Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-11568/2025
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca ovog Suda: Nediljka Bobana, predsjednika vijeća, te Karmen Novak Hrgović i Davorka Kučana, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marcele Soljačić Prester kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenice FS, zbog prekršaja iz članka 229. stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine broj: 67/2008, 48/2010, 74/2011, 80/2013, 158/2013, 92/2014, 64/2015, 108/2017, 70/2019, 42/2020, 85/2022, 114/2022), koju brani Bepo Marušić, odvjetnik u Splitu, odlučujući o žalbi okrivljenice FS, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, od 15. rujna 2025. godine, broj: Pp-2195/2025-4, na sjednici vijeća održanoj dana 1. srpnja 2026. godine,
p r e s u d i o j e :
I. Odbija se žalba okrivljenice FS kao neosnovana i potvrđuje se prvostupanjska presuda.
II. Temeljem članka 139. stavka 3. i članka 138. stavak 3.c Prekršajnog zakona (Narodne novine, broj: 107/2007, 39/2013, 157/2013, 110/2015, 70/2017, 118/2018, 114/2022), okrivljenica FS je obvezna naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu 50,00 (pedeset) EUR-a u roku od 30 (trideset) dana od primitka ove presude.
Obrazloženje:
1. Pobijanom presudom okrivljenica FS proglašena je krivom i kažnjena ublaženom novčanom kaznom u iznosu od 200,00 EUR-a, zbog djela prekršaja iz članka 229. stavak 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, koju je obvezana platiti u roku od 30 dana od pravomoćnosti presude, pa ukoliko plati u navedenom roku dvije trećine izrečene novčane kazne, ista će se smatrati plaćenom u cijelosti.
2. Istom presudom okrivljenica je obvezana na plaćanja troškova postupka u iznosu od 30,00 EUR-a, u istom roku kao i novčanu kaznu.
3. Protiv navedene presude pravodobno je podnijela žalbu okrivljenica zbog svih zakonom predviđenih osnova, obrazlažući pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, jer da nije utvrđeno je li izvršena uredna dostava obavijesti o prekršaju okrivljenici, te da je na tako utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenjeno prekršajno materijalno pravo.
Žaliteljica predlaže prihvatiti žalbu, preinačiti prvostupanjsku presudu i osloboditi je od optužbe, odnosno ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti na ponovni postupak.
4. Žalba je nije osnovana.
5. Vijeće Visokog prekršajni sud Republike Hrvatske, na temelju članka 202. stavak 1. Prekršajnog zakona (dalje PZ), ispitivalo je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ista pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitalo je jesu li presudom počinjene bitne povrede odredbi prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. PZ-a, jesu li na štetu okrivljenice povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona. Pri tome nisu nađene povrede na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti, kao niti one koje se ističu u žalbi.
6. Prvostupanjski je Sud, imajući u vidu pisanu obranu okrivljenice, proveo dokazni postupak izvođenjem materijalnih dokaza temeljem kojih je utvrđeno da ista nije dala ostavljenom roku vjerodostojan podatak o tome tko je upravljao njezinim vozilom u vrijeme kad je vozilo uočeno u prometnom prekršaju, pa je stoga imao dovoljno osnove za donošenje pobijane odluke.
Naime, iz stanja spisa predmeta, povratnice – dostavnice, proizlazi da je obavijest o prekršaju kojom se traži podatak o vozaču vozila u njezinom vlasništvu, uručena 11. srpnja 2023. osobno okrivljenici, što je ona potvrdila svojim potpisom na mjestu predviđenom za osobnu dostavu (str. 10. spisa predmeta), kao što valjano obrazlaže i prvostupanjski sud.
7. Kako iz obavijesti o prekršaju počinjenom dana 30. srpnja 2023. godine, kada je njezino vozilo bilo u prometu i njime bio počinjen prekršaj iz članka 53. stavak 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, koja joj je dakle uredno uručena dana 16. kolovoza 2023. (o čemu, kao što je rečeno, u spisu predmeta postoji i uredno potpisana dostavnica na mjestu predviđenom za osobnu dostavu), proizlazi da je bila dužna u roku od 15 dana odgovoriti na istu, te to nije učinila do 4. rujna 2023., u njezinom ponašanju stekla su se obilježja prekršaja za koju se tereti.
Stoga je prvostupanjski sud ocjenom provedenih dokaza osnovano zaključio da okrivljenica nije dostavila traženi vjerodostojan podatak u ostavljenom roku, te je svoju odluku obrazložio valjanim razlozima koje prihvaća i ovaj Sud.
8. Odredbom članka 229. stavak 7. Zakon o sigurnosti prometa na cestama je propisano:
(7) Novčanom kaznom u iznosu od 660,00 d0 1.990,00 EUR-a kaznit će se za prekršaj vlasnik vozila ili odgovorna osoba u pravnoj osobi ako, u roku od 15 dana, ne da vjerodostojan dokaz o osobi koja je upravljala vozilom u vrijeme počinjenja prekršaja.
Na utvrđeno činjenično stanje pravilno je dakle primjeno materijalno pravo, te odmjerena novčana kazna.
9. Nadalje, kako iz sadržaja žalbe proizlazi da se okrivljenica nije žalila zbog odluke o prekršajno pravnoj sankciji, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ispitao je pobijanu prvostupanjsku presudu i po toj osnovi, budući da, sukladno odredbi članka 202. stavka 5. Prekršajnog zakona, žalba podnesena u korist okrivljenika zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava, u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o prekršajno pravnoj sankciji.
10. Razmotrivši odluku o prekršajno pravnoj sankciji, ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz članka 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja te je okrivljenici za počinjeni prekršaj izrekao ublaženu novčanu kaznu primjerenu stupnju njezine krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona.
Izrečena novčana kazna primjerena je i dostatna, kako svim okolnostima počinjenog prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja.
Prema uvjerenju ovog Suda izvršenjem izrečene novčane kazne ostvariti će se svrha prekršajnog postupka pa tako i svrha specijalne i generalne prevencije.
11. S obzirom da je ovaj Sud, odlučujući o žalbi okrivljenice, donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenice, sukladno odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, okrivljenica je obvezana na naknadu paušalne svote troškova žalbenog postupka. Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (Narodne novine broj 18/2013) propisan je opći okvir paušalne svote troškova prekršajnog postupka u rasponu od 13,27 EUR-a do 663,61 EUR-a, visina paušalnog iznosa troškova žalbenog postupka određena u konkretnom slučaju po mišljenju ovog Suda, primjerena je složenosti i trajanju postupka i imovnom stanju okrivljenice.
12. Zbog naprijed izloženih razloga presuđeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 1. srpnja 2026.
ZAPISNIČAR:
PREDSJEDNIK VIJEĆA:
Marcela Soljačić Prester, v.r
Nediljko Boban, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu, u 4 otpravka: za spis, okrivljenicu, branitelja i ovlaštenog tužitelja.