Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Maria Soljačića kao predsjednika vijeća, te Tomislava Tomašića i Marjane Rajić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Diane Pavlečić, u svojstvu više sudske savjetnice - specijalistice kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika ZJ, zastupanog po branitelju Marinku Brajku, odvjetniku iz [adresa], zbog prekršaja iz članka 10. stavka 3. Zakona o zabrani i sprječavanju obavljanja neregistrirane djelatnosti (NN 61/11, 66/19), te članka 20. stavka 1. točke 8. i stavka 3. Zakona o higijeni hrane i mikrobiološkim kriterijima za hranu (NN 83/22), odlučujući o žalbi tužitelja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Osijek, Ispostave u Đakovu, podnijetoj protiv presude Općinskog suda u Đakovu od 9. siječnja 2023., broj: 10. Pp-1599/2022, na sjednici vijeća održanoj 1. srpnja 2026.,
p r e s u d i o j e :
I. U povodu žalbe tužitelja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Osijek, Ispostave u Đakovu, a po službenoj dužnosti, preinačuje se točka II. izreke prvostupanjska presuda, te se izriče:
Na temelju članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07,39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22) okrivljenik ZJ
OSLOBAĐA SE OD OPTUŽBE
da bi
dana 25. studenoga 2022. na lokaciji ew u 3t, vršio klanje svinja ne samo za potrebe svog domaćinstva, već i za ostale subjekte, što znači da je obavljao neregistriranu djelatnost u prostoru/objektu bez upisa u upisnik Ministarstva nadležnog za poljoprivredu,
čime bi postupio suprotno članku 11. stavku 2. Zakona o higijeni hrane i mikrobiološkim kriterijima za hranu, a kažnjivo po članku 20. stavku 1. točki 8. i stavku 3. istog Zakona.
II. Uslijed odluke iz točke I. žalba tužitelja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Osijek, Ispostave u Đakovu, bespredmetna je u navedenom dijelu.
III. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Osijek, Ispostave u Đakovu, te se potvrđuje prvostupanjska presuda u odnosu na točku I. izreke.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Đakovu okrivljenik je oslobođen od optužbe, zbog prekršaja iz članka 10. stavka 3. Zakona o zabrani i sprječavanju obavljanja neregistrirane djelatnosti, činjenično opisanog u točki I. izreke pobijane presude, te je protiv okrivljenika odbijena optužba, zbog prekršaja iz članka 20. stavka 1. točke 8. i stavka 3. Zakona o higijeni hrane i mikrobiološkim kriterijima za hranu, činjenično opisanog u točki II. izreke pobijane presude.
2. Istom presudom određeno je da troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava suda.
3. Protiv prvostupanjske presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu, navodeći u bitnom da nije razumljivo zašto sud pri donošenju presude u obzir uzima samo zatečeno stanje na dan inspekcijskog nadzora 25. studenoga 2022., tj. klanje 6 tovljenika za koje okrivljenik izjavljuje da je za njegove osobne potrebe. Nadalje, u sadržaju prijave navodi se da se na predmetnom gospodarstvu obavljaju klanja, a što je razvidno i iz broja zaklanih svinja na gospodarstvu tijekom 2022. Netočna je tvrdnja ZJ da nije vršio uslužna klanja, jer je izjavom na zapisnik potvrdio da je vršio uslugu klanja kupcima svinja ali da nije uzimao za to nikakvu naknadu. Veterinarski inspektor je dana 13. prosinca 2022. donio rješenje o troškovima postupka, protiv kojeg nije uložena žalba, te je utvrđeno da je izvršena uplata u iznosu od 150,00 kn od strane UJ za ZJ. Netočna je tvrdnja ZJ da je možda bio u stvarnoj i pravnoj zabludi, te je netočna tvrdnja da su svinje (utovljenici) u vlasništvu njegove supruge odnosno OPG-a registriranog na suprugu, te da braniteljska zadruga nema nikakve veze s uzgojem tovljenika tijekom 2022. Razvidno je obavljanje neregistrirane djelatnosti u objektu koji nema odobrenja rješenja nadležnog tijela. Nerazumljivo je zašto su od strane obrane predloženi svjedoci sumještani ĐJ i MJ te se iskazu istih poklanja vjera. Mišljenja je da se sud u obrazloženju presude kojom se okrivljenik oslobađa optužbe nije upuštao u ocjenu glavne stvari, nego se ograničio samo na izjave okrivljenika i svjedoka te na razloge za odbijanje optužbe, kao npr. da nije konkretizirana radnja izvršenja djela.
4. Žalitelj predlaže da se iz razloga iznijetih u žalbi, ista prihvati.
5. Žalba je neosnovana za djelo pod točkom I. izreke pobijane presude, te je bespredmetna za djelo pod točkom II. izreke.
6. Ispitujući prvostupanjsku presudu po službenoj dužnosti u smislu članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, te razmatrajući i navode žalbe, ovaj Sud utvrdio je da ima osnove za preinačenje odluke pod točkom II. izreke prvostupanjske presude, jer djelo činjenično opisano u izreci prvostupanjske presude nije prekršaj.
7. Naime, prekršajnim nalogom, koji u povodu prigovora okrivljenika predstavlja optužni akt, okrivljeniku se stavlja na teret da je dana 25. studenoga 2022. na lokaciji 3t u rgh, vršio klanje svinja ne samo za potrebe svog domaćinstva, već i za ostale subjekte, što znači da je obavljao neregistriranu djelatnost u prostoru/objektu bez upisa u upisnik Ministarstva nadležnog za poljoprivredu, čime je postupio suprotno članku 11. stavku 2. Zakona o higijeni hrane i mikrobiološkim kriterijima za hranu, a kažnjivo po članku 20. stavku 1. točki 8. i stavku 3. istog Zakona.
8. Odredbom članka 20. stavka 1. točke 8. i stavka 3. Zakona o higijeni hrane i mikrobiološkim kriterijima za hranu, važećeg u vrijeme počinjenja prekršaja, bilo je propisano kažnjavanje fizičke osobe obrtnika ili osobe koja obavlja drugu samostalnu djelatnost ako obavlja djelatnost poslovanja s hranom u objektu koji podliježe odobravanju protivno odredbama članka 11. stavka 2. ovoga Zakona
9. Iz činjeničnog opisa navedenog u optužnom aktu ne proizlaze sva njegova zakonom propisana obilježja jer nije naveden provedbeni propis Pravilnik o registraciji i odobravanju objekta te o registraciji subjekta u poslovanju s hranom, te njegove mjerodavne odredbe kojima je propisano koji objekti podliježu odobravanju nadležnog tijela, već je isti naveden samo u okviru pravne oznake djela.
10. Kako iz činjeničnog opisa optužnog akta ne proizlaze sva zakonska obilježja prekršaja iz članka 20. stavka 1. točke 8. i stavka 3. Zakona o higijeni hrane i mikrobiološkim kriterijima za hranu, to je ovaj Sud, u povodu žalbe tužitelja, postupajući po službenoj dužnosti, pravilnom primjenom zakona, preinačio prvostupanjsku presudu na način da je okrivljenik za predmetno djelo, na temelju članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona, oslobođen od optužbe.
11. Nadalje, odlučujući o žalbi te ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22), Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je utvrdio da je prvostupanjski sud donio pravilnu i zakonitu odluku kada je okrivljenika oslobodio od optužbe za prekršaj iz članka 10. stavka 3. Zakona o zabrani i sprječavanju obavljanja neregistrirane djelatnosti, opisanog pod točkom I. izreke pobijane presude.
12. Naime, prvostupanjski sud je oslobodio okrivljenika od optužbe, zbog prekršaja iz članka 10. stavka 3. Zakona o zabrani i sprječavanju obavljanja neregistrirane djelatnosti, s obrazloženjem da je Sud doveo u dvojbu odgovornost okrivljenika za učinjeni prekršaj jer nije dokazano da je isti obavljao djelatnost svinjokolje za novčanu naknadu ili drugu materijalnu korist te se tereti da je samo dana 25. studenog 2022. obavljao svinjokolju odnosno ne tereti se da je istu obavljao redovito i u kontinuitetu stoga je Sud cijenio da su izostala bitna obilježja vezana za obavljanje neregistrirane djelatnosti
13. Nadalje, odredbom članka 10. stavka 3. Zakona o zabrani i sprječavanju obavljanja neregistrirane djelatnosti propisano je da novčanom kaznom od 10.000,00 do 30.000,00 kuna za prekršaj iz članka 5. stavka 1. podstavka 3. i 4. ovoga Zakona kaznit će se fizička osoba koja obavlja djelatnost koju nije registrirala kod nadležnog tijela, obavljanje djelatnosti nije prijavila poreznim tijelima ili nema zakonom propisane akte o ispunjavanju uvjeta za obavljanje registrirane djelatnosti, te je odredbom članka 5. stavka 2., 3., i 4. Zakona propisano da u smislu stavka 1. ovoga članka ne smatra se obavljanjem neregistrirane djelatnosti obavljanje drugih djelatnosti koje služe obavljanju djelatnosti koja je upisana u sudski ili drugi odgovarajući registar nadležnog tijela, ako se one obavljaju u manjem opsegu ili se uobičajeno obavljaju uz upisanu djelatnost, te u smislu stavka 1. ovoga članka ne smatra se obavljanjem neregistrirane djelatnosti povremeno obavljanje djelatnosti za koje je posebnim zakonom isključena obveza registracije djelatnosti kod nadležnog tijela i prijava poreznim tijelima, kao i u smislu stavka 1. ovoga članka ne smatraju se obavljanjem neregistrirane djelatnosti sljedeće aktivnosti: rad za vlastite potrebe te obiteljska pomoć, prijateljska pomoć i susjedska pomoć ukoliko se rad obavlja bez plaćanja ili druge materijalne koristi te ako se rad ne obavlja redovito.
14. U postupku nije utvrđeno da bi okrivljenik obavljao klanje svinja za druge osobe i uz naplatu kritične zgode, a što je okrivljenik porekao u svojoj obrani i što proizlazi iz iskaza saslušanih svjedoka ĐJ i KJ, koje je pravilno ispitao sud u dokaznom postupku jer su isti bili prisutni kritične zgode, dok neosnovano tužitelj dovodi u pitanje potrebu provođenja dokaza ispitivanjem navedenih svjedoka, te da je sud poklonio vjeru tim iskazima, s obzirom da tužitelj nije predložio druge dokaze koji bi teretili okrivljenika, a niti se iz svjedočenja LJ, višeg veterinarskog inspektora, moglo utvrditi da bi okrivljenik 25. studenoga 2022. u vrijeme inspekcijskog nadzora obavljao neregistriranu djelatnost, pa je stoga pravilno prvostupanjski sud zaključio da se u ponašanju okrivljenika nisu ostvarila sva bitna obilježja iz članka 10. stavka 3. Zakona o zabrani i sprječavanju obavljanja neregistrirane djelatnosti.
15. Također, navodi žalitelj da nije razumljivo zašto pri donošenju presude sud u obzir uzima samo zatečeno stanje na dan inspekcijskog nadzora 25. studenoga 2022., neosnovani su, budući je sam tužitelj u optužnom aktu istaknuo vrijeme počinjenja prekršaja kao jedan dan, te svjedok OJ, viši veterinarski inspektor, samo u iskazu ističe razdoblje od 1. siječnja do 31. prosinca 2022., međutim, navedeno razdoblje se okrivljeniku ne stavlja na teret optužnim aktom, pa ne može niti biti predmet odlučivanja i utvrđivanja prekršajne odgovornosti okrivljenika u konkretnom slučaju.
16. Slijedom navedenoga, pravilna je odluka prvostupanjskog suda kojom je okrivljenik oslobođen od optužbe za navedeno djelo, jer nije dokazano da ga je počinio na način kako mu se optužbom stavlja na teret.
17. Iz navedenih razloga, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, valjalo je žalbu ovlaštenog tužitelja odbiti kao neosnovanu i prvostupanjsku presudu potvrditi u točki I. izreke.
U Zagrebu 1. srpnja 2026.
Zapisničarka:
Predsjednik vijeća:
Diana Pavlečić v.r.
Mario Soljačić v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Đakovu u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.
