Poslovni broj: Psp-45/2025-12

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Novi Zagreb – Istok, Turinina 3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Općinski sud u Novom Zagrebu po sucu Ivi Đuratoviću, u pravnoj stvari tužitelja VD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Tatjana Lindić, odvjetnica u Samoboru, protiv I. tuženika MD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]; i II. tuženika ĐD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnik Ivan Bišćan, odvjetnik u Samoboru, radi smetanja posjeda, nakon održane glavne rasprave zaključene 15.05.2026., dana 01. srpnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. Utvrđuje se da su I. tuženik CD i II. tuženik ĐD dana 19.11.2020. smetali tužitelja VD u posljednjem mirnom posjedu dijela dvorišta na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], i to na način da su počupali živicu zasađenu na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u neposrednoj blizini međe sa kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te im se zabranjuje svako takvo i slično smetanje ubuduće.

II. Nalaže se I. tuženiku MD i II. tuženiku ĐD da tužitelju VD naknade trošak parničnog postupka u iznosu 1.487,46 EUR sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 01.07.2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužbom od 16.12.2020. tužitelj VD zatražio je donošenje presude kojom bi se utvrdilo da su ga I. tuženik CD i II. tuženik ĐD CD smetali u posljednjem mirnom posjedu dijela dvorišta na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], i to tako što su 19.11.2020. počupali živicu koju je on zasadio u blizini međe sa kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], sa zahtjevom da im se zabrani takvo smetanje za ubuduće.

2. I. tuženik CD i II. tuženik ĐD su u odgovoru na tužbu osporili osnovanost tužbenog zahtjeva u bitnom navodeći da tužitelj nije bio u posljednjem mirnom posjedu tog dijela nekretnine, da su mu protekli rokovi za sudsku zaštitu te da su biljke uklonili sa svoje nekretnine.

3. U provedenom postupku pročitane su isprave u spisu, i to Potvrda od 10.12.2020. (str. 3 spisa), zk izvadak (str. 13 spisa), posjedovni list (str. 14-15 spisa), rješenje posl. br. R1-175/2020 od 05.10.2023. (str. 104-110 spisa), pregledane su fotografije (str. 16-19, 80-85, 93-94, 96-99 spisa), provedeni su uviđaj (str. 47-48 spisa) i geodetsko vještačenje (str. 58-61, 72-73 spisa) te su saslušani svjedoci ID (str. 74-75 spisa), SD (str. 75 spisa), ŽD (str. 76 spisa), TD (str. 76-77 spisa), BD (str. 88-89 spisa), VDG (str. 89-90 spisa), AD (str. 90-91 spisa), tužitelj (str. 140-142 spisa), I. tuženik (str. 142-143 spisa) i II. tuženik (str. 143 spisa).

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. U postupku nije sporno da je tužitelj VD vlasnik nekretnine kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a da je I. tuženik CD vlasnik nekretnine kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koje nekretnine međusobno graniče.

6. Iz stanja spisa proizlazi da se zemljište koje je sporno u ovoj parnici nalazi neposredno uz granicu te dvije čestice, s time da je prilikom uviđaja (str. 47-48 spisa) utvrđeno da su tužiteljeva kčbr. [katastarska čestica] i I. tuženikova kčbr. [katastarska čestica] položene kaskadno, odnosno između njih postoji visinska razlika. Pritom tužiteljeva nekretnina u stvarnosti predstavlja kuću i dvorište te je položena niže, dok I. tuženikova nekretnina predstavlja građevinsko zemljište sa započetom izgradnjom te je položena više u odnosu tužiteljevu, a između njih se nalazi kosina odnosno tzv. zemljana obrta u dva nivoa, sve kako je vidljivo na fotografijama iz nalaza vještaka (str. 60 spisa).

7. Predmet posjedovne zaštite u ovoj parnici je upravo ta kosina odnosno zemljana obrta u dva nivoa koja razdvaja nekretninu tužitelja i I. tuženika, pri čemu se utuženi čin smetanja posjeda sastoji u čupanju živice koja je bila zasađena na toj obrti.

8. Po iskazu svjedoka ČD (str. 74-75 spisa), koji živi odmah preko puta nekretnina stranaka, njemu je poznato da spornu obrtu tužitelj kosi, uređuje, na njoj sadi ukrasno raslinje i cvijeće te reže živicu na njoj, s time da je viđao samo tužitelja kako to radi, a ne i tuženike.

8.1. Po iskazu svjedoka UD (str. 75 spisa), susjeda stranaka koji tamo živi zadnjih 27 godina, između nekretnina stranaka nalazi se škarpa sa ružama i cvijećem, a na njoj je jedno vrijeme postojala zimzelena ograda tzv. živica. Po njegovom iskazu, od kada on živi tamo tu škarpu cijelo vrijeme uređuje tužitelj, a tuženici niti njihov otac nikada nisu bili u posjedu te škarpe.

8.2. Po iskazu svjedoka ŽD (str. 76 spisa), susjeda stranaka koji tamo živi od 1988. godine, između nekretnina stranaka nalazi se škarpa sa kamenjarom koju je najprije uređivala tužiteljeva punica i tamo sadila ciklame, a nakon nje ju je nastavio uređivati i čistiti tužitelj koji je tamo posadio i živicu.

8.3. Po iskazu svjedoka TD (str. 76-77 spisa), tužiteljevog šogora, poznato mu je da se između nekretnina stranaka nalazi obrta na kojoj je zasađeno ukrasno grmlje, cvijeće i trava, a tu obrtu unazad 40 godina od kada on tamo dolazi uređuju i održavaju tužitelj i njegova supruga te nitko drugi to nije uređivao. Ne sjeća se posađene živice, ali zna da je tužitelj sadio neko raslinje da bi zadržavalo zemlju na obrti.

8.4. Po iskazu svjedokinje BD (str. 88-89 spisa), majke I. tuženika i II. tuženika, njihova obitelj je u posjedu sporne obrte od 1980 -ih godina kada su kupili kčbr. [katastarska čestica], na njoj nije bilo ništa konkretno nego malo cvijeća i trave, što je zasadila ona, i to na dnu obrte prema čestici tužitelja. Po njenom iskazu po predmetnoj obrti je njen suprug kosio travu sve do svoje smrti 2017. godine, a pomagali su mu i njegovi prijatelji i tuženici. Sadila je kadifice i ponekad narcise, a znala je koji put poplijeviti od korova, što se sve događalo od kupnje nekretnine 1980-ih godina pa do smrti njenog supruga 2017., a nakon toga više nitko nije sadio cvijeće. Prilikom kupnje nekretnine prodavatelj im je rekao da je na obrti zasadio ružu i nešto zimzeleno, pokazao im je i obrtu te su od tada oni kosili cijelu parcelu kao cjelinu, zajedno sa obrtom.

8.5. Po iskazu svjedoka VDG (str. 89-90 spisa), prijatelja I. i II. tuženikovog oca, on je prije 15-ak godina na zamolbu njihovog oca počeo kositi njihovu nekretninu te ju je kosio sve do njegove smrti, kosio je i obrtu na kojoj je bila samo trava, nije bilo ništa zasađeno. Po obrti je morao sići dolje da bi ju pokosio, s time da ju je kosio i odozgo prema dolje i odozdo prema gore, nitko ga nije tjerao da je na tuđem zemljištu, nije viđao tužitelja da tamo nešto radi.

8.6. Po iskazu svjedokinje AD (str. 90-91 spisa), prijateljice I. i II. tuženikove majke, ona je 2018. godine išla sa majkom I. i II. tuženika na njihovu nekretninu, jela je grožđe s brajde, a njihova majka je preko zidića sa druge strane išla i čupala travu po obrti, na kojoj su bile i kadifice, a počupala je travu sa oko polovice kosine, za to vrijeme ju nitko nije tjerao.

8.7. Po iskazu tužitelja (str. 140-141 spisa) on predmetu škarpu odnosno obrtu u dva nivoa održava od 1980-ih godina, tamo je rasla obična trava koju je kosio uvijek kada bi kosio svoje dvorište što je radio često, pogotovo na proljeće; na toj obrti je u 3 navrata sadio živicu, i to prvi puta u svibnju 2019. na najgornji dio škarpe, što su tuženici u srpnju 2020. počupali; potom je tu istu živicu opet posadio samo ne na isto mjesto nego na međunivo, međutim tuženici su onda tu živicu opet počupali u srpnju ili kolovozu 2020. i otuđili tu živicu, a on je onda potom u studenome 2020. kupio novu živicu i opet ju posadio na međunivo te su tuženici onda 19.11.2020. opet počupali tu živicu; vidio ih je kada su 19.11.2020. čupali živicu ali im se nije obraćao nego je pozvao policiju, živicu su počupali cijelom duljinom nekih 15-ak metara, a počupali su mu 65-70 biljaka koliko ih je prethodno kupio i posadio, s time da su se u čupanju zadržali 5-10 minuta jer se biljke još nisu bile primile jer ih je posadio 10-ak dana ranije.

8.8. Po iskazu I. tuženika i II. tuženika (str. 142-143 spisa) tužitelj je živicu na škarpu odnosno obrtu po prvi puta posadio u lipnju 2020., pa ju je I. tuženik 04.07.2020. počupao, a nakon što ju je tužitelj ponovno posadio onda ju je I. tuženik opet počupao 04.08.2020.; nakon toga je u rujnu 2020. pokosio cijelu svoju parcelu, uključujući i škarpu odnosno obrtu sve do nivoa tužiteljevog dvorišta; potom je tamo opet bio u listopadu 2020. i vizualno pregledao škarpu odnosno obrtu i tamo nije bilo ničega, da bi onda ponovno 19.11.2020. tamo primijetio neke biljke te ih je počupao, ali one nisu bili zapravo ni posađene nego ih je tužitelj samo malo prekrio zemljom; I. tuženik je uz pomoć II. tuženika te biljke pokupio i odnio ih samljeti, s time da one nisu bile posađene duljinom 15 metara nego oko 10 metara, a nije ih bilo ni približno 70 komada. Nadalje da su škarpu odnosno obrtu kosili 2-3 puta godišnje, što je tužitelj nekada znao vidjeti ali ne bi reagirao niti to osporavao.

9. Sud vjeruje iskazima svjedoka ČD, UD i ŽD jer su iskazivali na uvjerljiv način, jasno i okolnosno, s time da oni žive u neposrednoj blizini pa imaju osobnih saznanja o spornoj zemljanoj obrti. Sud zaključuje da ovi svjedoci kao susjedi stranaka nemaju nikakvog motiva lažno iskazivati u ovoj parnici pa budući da su, iako međusobno nepovezani, iskazivali bitno podudarno, sud njihove iskaze ocjenjuje iskrenima i vjerodostojnima. Na istinitost njihovih iskaza posredno upućuje i kaskadna konfiguracija terena jer se sporna zemljana obrta prirodno nadovezuje na tužiteljevo dvorište (dok se nekretnina I. tuženika nalazi iznad obrte), a stanje same obrte se vizualno reflektira na urednost tužiteljevog dvorišta, zbog čega je životno i logično da je upravo tužitelj imao stvarni interes održavati tu obrtu, u kojem smjeru su iskazivali ovi svjedoci. Posljedično sud vjeruje i iskazima svjedoka TD (tužiteljevog šogora) i samog tužitelja, jer su njihovi iskazi u bitnom potvrđeni prihvaćenim iskazima svjedoka ČD, UD i ŽD. Na prethodni zaključak ne utječu pojedine razlike u njihovim iskazima o tome što se kroz godine nalazilo na spornoj obrti (trava, ukrasne biljke, cvijeće ili živica i sl.) jer se radi o dugom vremenskom razdoblju i sporednim okolnostima koje su se sa vremenom izmjenjivale, pa je životno i logično da među ovim iskazima postoje određene razlike u sjećanju o tim pitanjima, međutim ono čega se svjedoci svakako mogu sjećati je tko je kroz sve godine brinuo o spornoj obrti i održavao ju.

10. S druge strane, sud ne vjeruje iskazu svjedokinje BD, majke I. i II. tuženika, koja je iskazivala o tome da je od početka 1980-ih godina na spornoj obrti sadila cvijeće (kadifice i narcise), i to sve do muževe smrti 2017. godine. Naime, na nekretnini tuženika se ranije nalazio vinograd, a kasnije se započelo sa gradnjom jednog objekta što je ostalo nedovršeno, dakle obitelj tuženika nikada nije živjela na gornjoj nekretnini kčbr. [katastarska čestica], a prema stanju spisa nisu živjeli niti u neposrednoj blizini. Sporna zemljana obrta se nalazi ispod nekretnine tuženika, jer se kaskadno spušta prema nekretnini tužitelja. S obzirom na sve navedeno, zaista je neživotno, nelogično i neuvjerljivo da bi se ova svjedokinja, kao majka I. i II. tuženika, sa svoje parcele spuštala u obrtu i sadila ukrasno cvijeće na mjestu koje se nalazi ispod njihove nekretnine (vinograda odnosno nedovršene gradnje) i time de facto ukrašavala tužiteljevo dvorište, jer se uređenje sporne obrte vizualno odražavalo samo na tužiteljevo dvorište, a ne i na gornju nekretninu tuženika, kako se to jasno može zaključiti po fotografijama iz nalaza vještaka. Stoga sud jednostavno ne može prihvatiti kao istinit njen iskaz o tome da se upravo ona sve ove godine spuštala iz vinograda i sadila cvijeće na predmetnu zemljanu obrtu, jer je to apsolutno neživotno, nelogično i neuvjerljivo s obzirom na konfiguraciju terena. Iz istih razloga sud ne vjeruje ni iskazu svjedokinje AD, prijateljice BD (majke I. i II. tuženika), koja je iskazivala o tome da je 2018. godine bila zajedno sa BD kada je ona po obrti čupala travu oko cvijeća. Nadalje, sud ne vjeruje ni iskazu svjedoka VDG jer je on iskazivao o tome da je kroz 15 godina kosio predmetnu obrtu na zamolbu oca I. i II. tuženika, i to sve do njegove smrti 2017. godine, te da se tamo uvijek radilo samo o travi i da nije bilo ništa zasađeno. Međutim na temelju iskaza svih ostalih svjedoka, uključujući i iskaz BD (majke I. i II. tuženika) utvrđeno je da se na obrti nalazilo i cvijeće, pa je zaista nelogično i neuvjerljivo da ovaj svjedok kroz 15 godina košnje obrte nije primijetio postojanje nikakvog cvijeća (zbog kojeg je notorno morao paziti kako kosi), pri čemu sud vjeruje da je ovaj svjedok zaista kosio nekretninu tuženika, ali bez spuštanja na obrtu. Sud smatra da su svjedoci VDG i AD, zbog prijateljskih odnosa sa njihovim roditeljima, prilagođavali svoje iskaze interesima tuženika u ovoj parnici. Posljedično sud ne vjeruje ni iskazima samih tuženika o tome da su upravo oni (odnosno njihov otac) cijelo vrijeme kosili i održavali spornu obrtu kada je na temelju prihvaćenih iskaza svjedoka ČD, UD i ŽD utvrđeno upravo suprotno (da je to radio tužitelj), pa sud ne vjeruje ni iskazu I. tuženika da je on spornu obrtu zadnji puta kosio u rujnu 2020.

11. Slijedom navedenoga, nakon analize iskaza saslušanih svjedoka i stranaka, sud utvrđuje da je još od 1980-ih godina (od kada je na kčbr. [katastarska čestica] sagradio kuću) pa do utuženog čina smetanja posjeda od 19.11.2020. spornu zemljanu obrtu održavao i uređivao upravo tužitelj, a ne tuženici niti članovi njihove obitelji.

12. Po Zakonu o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 1/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17; dalje: ZVDSP) posjednik je osoba koja ima faktičnu vlast na stvari (čl. 10. st. 1.), a posjed je stečen kada stjecatelj uspostavi svoju faktičnu vlast glede stvari, bilo da ju je osnovano jednostranim činom bilo da mu je prenesena (čl. 13.). Posjed traje dok traje posjednikova faktična vlast glede stvari, ali on ne prestaje, niti se prekida, ako je smetnja ili propuštanje izvršavanja posjednikove vlasti bilo po svojoj naravi samo privremeno (čl. 19. st. 1.), s time da smatra se da posjed nakon što je stečen traje neprekidno dalje, a tko tvrdi da je prestao ili da je bio prekinut, treba dokazati da su nastupile okolnosti zbog kojih je posjed prestao (čl. 19. st. 2.). Tko posjedniku bez njegove volje oduzme posjed ili ga u posjedovanju uznemirava, samovlasno je smetao njegov posjed (čl. 20. st. 2.). Dotadašnjem je posjedniku prestao njegov posjed kad je stvar stekla u posjed osoba koja neće izvršavati nikakvu njegovu vlast u pogledu te stvari ili kad mu je druga osoba oduzela stvar, ako on nije ostvario zaštitu svoga posjeda (čl. 28. st. 2.).

13. Budući da je u provedenom postupku utvrđeno da tužitelj još od 1980-ih godina u kontinuitetu održava i uređuje spornu obrtu, sud zaključuje da je upravo on cijelo vrijeme na njoj izvršavao svoju faktičnu vlast i time bio njen posjednik. Između stranaka već dugi niz godina postoji prijepor tko od njih je vlasnik te obrte, pa sud ne isključuje mogućnost da su se tuženici ili drugi članovi njihove obitelji ponekada možda zaista i spustili sa svoje nekretnine na spornu zemljanu obrtu te nešto na njoj napravili (počupali travu ili pokosili) kako bi manifestirali da ju smatraju svojom, međutim takvo postupanje je moglo imati značaj samo uznemiravanja tužiteljevog posjeda, ali se nije radilo o oduzimanju, pa time ni o prestanku njegovog posjeda, sve u smislu čl. 19. i čl. 28. st. 2. ZVDSP.

13.1. Između stranaka nije sporno da su tuženici prije utuženog čina smetanja posjeda od 19.11.2020., tužitelju u dva navrata na isti način počupali biljke sa sporne zemljane obrte, i to u srpnju i u kolovozu 2020., a na temelju uvjerljivog tužiteljevog iskaza utvrđeno je on svaki put ponovno zasadio biljke na obrtu i nastavio ju održavati kao i do tada. Na taj način nije bilo došlo do oduzimanja tužiteljevog posjeda jer je faktičnu vlast nad spornom obrtom, kako je utvrđeno na temelju prihvaćenih iskaza svjedoka, cijelo vrijeme izvršavao isključivo tužitelj, pa se kod čupanja biljaka od strane tuženika radilo samo o privremenoj smetnji u izvršavanju tužiteljeve faktične vlasti (čl. 19. st. 1. ZVDSP) odnosno o uznemiravanju njegovog posjeda (čl. 20. st. 2. ZVDSP), a ne o oduzimanju sporne obrte (čl. 28. st. 2. ZVDSP), jer je tužitelj i nakon jednokratnih intervencija tuženika nastavljao na isti način koristiti spornu obrtu. Budući da se nije radilo o oduzimanju tužiteljevog posjeda, već samo o uznemiravanju, onda njegov posjed nikada nije prestao biti miran (čl. 18. st. 2. ZVDSP).

13.2. Stoga sud utvrđuje da je prije utuženog čina smetanja posjeda od 19.11.2020. tužitelj bio u posljednjem mirnom posjedu sporne obrte.

14. I. tuženik i II. tuženik su u svojim stranačkim iskazima izričito potvrdili da su oni 19.11.2020. sa sporne obrte zaista uklonili biljke koje je tužitelj tamo bio postavio, i to I. tuženik uz pomoć svojeg brata II. tuženika, što predstavlja uznemiravanje tužiteljevog posjeda, čime su počinili samovlasno smetanje posjeda u smislu čl. 20. st. 2. ZVDSP . Tuženici se neosnovano pozivaju na dopuštenu samopomoć (čl. 27. ZVDSP), kada je provedenim dokazima utvrđeno da se u posjedu obrte cijelo vrijeme još od 1980-ih godina pa do 19.11.2020. nalazio upravo tužitelj, a tuženici su mu samo povremeno uznemiravali posjed svojim radnjama, a ne i oduzimali ga.

14.1. Na temelju uvjerljivog iskaza tužitelja sud utvrđuje da je on u studenome 2020. na spornu zemljanu obrtu ponovno posadio živicu, pa se stoga nije radilo o poslaganim biljkama koje su samo malo prekrivene zemljom, kako su to tuženici u svojem stranačkom iskazu pokušavali neuvjerljivo prikazati, već se radilo o pravoj posađenoj živici, koja se samo nije do kraja primila za zemlju jer je bila tek nedavno posađena.

15. S obzirom da su tuženici živicu uklonili 19.11.2020., a tužba u ovom predmetu je podnesena 17.12.2020., tužitelj u skladu sa čl. 21. i čl. 22. ZVDSP ima pravo na sudsku zaštitu od počinjenog čina smetanja posjeda te mu za nju nisu protekli rokovi. Na navode tuženika o tome da bi tužitelj izgubio pravo na sudsku zaštitu jer da su oni već u srpnju i kolovozu 2020. uklonili njegove biljke sa obrte, valja ponoviti da je time dolazilo samo do uznemiravanja tužiteljevog posjeda, a ne i do oduzimanja, pa je tužitelj i nakon toga ostao u posljednjem mirnom posjedu sporne zemljane obrte.

16. Na temelju nalaza geodetskog vještaka (str. 58-61 spisa), kojeg sud prihvaća jer je jasan i obrazložen te ni stranke na njega nisu isticale nikakve primjedbe, sud utvrđuje da se sporna zemljana obrta s dva nivoa nalazi ispod betonskih stupova koji su postavljeni na nekretnini I. tuženika kčbr. [katastarska čestica]. Nadalje, na temelju pravomoćnog rješenja ovog suda posl. br. R1-175/2020-39 od 05.10.2023. (str. 104-121 spisa) utvrđeno je da je u izvanparničnom postupku uređenja međe sud odredio da međa između nekretnina stranaka ide linijom između betonskih stupova koji su postavljeni na nekretnini I. tuženika kčbr. [katastarska čestica], dakle odmah iznad sporne zemljane obrte, čime ta obrta ostaje u okviru nekretnine tužitelja kčbr. [katastarska čestica]. Imajući u vidu tako uređenu među između stranaka pravomoćnom odlukom izvanparničnog suda, sud utvrđuje da se sporna obrta nalazi u sklopu tužiteljeve čestice kčbr. [katastarska čestica].

17. Slijedom svega navedenoga, sud utvrđuje da je tužbeni zahtjev osnovan u dijelu u kojem tužitelj zahtijeva utvrđenje da su ga tuženici 19.11.2020. smetali u posjedu dijela dvorišta na kčbr. [katastarska čestica], na način da su u neposrednoj blizini međe sa kčbr. [katastarska čestica] (što predstavlja spornu zemljanu obrtu u dva nivoa) počupali živicu koju je tužitelj zasadio. Pritom je za ostvarenje posjedovne zaštite neodlučno koliko točno biljaka su tuženici počupali i kojom točno dužinom (jer se ne traži uspostava prijašnjeg posjedovnog stanja), pa taj dio tuženog zahtjeva predstavlja nepotrebni višak kojeg je kao takvog sud izostavio iz izreke presude, dok su mjesto smetanja posjeda (dio kčbr. [katastarska čestica] u neposrednoj blizini međe sa kbr. 3096/5) i čin smetanja (čupanje živice) dostatno individualizirani.

18. Navodi stranaka o tome tko od njih je vlasnik sporne obrte nisu posebno razmatrani jer u skladu sa čl. 22. st. 2. ZVDSP posjedovna zaštita pruža prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika. Neosnovani su navodi tuženika iz odgovora na tužbu o tome da stabljike nisu uklanjali 19.11.2020., nego u dva navrata prije toga, kada su sami I. i II. tuženici u odgovoru na tužbu potvrdili da su 19.11.2020. sa sporne obrte uklonili biljke koje je tamo tužitelj postavio. Iz istog razloga su bespredmetni i navodi tuženika o tome da tužitelj nezakonito putem video-nadzora snima prostor oko svoje kuće, jer su sami tuženici u svojem stranačkom iskazu priznali da su 19.11.2020. izvršili one radnje (uklanjanje biljaka sa obrte) za koje je sud na temelju svih provedenih dokaza utvrdio da predstavljaju čin smetanja posjeda.

19. Slijedom navedenoga tužbeni zahtjev je valjalo prihvatiti i odlučiti kao pod točkom I. izreke.

20. Tužitelj je uspio u parnici pa su mu tuženici na temelju čl. 154. st. 1. ZPP dužni naknaditi troškove postupka. Radi se o posjedovnoj parnici, a tužitelja je zastupao punomoćnik odvjetnik, pa mu je na temelju čl. 15. ZPP i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/2023) priznat trošak:

− za sastav tužbe, ročišta od 02.03.2021., očevid od 27.04.2022. i ročište od 24.11.2022. – 500,00 EUR (Tbr. 7/2/1);

− zastupanje na ročištima od 19.01.2023., 28.02.2023., 26.04.2023. i 15.05.2026. – po 100,00 EUR (Tbr. 7/2/2);

− sastav podneska od 01.10.2025. – 100,00 EUR (Tbr. 7/2/2);

− plaćeni predujam za očevid i geodetsko vještačenje – 447,65 EUR;

− plaćena pristojba na tužbu 13,27 EUR i pristojba na rješenje - 26,54 EUR, što sveukupno iznosi 1.487,46 EUR, dok tužitelju u skladu sa čl. 155. st. 1. ZPP nije priznat trošak podnesaka od 22.07.2021., 28.03.2022., 27.04.2022. i 28.04.2022. jer po svojem sadržaju nisu bili nužni za parnicu, niti za podnesak od 24.02.2022. jer je predan 3 dana prije održavanja ročišta. Stoga je odlučeno kao pod točkom II. izreke.

U Zagrebu 01. srpnja 2026.

Sudac:

Ivo Đuratović

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja može se podnijeti žalba u roku 15 dana, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

1. odvjetnica Tatjana Lindić;

2. odvjetnik Ivan Bišćan.