Republika Hrvatska

Općinski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska 31

P- 308/2025-4

U  I M E R E P U B L I K E H R V A TS K E

P R E S U D A

Općinski sud u Vukovaru po sucu Ivici Grubišiću u pravnoj stvari tužitelja SI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Hrvatska radio televizija, Prisavlje 3, Zagreb, OIB:68419124305, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, bez održavanja ročišta u pisanom postupku, 1. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužitelj sa tužbenim zahtjevom koji glasi:

"Proglašava se nedopuštenom ovrha na temelju vjerodostojne isprave određene rješenjem javnog bilježnika Nikole Vulić iz Vinkovaca poslovni broj Ovrv-6214/2014 izdano dana 18. prosinca 2014., a na prijedlog tuženika protiv tužitelja."

II. Svaka stranka snosi svoj trošak.

Obrazloženje

1. Tužbom od 28. travnja 2025. tužitelj zahtijeva da se utvrdi nedopuštenom ovrha na temelju vjerodostojne isprave određena rješenjem o ovrsi javnog bilježnika Nikole Vulić iz Vinkovaca poslovni broj Ovrv-6214/2014 od 18. prosinca 2014., a na prijedlog tuženika.

1.1. Tužbu obrazlaže navodom da je rješenjem ovog suda poslovni broj Ovrv- 4230/2024-3 od 22. siječnja 2025. tužitelj upućen u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog istaknutog žalbenog razloga iz odredbe čl. 50. st. 1. t.11. Ovršnog zakona

1.2. Protiv zahtjeva za izravnu naplatu tužitelj je 30.01.2025.g. podnio prijedlog radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, te je sud donio Zaključak br. Ovr-83/2025 od 19.02.2025.g. kojim je tužitelj upućen da u roku od 15 dana od dana primitka navedenog zaključka pokrene ovu parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga iz čl. 50. st. 1. t. 7., 9., 10. i 11. Ovršnog zakona. Tužitelj ističe prigovor zastare.

2. U odgovoru na tužbu tuženik navodi osporava tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti. Tuženik ističe kako je prigovor zastare u cijelosti neosnovan. Nesporno je da je tuženik 5. prosinca 2014. godine podnio ovršni prijedlog na temelju vjerodostojne isprave javnom bilježniku Nikoli Vuliću radi nepodmirenog potraživanja tuženika, odnosno radi neplaćenih računa RTV pristojbe za razdoblje od siječnja do lipnja 2014. godine. Nadalje, nesporno je da je javni bilježnik donio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave na dan 18. prosinca 2014. godine, pod posl. br. Ovrv-6214/2014, a predmetno je rješenje pravomoćno i ovršno dana 08. travnja 2015. godine.

2.1. Nakon donošenja rješenja o ovrsi, pod posl. br. Ovrv-6214/2014 ovršenik, sada tužitelj, nije dobrovoljno podmirio dugovanje, stoga je tuženik pokrenuo postupak naplate dostavom predmetnog rješenja Financijskoj Agenciji. Financijska Agencija zaprimila je zahtjev za naplatu dana 05. svibnja 2015. godine. Iz navedenog je razvidno da je zastara prekinuta sukladno odredbi čl. 241. Zakona o obveznim odnosima koji propisuje da se zastara prekida donošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine.

2.2. Postupak naplate predmetnog rješenja trajao je sve do dana 5. svibnja 2018. godine kada je Financijska agencija, uslijed stupanja na snagu odredbe čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima, prestala s izvršavanjem predmetnog rješenja te ga isknjižila iz Očevidnika redoslijeda osnova za plaćanje. Slijedom navedenog, u konkretnom slučaju, zastara je ponovno počela teći upravo od trenutka isknjiženja predmetnog rješenja, a sukladno odredbi čl. 245. ZOO-a koja propisuje da kad je prekid zastare nastao podnošenjem tužbe ili pozivanjem u zaštitu, ili isticanjem prijeboja tražbine u sporu, odnosno prijavljivanjem tražbine u nekom drugom postupku, zastara počinje teći iznova od dana kad je spor okončan ili završen na neki drugi način. Takav stav potvrđuje i sudska praksa. Između ostalog, Županijski sud u Splitu u presudi posl. br. Gž-1074/21.

2.3. Ističe da nije nastupila zastara predmetnog potraživanja, a kako to neosnovano tvrdi tužitelj.

2.4. Zaključno, tuženik ističe da je kao ovrhovoditelj u ovršnom postupku postupao pravilno, pravovremeno i u skladu sa zakonskim odredbama te da je činjenica da se tuženik, unatoč svim poduzetim radnjama, u tijeku ovršnog postupka nije uspio naplatiti, pa je stoga nakon 3 godine Financijska agencija osnovu isknjižila, u cijelosti izvan tuženikove kontrole.

3. Tijekom postupka izveden je dokaz čitanjem: rješenje ovog suda Ovrv- 4230/2024 od 22. siječnja 2025., sa potvrdom pravomoćnosti i ovršnosti, specifikacija izvršenja osnove za plaćanje Ovrv-6214/2014.

4. Predmet spora je zahtjev da se proglasi nedopuštenom ovrha pokrenuta na temelju rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Nikole Vulić iz Vinkovaca broj Ovrv-6214/2014 od 18.12.2014. koje je postalo pravomoćno 8. travnja 2015.

5. Nije sporno među parničnim strankama kao što to proizlazi iz specifikacije izvršenja osnove za plaćanje Ovrv-6214/14 da je tuženik podnio Financijskoj agenciji 5. svibnja 2015. zahtjev za izravnu naplatu prema rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Nikole Vulić iz Vinkovaca radi naplate tražbine od 107,01 eura. Nastavno za navesti je i da nije sporno da je tužitelj protiv navedenog rješenja o ovrsi 15. studenog 2024. podnio žalbu nakon proteka roka u kojoj je istakao prigovor zastare nakon čega je ovaj sud rješenjem poslovne oznake Ovrv-4230/2024 od 22. siječnja 2025. uputio ovršenika odnosno sada tužitelja na pokretanje predmetne parnice protiv tuženika.

6. Sporno je među parničnim strankama osnovanost istaknutog prigovora zastare.

7. Čitanjem navedene specifikacije izvršenja osnove za plaćanje Ovrv-6214/14. sud je utvrdio da je tuženik 5. svibnja 2015. pokrenuo izvansudsku ovrhu protiv tužitelja na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi broj Ovrv-6214/2014 od 18. prosinca 2014. javnog bilježnika Nikole Vulić iz Vinkovaca, te da je ovrha obustavljena zbog nemogućnosti izvršenja temeljem čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima. Navedena specifikacija izdana je 6. listopada 2025.

8. Člankom 12. st.1. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (NN 68/18) propisano je da ako se tražbina iz osnove za plaćanje ne naplati od ovršenika fizičke osobe u cijelosti u roku od 3 godine od primitka u Agenciju, nakon što po toj osnovi za plaćanje nije bilo nikakvih naplata posljednjih šest mjeseci uzastopno s računa ovršenika, agencija prestaje sa izvršavanjem te osnove za plaćanje za ovršenika iz osnove za plaćanje za koju su udovoljeni navedeni uvjeti.

9. Odredbom čl. 214. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05 i dr. -dalje ZOO) propisano je da zastarom prestaje pravo zahtijevati ispunjenje obveze, a ona nastupa kad protekne zakonom određeno vrijeme u kojem je vjerovnik mogao zahtijevati ispunjenje obveze (st.2.).

10. Odredbom čl. 233. st. 1. ZOO propisano je da sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugog nadležnog tijela javne vlasti, ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom, zastarijevaju za deset godina, pa i one za koje zakon inače predviđa kraći rok zastare.

11. Za napomenuti je da rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, osim dijela u kojem se određuje ovrha, sadrži i dio u kojem se ovršeniku nalaže isplata novčanog iznosa ovrhovoditelju. Drugi dio navedenog rješenja o ovrsi po pravnoj prirodi predstavlja platni nalog koji u slučaju pravomoćnosti ima svojstvo ovršne isprave. Člankom 58. st.5. Ovršnog zakona propisano je da ukoliko ovršenik nije prigovorio dijelu rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u kojemu mu je naloženo da namiri tražbinu taj dio rješenja o ovrsi ima svojstvo ovršne isprave na temelju koje se može ponovo tražiti ovrha.

12. Tuženik je upravo koristio navedeno svojstvo rješenja o ovrsi i 5. svibnja 2015. pokrenuo ovršni postupak protiv tužitelja, koja ovrha je ostala bez uspjeha jer tužitelj nije imao novčanih sredstava na računu, te naplata nije provedena niti u jednom dijelu.

13. Odredbom čl. 241. ZOO propisano je da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine.

14. Podnošenjem zahtjeva za izravnu naplatu Financijskoj agenciji tuženik je pokušao ostvariti tražbinu iz navedene ovršne isprave što je imalo za posljedicu da se zastara prekida. Nastavno za navesti i da je odredbom čl. 245. st. 1. ZOO propisano da nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru. U čl. 245. st. 6. ZOO-a je određeno da zastara koja počinje teći iznova poslije prekida navršava se kad protekne onoliko vremena koliko je zakonom određeno za zastaru koja je prekinuta.

15. Rok od 10 godina za naplatu potraživanja tuženika kao vjerovnika, ovrhovoditelja počinje teći od okončanja ovršnog postupka, u konkretnom slučaju od trenutka kada je osnova (ovršna isprava-rješenje o ovrsi javnog bilježnika) isknjižena iz redoslijeda naplate tj. do obustave postupka izravne naplate kod FINE je došlo iz razloga za koji nije odgovoran tuženik kao vjerovnik.

16. Dakle, u konkretnom slučaju podnošenje zahtjeva za izravnu naplatu 5. svibnja 2015. kojim je tuženik pokušao naplatiti navedenu tražbinu temeljem navedene ovršne isprave došlo je do prekida postupka i zastara je počela teći iznova 6. svibnja 2018. , a vrijeme koje je proteklo do tog dana ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru. Kako od 6. svibnja 2018. pa do podnošenja žalbe tužitelja 15. studenog 2024. nije protekao zakonski rok od 10 godina iz čl. 233. st. 1. ZOO već cca pet i pol godina, očigledno je da je prigovor zastare neosnovan.

17. Slijedom navedenih utvrđenja i propisa valjalo je tužitelja odbiti sa postavljenim tužbenim zahtjevom kao neosnovanim.

18. Sud je savjesno i brižljivo ocijenio svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno u smislu čl. 8. ZPP-a.

19. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 164. ZPP-a.

Stranke nisu potraživale trošak.

U Vukovaru, 1. srpnja 2026.

Sudac

Ivica Grubišić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba na Županijski sud . Žalba se podnosi u tri primjerka u roku 15 dana od dana dostave prijepisa presude putem ovog suda. Upozoravaju se parnične stranke da se ova presuda može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i čl. 354. st. 2. t. 1., 2.,4., 5., 6., 8., 9., 10 i 11 ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

Dostaviti:

1. Tužitelju SI

2. Tuženiku Hrvatska radiotelevizija