Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Gž R-204/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to dr. sc. Daniele Pivčević, kao predsjednice vijeća, Vedrane Perkušić, kao sutkinje izvjestiteljice i mr. sc. Zrinke Tironi, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŠĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Davoru Pavičiću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d. iz Zagreba, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr- 1355/2023-22 od 16. travnja 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 1. srpnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Žalba tužitelja se djelomično odbija kao neosnovana, a djelomično prihvaća, pa se potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr- 1355/2023-22 od 16. travnja 2025. u pobijanom odbijajućem dijelu pod točkom II. izreke, dok se prvostupanjska presuda djelomično preinačava u odluci o trošku pod točkom I. izreke ukoliko je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troška preko dosuđenog iznosa od 1.297,50 eura s pripadajućim kamatama na način da se tužitelju na ime parničnog troška dosuđuje i daljnji iznos od 367,50 eura sa zateznim kamatama od 16. travnja 2025. do isplate, a za više traženo zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška se odbija kao neosnovan.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju na ime naknade štete iznos od 2.842,05 eura sa zateznim kamatama od 19. listopada 2022. do isplate (točka I. izreke), dok je odbijen kao neosnovan preostali dio tužbenog zahtjeva u dijelu kojim tužitelj zahtijeva da mu tuženik isplati iznos od 535,00 eura sa zateznim kamatama tekućim od 23. srpnja 2022. do isplate, kao i zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata na dosuđeni iznos od 23. srpnja 2022. do 18. listopada 2022. (točka II. izreke).
2. Odlukom o trošku obvezan je tuženik isplatiti tužitelju iznos od 1.297,50 eura sa zateznim kamatama koje teku od 16. travnja 2025. pa do isplate.
3. Tužitelj se žali protiv prvostupanjske presude pobijajući istu u odbijajućem dijelu pod točkom II. izreke, a pobija i odluku o trošku ukoliko je odbijen njegov zahtjev preko dosuđenog iznosa od 1.297,50 eura i to zbog žalbenih razloga iz odredbe člana 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25, dalje: ZPP) s prijedlogom da se prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu preinači shodno žalbenim navodima odnosno ukine.
Zatražio je i trošak žalbenog postupka.
4. Na žalbu nije odgovoreno.
5. Žalba je djelomično osnovana.
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja upravljen prema tuženiku za naknadu neimovinske i imovinske štete koju je pretrpio ozljeđivanjem na radu pod poslodavca temeljem police osiguranja od odgovornosti iz djelatnosti zaključene između njegova poslodavca i tuženika.
7. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio nije uočeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a na koje ovaj sud u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP -a pazi po službenoj dužnosti, kao ni ona iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP -a na koju određeno u žalbi ukazuje tuženik. Presuda sadrži jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama i ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika i samih tih isprava i zapisnika, te nije ostvaren ovaj žalbeni razlog.
8. U stadiju žalbenog postupka nije sporan štetni događaj, pasivna legitimacija i odgovornost, kao niti činjenica da je tuženik u mirnom postupku isplatio tužitelju na ime naknade neimovinske štete, kao i imovinske štete ukupni iznos od 1.605,95 eura.
9. Sporna je visina štete, kao i tijek kamata na dosuđenu naknadu štete.
10. U odnosu na spornu visinu štete medicinskim vještačenjem je u postupku utvrđeno kako je tužitelj rođen 2005. stradao dana 23. travnja 2022. kao učenik na praksi, te je prilikom nošenja metalne zdjele zadobio reznu ranu baze palca desne šake, posjekotinu (sekciju) fleksorne tetive za palac i digitalnog živca na ulnarnoj strani palca. Liječen je operativno, presječena tetiva i živac su sašiveni, a palac je postoperativno imobiliziran kroz mjesec dana. Po skidanju imobilizacije proveo je fizikalnu terapiju. Zbog zadobivenih ozljeda kod tužitelja su zaostale trajne posljedice odnosno fleksija palca je ograničena, tužitelj otežano njime hvata, te je snaga hvata oslabljena, a oslabljen mu je i osjet dodira na ulnarnoj strani krajnjeg članka palca. Navedene trajne posljedice uzrok su smanjenja životne aktivnosti od 5% usl ijed čega trpi i odgovarajuće duševne boli. Tužitelj je zbog zadobivene ozljede i tijekom liječenja trpio fizičke bolove jačeg inteziteta dva dana, srednjeg intenziteta 8 dana i manjeg intenziteta 3 mjeseca. Trpio je i primarni strah jačeg intenziteta kratkotrajno u trenutku štetnog događaja nakon čega je uslijedio sekundarni strah (zabrinutost za zdravlje i ishod liječenja) jačeg inteziteta jedan dan, srednjeg intenziteta 5 dana, te manjeg intenziteta 5 tjedna. Ožiljak na volarnoj strani desne šake (ožiljak duljine 5 cm, širine 2-3 mm, svjetliji od okolne kože, dijelom zadebljan, tvrd) predstavlja naruženje manjeg stupnja. Tuđa pomoć mu je bila potrebna u opsegu 3 sata dnevno 4 tjedna (imobilizacija palca desne šake), te u opsegu 2 sata dnevno 2 tjedna za pomoć kod održavanja osobne higijene u periodu imobilizacije palca, za obavljanje kućnih poslova, za nabavku i pripremu hrane i sl. Liječenje tužitelja je završeno, odnosno zdravstveno stanje se stabiliziralo dana 18. listopada 2022.
11. Imajući u vidu težinu povrede, jačinu i trajanje povredom izazvanih fizičkih boli i straha, te stupanj naruženosti i umanjenja životnih aktivnosti, kao i obim imovinske štete (tuđe pomoći) pravilno je prvostupanjski sud zaključio da tužitelju pripada ukupan iznos od 4.480,00 eura (članak 1100. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima, „Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje: ZOO, članak 1095. stavak 1. ZOO-a), koji je onda umanjen za isplaćeni iznos od 1.605,95 eura.
12. Odredbom članka 1100. stavak 1. ZOO-a određeno je da će u slučaju povrede prava osobnosti sud dosuditi pravičnu novčanu naknadu ako nađe da težina povrede i okolnosti slučaja to opravdavaju, a pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojem služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom (s tavak 2. iste odredbe).
13. Prema tome, jačina i trajanje fizičkih i duševnih bolova i straha, kao i druge okolnosti slučaja predstavljaju kriterije (mjerila), odnosno kvalifikatorne okolnosti težine povrede i utječu na ocjenu suda da li je pravo osobnosti povrijeđeno u toj mjeri da oštećeniku pripada pravo na isplatu pravične novčane naknade.
14. Imajući u vidu sadržaj provedenog liječničkog vještačenja, prvostupanjski sud je, utvrdivši vrstu, težinu i lokaciju ozljeda tužitelja, trajanje i način liječenja, trajanje i intenzitet pretrpljenih fizičkih bolova i straha, te stupanj smanjenja životnih aktivnosti i naruženosti pravilno zaključio kako tužitelju pripada pravo na naknadu štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u iznosu od 4.000,00 eura, koji iznos i ovaj sud smatra primjerenim utvrđenim okolnostima slučaja.
15. Suprotno žalbenim navodima, sud prvog stupnja je uzeo u obzir povećanje Orijentacijskih kriterija Vrhovnog suda RH za 50% od 15. lipnja 2020.
16. Naknada utvrđena od strane prvostupanjskog suda primjerena je i podudarna prihvaćenoj sudskoj praksi izraženoj u Orijentacijskim kriterijima, time da isti ne predstavljaju matematičku formulu, koja pukim automatizmom služi za utvrđivanje i izračunavanje pravične novčane naknade već prilikom određivanja naknade štete treba uzeti u obzir i sve okolnosti konkretnog slučaja, a kako je to učinio sud prvog stupnja. Naime, sud prvog stupnja kada je utvrđivao visinu neimovinske štete učinio je to u skladu s kvalifikatornim okolnostima, odnosno ukupnim posljedicama na tužiteljevo zdravlje u tjelesnoj i duševnoj sferi, s jačinom i trajanjem povredom izazvanih fizičkih bolova, duševnih bolova i straha, stupnjem ograničenja životnih aktivnosti te pojavnim oblicima kroz koje se ograničenje manifestira.
17. Pravilno je te u skladu s odredbom članka 1095. stavak 1. ZOO-a tužitelju određena i naknada imovinske štete s osnova tuđe pomoći, jer je provedenim vještačenjem utvrđeno kako je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć (nemedicinskog karaktera) ukupno 112 sati, pa primjenom cijene sata tuđe pomoći od 4,00 eura, a što tuženik ne dovodi u pitanje, ukupan iznos s ovog osnova konačno iznosi 448,00 eura.
18. Navedeni utvrđeni iznosi ispravno su umanjeni za već isplaćeni iznos.
19. Kako u ovom konkretnom predmetu s obzirom na okolnosti slučaja šteta koja je utvrđena tijekom trajanja postupka kod tužitelja nije nastala u trenutku ozljeđivanja, a niti je u vrijeme podnošenja odštetnog zahtjeva bila predvidiva, to je pobijana odluka pravilna i u dijelu koji se odnosi na tijek kamate i u tom dijelu ne odstupa od ustaljene prakse pa tako i revizijskog suda (Rev 280/2020-2 od 18. travnja 2023., Rev-280/2020 od 24. siječnja 2023.).
19. Naime, pod saznanjem za štetu smatra se ne samo saznanje o postojanju štete, već i saznanje o opsegu štete, odnosno elementima njezine visine , kako to ispravno cijeni i sud prvog stupnja.
20. Međutim prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo kada tužitelju trošak podneska 27. prosinca 2024. nije odmjerio sukladno Tbr. 8. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (“Narodne novine“ broj 138/23, dalje: Tarifa) već shodno Tbr. 8. točka 4. Tarife. To stoga što se ovim podneskom tužitelj očitovao na nalaz i mišljenje vještaka, na koju je radnju konačno bio i pozvan uz dostavu nalaza te je sukladno tome precizirao tužbeni zahtjev, pa mu na ime sastava istog primjenom Tbr. 8. toč. 1. Tarife pripada zatraženi iznos odnosno 100 bodova + PDV.
21. Isto tako, tužitelju pripada i zatraženi iznos za sastav podnesaka od 30. siječnja 2024. i 2. siječnja 2025., jer su bili nužni za vođenje parnice sukladno članku 155. stavak 1. ZPP-a (po 25 bodova + PDV, Tbr. 8. točka 4. Tarife).
22. Nadalje, tužitelju je trebalo obistiniti i 50 bodova + PDV-e za pristup na ročište od 16. travnja 2025. na kojem je obavljena presuda (Tbr. 9. točka 3. Tarife).
23. Navedenim, a obzirom na djelomični uspjeh tužitelja u postupku (84%), istom je valjalo priznati i daljnji iznos od 367,50 eura.
24. Radi svega iznesenog, pozivom na odredbu članka 368. stavak 1. ZPP -a i članka 373. točka 3. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ove drugostupanjske presude.
25. Zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka trebalo je odbiti, jer je sa žalbom uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu, a koji se odnosi na sporedno potraživanje.
U Splitu 1. srpnja 2026.
PREDSJEDNICA VIJEĆA
dr. sc. Daniela Pivčević