Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj:Ppž-7279/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Maria Soljačića kao predsjednika vijeća, te Tomislava Tomašića i Marjane Rajić kao članova vijeća, uz sudjelovanje Diane Pavlečić, u svojstvu više sudske savjetnice kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv I-okr. pravne osobe IMPETUS DUO d.o.o. i II-okr. odgovorne osobe EC, zastupane po branitelju Marijanu Belušiću, odvjetniku iz [adresa], zbog prekršaja iz članka 172. stavka 2. točke 5. i stavka 3. Zakona o mirovinskom osiguranju (NN 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21, 119/22), te članka 228. stavka 1. podstavka 1. i stavka 2. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23, 64/23), odlučujući o žalbi okrivljenika, podnijetoj protiv presude Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Labinu od 3. lipnja 2024., broj: Pp-2449/2023, na sjednici vijeća održanoj 1. srpnja 2026.,

p r e s u d i o j e :

I. Odbija se kao neosnovana žalba I-okr. pravne osobe IMPETUS DUO d.o.o. i II-okr. odgovorne osobe EC, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

II. Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22), okrivljenici su obvezani naknaditi paušalni iznos troškova ovog drugostupanjskog prekršajnog postupka u iznosu od 30,00 eura (trideset eura) - svaki, u roku od 30 (trideset) dana od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Labinu, okrivljenici su proglašeni krivima i kažnjeni i to I-okr. ukupnom novčanom kaznom u iznosu od 1.300,00 eura, te II-okr. odgovorna osoba ukupnom novčanom kaznom u iznosu od 450,00 eura, zbog prekršaja iz članka 172. stavka 2. točke 5. i stavka 3. Zakona o mirovinskom osiguranju, te članka 228. stavka 1. podstavka 1. i stavka 2. Zakona o radu, činjenično opisanih u izreci pobijane presude.

2. Istom presudom okrivljenici su obvezani na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 eura.

3. Protiv prvostupanjske presude okrivljenici su pravodobno, putem branitelja, podnijeli žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o prekršajnopravnim sankcijama i troškovima postupka, navodeći u bitnom da iz odredbe članka 18.a Zakona o radu proizlazi da je rad u dodatnom radu izjednačen s radom u punom radnom vremenu pa je do **.**.2022. EC bio u radnom odnosu kod okrivljene pravne osobe i to u radnom odnosu kroz dodatni rad, pa zbog toga kad je 1.12.2022. nastavio raditi u punom radnom vremenu on nije zasnivao novi radni odnos, već je samo došlo do promjene u do tada već postojećim radnom odnosu njega s okrivljenom pravnom osobom. Iz toga je razloga okrivljena pravna osoba pravilno dostavila tijelima mirovinskog osiguranja prijavu promjene u radnom odnosu koristeći obrazac eM-3P. Istina je da je od strane HZMO-a traženo da se ispravi prijava, odnosno da se prijava dostavi na obrascu eM-2P. Okrivljenici su tako i postupili, iako smatraju da su pravilno dostavili prijavu na obrascu eM-3P. U pogledu prekršaja iz čl. 228. st. 1. toč. 1. i st. 2. Zakona o radu, okrivljenici su u svojim pisanim obranama naveli da je postojao objektivan razlog za sklapanje ugovora o radu na određeno vrijeme s radnikom NC, ali da formalnim propustom taj razlog nije unesen u pisani ugovor o radu. Na okolnost postojanja navedeni opravdanih razloga za sklapanje ugovor o radu na određeno vrijeme okrivljenici su predložili saslušanje predstavnika okrivljene pravne osobe ĐC, a što sud ne navodi u obrazloženju, a posebno ne navodi razloge zbog kojih nije prihvatio provođenje predloženog dokaza.

4. Žalitelji predlažu da se iz razloga iznijetih u žalbi, ista prihvati.

5. Žalba nije osnovana.

6. Odlučujući o žalbi te ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22), uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je utvrdio da presudom nisu na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, kao i da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, a na što sud pazi po službenoj dužnosti, te je našao da je Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Labinu točno utvrdio činjenično stanje i na temelju utvrđenog činjeničnog stanja, pravilno pravno označio djelo.

7. Naime, prvostupanjski sud je na temelju provedenog prekršajnog postupka, i to obrane okrivljenika, kao i uvida u priloženu dokumentaciju, imao valjane osnove zaključiti da se u ponašanju okrivljenika stječu sva bitna obilježja prekršaja iz članka 172. stavka 2. točke 5. i stavka 3. Zakona o mirovinskom osiguranju, članka 228. stavka 1. podstavka 1. i stavka 2. Zakona o radu.

8. Navodi žalitelja da iz odredbe članka 18.a Zakona o radu proizlazi da je rad u dodatnom radu izjednačen s radom u punom radnom vremenu pa je do **.**.2022. EC bio u radnom odnosu kod okrivljene pravne osobe i to u radnom odnosu kroz dodatni rad, pa zbog toga kad je 1.12.2022. nastavio raditi u punom radnom vremenu on nije zasnivao novi radni odnos, već je samo došlo do promjene u do tada već postojećim radnom odnosu njega s okrivljenom pravnom osobom, a iz toga je razloga okrivljena pravna osoba pravilno dostavila tijelima mirovinskog osiguranja prijavu promjene u radnom odnosu koristeći obrazac eM-3P, neosnovani su.

9. Naime, kako se u smislu odredbe članka 18.b Zakona o radu dodatni rad regulira posebnim ugovorom o dodatnom radu, te se kod prestanka rada na temelju takvog ugovora radnik mora odjaviti po toj osnovi, što znači da se sklapa novi ugovor o radu, u konkretnom slučaju iz prijave mirovinskog osiguranja za EC od 7. prosinca 2022. vidljivo je da se podnosi na temelju ugovor o radu na neodređeno vrijeme s punim radnim vremenom od 1. prosinca 2022., to se u takvom slučaju podnosi prijava o početku osiguranja na mirovinsko osiguranje po toj osnovi, a ne prijava o promjeni tijekom osiguranja, te je pravilno prvostupanjski sud zaključio da okrivljenici nisu u propisanom roku izvršili prijavu osiguranja radnika EC.

10. Također, navodi žalitelja da u pogledu prekršaja iz čl. 228. st. 1. toč. 1. i st. 2. Zakona o radu, okrivljenici su u svojim pisanim obranama naveli da je postojao objektivan razlog za sklapanje ugovora o radu na određeno vrijeme s radnikom NC, ali da formalnim propustom taj razlog nije unesen u pisani ugovor o radu, te na okolnost postojanja navedeni opravdanih razloga za sklapanje ugovor o radu na određeno vrijeme okrivljenici su predložili saslušanje predstavnika okrivljene pravne osobe ĐC, a što sud ne navodi u obrazloženju, a posebno ne navodi razloge zbog kojih nije prihvatio provođenje predloženog dokaza, neosnovani su.

11. Naime, u postupku je nedvojbeno utvrđeno da u ugovoru o radu na određeno vrijeme, sklopljenom između I-okr. pravne osobe i radnika NC, nije bio naveden objektivan razlog za sklapanje takvog ugovora, a koji propust se okrivljenicima stavlja na teret, te ih se ne tereti da nije postojao objektivan razlog za sklapanje takvog ugovora pa stoga nije bilo potrebno posebno utvrđivati u postupku je li postojao objektivan razlog za sklapanje ugovora o radu na određeno vrijeme.

12. Nadalje, ispitivanje predstavnika pravne osobe ĐC ne provodi se u dokaznom postupku budući isti nije svjedok već predstavnik okrivljene pravne osobe, kao stranke u postupku, koji u prekršajnom postupku daje obranu, pa prvostupanjski sud nije mogao odlučivati o zahtjevu za ispitivanje predstavnika I-okr. pravne osobe kao o dokaznom prijedlogu, a pravna osoba je pozvana na glavnu raspravu kojem pozivu se nije odazvala te nije iskoristila svoje pravo za neposrednim sudjelovanjem u postupku odnosno neposredno iznošenje obrane putem predstavnika, iako joj je to omogućeno.

13. Imajući u vidu utvrđeno činjenično stanje i pravne oznake djela, ovaj sud je našao da su utvrđene novčane kazne okrivljenicima za navedene prekršaje u granicama zakona i primjerene težini djela, stupnju odgovornosti okrivljenika i u skladu s ostalim okolnostima odlučnim za odmjeravanje kazne, te nisu prestroge, time više što su novčane kazne ublažene znatno ispod zakonom propisanih minimumima.

14. Odluka o troškovima prvostupanjskog postupka također je na zakonu utemeljena, a troškovi su odmjereni blizu donje granice propisanih okvira paušalnih troškova prekršajnog postupka.

15. Kako je odredbom članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona propisano da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, to je na temelju članka 139. stavka 3. i 5. Prekršajnog zakona, obvezan svaki okrivljenik na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.

16. Iz navedenih razloga, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, valjalo je žalbu okrivljenika odbiti kao neosnovanu i prvostupanjsku presudu potvrditi.

U Zagrebu 1. srpnja 2026.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Diana Pavlečić v.r.

Mario Soljačić v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Pazinu u 6 otpravaka: za spis, okrivljenike, branitelja i tužitelja.