta duže radi primopredaje službe pa tako ni tužiteljica, već poneki radnici, najčešće nakon dežurstva ili rada u turnusu, budu zaduženi za primopredaju službe i ostanu malo duže nakon isteka radnog vremena, nekada 5 minuta, nekada 30 minuta, maksimalno 30 minuta, maksimalno 30 minuta, a na tužiteljici je teret dokaza da je svaki dan od cca 1000 radnih dana u utuženih 5 godina bila zadužena za primopredaju i da je baš svaka primopredaja trajala 30 minuta. Nadalje, navodi kako je primopredaja pravno regulirana tek Dodatkom II Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja koji je stupio na snagu 1. rujna 2019. pa je i iz tog razloga tužbeni zahtjev neosnovan za onaj dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na razdoblje prije 1. rujna 2019. Nadalje, navodi kako tužiteljica nikada nije obavljala poslove pružanja zdravstvene skrbi pacijentima oboljelima od bolesti Covid-19 u ustrojstvenim jedinicama koje pružaju skrb oboljelima od bolesti Covid – 19 stoga nema pravo na isplatu posebne nagrade sukladno odluci o posebnoj nagradi za obavljanje poslova vezanih za pružanje zdravstvene skrbi pacijentima oboljelima od bolesti Covid -19. Predlaže tužbeni zahtjev odbiti u cijelosti kao neosnovan.

3. Rješenjem ovog suda od 30. prosinca 2024. pozvana je tužiteljica da postavi precizno, potpuno i određeno tužbeni zahtjev (čl. 186.b st.3. ZPP), s obzirom na to da tužiteljica u tužbi ni ne tvrdi da je tražila od tuženika potrebne podatke te da joj tuženik ne želi dati podatke potrebne za postavljanje određenog zahtjeva u smislu odredbe čl. 186.b ZPP-a.

4. Podneskom od 10. siječnja 2025. tužiteljica je postavila određeni tužbeni zahtjev na način da potražuje od tuženika na ime razlike manje isplaćene plaće i naknade plaće ukupan iznos od 1.500,00 eura bruto za razdoblje od 1. 7. 2018. do 30. 9. 2024. sa zakonskom zateznom kamatom koja na pojedini mjesečni iznos od 20,00 eura teče od 15. u mjesecu za prethodni mjesec do isplate.

5. U podnesku od 26. ožujka 2025. tuženik navodi da je predmetna tužba nepodobna za raspravljanje, predlaže istu odbaciti, a ujedno se protivi uređenom tužbenom zahtjevu kao nepodobnom za raspravljanje. Tuženik se protivi i točki II. petita tužbenog zahtjeva jer je za isti potrebna specijalna punomoć koja ne prileži spisu.

6. Na ročištu od 12. lipnja 2025. tužiteljica je povukla tužbeni zahtjev za iznos od 700,00 eura za razdoblje od 14. 8. 2019. do 30. 9. 2024., a ukoliko tuženik ne pristaje na povlačenje, to se ista odriče tužbenog zahtjeva u tom dijelu, dok je tuženik izjavio kako se protivi djelomičnom povlačenju tužbe za iznos od 700,00 eura za razdoblje od 14. 8. 2019. do 30. 9. 2024. , a ukoliko sud donese rješenje kojim usvaja djelomično odricanje od tužbenog zahtjeva to popisuje troškove postupka i to sastava podneska od 26. 3. 2025. i pristupa na ročište od 12. 6. 2025. po 200,00 eura uvećano za PDV.

7. Kako se tužiteljica odrekla dijela tužbenog zahtjeva i to za iznos od 700,00 eura za razdoblje od 14. 8. 2019. do 30. 9. 2024. , a za odricanje od tužbenog zahtjeva nije potreban pristanak tuženika, to je na temelju odredbi čl. 331.a. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - drugdje u tekstu ZPP) valjalo donijeti presudu kojom se tužbeni zahtjev odbija u tom dijelu (presudu na temelju odricanja), a kao u točki II izreke presude.

8. S obzirom na to da tuženik potražuje troškove postupka glede djelomičnog odricanja od tužbenog zahtjeva, to su tuženiku, a u smislu odredbi čl. 158. st.1. ZPP-a kojom je određeno ako tužitelj povuče tužbu ili se odrekne tužbenog zahtjeva dužan je tuženiku naknaditi troškove postupka, priznati troškovi glede odbijenog tužbenog zahtjeva i to: za sastav podneska od 26. 3. 2025. 150,00 eura, te za pristup na ročište od 12. 6. 2025. 150,00 eura, ukupno 300,00 eura uvećano za 25 % PDV-a u iznosu od 75,00 eura, sveukupno 375,00 eura, a kao u točki IV. izreke presude.

9. Tijekom postupka sud je proveo dokaze pregledom obračunske isprave za isplatu plaće za siječanj 2017., zaključka s 26. sjednice Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja od 17. veljače 2023., Odluke tuženika od 28. prosinca 2022., izvatka iz starog i novog Pravilnika tuženika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima zaposlenim kod poslodavca, prijave o prestanku osiguranja od 16. 8. 2019., plana rada i evidencije o radnom vremenu za 2018. i 2019., obračunskih lista (str. 54-70 spisa), vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za financije Marijanu Joviću od 23. prosinca 2025., saslušanjem tužiteljice kao parnične stranke, dok je tuženik odustao od prijedloga za izvođenje dokaza saslušanjem svjedokinje PN pa je na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka donio odluku kao u izreci iz sljedećih razloga.

10. Neprijeporno je između parničnih stranaka:

-da je tužiteljica bila zaposlenica tuženika na neodređeno vrijeme,

- da je radila na radnom mjestu medicinske sestre-primalje pri Klinici za ženske bolesti i porode;

- da je radila u smjenama, jutarnju ili popodnevnu smjenu od 7:00 do 15:00 ili od 15.00 22:00;

- da je tužiteljica u mirovini od 14. kolovoza 2019.

11. Prijeporna je između parničnih stranaka osnovanost tužbenog zahtjeva, odnosno je li tužiteljicu pripada pravo na isplatu razlike manje isplaćene plaće i naknade plaće po osnovu primopredaje službe za razdoblje od 1.7.2018. do 14. 8. 2019., te posljedično tim pravnim osnovama naknada za godišnji odmor i bolovanje.

12. Ovaj sud smatra tužbeni zahtjev osnovanim.

13. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatom razlike manje isplaćene plaće i naknade plaće u bruto iznosu za razdoblje od 1. srpnja 2018. do 14. kolovoza 2019. s osnova primopredaje službe, jer je tužiteljica u utuženom razdoblju kao zaposlenica tuženika poslije završetka radnog vremena ostajala 30 minuta duže na svom radnom mjestu radi primopredaje službe, te naknade za korištenje godišnjeg odmora i bolovanja, a što joj od strane tuženika nije plaćeno.

14. Naime, Dodatak II. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 92/2019) zaključen je 30. rujna 2019., a u primjeni je od 1. rujna 2019. (osim čl. 12. koji je u primjeni od 1. siječnja 2020.). Člankom 9. Dodataka II. izmijenjen je članak 28. KU/18 na način da se istome dodaju stavci 8. i 9. koji glase: „8. Primopredaja službe traje najviše 30 minuta prije završetka, odnosno najviše 30 minuta nakon početka radnog vremena i 9. Organizacijom rada određuje se osoba zadužena za obavljanje primopredaje službe.“

15. Dodatkom IV. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 3/2023; dalje: Dodatak IV.) od 5. siječnja 2023. produljeno je razdoblje primjene KU/18, Dodatka I., Dodatka II. i Dodatka III. do 25. ožujka 2023.

16. Zaključkom broj 108. s 26. sjednice Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja održane 17. 2. 2023. navodi se kako primopredaja službe traje najviše 30 minuta prije završetka, odnosno 30 minuta nakon početka radnog vremena. Organizacijom rada određuje se osoba zadužena za obavljanje primopredaju službe. Poslodavac je zadužen za vođenje evidencije o radnom vremenu, odnosno prisutnosti radnika na radnom mjestu. Radniku zaduženom za primopredaju službe, vrijeme primopredaje službe smatra se radnim vremenom pri čemu vrijeme primopredaje službe, koje ne može biti duže od 30 minuta, mora biti evidentirano u evidenciji prisutnosti na radu. Ako temeljem takvog rada, radnik ostvari veći broj sati rada od redovnog mjesečnog fonda radnih sati, ti sati mu se obračunavaju kao prekovremeni rad.

16.1. Dakle, iz Zaključka br. 108 jasno proizlazi kako poslodavac određuje osobu koja je zadužena za obavljanje primopredaje službe, te da se vrijeme primopredaje službe smatra radnim vremenom koja mora biti evidentirana u evidenciji prisutnosti na radu.

17. Odredbom čl. 81. Zakona o radu (Narodne novine broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22; dalje: ZR) određeno je kako za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca.

18. Nadalje, Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" br. 29/18, 16/19, 35/19, 78/19, 92/19, 56/20), koji je na snazi od 1. ožujka 2018., u članku 34. navodi da radniku za vrijeme korištenja godišnjeg odmora pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije. I čl. 81. ZR.

19. Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" br. 56/2022) u čl. 37. st.5. određuje kako se za vrijeme korištenja godišnjeg odmora zaposleniku isplaćuje naknada plaće u visini njegove prosječne mjesečne plaće ostvarene u tri mjeseca koja prethode mjesecu u kojem koristi godišnji odmor (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad) ili u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu, ovisno o tome što je za zaposlenika povoljnije; st. 6. pod ostvarenim plaćama u prethodna tri mjeseca smatraju se plaće ostvarene za rad u tri mjeseca koja prethode mjesecu korištenja godišnjeg odmora; st.7. ako je u prethodna tri mjeseca zaposlenik za dio razdoblja ili za cijelo razdoblje ostvario pravo na naknadu plaće, tada mu se za to vrijeme obračunava naknada plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu i kao takva uračunava u prosjek iz stavka 5. ovoga članka.

19.1. Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" br. 141/12, 24/17, 128/2017, 47/2018, 123/2019, 66/2020) u čl. 59., kasnije 58. regulira ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana istom pripada naknada plaće u visini 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započelo bolovanje. Od 1. svibnja 2022. godine Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" br. 56/2022) u čl. 57. navodi ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana, pripada mu naknada plaće u visini 85% njegove plaće kao da je radio u redovnom radnom vremenu ili u visini 85% njegove prosječne mjesečne plaće ostvarene u tri mjeseca neposredno prije mjeseca u kojemu je započeto bolovanje (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad) ako je to povoljnije za zaposlenika, odnosno ako je u tri mjeseca koja prethode mjesecu u kojemu je započeto bolovanje zaposlenik za dio razdoblja ili za cijelo razdoblje ostvario pravo na naknadu plaće, tada mu se za to vrijeme obračunava naknada plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu i kao takva se uračunava u prosjek.

20. Odlukom tuženika, Klasa: 113-01/22-01/151, Ur. broj: 2181-147-01/GB- 22-1 od 28.12.2022., koja se stupa na snagu i primjenjuje se od 1. siječnja 2023., određeno je kako pod se izrazom primopredaja službe podrazumijeva međusobna komunikacija između liječnika i međusobna komunikacija između medicinskih sestara, a u svrhu predavanja informacija o pacijentima o kojima skrbe u službi dežurstva i turnusu. Primopredaju službe obavljaju liječnici i medicinske sestre koje izlaze iz dežurstva odnosno turnusa, a liječnike i medicinske sestre zadužene za primopredaju službe određuje voditelj odnosno glavna medicinska sestra ustrojstvene jedinice, te da primopredaja službe u ustrojstvenoj jedinici na bolničkom odjelu traje 20 minuta, a u jedinicama intenzivnog liječenja 30 minuta, kao i da se vrijeme primopredaje službe dodatno evidentira u evidenciji radnog vremena liječnika i medicinske sestre zadužene za primopredaju službe i zbraja se s ostalim satima odrađenog rada u tekućem mjesecu, a višak iznad mjesečnog fonda sati plaća se kao prekovremeni rad.

21. U konkretnom slučaju, nesumnjivo je utvrđeno da je tužiteljica radila kod tuženika kao medicinska sestra – primalja pri Klinici za ženske bolesti i porode, da je nekada radila u turnusu (12-24-12-48), a nekada u smjenama, posebice prije odlaska u mirovinu kada joj je radno vrijeme bilo od 7:00 do 15:00 (a prema potrebi radila je jutarnju ili popodnevnu smjenu), da svaki put nakon završetka formalno propisanog radnog vremena radi duže i da obavlja primopredaju službe, a sama primopredaja traje minimalno 30 minuta te je bila pismena u bilježnice i usmena primopredaja, a što nesumnjivo proizlazi iz iskaza same tužiteljice.

21.1. Dakle, a imajući u vidu iskaz tužiteljice, kojeg ovaj sud kao neposredno uvjerljiv prihvaća, utvrđeno je da je tužiteljica u utuženom razdoblju obavljala primopredaju službe svaki put nakon završetka svoje smjene (tužiteljica je iskazala da su predavali sve moguće ovisno o odjelu na kojem su radile pa tako ako su bile oko pacijenata onda bi predavale o svakom pacijentu, a ako bi bile na prijemu predavale bi sve što se događalo za vrijeme rada vezano za prijem pacijenata), da je primopredaja službe nužna radnja, da ju sestre pa tako i tužiteljica vrše usmeno, a i pisano u internu bilježnicu, te da bi primopredaja trajala u prosjeku 30 minuta nakon svake odrađene smjene, turnusa i dežurstva (što je određeno i Zaključkom Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja 108. prema kojemu primopredaja službe traje najviše 30 minuta prije završetka, odnosno 30 minuta nakon početka radnog vremena), te da ne postoji pisana odluka poslodavca o točno određenoj osobi za primopredaju službe, već su svi iz smjene sudjelovali u toj primopredaji, kako je iskazala tužiteljica. Dakle, u ovom slučaju poslodavac nije organizirao primopredaju službe na način kako je to bilo potrebno i određeno Zaključkom, nije odredio osobu zaduženu za primopredaju službe, niti je vodio evidenciju o osobama, kao niti radnom vremenu provedenom u primopredaji službe.

21.2. Naime, primopredaja službe nije samo puko prenošenje podataka o pacijentima i upoznavanje stanja pacijenata i njihovih dijagnoza, nego znači i da se kaže sve o pacijentima, odnosno da se govori o općem stanju pacijenata, dok tuženik kao poslodavac vrijeme primopredaje službe nije evidentirao u evidenciji prisutnosti na radu, a činjenica da navedeni rad nije evidentiran u evidenciji prisutnosti na radu, ne oslobađa poslodavca od obveze da taj rad plati tužiteljici.

22. Sukladno odredbi čl. 5. ZR poslodavac je dužan voditi evidenciju o radnicima koji su kod njega zaposleni, a koja evidencija mora sadržavati podatke o radnicima i o radnom vremenu. Odredbom čl. 135. st. 4. istog Zakona propisano je kako u slučaju spora u vezi s radnim vremenom, ako poslodavac ne vodi evidenciju iz čl. 5. Zakona na propisani način, teret dokazivanja radnog vremena je na poslodavcu. Slijedom navedenog, s obzirom na to da tuženik kao poslodavac očito nije vodio evidenciju radnog vremena na propisani način, u ovoj pravnoj stvari tuženik nije dokazao da tužiteljica nije ostajala duže 30 minuta nakon radnog vremena radi primopredaje, a da je vršila primopredaju nesumnjivo proizlazi ne samo iz njezinog iskaza već iskaza svjedokinje PN.

22.1. Tuženik je bio u obvezi voditi sve propisane podatke u evidenciji o radnom vremenu i sukladno onome što je bilo propisano pravilnikom koji je važio u utuženom razdoblju i to Pravilnikom o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima (''Narodne novine” br.' 73/17), a koji Pravilnik je prestao važiti donošenjem Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima zaposlenim kod poslodavca (''Narodne novine” br.' 55/24) koji je stupio na snagu dana 1.10.2024. Prema odredbi članka 8. st. 1. ranije važećeg Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima, tuženik je kao poslodavac bio dužan voditi i evidencije o radnom vremenu s točnim početkom i završetkom rada, a odredbom članka 8. stavka 2. tog Pravilnika bilo je propisano da je poslodavac osim podataka iz stavka 1. ovog članka dužan voditi i posebne podatke o radnom vremenu od kojih ovisi ostvarivanje pojedinih prava iz radnog odnosa, odnosno u vezi s radnim odnosom kao što su primjerice, prekovremeni radni sati provedeni u primopredaji dužnosti. Podjednako je propisano i novo važećim Pravilnikom o sadržaju i načinu vođenja evidencija o radnicima zaposlenim kod poslodavca (''Narodne novine“ br. 55/24) i to odredbom članka 13. stavak 1. i 2. tog Pravilnika.

22.2. Teret dokazivanja radnog vremena prema odredbi čl. 135. st. 4. ZR-a upravo je na tuženiku kao poslodavcu. U konkretnom slučaju tuženik nije dokazao da je uredno vodio evidencije o radnom vremenu, a vezano za sate primopredaje službe koji se odnose na tužiteljicu, a samo nepostojanje evidencije prisutnosti na radu ne znači da tužiteljica nije obavljala primopredaju službe. Sud je na temelju provedenog dokaznog postupka – saslušanja tužiteljice nesumnjivo utvrdio da je tužiteljica zaista i obavljala primopredaju (kao i svi ostali iz smjene, kako je iskazala tužiteljica) i da se ta primopredaja obavljala oduvijek i još uvijek se obavlja, a time je provela radno vrijeme u primopredaji nakon svakog završetka svog redovnog radnog vremena u trajanju u prosjeku od 30 minuta, samo što nije bila plaćena za to.

22.3. Činjenica da se primopredaja službe prvi put spominje u Dodatku II. KU/19 ne znači da tužiteljica nema pravo na isplatu neisplaćene plaće za sate odrađene u primopredaji službe i prije 1. rujna 2019. (dakle, od 1. 7. 2018.), kako tvrdi tuženik, budući da se primopredaja oduvijek obavljala, usmeno i pisano, i da su je obavljali svi u smjeni pa tako i tužiteljica.

22.4. Primopredaja se nije evidentirala niti u evidencijama prisutnosti na radu niti u evidencijama o radnom vremenu, niti se isplaćivala sve do odluke tuženika od 28.12.2022., a primopredaja se obavljala oduvijek. Osim toga, za istaknuti je kako tuženik nije svojom odlukom ni zadužio određenu osobu koja bi bila zadužena za vođenje primopredaje službe (odlukom tuženika od 28.12.2022. nije određeno tko će vršiti primopredaju, već da

medicinske sestre zadužene za primopredaju službe određuje voditelj, odnosno glavna medicinska sestra ustrojstvene jedinice).

23. Slijedom prednjeg, tužiteljici pripada pravo na isplatu neisplaćene plaće i naknade plaće vezano za odrađene sate u primopredaji službe za razdoblje od 1. 7. 2018. do 14. 8. 2019.

24. Vještačenjem po vještaku za financije Marijanu Joviću od 23. prosinca 2025. utvrđeno je kako je vještak pregledom obračunskih isprava za isplatu plaće i evidencije radnog vremena utvrdio kako je tužiteljica radila u redovnom radnom rasporedu od osam sati dnevno te kako nema posebno naznačenog niti plaćenog prekovremenog rada zbog duljeg ostajanja na poslu nakon odrađene smjene pa je nalaz izradio temeljem pretpostavke o ispravnosti stava tužiteljice kako je nakon svake smjene ostajala na poslu dodatnih pola sata. Za svaki mjesec izbrojio je koliko je puta tužiteljica završavala svoju smjenu i kao neplaćeni rad utvrdio pola sata po smjeni, a ukupan broj tako dobivenih sati u mjesecu pomnožio je s osnovnom bruto satnicom uvećanom za 50% te dodatcima za posebne uvjete rada i život i zdravlje pacijenta. U tablici br.1. u prilogu je prikazao izračun neplaćenih prekovremenih sati u bruto iznosu. Posljedično neplaćenim satima, utvrđeni su iznosi manje plaćenih naknada za godišnji odmor i bolovanje zbog povećanja plaće u tromjesečnom periodu koje prethodi obračunu naknada. Obračun manje plaćenih naknada je prikazan u tablici 2, . a iznosi su dobiveni množenjem broja sati provedenih na godišnjem odmoru ili bolovanju s razlikom novoobračunate prosječne tromjesečne satnice (85% iznosa za bolovanje), umanjeno za isplaćene naknade. U Tablici broj 3. je izvršena rekapitulacija svih neisplaćenih dodataka i naknada. Na osnovu podataka i izvršenog obračuna vještak je mišljenja kako u periodu obračuna plaća od 1. srpnja 2018. do 14. kolovoza 2019. tuženik kao poslodavac nije tužiteljici isplaćivao plaću za prekovremeni rad u ukupnom iznosu =703,38 Eur, posljedično manje platio naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i bolovanja u ukupnom iznosu 44,12 Eur, sveukupan bruto iznos 747,50 Eur.

25. Tužiteljica je sukladno vještačenju vještaka Marijana Jovića podneskom od 8. siječnja 2026. uredila tužbeni zahtjev na način da potražuje od tuženika isplatu razlike manje isplaćene plaće i naknade plaće za razdoblje od 1. 7. 2018. do 14. 8. 2019. u iznosu od 747,50 eura (prije je potraživala isplatu iznosa od 800,00 eura), dok je tuženik na ročištu od 23. veljače 2026. izjavio kako se protivi djelomičnom povlačenju tužbe.

26. Naime, smanjenje tužbenog zahtjeva smatra se djelomičnim povlačenjem tužbe (tako i VSRH na sjednici Građanskog odjela održanoj 26. travnja 2021., broj Su- IV- 16/2021-8).

27. Prema odredbi čl. 193. st. 2. ZPP-a tužba se može povući i nakon upuštanja tuženika u raspravljanje o glavnoj stvari, ali samo ako tuženik na to pristane, a ako se tuženik u roku od 15 dana od dana obavijesti o povlačenju tužbe ne izjasni o tome, smatrat će se da je pristao na povlačenje tužbe.

28. U ovom slučaju tuženik je podnesak tužiteljice kojim smanjuje tužbeni zahtjev (s iznosa od 800,00 eura na iznos od 747,50 eura) zaprimio dne 28. siječnja 2026. da bi na ročištu od 23. veljače 2026. izjavio kako se protivi djelomičnom povlačenju tužbe (i to ponovio i na ročištu od 14. 5. 2026.), što znači da je protekao rok od 15 dana od dana zaprimanja podneska tužiteljice u kojem roku se trebao o tome izjasniti, a nije, to se onda smatra da je pristao na djelomično povlačenje tužbe.

29. Imajući u vidu vještačenje vještaka Marijana Jovića na koje parnične stranke nisu imale primjedbi, a sud isto kao stručno, objektivno i dano sukladno pravilima struke i znanosti u cijelosti prihvaća te je tužiteljici dosudio zatraženi iznos od 747,50 eura. Na dosuđeni iznos tužiteljici su dosuđene i zakonske zatezne kamate počevši od dana dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate, petnaestog dana u mjesecu za protekli mjesec pa do isplate (čl. 92. st. 4. ZR), po stopi koja je određena člankom 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 140/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22 – dalje: ZOO), koje kamate se ne dosuđuju na pripadajući iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak koji je sadržan u bruto iznosu temeljem odredbe čl. 45. st.1. i 2. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 144/12, 43/13, 120/13, 125/13, 148/13, 83/14 i 143/14), kako je to tužiteljica pravilno i zatražila tužbenim zahtjevom, a kao u točki I izreke presude.

30. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a pa je tužiteljici, koja je u cijelosti uspjela u sporu , a sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ( "Narodne novine" br. 138/2023), VPS te priloženom popisu dosuđen sljedeći trošak: za sastav tužbe 100,00 eura, za pristup na ročišta od 12. 6. 2025., 26. 9. 2025., 21.11.2025., 23. 2. 2026. i 14. 5. 2026. po 100 eura, za pristup ročištu za objavu presude 50,00 eura, za sastav podneska od 8. 1. 2026. 100,00 eura, ukupno 750,00 eura, uvećano za 25 % PDV-a u iznosu od 187,50 eura te za troškove financijskog vještačenja u iznosu od 351,00 eura, ukupno iznos od 1.288,50 eura, a koji iznos će se isplatiti na žiro račun punomoćnice tužiteljice, a kao u točki III. izreke presude. Na dosuđeni iznos tužiteljici su dosuđene i zakonske zatezne kamate počevši od 1. srpnja 2026., kao dana presuđenja, do isplate.

30.1. Naime, prema odredbi čl. 94. st.1. ZPP-a opseg punomoći određuje stranka, a u smislu odredbe čl. 95. st. 1. toč. 3. ZPP-a punomoćnik poduzima sve radnje za zastupanog pa je tako ovlašten od protivne stranke primati dosuđene troškove u ime i za račun zastupanog. Radi se o ovlaštenju propisanom u zakonu.

30.2. U punomoći od 2. 1. 2021. stranka (tužiteljica) je izričito ovlastila punomoćnicu da prima novčane tražbine (prima novac i novčane vrijednosti i o tome izdaje potvrde), dakle i dosuđene troškove parničnog postupka na svoj račun, a to je tužiteljica potvrdila i u svom iskazu danom na ročištu od 23. veljače 2026.

30.3. Tužiteljici nisu priznati troškovi sastava podneska od 10. 1. 2025., kojim je ispravila tužbu postupajući po rješenju ovog suda od 30.12.2024. kojim je tužiteljica pozvana da točno i određeno postavi tužbeni zahtjev, koji nije postavila u tužbi, stoga su troškovi ispravka nastali krivnjom tužiteljice i te troškove nije u obvezi snositi tuženik.

Split, 1. srpnja 2026.

Sutkinja

Katica Bojčić Vidović

NAPUTAK O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka.

DNA:

- pun. tužiteljice

- pun. tuženika