Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-1635/2026
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Tomislava Tomašića kao predsjednika vijeća te Maria Soljačića i Marjane Rajić kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika-specijalista Željka Kudrića kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okr. RA, zbog prekršaja iz članka 53. stavka 1. i 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19, 42/20., 85/22., 114/22. i 145/24.), odlučujući o prigovoru okrivljenice, podnesenom protiv prekršajnog naloga Policijske uprave vukovarsko-srijemske, Postaje prometne policije Vinkovci od 6. veljače 2026., klasa: 211-07/26-1/2053, urbroj: 511-15-14-26- 1, u sjednici vijeća održanoj 1. srpnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Prigovor okrivljenice RA se djelomično prihvaća osnovanim te se preinačava pobijani prekršajni nalog u odluci o zaštitnoj mjeri na način da se zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od jednog mjeseca ukida.
II. U ostalom dijelu odbija se prigovor okrivljenice RA kao neosnovan te se u pobijanom a nepreinačenom dijelu potvrđuje pobijani prekršajni nalog.
III. Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona, okrivljenica RA obvezna je naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 25,00 eura (dvadesetpeteura) u roku od 15 (petnaest) dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanim prekršajnim nalogom proglašena je krivom okrivljenica RA i kažnjena novčanom kaznom u iznosu od 390,00 eura, zbog prekršaja iz članka 53. stavka 1. i 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, činjenično opisanog u izreci prekršajnog naloga.
Istim prekršajnim nalogom, na temelju članka 58. Prekršajnog zakona, okrivljenici je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od 1 (jednoga) mjeseca.
Okrivljenica je obvezana i na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu od 66,36 eura.
2. Protiv navedenog prekršajnog naloga okrivljenica je pravodobno podnijela prigovor zbog odluke o odluke o prekršajnopravnoj sankciji, kako to proizlazi iz sadržaja istog, ističući u bitnome da propust koji je napravila je jednostavno trenutak nepažnje i vjeruje da se neće ponoviti, no dodaje da niti jednom nije kažnjavana, te da ima sina od tri godine i da radi za minimalac, kao i da bi joj oduzimanje vozačke zakompliciralo odlazak na posao i obavljanje majčinskih dužnosti, pa moli da joj se barem djelomično pomogne.
Predlaže da se, iz razloga navedenih u prigovoru, isti prihvati.
3. S obzirom da je prigovor podnesen iz osnove članka 237. stavka 1. točke 2. Prekršajnog zakona (Narodne novine, broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18), Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, sukladno odredbi članku 238. stavku 11. Prekršajnog zakona, o prigovoru je odlučivao odgovarajućom primjenom odredaba Prekršajnog zakona o žalbenom postupku.
4. Prigovor je djelomično osnovan.
5. Ispitujući pobijani prekršajni nalog, po službenoj dužnosti, u smislu članka 238. stavka 11. u vezi sa člankom 202. stavkom 1. Prekršajnog zakona, ovaj Sud je utvrdio da na štetu okrivljenika nisu povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava, da u postupku nije nastupila zastara prekršajnog progona, kao i da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točki 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.
6. Dakle, razmotrivši odluku o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj sud smatra da je prvostupanjsko tijelo okrivljenici za počinjeni prekršaj izreklo mjeru kazne primjerenu stupnju njene krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona.
Naime, za predmetni prekršaj zakonom je propisana novčana kazna od 390,00 do 920,00 eura, pa izrečena novčana kazna u iznosu od 390,00 eura predstavlja najnižu zakonom propisanu kaznu za predmetni prekršaj.
Po ocjeni ovog suda, imajući na umu da inkriminirano ponašanje okrivljenice predstavlja velik stupanj ugrožavanja zaštićenog dobra te da u konkretnom slučaju ne postoje posebno izražene olakotne okolnosti, kao i da su vrlo izraženi zahtjevi generalno preventivnog djelovanja, to se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz članka 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem, kako se to sugerira u prigovoru. K tome, uzimajući u obzir i nedokumentirane žalbene navode o imovinskim i obiteljskim prilikama okrivljenice, vijeće ovog suda ne nalazi osnovanim primjenu instituta ublažavanja kazne. Također, uzimajući u obzir i žalbene navode o ranijoj nekažnjavanosti okrivljenice, vijeće ovog suda ne nalazi osnovanim primjenu instituta ublažavanja kazne, s obzirom da prema ocijeni ovoga suda okolnost prekršajne nekažnjavanosti okrivljenika ne bi sama za sebe predstavljala naročito olakotnu okolnost u smislu članka 37. stavka 2. Prekršajnog zakona, a koja bi bila preduvjet za ublažavanje kazne.
7. Nadalje, u pravu je okrivljenica kada u prigovoru osporava u konkretnom slučaju osnovanost izricanja zaštitne mjere zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije.
Dakle, okrivljenici je za počinjeni prekršaj iz članka 53. stavka 1. i 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima B kategorije u trajanju od jednog mjeseca. Međutim, imajući na umu sve okolnosti počinjenog prekršaja i ličnosti okrivljenice i uvažavajući navode iz prigovora odnosno uvažavajući izraženu punu svijest o težini počinjenog djela, posebno priznanje počinjenja prekršaja i iskazanu spremnost za neponavljanjem ovakvog prekršaja, zatim da u spisu nema podataka da bi okrivljenica do sada bila prekršajno osuđivan zbog prekršaja, te da inkriminiranim ponašanjem okrivljenice nisu nastale konkretne štetne posljedice, kao i da je utvrđeno prekoračenje brzine kretanja vozila (31 km/h više od dopuštene) na samoj donjoj granici prekoračenja predviđenog za odnosni prekršaj, po stanovištu ovog suda, navedene okolnosti u svojoj ukupnosti ne upućuju na potrebu i nužnost izricanja zaštitne mjere zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije jer ne postoje okolnosti koje bi ukazivale na opasnost od budućeg ugrožavanja prometa.
8. Stoga je, pobijani prekršajni nalog trebalo preinačiti na način da se predmetna zaštitna mjera ukine, kako je to i navedeno u izreci ove presude.
9. Kako je odredbom članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona propisano da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, to je na temelju članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, obvezana okrivljenica na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka u iznosu od 25,00 eura, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.
10. Zbog navedenog, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu 1. srpnja 2026.
Zapisničar:
Predsjednik vijeća:
Željko Kudrić, v.r.
Tomislav Tomašić, v.r.
Presuda se dostavlja Policijskoj upravi vukovarsko-srijemskoj, Postaji prometne policije Vinkovci u 3 otpravka: za spis i okrivljenicu.
