Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž R-250/2026-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću sutkinja Slavice Garac, predsjednice, MŠĐ, izvjestiteljice i članice, BŠĐ, članice, u pravnoj stvari tužitelja MŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Kristini Pavlic, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika DUKAT mliječna industrija d.d., Zagreb, Ulica Marijana Čavića 9, OIB: 25457712630, zastupanog po punomoćniku Mojmiru Ostermannu, odvjetniku u Ostermann Ivančić odvjetničko društvo d.o.o. iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude i rješenja Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-474/2025-21 od 2. ožujka 2026., u sjednici vijeća održanoj dana 1. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-474/2025-21 od 2. ožujka 2026.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje rješenje Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-474/2025-21 od 2. ožujka 2026. u stavcima II i III izreke.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 6.219,57 eura s pripadajućom zateznom kamatom tekućom na mjesečne iznose razlike u naknadi plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora od 16 -og u mjesecu za prethodni mjesec do isplate (stavak I. izreke) te je tužitelj odbijen s dijelom tužbenog zahtjeva kojim potražuje isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu od 6.219,57 eura (stavak I. izreke).

2. Prvostupanjskim rješenjem utvrđeno je da je tužba povučena za iznos od 125,95 eura s pripadajućim zateznim kamatama (stavak I. izreke); naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu 1.425,00 eura sa zateznom kamatom tekućom od 2. ožujka 2026. do isplate (stavak II. izreke) te je odbijen zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška (stavak III. izreke).

3. Protiv presude u stavku I. izreke i rješenja u stavcima II. i III. izreke žali se tuženik iz žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1 Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 96/08 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZPP-a) predlažući njezinu preinaku u pobijanom dijelu, sukladno žalbenim navodima, podredno ukidanje i vraćanje predmeta sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, uz naknadu troška sastava žalbe.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba je neosnovana.

6. Predmet spora jest zahtjev za isplatu razlike u naknadi plaća za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i to za razdoblje od ožujka 2020. do zaključno s rujnom 2024. sve s pripadajućom zateznom kamatom (čl. 81. i čl. 92. st. 3. Zakona o radu /„Narodne novine“, broj: 93/14, 127/17, 98/19, 151/22 i 64/23, u daljnjem tekstu: ZR-a/)

7. U žalbenom stadiju postupka sporno je da li je ispravno vještak financijske struke sačinio nalaz i mišljenje na način da je prilikom izračuna naknade plaće koja je tužitelju trebala biti isplaćena za vrijeme korištenja godišnjem odmora kao dio plaće u smislu odredbe čl. ZR-a u obračun uključio i „jednokratne naknade“.

8. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio ovaj sud nije ustanovio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP -a na koje pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP-a), kao niti bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, na koji u žalbi upire tuženik.

9. Donošenjem pobijane presude sud nije počinio niti bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a, to stoga što tuženik nije onemogućen u raspravljanju nezakonitim postupanjem suda činjenicom da je sud zaključio da nije nužno pozvati vještaka financijske struke na ročište radi usmenog očitovanja na prigovore tuženika, nakon što se vještak na iste očitovao pisanim putem.

10. Sud prvog stupnja raspravio je sve tvrdnje, na kojima stranke temelje svoje zahtjeve i prigovore te je na osnovi izvedenih dokaza, predloženih po parničnim strankama i njihovom pravilnom ocjenom (čl. 8. ZPP-a) utvrdio činjenice odlučne za prosudbu osnovanosti tužbenog zahtjeva, na koje je pravilno primijenio citirane odredbe materijalnog prava, radi čega nije osnovan niti žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, kao niti pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 355. i čl. 356. ZPP-a).

11. Odredbom čl. 81. ZR-a propisano je da za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad).

11.1. Odredbom čl. 90. st. 1. ZR-a propisano je da je plaća, u smislu tog Zakona, primitak koji poslodavac isplaćuje radniku za obavljeni rad u određenom mjesecu .

11.2. Odredbom čl. 90. st. 3. ZR-a propisano je da se plaća može sastojati od osnovne odnosno ugovorene plaće, dodataka i ostalih primitaka, dok je st. 4. istog članka propisano da su dodaci iz stavka 3. točke 2. ovoga članka novčani primici radnika koje radnik ostvaruje na temelju posebnog propisa, kolektivnog ugovora, pravilnika o radu ili ugovora o radu razmjerno odrađenim radnim satima pod određenim uvjetima (otežani uvjeti rada, prekovremeni rad, noćni rad, rad nedjeljom, rad blagdanom i sl.) i koje ostvaruje neovisno o efektivnom radu (uvećanje za navršene godine radnog staža i sl.), odnosno koje je u skladu s propisanim, utvrđenim ili ugovorenim kriterijima i visini ostvaruje ovisno o ostvarenim rezultatima poslovanja i radnoj uspješnosti (stimulacija i sl.) Prema st. 6. istog članka ostali primici radnika iz stavka 3. točke 3. ovoga članka, u smislu ovoga Zakona, su primici radnika koje poslodavac radniku isplaćuje u novcu ili naravi na temelju kolektivnog ugovora, pravilnika o radu, akta poslodavca ili ugovora o radu.

11.3. Odredbom čl. 90.a ZR–a propisano je da primici koje radnik može ostvariti na temelju radnog odnosa su: primici koje poslodavac, u skladu s propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu, aktom poslodavca ili ugovorom o radu isplaćuje radniku kao materijalno pravo iz radnog odnosa (jubilarna nagrada, regres, božićnica i sl.), te primici koje poslodavac, u skladu s propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu, aktom poslodavca ili ugovorom o radu isplaćuje radniku, a koji predstavljaju naknadu troška (stavak 1.) s time da se primici iz stavka 1. ovog članka ne smatraju plaćom iz odredbe čl. 90. Zakona (stavak 2.).

12. Iz stanja spisa proizlazi da je tuženik u prigovoru na nalaz i mišljenje naveo da su obračunom obuhvaćeni i određeni iznosi koji, po svojoj prirodi, ne mogu predstavljati naknadu za rad te da se konkretno radi o primanjima koja se ne isplaćuju redovito na mjesečnoj razini, poput jednokratne nagrade bruto i jednokratne nagrade neto, koje se ne mogu smatrati naknadom za rad u smislu odredbe čl. 81. Zakona o radu .

12.1. Pravilno je zaključio sud prvog stupnja da nije potrebno pozivati vještaka na ročište radi davanja usmenog očitovanja to stoga što tuženik nije prigovarao matematičkom izračunu vještaka, već je istaknuo paušalne i ničime argumentirane prigovore na način da vještak nije smio u izračun naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora uvrstiti jednokratne nagrade, jer da se radi o primanjima koja se ne isplaćuju redovito, bez da je naveo o kakvoj se to točno jednokratnoj nagradi radi, na što se ona odnosi, da li je vezana uz obavljeni rad ili se isplaćuje neovisno od obavljenog rada i radnih rezultata radnika, odnosno da li se radi o primicima u smislu odredbe čl. 90.a st. 1. ZR-a, s time da je na tuženiku bio teret dokazivanja tih, za njega spornih, činjenica (čl. 221. a i čl. 219. ZPP-a), a što je isti propustio učiniti.

13. Naime, iz isplatnih lista, koje prileže sudskom spisu, razvidno je da je u utuženom razdoblju, koje obuhvaća ukupno 55 mjeseci jednokratna naknada isplaćena 35 puta, tako da nema govora o tome da bi se radilo o nekoj neredovitoj isplati pa da ona ne bi imala karakter plaće, pri čemu pravilno ističe žalitelj da kriterij za zaključak o tome da li se radi o naknadi koja čini dio plaće ili ne, ne ovisi o tome je li ta nagrada iskazana u bruto iznosu, već o tome da li se radi o naknadi koja se redovito isplaćuje (za razliku od jednokratnih nagrada kao npr. božićnica, uskrsnica, dar za dijete i sl .).

14. Na žalbene navode valja još dodati da je na dosuđene razlike u naknadi plaće sud pravilno tužitelju dosudio zateznu kamatu sukladno odredbi čl. 92. st. 3. ZR-a.

15. I odluka o parničnom trošku pravilna je u osnovi i visini (čl. 154. st. 5. i čl. 155. st. 1. ZPP-a u vezi s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika /“Narodne novine“, broj: 138/23).

16. Odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troška sastava žalbe, jer s istom nije uspio (čl. 154. st. 1 ZPP-a).

17. Slijedom navedenoga odlučeno je kao u izreci presude (čl. 368. st. 1. ZPP-a) i rješenja (čl. 380. toč. 2. ZPP-a za stavak I. i čl. 166. st. 1. ZPP-a za stavak II.).

U Zagrebu 1. srpnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Slavica Garac