Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž R-212/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, predsjednika vijeća Slavice Garac, suca izvjestitelja i člana vijeća Diane Preglej te člana vijeća Nike Grospić Ivasović, u pravnoj stvari tužitelja HZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Nagy, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika HŽ Infrastruktura d.o.o. Zagreb, Ulica kneza Branimira 27, OIB: 39901919995, radi utvrđenja , odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-247/2024- 14 od 29. prosinca 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 1. srpnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-247/2024-14 od 29. prosinca 2025.
II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška sudskih pristojbi, kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja je pod točkom I/ izreke utvrđena nedopuštenom Odluka o otkazu ugovora o radu s istodobnom ponudom izmijenjenog ugovora o radu od 14. prosinca 2023. kojom je tuženik, u svojstvu poslodavca, otkazao ugovor o radu od 24. rujna 2018. tužitelju, kao i tuženikova Odluka od 26. siječnja 2024. kojom je tuženik tužiteljev zahtjev za zaštitu prava odbio kao neosnovan, te se utvrđuje da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao.
U točki II/ izreke je naloženo tuženiku da tužitelja vrati na posao „v.d. tehničkog direktora“, odnosno drugi posao koji odgovara tužiteljevoj stručnoj spremi i radnom iskustvu, kao i uvažavanje istih uvjeta kao ranije, u roku od 15 dana.
Pod točkom III/ izreke je naloženo tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 875,00 eura, u roku od 15 dana.
2. Protiv navedene presude u cijelosti žali se tuženik zbog svih zakonskih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP), te predlaže preinačiti pobijanu presudu i odbiti tužiteljev tužbeni zahtjev u cijelosti, a podredno ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba tuženika je neosnovana.
5. S obzirom da pobijana presuda sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama i može se ispitati, da je izreka presude razumljiva i ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava, to nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju se poziva žalitelj. Također nisu počinjene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13., i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.
6. Polazeći od utvrđenja:
- da je na tuženika prenesen tužiteljev ugovor o radu s prethodnog poslodavca (Pružne građevine d.o.o.), da bi protekom propisanog roka ovdje tuženik otkazao ugovor o radu tužitelju, uz istodobnu ponudu izmijenjenog ugovora o radu, koju tužitelj nije prihvatio, već je u ovom postupku pobijao dobiveni otkaz,
- da se pod ad. 1. izreke predmetne Odluke o otkazu ugovora o radu od 14. prosinca 2023. navodi da se tužitelju otkazuje ugovor o radu, dok je pod ad. 2. navedeno da se tužitelju nudi sklapanje novog ugovora, pri čemu je, kako je vidljivo iz ad. 3. Odluke, predviđeno da ukoliko radnik ne prihvati ponuđeni ugovor dolazi do prestanka radnog odnosa uz odgovarajući otkazni rok, dok ni u preostalom dijelu izreke kao niti u obrazloženju Odluke tuženik ni na koji način nije obrazložio razlog otkazivanja (proizlazilo bi da se radi o poslovno uvjetovanom otkazu), a što je bila obveza tuženika kao poslodavca u smislu odredbe čl. 120. st. 1. i 2. Zakona o radu ("Narodne novine", br. 127/17, 98/19 i 151/22 – dalje: ZR), neovisno od toga što se radi o otkazivanju prenesenog ugovora o radu, odnosno, otkazu s ponudom izmijenjenog ugovora,
prvostupanjski sud zaključuje da uz naprijed navedenu okolnost (propuštanje da se otkaz pisano obrazloži), koja sama po sebi dovodi do nezakonitosti odnosno nedopuštenosti otkaza, proizlazi da tuženik nije postupio niti u skladu s odredbom čl. 103. važećeg Kolektivnog ugovora, tj. propustio je na pravilan način ponuditi u ugovoru sklapanje novog ugovora budući da se samo slanje poruke elektroničke pošte kojom se tužitelj poziva na potpis ugovora (str. 46 spisa), bez dostave npr. nacrta ugovora u prilogu, ne može smatrati davanjem ponude u smislu prethodno citirane odredbe Kolektivnog ugovora, u kojem smislu se nisu mogli prihvatiti tvrdnje svjedokinje H da bi takav način obavještavanja bio uobičajen te prihvatljiv. U tom smislu se onda ukazuje da bi predmetni otkaz od 14. prosinca 2023. bio nedopušten i iz razloga nepoštovanja postupka otkazivanja propisanog važećim Kolektivnim ugovorom kod tuženika, uz već ranije obrazloženi razlog neobrazlaganja Odluke o otkazu.
7. Opisana utvrđenja i zaključke prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.
8. Žalitelj u bitnome navodi da je on, sukladno odredbi čl. 137. st. 2. ZR-a, u odnosu na sve radnike kojima su s 1. srpnja 2022. ugovori o radu iz Pružnih građevina d.o.o. preneseni na tuženika, godinu dana priznao sva prava iz prenesenih ugovora o radu te za radnike povoljnija prava iz Kolektivnog ugovora Pružnih građevina d.o.o., pa tako i u odnosu na tužitelja; da je istekom roka od godine dana od dana prijenosa ugovora o radu, tj. od 1. srpnja 2023., radnopravni status radnika s prenesenim ugovorima o radu, uključujući i radnopravni status tužitelja, tuženik morao uskladiti sa svojom organizacijom poslovanja, odnosno radnike s prenesenim ugovorima o radu, a time i tužitelja, „integrirati“ u svoj Pravilnik o organizaciji. S obzirom da tužitelj nije s tuženikom želio mirnim putem sklopiti novi ugovor o radu, odnosno urediti svoj radnopravni status nakon 1. srpnja 2023., tuženik je postupio na jedini ZR-om propisani način, tj. korištenjem instituta otkaza ugovora o radu s istodobnom ponudom izmijenjenog ugovora o radu (čl. 123. ZR-a).
9. Odredbom čl. 123. st. 1. ZR-a je propisano da se odredbe tog Zakona koje se odnose na otkaz, primjenjuju i na slučaj kada poslodavac otkaže ugovor i istodobno predloži radniku sklapanje ugovora o radu pod izmijenjenim uvjetima (otkaz s ponudom izmijenjenog ugovora).
10. Odredbom čl. 120. st. 2. ZR-a je propisano da poslodavac mora u pisanom obliku obrazložiti otkaz.
11. Obrazložiti otkaz znači da poslodavac mora u odluci o otkazu navesti razloge o odlučnim činjenicama na kojima se odluka o otkazu temelji i temeljem kojih dokaza su te činjenice utvrđene, odnosno iz odluke o otkazu radniku mora biti vidljivo na jasan i nedvojben način zbog čega mu poslodavac otkazuje ugovor o radu, a koji razlozi su u ovoj pravnoj stvari izostali.
12. Ako postoji nužnost i opravdani razlog da se izmijeni sadržaj ugovora o radu, bilo u pogledu izmjene radnog mjesta na kojem radnik radi, bilo u pogledu visine plaće, mjesta rada ili nekih drugih elemenata, a za to ne postoji suglasnost volje poslodavca i radnika, primijenit će se institut otkaza s ponudom izmijenjenog ugovora, predviđen odredbama čl. 123. ZR-a.
13. U takvoj situaciji moraju biti ispunjeni svi uvjeti za otkazivanje ugovora o radu, odnosno mora postojati opravdan razlog za otkaz, te mora biti proveden zakonom propisan postupak za otkazivanje. Pritom opravdani razlog za otkaz mora biti jasno naveden I obrazložen u odluci o otkazu.
14. U konkretnom slučaju u obrazloženju pobijane Odluke o otkazu nije naveden niti jedan zakonom propisani opravdani razlog za otkazivanje ugovora o radu iz odredbe čl. 115. st. 1. ili čl. 116. st. 1. ZR-a, već je samo navedeno da je tužitelj odbio potpisati ugovor o radu, dok tuženik u žalbi navodi da „tužitelj nije mirnim putem želio sklopiti novi ugovor o radu koji je bio nužno sklopiti kako bi se regulirao tužiteljev radnopravni status s obzirom da je preneseni ugovor o radu tužitelj imao za radno mjesto koje ne postoji u tuženikovom Pravilniku o organizaciji“). Nepotpisivanje novog ugovora o radu, a na potpisivanje kojeg je tužitelj u kadrovsku službu pozvan putem e-maila (bez dostavljanja prijedloga tog ugovora u prilogu e-maila), ne predstavlja zakonom opravdani razlog za otkaz, a upravo je jedino taj razlog tuženik naveo u pobijanoj Odluci o otkazu.
15. Naime, iz tuženikovih navoda iznesenih tijekom prvostupanjskog postupka i u žalbi, proizlazilo bi da se radilo o poslovno uvjetovanom otkazu (nepostojanje radnog mjesta „v.d. tehnički direktor“ u tuženikovoj sistematizaciji radnih mjesta), ali razloge za poslovno uvjetovani otkaz je tuženik trebao jasno navesti i obrazložiti upravo u pobijanoj Odluci o otkazu, a što je u potpunosti propustio učiniti (o razlozima za poslovno uvjetovani otkaz u pobijanoj Odluci o otkazu nije navedena niti jedna jedina riječ), zbog čega je prvostupanjski sud pravilno zaključio da je pobijana Odluka o otkazu nedopuštena.
16. Kako je prvostupanjski sud na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo, valjalo je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu te potvrditi prvostupanjsku presudu (točka I. izreke ove presude).
17. U odnosu na odluku o troškovima postupka valja reći da tuženik nije iznio niti jedan konkretan žalbeni navod, a kako je postupak u ovoj pravnoj stvari pokrenut nakon 1. rujna 2019., primjenjuje se novelirana odredba čl. 365. st. 2. ZPP-a prema kojoj drugostupanjski sud po službenoj dužnosti ne ispituje pravilnost primjene materijalnog prava u odnosu na odluku o troškovima postupka.
18. Budući da tuženik nije uspio u žalbenom postupku, valjalo je u skladu s odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 166. st. 1. ZPP-a odbiti njegov zahtjev za naknadu troška sudskih pristojbi, a koji i nije postavljen u skladu s odredbom 164. st. 2. ZPP-a jer nije određeno navedeno koje sudske pristojbe i u kojem iznosu tuženik potražuje (točka II. izreke).
U Zagrebu 1. srpnja 2026.
Predsjednica vijeća:
Slavica Garac