Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Gž R-148/2026-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to dr. sc. Daniele Pivčević, kao predsjednice vijeća, Vedrane Perkušić kao sutkinje izvjestiteljice i mr. sc. Zrinke Tironi, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Vesna Alaburić, odvjetnica iz Zagreba, protiv tuženika Hrvatska radiotelevizija iz Zagreba, Prisavlje 3, OIB: 68419124305, kojeg zastupa punomoćnica Tina Škarica, odvjetnica iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-8697/2021-21 od 11. ožujka 2026., u sjednici vijeća održanoj dana 1. srpnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-8697/2021-21 od 11. ožujka 2026. u pobijanom dijelu pod točkama I. i III. izreke.
II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovan.
III. Tužitelju se ne dosuđuje trošak odgovora na žalbu.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom je suđeno:
„I. Nalaže se tuženiku Hrvatskoj radioteleviziji iz Zagreba, Prisavlje 3, OIB:68419124305, platiti tužitelju HV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 6.565,53 eura sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, osim u dijelu koji se odnosi na isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu, tekućom od:
- na iznos od 1.882,12 eura od 01.04.2016. do isplate,
- na iznos od 2.188,51 eura od 01.05.2016. do isplate,
- na iznos od 2.188,51 eura od 01.06.2016. do isplate,
- na iznos od 306,39 eura od 01.07.2016. do isplate, sve u roku od 15 dana.
II. Odbija se tužitelj u dijelu tužbenog zahtjeva a da mu tužen ik isplati zateznu kamatu na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u dosuđenom bruto iznosu.
III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.250,00 eura, sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja ove presude do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.“
2. Tuženik je podnio žalbu pobijajući prvostupanjsku presudu u dijelu pod točkama I. i III. izreke i to zbog žalbenih razloga koji su predviđeni odredbama članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25, dalje: ZPP) s prijedlogom da se ista u pobijanom dijelu preinači odnosno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Zatražio je i trošak žalbenog postupka.
3. Tužitelj je odgovorio na žalbu tuženika protiveći se svim žalbenim navodima i s prijedlogom da se žalba odbije kao neosnovana. Zatražio je i trošak odgovora na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji je prethodio njezinu donošenju u granicama ispitivanja iz članka 365. stavka 2. ZPP-a, žalbeni sud ocjenjuje da u postupku nisu počinjene bitne povrede iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
6. Prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev nakon što je u postupku utvrdio:
- da su u Ugovoru o radu koji je između stranaka sklopljen 5. studenog 2012., ugovorne strane člankom 11. ugovorile zabranu natjecanja na način da se tužitelj jednu godinu po prestanku ovog ugovora ne smije zaposliti kod druge osobe koja je u tržišnom natjecanju s tuženikom te da ne smije za svoj račun ili za račun treće osobe sklapati poslove kojima se natječe s istim,
- da se posljedično ugovorenom, tuženik obvezuje tijekom trajanja ugovorne zabrane natjecanja isplaćivati naknadu u iznosu jedne polovice prosječne neto plaće koja je tužitelju isplaćena u prethodna tri mjeseca prije prestanka radnog odnosa, koju će tuženik isplaćivati zadnjeg dana u mjesecu time da će sve poreze i doprinose na isplaćenu naknadu snositi tuženik,
- da se tuženik obveze plaćanja naknade može osloboditi ako pisano obavijesti tužitelja da odustaje od ugovorne zabrane natjecanja koja oslobađa tuženika obveze plaćanja naknade nakon što su prošla tri mjeseca od dana dostave tužitelju izjave o odustanku od ugovorne zabrane natjecanja,
- da iz dopisa tuženika od 10. ožujka 2016. kojeg je tuženik uputio tužitelju, proizlazi da je tuženik odustao od ugovorne zabrane utakmice utvrđene u članku 11. Ugovora o radu od 5. studenog 2012. čime je za razdoblje od 11. ožujka 2016. do 11. lipnja 2016. u obvezi isplatiti tužitelju naknadu u iznosu jedne polovice prosječne neto plaće koja je tužitelju isplaćena u prethodna tri mjeseca prije prestanka radnog odnosa, te sve poreze i doprinose na isplaćenu naknadu, koja u smislu ugovorenog i odredbe članka 102. stavak 1. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14, dalje: ZR), ima karakter plaće.
7. Gornja utvrđenja svoj osnov imaju u sadržaju dokaza provedenih u postupku koje dokaze je sud prvog stupnja ocijenio kako nalaže odredba članaka 8. ZPP -a o čemu prvostupanjska presuda sadrži valjane i jasne razloge, koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Naime, razlozi iznijeti u prvostupanjskoj presudi odgovaraju stanju spisa, sadržaju isprava i dokaza izvedenih tijekom postupka.
8. Shodno navedenim činjeničnim utvrđenjima koje ovaj sud prihvaća u cijelosti kao pravilna i potpuna, pravilan je zaključak suda prvog stupnja da tužitelju pripada iznos glavnice u ukupnoj visini od 6.565,53 eura, zajedno sa zatraženom zateznom kamatom od prvog u mjesecu za potraživanje za prethodni mjesec, koji rok dospijeća je ugovoren člankom 11. navedenog Ugovora o radu (zadnjeg dana u mjesecu za prethodni mjesec).
9. Pritom je za ukazati da visinu ovako postavljenog tužbenog zahtjeva, u matematičkom smislu, tuženik čini neprijepornom.
10. Glede žalbenih navoda je za navesti kako se plaća određuje u bruto iznosu, koji se sastoji od iznosa za isplatu radniku i javnih davanja iz plaće u skladu s posebnim propisima.
11. Nadalje, povećanje tužbenog zahtjeva predstavlja preinaku tužbe (članak 191. stavak 1. ZPP-a).
12. Međutim, suprotno žalbenim navodima tuženika, ako je preinaka izvršena iz iste činjenične osnove tuženik se takvoj preinaci ne može protiviti (članak 191. stavak 2. ZPP-a), a kako to cijeni i revizijski sud u odluci broj Rev-429/2024-2 od 12. lipnja 2024.
13. Za istaći je kako je na sjednici građanskog odjela Vrhovnog suda održanoj 27. svibnja 2024. u pogledu tijeka zastare u odnosu na preinačeni dio tužbenog zahtjeva zauzeto slijedeće pravno shvaćanje:
„U slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (članak 190. i 191. ZPP), zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva“, pa su neosnovani žalbeni navodi i s tim u vezi.
14. Naime, kako se u konkretnom slučaju preinaka tužbe temelji na istoj činjeničnoj osnovi, u skladu sa prethodno citiranim pravnim shvaćanjem, podnošenjem tužbe u ovom sporu je prekinuta zastara i u odnosu na preinačeni dio tužbe (povećanjem zahtjeva).
15. U predmetnom sporu radi se o potraživanju iz radnog odnosa i to čistom novčanom potraživanju s točno određenim dospijećem , pa kamate na povišeni iznos pripadaju tužitelju od dana dospijeća te tražbine, a ne tek od dana kada je u sudu predano povećanje tužbenog zahtjeva.
16. Glede prigovora vezanog uz razdvajanje protutužbe valja reći da je sud ovlašten odrediti da se odvojeno raspravlja o tužbi i protutužbi u smislu članka 313. stavak 3. ZPP-a, a riječ je o odluci koja se odnosi na upravljanje postupkom.
17. Pritom još treba dodati da kada bi i bile ispunjene pretpostavke za podnošenje protutužbe iz članka 189. stavak 1. ZPP-a radi kompenzabilnosti međusobnih tražbina, samim razdvajanjem parnica imajući na umu načelo ekonomičnosti i hitnog rješavanja radnih sporova tuženik nije izgubio pravo da svoju eventualnu tražbinu ostvaruje u samostalnoj parnici pa u opisanim okolnostima u postupku pred prvostupanjskim sudom nije ostvarena relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. u vezi članka 189. stavak 1. ZPP-a i članka 313. stavak 3. ZPP-a.
18. Tijek zateznih kamata je određen sukladno članku 11. Ugovora o radu.
19. Stoga, s obzirom na gore utvrđene odlučne činjenice sud prvog stupnja je ispravno primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja.
20. Inače, pobijana presuda nema nedostataka uslijed kojih se ne bi mogla ispitati, razlozi pobijane presude su jasni i razumljivi, te ne postoji proturječnost između izreke i obrazloženja pobijane odluke. Protivno žalbi, obrazloženje presude sadrži sve što je propisano procesnim pravilima, te nije počinjena relativno bitna povreda odredbi parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP-a u vezi s člankom 338. stavak 4. ZPP-a.
21. Pored toga, za naglasiti je kako se shodno odredbi članka 352. ZPP -a u žalbi ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi, osim ako se oni odnose na bitnu povredu odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti, a što ovdje nije slučaj.
22. Odluka o parničnom trošku je ispravno i zakonito odmjerena, sukladno odredbama članka 154. i članka 155. ZPP-a.
23. Slijedom iznesenog, žalbu tuženika je valjalo odbiti kao neosnovanu, te prvostupanjsku presudu potvrditi u pobijanom dijelu temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a.
24. S obzirom da tuženik nije uspio u žalbenom postupku, na osnovi odredbe članka 154. stavak 1. i članka 166. stavak 1. ZPP-a odlučeno je kao pod točkom II. izreke ove presude.
25. Tužitelju nije obistinjen trošak odgovora na žalbu u okolnostima iz odredbe članka 155. stavak 1. ZPP-a.
U Splitu 1. srpnja 2026.
PREDSJEDNICA VIJEĆA
dr. sc. Daniela Pivčević
