Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž R-496/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Lidiji Bošnjaković, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja OL, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Tomislavu Miličeviću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Miličević-Šupuković iz Zagreba, protiv tuženika Viadukt d.d. - u stečaju, Zagreb, Kranjčevićeva 2, OIB: 74794390096, zastupanog po stečajnom upravitelju Miloradu Zajkovskom, a on po punomoćniku Dražanu Crnkoviću, odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu Dražan Crnković & Alen Pešušić iz Zagreba, radi naknade štete ,odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog radnog suda u Zagrebu posl. br. Pr-3674/2018-92 od 15. srpnja 2025., dana 1. srpnja 2026.,

r i j e š i o  j e

I Odbija se kao neosnovna žalba tuženika i potvrđuje se rješenje Općinskog radnog suda u Zagrebu posl. br. Pr-3674/2018-92 od 15. srpnja 2025., u pobijanoj točki II.

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška sastava žalbe kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem u točki I Odbacuje se zahtjev tužitelja kojim traži da se utvrdi da postoji njegova tražbina prema tuženiku u iznosu od 4.800,00 eur kao tražbina drugog višeg isplatnog reda, a u točki II nalaže se tuženiku da tužitelju u roku od 15 dana naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 9.572,93 eur sa zakonskom zateznom kamatom.

2. Citirano rješenje u točki II žalbom pobija tuženik iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 1. - 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 70/19 i 80/22 – dalje: ZPP), i predlažu da ovaj sud preinači pobijano rješenje uz naknadu troškova sastava žalbe.

3. Žalba je neosnovana.

4. U donošenju pobijanog rješenja nije počinjena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, na koju u žalbi upire tuženik budući da je po ocjeni ovog žalbenog suda izreka rješenja jasna i neproturječna, a obrazloženje sadrži jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama.

5. Također neosnovano tuženik u žalbi osporava da bi prvostupanjski sud pogrešno utvrdio odlučne činjenice za pravilnu primjenu odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a i čl. 155. ZPP-a na kojoj je utemeljio pobijanu odluku o trošku.

6. Naime iz danog obrazloženja proizlazi da je prvostupanjski sud utvrdio uspjeh stranaka u sporu sukladno čl. 154. st. 2. ZPP-a pri tom pravilno navodeći da je tužitelj u postupku uspio 100% u pogledu osnovanosti tužbenog zahtjeva, a 31,63% u pogledu visine istog. S obzirom na kvalitativni i kvantitativni uspjeh tužitelja u ovom sporu, sud je ocijenio da je tužitelj uspio u omjeru od 65,82%. te da je stoga tuženik uspio u omjeru od 34,18%. S obzirom na navedeno tužitelju pripada naknada parničnog troška u omjeru od 31,64%.

7. Žalbena tvrdnja da tužitelj nije uspio u osnovi sa 100% budući da je prethodno utvrdio da je odbijena tražbina po osnovu neimovinske štete od 7.735,74 eura, po osnovu kapitalizirane rente od 72,625,92 eura i tražbine po osnovi kamata od podnošenja odštetnog zahtjeva kao i da je odbacio dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na naknadu troškova postupka, ne dovode u sumnju pravilnost zaključka prvostupanjskog suda o tome da je tužitelj uspio dokazati osnovu svog tužbenog zahtjeva u cijelosti odnosno da se desio štetni događaj 15. lipnja 2016. godine kada je stradao za vrijeme redovnog radnog vremena prilikom obavljanja uobičajenih poslova za tuženika i kada je kako je to i utvrđeno zadobio teške tjelesne povrede radi čega je ostvario pravo na dosudu pravične novčane naknade kako neimovinske tako i imovinske štete u iznosu iz točke I za koji je utvrđeno da postoji tražbina tužitelja prema tuženiku, dok je također pravilno utvrđeno da u pogledu visine te pravilne novčane naknade nije uspio u cijelosti već sa 31,36%.

8. Dakle neosnovano tuženik u žalbi ističe da nije postojala osnova potraživanja tužitelja po pojedinim vidovima štete ( potreba za tuđom pomoći i njegom, kamatama) budući da samu osnovu tužbenog zahtjeva čini štetni događaj od 15. lipnja 2016. za koji je utvrđeno da postoji odgovornost tuženika kao poslodavca a čiji je nastanak i uzročno posljedičnu vezu sa zadobivenim tjelesnim povredama je tužitelj u postupku dokazao radi čega je pravilna zaključak da je u pogledu osnove uspio u sporu sa 100%.

9. U odnosu na dio tužbenog zahtjeva koji je dobačen isti pravilno nije uzet u obzir prilikom utvrđivanja uspjeha stranaka u sporu budući da u pogledu njega nisu nastali posebni troškovi.

10. Iz navedenih razloga pobijano rješenja o trošku je pravilno i zakonito u smislu čl.154. st. 2. ZPP-a te je žalbu tuženika valjalo odbiti kao neosnovanu i pobijano rješenje potvrditi temeljem čl. 380. toč. 2. ZPP-a kao u izreci.

11. Kako tuženik nije uspio sa žalbom to mu ne pripada niti pravo na naknadu troška sastava žalbe. (čl. 154. st. 1. ZPP-a).

U Zagrebu, 1. srpnja 2026.

Sudac:

Lidija Bošnjaković