REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl.br.: P-7415/2025-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ireni Šafar, u pravnoj stvari tužitelja MF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koga zastupa punomoćnik Nera Kristina Tuđman, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika OTP banka dioničko društvo, Domovinskog rata 61, Split, OIB: 52508873833, koga zastupa punomoćnik Miroslav Plašćar, odvjetnik, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 20. svibnja 2026. godine u prisutnosti tužitelja, punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, temeljem čl. 335 st. 4 Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/91, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 - dalje ZPP) dana 1. srpnja 2026. godine

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da su ništetne odredbe sadržane u članku 3., stavku 5. i 6., Ugovora o kreditu broj 0000034388 sa sporazumom o zasnivanju založnog prava na nekretnini radi osiguranja novčane tražbine, od 2. ožujka 2012., sklopljenog između tužitelja MF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kao korisnika kredita, i društva BANCO POPOLARE CROATIA d.d., pravnog prednika tuženika OTP banka d.d. OIB: 52508873833, Ulica Domovinskog rata 61, Split, Republika Hrvatska, kao kreditora, a koje glase: „3.5.Korisnik kredita obvezuje se podmiriti sve naknade temeljem ovog Ugovora koje uključuju:

- naknada na obradu kredita

- administrativna naknada

- naknada za vođenje računa ukoliko je otvaranje tekućeg računa uvjet za odobrenje ovog Ugovora

- trošak premije osiguranja iz točke 5. ovog Ugovora

- kao i sve ostale jednokratne naknade i troškove po ovom Ugovoru sukladno Odluci o visini naknada za usluge potrošačima, Odluci o visini naknada za usluge platnog prometa potrošačima, a koje su vidljive u Tablici izračuna EKS. Navedene naknade se, bez obzira na korištenje kredita, izračunavaju i naplaćuju sukladno Odluci o visini naknada za usluge potrošačima, Odluci o visini naknada za usluge platnog prometa potrošačima.

3.6. Navedene naknade Kreditor će ustegnuti od iznosa kredita prilikom njegove isplate, na što Korisnik kredita pristaje potpisom ovog Ugovora.“.

II Nalaže se tuženiku OTP banka d.d. OIB: 52508873833, Ulica Domovinskog rata 61, Split, Republika Hrvatska, da tužitelju MF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], s osnove naknade za obradu kredita i naknade za provjeru podataka, isplati iznos od 962,24 EUR, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od 26. ožujka 2012. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 8 postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022., a koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate, po stopi zateznih kamata na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

III Nalaže se tuženiku OTP banka d.d. OIB: 52508873833, Ulica Domovinskog rata 61, Split, Republika Hrvatska, da tužitelju MF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 761,53 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 1. srpnja 2026. do isplate, po stopi zateznih kamata na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je dana 2. ožujka 2012. sklopio s pravnim prednikom tuženika Ugovor o kreditu broj 000003438 sa Sporazumom o zasnivanju založnog prava na nekretnini radi osiguranja novčane tražbine, prema kojem je tuženik kao kreditor, tužitelju kao korisniku kredita stavio na raspolaganje kredit u iznosu od 70.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju NHB na dan plaćanja. Odredbom čl. 3 st. 5 i 6 predmetnog ugovora tužitelju su 26. ožujka 2012. obračunate i naplaćene naknade za obradu kredita u iznosu od 929,06 eura i naknada za provjeru podataka u iznosu od 33,18 eura. Tužitelj predmetne ugovorne odredbe prema kojima su i naplaćene te naknade smatra ništetnim. Tuženik nije prethodno a niti naknadno jasno i nedvosmisleno predočio strukturu navedenih troškova, tj. od čega se one sastoje, zašto su određena naknada u tim iznosima, što te naknade čini u potpunosti neodređenom i posljedično nepoštenim i ništetnim. Citirane odredbe predmetnog ugovora protivne su čl. 1021 ZOO-a te čl. 74, 96, 98 i 102 st. 1 Zakona o zaštiti potrošača jer se radi o odredbama koje je tuženik unaprijed formulirao u tipskom standardiziranom obrascu ugovora unaprijed sročenom i priređenom od strane tuženika kao jače ugovorne strane. Nezakonitim i nepoštenim ugovornim odredbama tuženik je doveo tužitelja u neravnopravan položaj u kojem nije mogla utjecati na unaprijed pripremljeni sadržaj ugovora o kojem se nije pojedinačno pregovaralo. Isto tako u ugovoru nije bilo navedeno u kojim iznosima će se obračunati sporne naknade. Slijedom toga tužitelj predlaže da sud donese presudu kako je to utvrđeno u točki I i II izreke ove presude te da naloži tuženiku da tužitelju plati trošak parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate sve u roku od 15 dana.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava osnov tužbenog zahtjeva. Visina nije sporna. Protivi se istaknutom VPS-u, ističe prigovor zastare potraživanja. Osporava da se navedena odredba ima smatrati nepoštenom i ništetnom. Tuženik osporava potrošačko svojstvo tužitelja. Iznosi opsežno svoje stajalište vezano uz ništetnost utuženih odredbi te tako navodi da su sporne odredbe jasno i razumljivo sastavljena te da je tužitelj mogao procijeniti ekonomske i pravne posljedice koje iz sporne odredbe za njega proizlaze. Predlaže da sud tužitelja odbije s tužbom i tužbenim zahtjevom u cijelosti.

3. U provedenom postupku izvršen je uvid i pročitano je Ugovor o kreditu (list 9 do 16 spisa), potvrda tuženika (list 71 do 89 spisa), saslušan je tužitelj kao stranka (list 180 spisa).

4. Ostale dokaze sud nije cijenio jer nisu bitni za ishod ove parnice.

5. Cijeneći rezultate provedenog postupka, u skladu s čl. 8. ZPP-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti odredbe sadržane u čl. 3 st. 5 i 6 predmetnog Ugovora o kreditu sklopljenog između stranaka dana 2. ožujka 2012. godine temeljem kojih je tuženik tužitelju naplatio naknadu za obradu kredita te naknadu za provjeru podataka.

7. Sporno je da li su te ugovorne odredbe temeljem kojih su tužitelju uskraćeni iznos za obradu kredita od 962,24 eura, te iznos za provjeru podataka od 33,18 eura, nepoštene i ništetne, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka, sve u smislu odredaba Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, te posljedično tome pravo tužiteljice na isplatu utuženog iznosa a ta visina nije sporna.

8. Pitanje zaštite kolektivnih interesa potrošača je između ostalog regulirano Direktivom vijeća 93/13 EEZ o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, a koje odredbe su implementirane i u naše zakonodavstvo Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti potrošača i sada važećim Zakonom o zaštiti potrošača time da postoji obveza hrvatskih sudova da tumače nacionalno pravo u duhu prava Europske unije i sveopće njene pravne stečevine, a što uključuje uz ostalo i praksu suda Europske unije.

9. Na ročištu 20. svibnja 2026. godine saslušan je tužitelj kao stranka, naveo je da je predmetni kredit podigao u svrhu adaptacije stana te da mu nitko nije posebno ukazao na činjenicu predmetnih naknada ali je rečeno da će se možda pojaviti neke simboličnog iznosa, predočen mu je tipski ugovor koji su on i supruga parafirali prije ovjere potpisa kod javnog bilježnika. Dakle iz iskaza tužitelja koji je iskren i životno logičan proizlazi, da očito nije bilo pregovora o spornim odredbama, da mu nitko od službenika banke nije objasnio u koju svrhu se te naknade plaćaju od kojih parametara se sastoje, već se radilo o tipiziranom unaprijed sastavljenom ugovoru od strane tuženika

10. Članak 59 Zakona o zaštiti potrošača propisuje da ugovor o potrošačkom zajmu, između ostaloga, mora sadržavati odredbu o troškovima koji se u vrijeme sklapanja ugovora i prijevremene otplate kredita naplaćuju te pretpostavkama pod kojima se ti troškovi mogu promijeniti.

11. U članku 81 stavak 1 Zakona o zaštiti potrošača, propisano je ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, dok je u stavku 2 propisano smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, posebno ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca, dok je u stavku 3 propisano činjenica da se o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo ne utječe na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima, ako cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca, dok je u stavku 4 propisano ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati.

12. Prema članku 295 Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br.35/05, 41/08, dalje: ZOO), Opći uvjeti ugovora su ugovorne odredbe sastavljene za veći broj ugovora koji jedna ugovorna strana (sastavljač) prije ili u trenutku sklapanja ugovora predlaže drugoj ugovornoj strani, bilo da su sadržani u formalnom (tipskom) ugovoru bilo da se na njih ugovor poziva, opći uvjeti ugovora dopunjuju posebne pogodbe utvrđene među ugovarateljima u istom ugovoru i u pravilu obvezuju kao i ove.

13. Dakle, kao što je već naprijed navedeno predmetni ugovor je bio tipski ugovor, unaprijed sastavljen od strane tuženika u kojem su bile nametnute odredbe koje su prouzročile značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana a na štetu potrošača odnosno tužitelja te su te odredbe prema čl. 81 st. 1 ZZP-a nepoštene a temeljem odredbe čl. 87 st. 1 ZZP-a ništetne.

14. Kako je sud utvrdio da su citirane ugovorne odredbe ništetne tužitelj ima pravo da zahtjeva isplatu iznosa za obradu kredita od 929,06 eura i iznosa za provjeru podataka od 33,18 eura ili ukupno 962,24 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 26. ožujka 2012. pa do isplate a prema odredbi čl. 1111 i 1115 ZOO-a.

15. Tuženik neosnovano prigovara VPS-a. Tužitelj je postavio tužbeni zahtjev na utvrđenje te isplatu predmetnog iznosa. VPS je postavio sukladno odredbi čl. 37 st. 1 ZPP-a koji propisuje da ako jedna tužba protiv istog tuženika obuhvaća više zahtjeva koji se temelje na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi, VPS se određuje prema zbroju vrijednosti svih zahtjeva. Dakle, tužitelj je odredila VPS uzimajući u obzir postojanje deklaratornog i kondenmnatornog zahtjeva.

16. Prigovor zastare nije osnovan. Vrhovni sud Republike Hrvatske je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-47/20 održanoj dana 30. siječnja 2020. godine za pravne situacije restitucijskog zahtjeva kod ništetnog ugovora zauzeo pravno shvaćanje da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne stranke dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Navedeno znači da zastara restitucijskog zahtjeva još nije ni počela nego će početi teći tek pravomoćnošću ove presude u kojoj je odlučeno o ništetnosti. Treba navesti i Zaključak Sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2022. godine.

17. Slijedom navedenog sud je odlučio kao u izreci presude pod I i II.

18. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP i odredbi čl. 155 ZPP, a odnosi se na trošak zastupanja tužitelja i tuženika po punomoćniku odvjetniku prema OT, VPS te uspjehu tužitelja i tuženika u sporu.

19. Sud je tužitelju priznao trošak za sastav tužbe prema Tbr. 7 točka 1 – 200,00 eura, za sastav podneska 11.5.2026. prema tbr. 8 točka 1 – 200,00 eura, zastupanje na ročištu 20.5.2026. prema tbr. 9 točka 1 – 200,00 eura, što ukupno iznosi 600,00 eura, koje treba uvećati za trošak zahtjeva tuženiku prema Tbr. 37 točka 1 - 50,00 eura, pristojbu za ovjeru punomoći 7,50 eura, pristojbu na tužbu 34,68 eura i presudu 69,35 eura, pa priznati trošak iznosi 761,53 eura. Sud je tužiteljici priznao kamatu na parnični trošak prema odredbi čl. 30 Ovršnog zakona, te je odlučeno kao u izreci pod III.

U Zagrebu, 1. srpnja 2026. godine

Sudac:

Irena Šafar

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU :

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo na žalbu u roku od 15 dana od dana zaprimanja prijepisa presude. Žalba se podnosi putem ovog suda na županijski sud.

DNA:

1. tužitelju po pun.

2. tuženiku po pun.