Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj:Ppž-8047/2024
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Maria Soljačića kao predsjednika vijeća, te Tomislava Tomašića i Marjane Rajić kao članova vijeća, uz sudjelovanje Diane Pavlečić, u svojstvu više sudske savjetnice – specijalistice kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv I-okr. pravne osobe GENIALIS d.o.o. i II-okr. odgovorne osobe MĆ, zastupane po branitelju Krešimiru Zoriću, odvjetniku iz [adresa], zbog prekršaja iz članka 296. stavka 1. točke 16. i stavka 2. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima (NN 111/21), odlučujući o žalbi okrivljenika, podnijetoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu od 11. lipnja 2024., broj: Pp-12819/2023, na sjednici vijeća održanoj 1. srpnja 2026.,
p r e s u d i o j e :
I. Odbija se kao neosnovana žalba I-okr. pravne osobe GENIALIS d.o.o. i II-okr. odgovorne osobe MĆ, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
II. Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona (NN 107/07,39/13,157/13,110/15,70/17,118/18,114/22), okrivljenici su obvezani naknaditi paušalni iznos troškova ovog drugostupanjskog prekršajnog postupka u iznosu od 30,00 eura (trideset eura) - svaki, u roku od 30 (trideset) dana od dana primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu okrivljenici su proglašeni krivima i kažnjeni i to I-okr. pravna osoba novčanom kaznom u iznosu od 265,44 eura, te II-okr. odgovorna osoba novčanom kaznom u iznosu od 132,72 eura, zbog prekršaja iz članka 296. stavka 1. točke 16. i stavka 2. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima, činjenično opisanog u izreci pobijane presude.
2. Istom presudom okrivljenici su oslobođeni obveze naknade troškova prekršajnog postupka.
3. Protiv prvostupanjske presude okrivljenici su pravodobno, putem branitelja, podnijeli žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te odluke o prekršajnopravnim sankcijama, navodeći u bitnom da u ovom postupku nadležno tijelo je pogrešno utvrdilo činjenično stanje koje je bilo podloga za kvalifikaciju predmetnih prekršaja, donijelo je odluku koja je kontradiktorna i nedostatno obrazložena, a na kraju je pogrešno primijenjeno i relevantno materijalno pravo. Naime, iz dokaznih isprava koje uz tužbu prilaže tužitelj nije vidljivo na temelju čega bi okrivljenici počinili djelo koje im se stavlja na teret, ponajmanje ne da su isti iskorištavali nečija autorska glazbena djela. Za djelo kakvo je predmetno se ne može podnijeti optužni prijedlog, nego samo prekršajni nalog, vrijeme počinjenja prekršaj inkriminiranog događaja nije egzaktno označeno, zbog čega je optužni akt nepotpun, a nejasno je i na koji način je utvrđen položaj odgovorne osobe.
4. Žalitelji predlažu da se iz razloga iznijetih u žalbi, ista prihvati.
5. Žalba je neosnovana.
6. Odlučujući o žalbi te ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22), uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je utvrdio da presudom nisu na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, kao i da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, a na što sud pazi po službenoj dužnosti, te je našao da je Općinski prekršajni sud u Zagrebu točno utvrdio činjenično stanja i na temelju utvrđenog činjeničnog stanja pravilno pravno označio djelo.
7. Naime, prvostupanjski sud je na temelju iskaza svjedoka LĆ, referenta HDS-a, te uvidom u priloge spisa, imao valjane osnove zaključiti da su se u ponašanju okrivljenika ostvarila sva bitna obilježja prekršaja iz članka 296. stavka 1. točke 16. i stavka 2. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima.
8. Pogrešno navodi žalitelj da za djelo kakvo je predmetno se ne može podnijeti optužni prijedlog, nego samo prekršajni nalog. Naime, u konkretnom slučaju tužitelj je oštećenik i isti u smislu odredbe članka 229. Prekršajnog zakona nije ovlašten izdati prekršajni nalog, pa se ovdje prekršajni postupak inicira isključivo podnošenjem optužnog prijedloga, kako je pravilno učinio HDS-ZAMP, kao oštećenik tužitelj.
9. Nadalje, vrijeme počinjenja prekršaja je precizno određeno navođenjem točnog datuma kada je uočeno da su okrivljenici u počinjenju prekršaja, te je optužni akt potpun.
10. U vezi navoda žalitelja da nejasno na koji način je utvrđen položaj odgovorne osobe, ističe se da je tužitelj označio kao odgovornu osobu MĆ, člana uprave u I-okr. pravnoj osobi GENIALIS d.o.o., čiji status je utvrđen i uvidom u izvadak iz sudskog registra u tijeku dokaznog postupka, jer II-okr. kao član uprave odgovora za pravilnost i zakonitost poslovanja pravne osobe, te isto tako okrivljenici nisu u prvostupanjskom postupku izričito osporavali da MĆ ne bi bio odgovorna osoba u pravnoj osobi u konkretnom slučaju.
11. Navodi žalitelja da iz dokaznih isprava koje uz tužbu prilaže tužitelj nije vidljivo na temelju čega bi okrivljenici počinili djelo koje im se stavlja na teret, ponajmanje ne da su isti iskorištavali nečija autorska glazbena djela, neosnovani su. Naime, na temelju iskaza svjedoka LĆ, referenta HDS-a, čiji je iskaz sud po slobodnoj ocjeni dokaza, prihvatio kao vjerodostojan, utvrđeno je da su okrivljenici kritične zgode javno priopćavali autorska glazbena djela putem uređaja sa zvučnicima, a ne posjeduju odobrenje HDS-a za takvo priopćavanje, a okrivljenici niti u prvostupanjskom postupku, niti sada u žalbi nisu argumentirano osporili takve navode.
12. Slijedom navedenoga, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da su okrivljenici kritične zgode počinili prekršaj iz članka 296. stavka 1. točke 16. i stavka 2. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima, kojim je propisan prekršaj pravne i odgovorne osobe ako bez odobrenja autora ili drugog nositelja autorskog prava ili organizacije za kolektivno ostvarivanje autorskog prava na bilo koji način priopći javnosti autorsko djelo (članak 32. podstavak 3. i članak 36.), te je navedeno prvostupanjski sud jasno i valjano obrazložio, čime je neutemeljen navod žalitelja da je nadležno tijelo donijelo odluku koja je kontradiktorna i nedostatno obrazložena.
13. Imajući u vidu pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i pravnu oznaku djela, ovaj sud je našao da su izrečene novčane kazne okrivljenicima za navedeno djelo u granicama zakona, te nisu prestroge, time više što su ublažene znatno ispod zakonom propisanih minimuma, jer je za prekršaj iz članka 296. stavka 1. točke 16. i stavka 2. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima propisana novčana kazna za pravnu osobu u rasponu od 5.000,00 do 50.000,00 kn (663,61 do 6.636,14 eura), a za odgovornu osobu u rasponu od 2.000,00 do 10.000,00 kn (265,45 do 1.327,28 eura).
14. Kako je odredbom članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona propisano da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, to je na temelju članka 139. stavka 3. i 5. Prekršajnog zakona, obvezan svaki okrivljenik na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.
15. Iz navedenih razloga, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, valjalo je žalbu okrivljenika odbiti kao neosnovanu i prvostupanjsku presudu potvrditi.
U Zagrebu 1. srpnja 2026.
Zapisničarka:
Predsjednik vijeća:
Diana Pavlečić v.r.
Mario Soljačić v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu u 6 otpravaka: za spis, okrivljenike, branitelja i tužitelja.
