REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

76. Povrv-528/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E NJ E

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji Jasni Golubić, u pravnoj stvari tužitelja SERAPHILUS d.o.o., Zagreb, Žitnjačka cesta 23A, OIB: 25339849197, kojeg zastupa punomoćnik Ante Grbac, odvjetnik u Vodicama, Obala Juričev Ive Cote 27, protiv tuženika ZADAR NAUTICA d.o.o., [adresa], OIB: 09416080366, kojeg zastupa punomoćnik Denis Klarendić, odvjetnik u Zadru, Domovinskog rata 2, radi isplate iznosa od 2.581,53 EUR, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 22. svibnja 2026., u prisutnosti punomoćnika stranaka, dana 1. srpnja 2026., objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Nenada Dolinara iz Zagreba, Varšavska 4/II, poslovni broj Ovrv-127456/2022 (javnobilježnički predmet: UPP/OS-Ovrv-1898/2022), od 10. veljače 2023. u dijelu kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 2.581,53 EUR sa zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 29,31 EUR od 13. rujna 2022. do isplate,

- na iznos od 311,61 EUR od 22. kolovoza 2022. do isplate,

- na iznos od 33,80 EUR od 24. kolovoza 2022. do isplate,

- na iznos od 1.033,10 EUR od 26. kolovoza 2022. do isplate,

- na iznos od 154,21 EUR od 27. kolovoza 2022. do isplate,

- na iznos od 106,09 EUR od 28. kolovoza 2022. do isplate,

- na iznos od 550,43 EUR od 31. kolovoza 2022. do isplate,

- na iznos od 22,30 EUR od 31. kolovoza 2022. do isplate,

- na iznos od 146,32 EUR od 02. rujna 2022. do isplate,

- na iznos od 151,61 EUR od 03. rujna 2022. do isplate,

- na iznos od 42,75 EUR od 03. rujna 2022. do isplate,

po stopi koja se za razdoblje do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope Hrvatske narodne banke na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 8 (osam) dana, te naknaditi tužitelju troškove ovršnog postupka u iznosu od 273,74 EUR sa zateznim kamatama od 10. veljače 2023. do isplate po stopi koja se do 29. prosinca 2023. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 8 (osam) dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 2.470,82 EUR sa zateznim kamatama od 1. srpnja 2026. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 8 (osam) dana.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka za iznos od 437,50 EUR, kao neosnovan.

r i j e š i o  j e

I. Radi osiguranja novčane tražbine tužitelja prema tuženiku u ukupnom iznosu od 2.855,27 EUR, od čega iznos od 2.581,53 EUR na ime glavnice i iznos od 273,74 EUR na ime troška ovršnog postupka, određuje se prethodna mjera:

Zabranjuje se banci, odnosno bankama i drugim financijskim institucijama kod kojih tuženik ZADAR NAUTICA d.o.o. [adresa], OIB: 09416080366, ima otvorene račune, da tuženiku ili trećoj osobi, po nalogu tuženika, s računa tuženika isplate novčani iznos za koji je određena ova prethodna mjera.

II. Nalaže se provedba ove prethodne mjere Financijskoj agenciji.

III. Dostavom ovog rješenja Financijskoj agenciji ova prethodna mjera smatra se provedenom. Provedbom ove prethodne mjere tužitelj stječe založno pravo na predmetu osiguranja.

IV. Iznos novčanih sredstava tuženika za koji je određena zabrana isplate ne može se prenijeti s računa tuženika dok traje zabrana, osim u svrhu namirenja osigurane tražbine.

V. Ova prethodna mjera traje do proteka 15 dana od nastupanja uvjeta za ovrhu.

Obrazloženje

1. Javni bilježnik Nenad Dolinar iz Zagreba donio je dana 10. veljače 2023. rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, poslovni broj Ovrv-127456/2022, kojim je tuženiku kao ovršeniku naloženo platiti tužitelju kao ovrhovoditelju iznos od 2.581,53 EUR, odnosno 19.450,51 kn, sa zakonskim zateznim kamatama na pojedine iznose od dospijeća svakog pojedinog potraživanja do isplate, kao i trošak ovršnog postupka.

2. Tuženik je protiv navedenog rješenja o ovrsi izjavio prigovor, slijedom čega je rješenje o ovrsi stavljeno izvan snage u dijelu kojim je određena ovrha, a postupak je nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga. Tuženik u prigovoru tvrdi da nema nikakvih saznanja niti evidencija u vezi sa navodnim potraživanjima tužitelja prema računima koji su predmet ovog postupka. Ističe kako je potrebno da tužitelj dostavi narudžbenice, otpremnice i dostavnice u vezi s utuženim računima kako bi se nakon saznanja o kojoj robi je riječ uopće mogao daljnje očitovati.

3. Tužitelj se podneskom od 29. srpnja 2024. očitovao na prigovor tuženika navodeći da su prigovorni navodi u cijelosti paušalni, nedovoljno činjenično i dokazno obrazloženi te usmjereni na odugovlačenje postupka. Ističe da je tuženik bio upoznat s tražbinom jer mu je prije pokretanja ovršnog postupka upućeno više opomena.

4. U odnosu na poslovni odnos stranaka, tužitelj navodi da su djelatnici tuženika preuzeli svu fakturiranu robu te potpisali račune/otpremnice, osim dvaju računa. Tvrdi da tuženik neosnovano traži dostavu narudžbenica, otpremnica i dostavnica, iako mu je roba predana, a računi su djelomično plaćeni, što prema stajalištu tužitelja potvrđuje postojanje duga. Kao dokaze predlaže otvorene stavke, preslike uplata, potpisane račune/dostavnice, dva nepotpisana računa te financijsko-računovodstveno vještačenje. Računi - otpremnice nalaze se na listu 53 do 70 spisa.

5. Tužitelj predlaže da se tuženika pozove na dostavu dokumentacije iz koje bi bilo vidljivo je li koristio pravo na odbitak pretporeza, a u protivnom predlaže smatrati da je tuženik to pravo koristio. Ustraje kod tužbenog zahtjeva te ga uređuje na način da predlaže održati na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika Nenada Dolinara, poslovni broj Ovrv-127456/2022 od 10. veljače 2023., za glavnicu od 2.581,53 EUR sa zateznim kamatama i troškovima ovršnog postupka od 273,74 EUR .

6. Istim podneskom tužitelj predlaže određivanje prethodne mjere radi osiguranja svoje novčane tražbine, pozivajući se na članak 501.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25; dalje: ZPP). Navodi da iz priloženih isprava ne proizlazi veća vjerojatnost uspjeha tuženika u sporu te da tuženik nije dostavio dokaze o plaćanju. Predlaže zabranu bankama i drugim financijskim institucijama kod kojih tuženik ima račune da tuženiku ili trećoj osobi po njegovu nalogu isplate iznose od 2.581,53 EUR na ime glavnice i 273,74 EUR na ime troškova ovršnog postupka, uz nalog Financijskoj agenciji za obustavu raspolaganja sredstvima do visine osigurane tražbine.

7. Sud je rješenjem od 2. listopada 2024. pozvao tuženika da dostavi isprave iz kojih bi se moglo utvrditi je li po spornim računima koristio pravo na odbitak pretporeza, imajući u vidu predmnjevu propisanu člankom 221.b stavkom 4. ZPP -a. Tuženik tražene isprave nije dostavio niti se u ostavljenom roku očitovao na navedeno rješenje. Stoga se, sukladno članku 221.b stavku 4. ZPP-a, smatra da je tuženik koristio pravo na odbitak pretporeza po spornim računima, što predstavlja okolnost koja dodatno upućuje na zaključak da je tuženik račune zaprimio, knjižio i po njima postupao u svom poslovanju.

8. Tuženik je u podnesku od 5. svibnja 2025. osporio tužbeni zahtjev po osnovi i visini. U bitnome je isticao da tužitelj nije dokazao da je roba po utuženim računima stvarno isporučena tuženiku. Smatra da je na tužitelju teret dokaza činjenice narudžbe i isporuke robe te da računi i knjigovodstveno stanje sami po sebi ne dokazuju da je tuženik robu stvarno zaprimio. Tuženik je predlagao saslušanje svjedoka KP i ŽP radi utvrđenja okolnosti naručivanja, izdavanja i preuzimanja robe.

9. Tužitelj je tijekom postupka predložio provođenje financijsko-računovodstvenog vještačenja radi utvrđenja visine potraživanja i načina uračunavanja uplata tuženika. Naveo je da su stranke poslovno surađivale kroz veći broj transakcija i uplata te da je radi pravilnog utvrđenja salda potrebno stručno utvrditi koje su uplate izvršene, na koje su obveze uračunate i jesu li utuženi računi ostali nepodmireni.

10. U postupku je provedeno financijsko-računovodstveno vještačenje po stalnom sudskom vještaku za financije i računovodstvo Darku Prpiću. Vještak je imao zadatak utvrditi visinu potraživanja tužitelja prema tuženiku, uz poseban osvrt na činjenicu djelomičnog podmirenja izdanih računa, odnosno na iznose i datume uplata.

11. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je prijedlog za ovrhu podnesen na temelju izvatka iz poslovnih knjiga od 12. prosinca 2022., kojim je tužitelj potraživao ukupno 19.450,51 kn, odnosno 2.581,53 EUR. Vještak je utvrdio da se navedeni iznos odnosi na jedanaest otvorenih stavki, odnosno računa izdanih tuženiku, s pojedinačno naznačenim iznosima glavnice i danima od kojih teku zatezne kamate.

12. Vještak je pregledao otvorene stavke kupca i račune-otpremnice tužitelja izdane tuženiku. Utvrdio je da ukupna vrijednost računa-otpremnica izdanih u kolovozu i rujnu 2021. godine iznosi 24.805,77 kn. Također je utvrdio da je u poslovnim knjigama tužitelja evidentirano ukupno potraživanje prema tuženiku u iznosu od 63.450,51 kn, a da su uplate tuženika iznosile ukupno 44.000,00 kn.

13. Vještak je utvrdio da su uplate tuženika izvršene dana 27. rujna 2021. u iznosu od 30.000,00 kn, dana 29. listopada 2021. u iznosu od 7.000,00 kn te dana 19. studenoga 2021. u iznosu od 7.000,00 kn. U opisima plaćanja navedeno je općenito „plaćanje računa za dijelove“, bez naznake pojedinog računa koji se plaća.

14. Budući da iz dokumentacije nije proizlazilo da je tuženik prilikom plaćanja odredio koje konkretne račune plaća, niti je utvrđeno postojanje drukčijeg sporazuma stranaka o uračunavanju, vještak je uplate uračunao prema redoslijedu dospijeća obveza, primjenom članka 171. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23; dalje: ZOO). Na taj način vještak je utvrdio da su uplate tuženika zatvorile ranije dospjele obveze, dok je po utuženim računima ostao otvoren saldo od 19.450,51 kn, odnosno 2.581,53 EUR.

15. Vještak je u nalazu naveo i stanje računa-otpremnica glede ovjere primitka. Iz nalaza proizlazi da za dva računa-otpremnice nema ovjere primitka, dok ostali računi- otpremnice imaju paraf koji je nečitak. Na ročištu od 22. svibnja 2026. vještak je pojasnio da iz dokumentacije koju je pregledao ne može utvrditi tko je stvarno preuzeo robu po pojedinim otpremnicama, već samo da za dvije otpremnice nema ovjere primitka, a da ostale imaju nečitak paraf.

16. Tužitelj je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka u cijelosti i nije imao primjedbi. Naveo je da je vještak potvrdio osnovanost tužbenog zahtjeva, budući da je utvrdio postojanje otvorenog salda po utuženim računima u iznosu od 2.581,53 EUR, kao i da su uplate tuženika od 44.000,00 kn zatvorile ranije dospjele, neutužene obveze.

17. Tuženik se očitovao na nalaz i mišljenje vještaka, navodeći da nalaz potvrđuje njegove prigovore u dijelu u kojem iz njega proizlazi da za dva računa -otpremnice nema ovjere primitka, dok ostale otpremnice imaju nečitke parafe. Tuženik je tvrdio da robu po utuženim računima nije zaprimio, da parafi na otpremnicama nisu njegovi niti parafi osoba ovlaštenih za tuženika te da je robu, prema njegovim saznanjima, mogao preuzimati netko treći, osobito EP, koji je u prostoru tuženika držao svoje brodove.

18. Na ročištu održanom 22. svibnja 2026. saslušan je sudski vještak Darko Prpić, koji je u cijelosti ostao kod nalaza i mišljenja. Iskazao je da je utvrdio da su tužiteljeve poslovne knjige sadržavale ukupno potraživanje prema tuženiku u iznosu od 63.450,51 kn, djelomično podmireno uplatama u iznosu od 44.000,00 kn. Pojasnio je da je tužitelj u svojoj knjigovodstvenoj kartici evidentirao samo primljene uplate bez povezivanja zatvaranja, pa je vještak u nalazu prikazao način zatvaranja računa primjenom članka 171. ZOO-a, s obzirom na to da prilikom plaćanja nije navedeno koji se račun plaća.

19. Vještak je također iskazao da je iz računa i otpremnica u spisu razvidno da za dva računa nema ovjere primitka, dok ostali računi imaju nečitak paraf. Na pitanje punomoćnika tužitelja je li u dokumentaciji našao prigovor ili reklamaciju tuženika na račune, vještak je iskazao da se ne može sjetiti postoji li takav prigovor u spisu, ali da je iz kartice tužitelja razvidno kako su tijekom poslovnog odnosa evidentirana određena odobrenja za fakture, pri čemu se ne može očitovati jesu li ta odobrenja predstavlja la povrat robe, odobrenje popusta ili prigovor da roba nije bila isporučena.

20. Na istom ročištu saslušana je zakonska zastupnica tužitelja LP. Iskazala je da su stranke u 2021. godini robu naručivale uglavnom putem elektroničke pošte, a najčešće telefonskim pozivima. Navela je da je ŽP, bivši zaposlenik tužitelja, donosio robu u Kožino, na adresu [adresa], a nekada se roba dostavljala poštom. Iskazala je da su stranke surađivale godinama, dulje od deset godina, i da je suradnja bila dobra.

21. Zakonska zastupnica tužitelja iskazala je da je glavno skladište tužitelja u Zagrebu izdavalo robu u dućan u Zadru te da je tada kod tužitelja radio ŽP, dok je u skladištu radilo još četvero ili petero osoba. Prema njezinim saznanjima, robu je za tuženika preuzimao djelatnik tuženika, ali ne zna njegovo ime. Na pitanje zašto na pojedinim otpremnicama nije navedeno ime i prezime osobe koja je robu preuzela, nego samo paraf, te zašto su dvije otpremnice nepotpisane, iskazala je da na to ne može odgovoriti.

22. Zakonska zastupnica tužitelja nadalje je iskazala da tuženik prije ovog postupka nije osporio primitak robe po konkretnim računima. U odnosu na uplate od ukupno 44.000,00 kn iskazala je da su bile općenite, bez naznake svrhe, i to u tri rate: jedna uplata od 30.000,00 kn te dvije uplate od po 7.000,00 kn. Iskazala je da je između stranaka postojao općenit dogovor da nema plaćanja izvan valute, odnosno dospijeća, ali da je tuženik uvijek plaćao zbirno. Nije imala saznanja da bi tuženik ikada vratio robu ili reklamirao da roba nije naručena ili isporučena.

23. Saslušan je i zakonski zastupnik tuženika ŠP. Iskazao je da je kod tuženika on bio zadužen za naručivanje i preuzimanje robe od tužitelja te da tuženik nema zaposlenika. Iskazao je da je KP bio uključen u komunikaciju s tužiteljem i preuzimanje robe, te dodao da je nekad KP nosio novac u gotovini, kao i ŽP.

24. Zakonski zastupnik tuženika iskazao je da nijednu otpremnicu nikada nije dobio u ruke niti potpisao. Na pitanje je li moguće da je umjesto njega netko potpisao otpremnicu za robu isporučenu od tužitelja, iskazao je da je to mogao učiniti netko iz društva tužitelja, ali da iz njegove firme nitko nije potpisao. Nadalje je iskazao da nije niti primio niti naručio robu na koju se odnose utuženi računi.

25. U odnosu na parafe na većini otpremnica, zakonski zastupnik tuženika iskazao je da to treba pitati KP i ŽP, koji su od njega primali novac u gotovini. U odnosu na uplate od 44.000,00 kn iskazao je da se one odnose na robu za koju je primio račune te dodao da bi osobno dolazio u Zadar u dućan tužitelja i preuzimao robu koja je tada bila naručena. Iskazao je da se ne sjeća je li prilikom uplata odredio koje konkretne račune plaća.

26. Zakonski zastupnik tuženika iskazao je da utužene račune nije vidio niti dobio prije ove tužbe. Na pitanje kada je prvi put osporio da je primio robu po utuženim računima, iskazao je da misli da je to bilo u rujnu ili listopadu, kada je došao po ulje i filtere, a radnik tužitelja K mu je, prema njegovim riječima, dao kompjuter i instalaciju u vrijednosti od 47.000,00 kn te račun na njegovu tvrtku koji nije htio primiti. Na pitanje suda o kakvom se kompjuteru i instalacijama radi, punomoćnici stranaka nisu mogli dati pojašnjenje, a u spisu nema dokaza koji bi se odnosili na takav kompjuter ili instalaciju.

27. Zakonski zastupnik tuženika iskazao je i da je direktor tuženika zadnje četiri godine, a da je prije njega direktorica bila njegova supruga ĐP. Na pitanje punomoćnika tužitelja ima li saznanja zašto u prigovoru protiv rješenja o ovrsi nije navedeno da tuženik nije zaprimio robu, iskazao je da ne zna jer je prigovor pisao odvjetnik, a ne on.

28. U dokaznom postupku sud je izveo dokaz uvidom u isprave koje prileže spisu, osobito u rješenje o ovrsi, prigovor protiv rješenja o ovrsi, račune, račune -otpremnice, otvorene stavke kupca, poslovnu karticu, dokaze o uplatama, nalaz i mišljenje financijsko-računovodstvenog vještaka Darka Prpića, podneske stranaka i ostalu dokumentaciju u spisu.

29. Nakon ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, u smislu članka 8. ZPP-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

30. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za plaćanje cijene robe isporučene tuženiku u okviru dugogodišnjeg poslovnog odnosa stranaka. Radi se o tražbini iz trgovačkog ugovora o kupoprodaji, u smislu članka 376. stavka 1. ZOO-a, prema kojem se prodavatelj obvezuje predati kupcu stvar u vlasništvo, a kupac se obvezuje platiti mu cijenu. Budući da tužitelj tvrdi da je tuženiku isporučio robu po utuženim računima, a tuženik cijenu nije platio, predmet spora je obveza tuženika kao kupca na plaćanje cijene isporučene robe.

31. Među strankama nije sporno da su bile u dugogodišnjem poslovnom odnosu. To proizlazi iz iskaza zakonske zastupnice tužitelja, ali i iz iskaza zakonskog zastupnika tuženika, koji je potvrdio da je tuženik od tužitelja nabavljao robu i da je u korist tužitelja izvršio uplate u ukupnom iznosu od 44.000,00 kn. Nije sporno ni da su uplate izvršene nakon izdavanja više računa tužitelja te da prilikom tih uplata nije bilo precizirano koje se pojedine račune plaća.

32. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje sudskog vještaka Darka Prpića kao stručan, jasan, obrazložen i izrađen na temelju poslovne dokumentacije u spisu. Vještak je jasno prikazao strukturu potraživanja, račune koji su evidentirani u poslovnim knjigama tužitelja, uplate tuženika te način njihova uračunavanja. Nijedna stranka nije dovela u pitanje matematičku pravilnost vještakova izračuna. Tužitelj je nalaz prihvatio u cijelosti, a tuženik nije osporio vještakov izračun salda, već je prigovarao osnovi potraživanja, odnosno tvrdio da roba nije isporučena.

33. Sud je prihvatio zaključak vještaka da ukupno potraživanje tužitelja prema tuženiku, prema knjigovodstvenoj dokumentaciji, iznosi 63.450,51 kn, da je tuženik izvršio uplate u ukupnom iznosu od 44.000,00 kn, te da nakon uračunavanja tih uplata ostaje nepodmiren iznos od 19.450,51 kn, odnosno 2.581,53 EUR.

34. Sud je prihvatio i način uračunavanja uplata koji je primijenio vještak. Prema članku 171. stavku 1. ZOO-a, kada između istih osoba postoji više istorodnih obveza, a ono što dužnik ispuni nije dovoljno za namirenje svih, uračunavanje se obavlja redom koji odredi dužnik najkasnije prilikom ispunjenja. Prema stavku 2. istog članka, kada nema dužnikove izjave o uračunavanju, obveze se namiruju redom kako je koja dospjela za ispunjenje.

35. Budući da je vještak utvrdio, a i zakonski zastupnik tuženika potvrdio, da tuženik prilikom uplata od 44.000,00 kn nije odredio koje konkretne račune plaća, pravilno je primijenjeno pravilo iz članka 171. stavka 2. ZOO-a, odnosno uplate su uračunate prema redoslijedu dospijeća. Zbog toga nije osnovan prigovor tuženika da bi se navedene uplate imale uračunati upravo na utužene račune.

36. U odnosu na prigovor tuženika da roba po utuženim računima nije isporučena, sud taj prigovor nije prihvatio kao osnovan. Prije svega, tuženik je s tužiteljem bio u dugogodišnjem poslovnom odnosu, u okviru kojega se roba naručivala telefonski ili elektroničkom poštom, a preuzimala u prodajnom prostoru tužitelja u Zadru, dostavljala na adresu tuženika ili ju je donosio zaposlenik tužitelja ŽP. Takav način poslovanja potvrđuju iskazi obiju stranaka.

37. Nadalje, tuženik je tužitelju izvršio uplate u ukupnom iznosu od 44.000,00 kn uz opis plaćanja „plaćanje računa za dijelove“. Takav opis plaćanja upućuje na to da su stranke imale stvarni poslovni odnos koji se odnosio upravo na isporuku dijelova, a ne na apstraktno ili nepostojeće potraživanje. Tuženik nije dokazao da je prilikom tih uplata odredio da se plaćaju drugi konkretni računi, niti je dokazao da bi uplate trebalo uračunati drukčije od redoslijeda dospijeća.

38. Sud je uzeo u obzir da za dvije račune-otpremnice nema ovjere primitka, dok ostale račune-otpremnice imaju nečitak paraf. Međutim, ta okolnost sama za sebe nije dovoljna za zaključak da roba nije isporučena. Naime, u poslovnom odnosu stranaka, prema iskazu zakonske zastupnice tužitelja, roba se godinama izdavala i preuzimala na isti ili sličan način, a tuženik prije ovog postupka nije konkretno osporio primitak robe po pojedinim računima niti je dostavio pisanu reklamaciju ili prigovor da roba nije naručena ili isporučena.

39. Sud nije prihvatio iskaz zakonskog zastupnika tuženika u dijelu u kojem tvrdi da nije primio niti naručio robu po svim utuženim računima. Taj iskaz sud ocjenjuje neuvjerljivim i nedovoljno određenim. Zakonski zastupnik tuženika istodobno tvrdi da tuženik nema zaposlenika i da je samo on bio zadužen za naručivanje i preuzimanje robe, ali potom navodi da je KP bio uključen u komunikaciju s tužiteljem i preuzimanje robe te da je KP i ŽP nosio novac u gotovini. Nadalje, iako tvrdi da nije primio robu po utuženim računima, priznaje da su uplate od 44.000,00 kn bile izvršene za robu za koju je primio račune.

40. Sud nije prihvatio iskaz zakonskog zastupnika tuženika u dijelu u kojem se poziva na navodni događaj s „kompjuterom“ i „instalacijom“ u vrijednosti od 47.000,00 kn. Naime, zakonski zastupnik tuženika je, odgovarajući na pitanje kada je prvi put osporio primitak robe po utuženim računima, iskazao da je to bilo u rujnu ili listopadu, kada je došao po ulje i filtere, a radnik tužitelja K mu je dao kompjuter i instalaciju te račun na njegovu tvrtku koji nije htio primiti. Međutim, u spisu ne postoji nijedna isprava koja bi se odnosila na takav kompjuter, instalaciju, račun u vrijednosti od 47.000,00 kn ili bilo kakvu reklamaciju u tom smislu.

41. Sud je posebno imao u vidu da ni punomoćnica tužitelja, a ni punomoćnica tuženika na ročištu nisu mogle pojasniti o kakvom bi se kompjuteru i instalaciji radilo, niti su imale saznanja o toj okolnosti. Dakle, navedeni dio iskaza zakonskog zastupnika tuženika ostao je potpuno nepovezan s ispravama u spisu i s predmetom ovog postupka. Stoga sud taj dio iskaza ocjenjuje neuvjerljivim i pravno neodlučnim za odluku o osnovanosti potraživanja po utuženim računima.

42. Sud je uzeo u obzir i da je zakonski zastupnik tuženika iskazao da je direktor tuženika zadnje četiri godine, dok je prije njega direktorica bila njegova supruga. Budući da se utuženi računi odnose na 2021. godinu, takav iskaz dodatno umanjuje pouzdanost njegovih tvrdnji o svim okolnostima narudžbe i preuzimanja robe u relevantnom razdoblju, osobito kada za svoje tvrdnje nije dostavio poslovnu dokumentaciju tuženika, pisane prigovore, reklamacije ili druge objektivne dokaze.

43. S druge strane, sud je iskaz zakonske zastupnice tužitelja prihvatio u dijelu u kojem je suglasan s dokumentacijom u spisu i nalazom vještaka. Njezin iskaz o dugogodišnjoj poslovnoj suradnji stranaka, načinu naručivanja i preuzimanja robe, općim uplatama tuženika te izostanku ranijih reklamacija ili prigovora tuženika podudaran je s knjigovodstvenom dokumentacijom, dokazima o uplatama i nalazom vještaka.

44. Tuženik je predlagao saslušanje svjedoka KP i ŽP. Sud taj dokaz nije izveo jer je ocijenio da je činjenično stanje dostatno razjašnjeno na temelju izvedenih dokaza, a tuženik nije dovoljno određeno naveo za koje bi konkretne račune i koje konkretne isporuke navedeni svjedoci imali neposredna saznanja, niti je dostavio objektivne dokaze koji bi upućivali na to da je roba po utuženim računima predana trećoj osobi, a ne tuženiku. Stoga sud smatra da izvođenje tog dokaza, s obzirom na već izvedene dokaze i nedovoljnu određenost okolnosti na koje su svjedoci predloženi, ne bi bilo odlučno za drukčiju ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva.

45. Sud je pritom imao u vidu da financijsko vještačenje samo po sebi ne dokazuje fizičku isporuku svake pojedine stavke robe. Međutim, u konkretnom slučaju osnovanost tražbine ne proizlazi isključivo iz nalaza vještaka, nego iz cjeline izvedenih dokaza: dugogodišnjeg poslovnog odnosa stranaka, računa i otpremnica koje prileže spisu, poslovnih knjiga tužitelja, uplata tuženika izvršenih uz opis „plaćanje računa za dijelove“, izostanka pravodobnih i konkretnih reklamacija tuženika te neuvjerljivog i proturječnog iskaza zakonskog zastupnika tuženika.

46. Tuženik nije dostavio svoje poslovne knjige, kartice dobavljača, pisane prigovore na račune, reklamacije, dokaze o vraćanju robe, niti dokaze iz kojih bi proizlazilo da je po spornim računima roba isporučena trećoj osobi ili da tuženik po tim računima nije imao nikakvu obvezu. Tuženik je ostao na tvrdnji da robu nije zaprimio, ali tu tvrdnju nije potkrijepio dokazima koji bi bili dostatni za dovođenje u pitanje utvrđenja koja proizlaze iz dokumentacije tužitelja i nalaza vještaka.

47. Sud je također uzeo u obzir da tuženik u ranijem stadiju postupka nije jasno i određeno osporio primitak robe po svakom pojedinom utuženom računu, već je taj prigovor konkretizirao tek tijekom postupka. Takvo postupanje dodatno umanjuje uvjerljivost tuženikova prigovora, osobito imajući u vidu da se radi o trgovačkom odnosu u kojem se od sudionika očekuje uredno i pravodobno reklamiranje sporne isporuke ili računa. Na takvu ocjenu dodatno upućuje i činjenica da tuženik, iako pozvan, nije dostavio isprave iz kojih bi proizlazilo da po spornim računima nije koristio pravo na odbitak pretporeza, zbog čega se primjenjuje predmnjeva iz članka 221.b stavka 4. ZPP-a.

48. Slijedom navedenog, sud je utvrdio da je tužitelj dokazao postojanje tražbine po utuženim računima u iznosu od 2.581,53 EUR, dok tuženik nije dokazao da je tu tražbinu platio, niti da roba po tim računima nije naručena ili isporučena tuženiku.

49. Budući da je tuženik zakasnio s ispunjenjem novčane obveze, tužitelj ima pravo na zakonske zatezne kamate na pojedine iznose od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, sukladno članku 29. st. 1. ZOO-a. Stoga je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi valjalo održati na snazi u dijelu koji se odnosi na glavnicu i pripadajuće zakonske zatezne kamate.

50. S obzirom na to da se radi o tražbini iz trgovačkog ugovora o kupoprodaji, tužitelj ima pravo na zatezne kamate po stopi propisanoj za odnose iz trgovačkih ugovora. Stoga tužitelju pripadaju zatezne kamate na pojedine iznose glavnice od dana dospijeća svakog pojedinog računa do isplate, kako je to određeno u izreci presude.

51. Slijedom navedenog, sud je održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Nenada Dolinara iz Zagreba, poslovni broj Ovrv-127456/2022 od 10. veljače 2023., u dijelu koji se odnosi na glavnicu u iznosu od 2.581,53 EUR, pripadajuće zatezne kamate i trošak ovršnog postupka u iznosu od 273,74 EUR, sa zateznim kamatama od dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate.

52. Odluka o troškovima postupka temelji se na članku 151., članku 154. stavku 1. i članku 155. ZPP-a. Budući da je tužitelj u cijelosti uspio u postupku, pripada mu pravo na naknadu potrebnih troškova postupka. O troškovima ovršnog postupka odlučeno je održavanjem na snazi platnog naloga sadržanog u rješenju o ovrsi, dok je o troškovima parničnog postupka odlučeno posebno, kako je navedeno u točkama II. i III. izreke presude.

53. Na ime troškova parničnog postupka tužitelju je priznat trošak zastupanja po odvjetniku, odmjeren prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23; dalje: Tarifa), i to za sastav obrazloženog podneska od 29. srpnja 2024. u iznosu od 200,00 EUR, za sastav prijedloga za određivanje prethodne mjere od 29. srpnja 2024. u iznosu od 200,00 EUR, za sastav podneska od 10. travnja 2025. u iznosu od 50,00 EUR, za sastav podneska od 15. srpnja 2025. u iznosu od 50,00 EUR, za zastupanje na ročištima održanima 29. travnja 2025., 20. listopada 2025. i 22. svibnja 2026. u iznosu od po 200,00 EUR te za sastav podneska od 4. veljače 2026., kojim se tužitelj očitovao na nalaz i mišljenje vještaka, u iznosu od 200,00 EUR. Ukupan priznati trošak odvjetničkog zastupanja iznosi 1.300,00 EUR, što uvećano za PDV od 325,00 EUR iznosi 1.625,00 EUR. Tužitelju je priznat i trošak predujma za financijsko-računovodstveno vještačenje u iznosu od 700,00 EUR te trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 145,82 EUR, kao potrebni izdaci nastali radi vođenja postupka. Slijedom navedenog, tužitelju je priznat ukupan trošak parničnog postupka u iznosu od 2.470,82 EUR.

54. Tužitelju nije priznat trošak podneska od 5. studenoga 2025. u iznosu od 50,00 EUR, budući da se radilo samo o dostavi potvrde o uplati predujma za vještačenje, što ne predstavlja potreban trošak odvjetničkog zastupanja u smislu članka 155. ZPP -a. Tužitelju također nije priznat puni trošak sastava podnesaka od 10. travnja 2025. i 15. srpnja 2025., budući da ti podnesci po svom sadržaju i procesnoj važnosti ne opravdavaju priznanje pune nagrade za sastav obrazloženog podneska. Stoga je zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u preostalom iznosu od 437,50 EUR odbijen kao neosnovan.

55. Tužitelj je podneskom od 29. srpnja 2024. predložio određivanje prethodne mjere radi osiguranja svoje novčane tražbine, pozivajući se na članak 501.a ZPP -a. Navedenom odredbom propisano je da će u postupku pred trgovačkim sudovima koji se vodi povodom pravnog lijeka protiv platnog naloga na temelju vjerodostojne isprave ili rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave sud najkasnije do zaključenja glavne rasprave, na prijedlog tužitelja, neovisno o uvjetima za određivanje prethodne mjere, odrediti zabranu banci da tuženiku ili trećoj osobi, po nalogu tuženika, isplati s njegova računa novčani iznos za koji je određena prethodna mjera, u pravilu iznos sporne tražbine, osim ako iz navoda u pravnom lijeku i spisu priloženih isprava proizlazi veća vjerojatnost da tuženik uspije u sporu.

56. U konkretnom slučaju postupak se vodi pred trgovačkim sudom povodom prigovora tuženika protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave. Tužitelj je pravodobno predložio određivanje prethodne mjere, a iz navoda tuženika u prigovoru i isprava priloženih spisu ne proizlazi veća vjerojatnost da bi tuženik mogao uspjeti u sporu. Suprotno tome, iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da je tužbeni zahtjev osnovan, da je tuženik bio u dugogodišnjem poslovnom odnosu s tužiteljem, da su po utuženim računima evidentirane otvorene stavke, da je tuženik izvršio djelomična plaćanja bez određivanja uračunavanja te da nije dokazao da roba po utuženim računima nije naručena ili isporučena.

57. Stoga su ispunjene pretpostavke za određivanje prethodne mjere iz članka 501.a ZPP-a. Sud je prethodnu mjeru odredio radi osiguranja tražbine u ukupnom iznosu od 2.855,27 EUR, koji se sastoji od iznosa glavnice od 2.581,53 EUR i troška ovršnog postupka od 273,74 EUR. Okolnost da je tužitelj u prijedlogu prethodnu mjeru zatražio na ukupan iznos glavnice i troška ovršnog postupka, a ne na svaki pojedini iznos glavnice s posebnim datumima dospijeća, nije zapreka za određivanje prethodne mjere, budući da je predmet osiguranja određena novčana tražbina, a za provedbu zabrane isplate s računa tuženika dostatno je odrediti ukupan iznos za koji se mjera određuje.

58. Provedba prethodne mjere određena je putem Financijske agencije. Dostavom rješenja Financijskoj agenciji prethodna mjera smatra se provedenom, a provedbom mjere tužitelj stječe založno pravo na predmetu osiguranja. Prethodna mjera traje do proteka 15 dana od nastupanja uvjeta za ovrhu, kako je odlučeno u izreci rješenja.

Zagreb, 1. srpnja 2026.

SUDAC:

Jasna Golubić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 (petnaest) dana od primitka prijepisa presude. Žalba se podnosi pismeno, Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske, putem ovog suda.

Protiv rješenja o određivanju prethodne mjere dopuštena je žalba u roku od 8 (osam) dana od dostave rješenja. Žalba ne odgađa provedbu rješenja.

DNA:

1. Odvj. Ante Grbac, Vodice, Obala Juričev Ive Cote 27

2. Odvj. Denis Klarendić, Zadar, Domovinskog rata 2