Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Maria Soljačića kao predsjednika vijeća, te Tomislava Tomašića i Marjane Rajić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Diane Pavlečić, u svojstvu više sudske savjetnice – specijalistice kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv I-okr. pravne osobe PROMET MAKARSKA d.o.o. i II-okr. odgovorne osobe UC, zbog prekršaja iz članka 115. stavka 1. podstavka 6. i stavka 2., 4. Zakona o prijevozu u cestovnom prometu (NN 41/18, 98/19, 30/21, 89/21, 114/22), odlučujući o žalbi okrivljenika, podnijetoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu od 19. ožujka 2024., broj: Pp-3757/2023, na sjednici vijeća održanoj 1. srpnja 2026.,

p r e s u d i o j e :

I. Odbija se kao neosnovana žalba I-okr. pravne osobe PROMET MAKARSKA d.o.o. i II-okr. odgovorne osobe UC i potvrđuje se prvostupanjska presuda.

II. Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22), okrivljenici su obvezani naknaditi paušalni iznos troškova ovog drugostupanjskog prekršajnog postupka u iznosu od 30,00 eura (trideset eura) - svaki, u roku od 30 (trideset) dana od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu okrivljenici su proglašeni krivima i kažnjeni novčanim kaznama i to I-okr. pravna osoba novčanom kaznom u iznosu od 3.310,00 eura i II-okr. odgovorna osoba novčanom kaznom u iznosu od 1.320,00 eura, zbog prekršaja iz članka 115. stavka 1. podstavka 6. i stavka 2.,4. Zakona o prijevozu u cestovnom prometu, činjenično opisanog u izreci pobijane presude.

2. Istom presudom okrivljenici su obvezani na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 eura.

3. Protiv prvostupanjske presude okrivljenici su pravodobno podnijeli žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, navodeći u bitnom da je prvostupanjska presuda nejasna, proturječna i u suprotnosti s dokazima koji prileže predmetnom prekršajnom spisu. Prvostupanjsko tijelo smatra da iznesena obrana, okrivljenike ne može osloboditi krivnje za inkriminirano djelo prekršaja, međutim, o tome ne daje jasne razloge jer ako se obrana okrivljenika ne osporava onda se okrivljeniku ne može pripisati niti nehajni oblik krivnje. Obrana okrivljenika se sastoji u tome da su izneseni konkretni i konstruktivni razlozi koji su onemogućili okrivljenika da održava spomenute linije, te na te okolnosti postoji pisana korespondencija i pravorijek nadležnog Ministarstva o izmijeni voznog reda. Prvostupanjski sud uopće nije utvrđivao kada je zahtjev okrivljenika za izmjenom voznog reda podnesen, kada je o njemu rješavano u upravno postupku i kada je isti zaprimljen, tj. počeo proizvoditi pravni učinak. Svi pravorijeci doneseni su po nečijim zahtjevima i to u veljači 2023., a ovdje se kažnjava okrivljenik za razdoblje od ranije, koje je legalizirano zahtjevom za izmjenu voznog reda. Prvostupanjski sud uopće nije analizirao obranu okrivljenika, koja je vrlo jasna, opširna i u istoj treba tražiti odgovornost okrivljenih za utuženi prekršaj, prvostupanjski sud sasvim paušalno i neargumentirano svoju odluku temelji na dvije rečenice u iskazu višeg inspektora za cestovni promet. Okrivljenici ne mogu shvatiti ovakvu odluku i to posebno u vrijeme koje je posljedica pandemije Covid-19, koja je u tolikoj mjeri srozala poslovanje prijevoznika. Prvostupanjski sud uopće nije obrazložio s kojim oblikom krivnje su postupali okrivljenici, odnosno kakav je to subjektivan odnos okrivljenika prema utuženom prekršaju. Isto tako, nije pojašnjena radnja okrivljenika, jesu li oni djelo počinili činjenjem ili nečinjenjem.

4. Žalitelji predlažu da se iz razloga iznijetih u žalbi, ista prihvati.

5. Žalba nije osnovana.

6. Odlučujući o žalbi te ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22), uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je utvrdio da presudom nisu na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, te nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, a na što Sud pazi po službenoj dužnosti, te je našao da je Općinski prekršajni sud u Splitu točno utvrdio činjenično stanje i na temelju utvrđenog činjeničnog stanja pravilno pravno označio djelo.

7. Naime, prvostupanjski sud je na temelju obrane okrivljenika, te uvida u priloženu dokumentaciju, imao valjane osnove za utvrditi da su se u ponašanju okrivljenika ostvarila sva bitna obilježja prekršaja iz članka 115. stavka 1. podstavka 6. i stavka 2., 4. Zakona o prijevozu u cestovnom prometu.

8. Neosnovano žalitelji smatraju da nisu krivi za prekršaj koji im se stavlja na teret.

9. Naime, u skladu s odredbom članka 34. Zakona o prijevozu u cestovnom prometu okrivljenici su dužni obavljati javni linijski prijevoz putnika u unutarnjem cestovnom prometu u skladu s važećim voznim redovima, važećim dozvolama, što znači da I-okr. kao domaći prijevoznik te II-okr. kao odgovorna osoba u pravnoj osobi, ne mogu samovoljno prestati održavati određene autobusne linije prije nego što se izmjeni vozni red na zakonom propisani način, već isključivo mogu obavljati djelatnost u skladu s dozvolom i voznim redom, s posebnim naglaskom da se mora raditi o važećoj dozvoli i važećem voznom redu.

10. Nadalje, u postupku je nedvojbeno utvrđeno na temelju navoda obrane okrivljenika te uvidom u priloženu dokumentaciju da okrivljenici u kritičnom razdoblju nisu održavali međužupanijski linijski prijevoz putnika na autobusnoj liniji Gospić-Split u skladu s važećim voznim redom i važećom dozvolom klasa: UP/I-340-02/20 01/114, ur.br: 530-08-1-2-1-20-2 broj linije u upisniku GS-ST-2 serijskog broja B10030553, te nisu održavali međužupanijski linijski prijevoz putnika na autobusnoj liniji Split-Zagreb u skladu s važećim voznim redom i važećom dozvolom broj linije u upisniku ST-ZG-11 serijskog broja B10030555, kao i nisu održavali međužupanijski linijski prijevoz putnika na autobusnoj liniji Split-Zagreb u skladu s važećim voznim redom i važećom dozvolom klasa: UP/I-340-02/20-01/119, ur.br: 530-08-1-2-1-20-2 broj linije u upisniku DU-ST-74 serijskog broja B10030541, na način kako je navedeno u izreci prvostupanjske presude.

11. Kako je u postupku utvrđeno da je okrivljenicima izmijenjen vozni red za navedene dozvole tek rješenjem Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, Sektora cestovnog prometa klasa: UP/I-340-02/20-01/114, klasa: UP/I-340-02/20-01/115 i klasa: UP/I 340-02/20-01/119 od 10. veljače 2023., to su okrivljenici bili dužni održavati autobusne linije u skladu s važećim voznim redom u razdoblju od 1. do 31. prosinca 2022., što su propustili učiniti, te izmjena voznog reda nema i ne može imati retroaktivan učinak, a posebno se ne može zahtjevom za izmjenu voznog reda legalizirati samovoljna izmjena voznog reda od strane prijevoznika, što neosnovano ističu žalitelji i pozivaju se na obranu u kojoj su kao razlog svojih propusta samo paušalno naveli nedostatak radne snage što nije dokazano nikakvim službenim evidencijama nadležnih tijela, pa navedeno ne predstavlja razlog za isključenje prekršajne odgovornosti okrivljenika.

12. U vezi navoda žalbe da sud nije obrazložio stupanj krivnje okrivljenika, ističe se da je za počinjenje ovog prekršaja dovoljan i nehaj, pa nije bilo potrebno posebno obrazlagati stupanj krivnje, s time da se navodi da su okrivljenici, s obzirom na djelatnost koju obavljaju bili dužni upoznati se s odredbama Zakona o prijevozu u cestovnom prometu, pa time i s naprijed citiranom odredbom članka 34. Zakona, a okrivljenici sve dok obavljaju djelatnost moraju svoje poslovanje organizirati tako da poštuju kogentne norme.

13. Nadalje, kako je iz samog činjeničnog opisa prekršaja iz izreke prvostupanjske presude potpuno jasno da su okrivljenici prekršaj počinili nečinjenjem, to navedeno nije bilo potrebno posebno obrazlagati, što neutemeljeno ističu žalitelji.

14. Također, prvostupanjski sud je dostatno obrazložio prvostupanjsku presudu, posebno uzevši u obzir da sve činjenice koje čine biće prekršaja koji se okrivljenicima stavlja na teret, nesporne su, a to što okrivljenici smatraju da su mogli postupati suprotno važećem voznom redu, iste ne ispričava, što je naglašeno u obrazloženju prvostupanjske presude, jer je takvo ponašanje suprotno izričitim zakonskim odredbama koje je prvostupanjski sud citirao u obrazloženju odluke, pa potpuno neosnovano ističu žalitelji da prvostupanjski sud uopće nije analizirao obranu okrivljenika, koja je vrlo jasna, opširna i u istoj treba tražiti odgovornost okrivljenih za utuženi prekršaj, te da prvostupanjski sud sasvim paušalno i neargumentirano svoju odluku temelji na dvije rečenice u iskazu višeg inspektora za cestovni promet.

15. U postupku nije počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka, što netemeljeno ističu žalitelji, navodeći da je prvostupanjska presuda nejasna, proturječna i u suprotnosti s dokazima koji prileže predmetnom prekršajnom spisu.

16. Imajući u vidu utvrđeno činjenično stanje i pravnu oznaku djela, ovaj sud je našao da su izrečene novčane kazne okrivljenicima za navedeno djelo u granicama zakona i nisu prestroge, time više što su novčane kazne izrečene u zakonom propisanim minimumima, jer je za prekršaj iz članka 115. stavka 1. podstavka 6. i stavka 2., 4. Zakona o prijevozu u cestovnom prometu, za pravnu osobu propisana novčana kazna u rasponu od 3.310,00 do 9.290,00 eura, te za odgovornu osobu u rasponu od 1.320,00 do 3.310,00 eura.

17. Kako je odredbom članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona propisano da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, to je na temelju članka 139. stavka 3. i 5. Prekršajnog zakona, obvezan svaki okrivljenik na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.

18. Iz navedenih razloga, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, valjalo je žalbu okrivljenika odbiti kao neosnovanu i prvostupanjsku presudu potvrditi.

U Zagrebu 1. srpnja 2026.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Diana Pavlečić v.r.

Mario Soljačić v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 5 otpravaka: za spis, okrivljenike i tužitelja.