Pr-6024/2021-29

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27

21000 Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Jerki Kovačić Garac, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice UE, [adresa], zastupane po pun. Martini Radić Šunjić, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika KBC Split, Split, Spinčićeva 1, zastupan po pun. Katarini Zrilić, odvjetnici u Splitu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 12. lipnja 2026. u nazočnosti zamjenika pun. tužiteljice IE, odvjetničkog vježbenika kod Martine Radić Šunjić i pun. tuženika Katarine Zrilić, odvjetnice u Splitu, objavljene dana 01. sprnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

„I. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju razliku manje isplaćene plaće i naknade plaće za razdoblje od 01.05.2016.g. do 30.09.2024.g. u ukupnom iznosu od 118,06 EUR bruto zajedno s pripadajućom:

- zakonskom kamatom koja na iznos od 7,82 EUR koja teče od 15. lipanj 2016.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 0,18 EUR koja teče od 15. rujan 2016.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 32,88 EUR koja teče od 15. prosinac 2016.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 9,41 EUR koja teče od 15. siječanj 2017.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 1,92 EUR koja teče od 15. veljača 2017.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 17,75 EUR koja teče od 15. ožujak 2017.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 1,44 EUR koja teče od 15. lipanj 2017.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 8,58 EUR koja teče od 15. srpanj 2017.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 0,16 EUR koja teče od 15. rujan 2017.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 7,43 EUR koja teče od 15. veljača 2021. - zakonskom kamatom koja na iznos od 30,49 EUR koja teče od 15. ožujak 2021. do isplate, koja se kamata na navedene iznose do 31.12.2022.g. obračunava po stopi u skladu sa odredbom čl.29.st.2. ZOO-a (''NN'' 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21), a od 01.01.2023.g. pa nadalje po stopi iz izmijenjene odredbe čl.29.st.2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8% poena, a u ostalim odnosima za 3% poena, bez zakonskih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak.

Za više zatraženi iznos od 891,94 eura tužbeni zahtjev odbija se kao neosnovan.

II. Svaka stranka snosi svoj trošak.

Obrazloženje

1.U tužbi zaprimljenoj kod ovog suda dana 09. lipnja 2021. tužiteljica navodi da je zaposlena kod tuženika na radnom mjestu medicinske sestre pri Klinici za unutarnje bolesti. Tuženik da je tužiteljici zbog pogrešnog načina obračuna pogrešno isplatio naknadu plaće. Tužitelju da je radni odnos reguliran Zakonom o radu, Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, Dodatkom I. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja te Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama. U spornom razdoblju tuženik je tužitelju isplaćivao dodatke samo na redoviti rad, dok je na određene sate prekovremenog rada plaćao samo uvećanje od 50% za prekovremeni rad bez ostalih uvećanja za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni, te blagdanom, iako je čl.51. KU-a (NN 143/13), odnosno čl.49. KU-a (NN 29/18), propisano kako se navedeni dodaci međusobno ne isključuju (dodatak u prekovremenom radu za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni, te blagdanom). Odredbom iz čl.55. KU-a (NN 29/18) je propisano da radnici imaju pravo na uvećanje plaće za 16%, odnosno 19% od 01.rujna 2019.g., koji dodatak nije isplaćen i za sve odrađene sate (dodatak za otežane uvjete rada). Odredbom iz čl.58. KU-a (NN 29/18, 16/19, 35/19, 78/19, 92/19, 56/20, 3/23) je propisano zdravstveni radnici i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja imaju pravo na dodatak na plaću u iznosu od 4%, odnosno 8% od 01.rujna 2019.g., koji dodatak nije isplaćen tužitelju za sve odrađene sate (dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi). Prethodna činjenica ima za posljedicu pogrešan obračun i isplatu svih naknada koje se utvrđuju kao prosjek prethodno isplaćenih plaća i to naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i naknade plaće zbog privremene nesposobnosti za rad. Također, da radnik ima pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene u prethodna tri mjeseca. Međutim, tuženik naknadu za godišnji odmor nije obračunavao i isplaćivao sukladno prethodno citiranim odredbama ZOR i KU. Prema tome, tužitelj ima potraživanje prema tuženiku iz osnove manje isplaćene plaće u bruto iznosu za razdoblje od pet godina prije podnošenja tužbe do dana dostave podataka, jer tuženik nije plaćao dodatak u prekovremenom radu za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni i blagdanom, nije plaćao dodatak za otežane uvjete rada za sve odrađene sate, razliku za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, te razlike naknade plaće za godišnji odmor i bolovanje, sve uz naknadu parničnog troška.

1.1.Tužitelj je podneskom od 25. veljače 2025., sukladno raspravnom rješenju suda od 10. veljače 2025., uredio tužbeni zahtjev na način da je kao vrijednost predmeta spora označen iznos od 1.010,00 eura te zatražena isplata toga iznosa na ime razlike manje isplaćene plaće i naknade plaće za razdoblje od 01.05.2016. do 30.9.2024. sa zakonskom kamatom koja na pojedini mjesečni iznos od 10,00 eura teče od 15.-og u mjesecu za prethodni mjesec sve do isplate, te ujedno zatraženo da se parnični trošak postupka isplati na račun punomoćnika tužiteljice.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je osporio osnov i visinu tužbenog zahtjeva prvenstveno ističući kako je tužiteljica podnijela stupnjevitu tužbu s manifestacijskim zahtjevom, pa je predloženo sudu donijeti rješenje kojim će se tužiteljici udijeliti rok radi uređenja, a u slučaju da tužiteljica tako ne postupi predloženo je tužbu odbaciti.

2.1. Tuženik se usprotivio tako uređenom tužbenom zahtjevu ističući da ni takav zahtjev nije podoban za raspravljanje, jer da nije razvidno koliki iznos tužiteljica potražuje s kojeg osnova. Usprotivi se i toč.II kojom tužiteljica traži isplata parničnog troška na račun punomoćnika tužitelja.

3. Konačno, nakon provedenog financijskog vještačenja te sukladno dostavljenom nalazu i mišljenju vještaka, tužitelj je podneskom od 18. svibnja 2026. zatraživši isplatu iznosa na 118,06 eura.

3.1.Na navedeni podnesak kojim se konačno uređuje tužbeni zahtjev, tuženik je iskazao da se protivi povlačenju dijela tužbenog zahtjeva.

4.Sud je tijekom postupka izveo dokaz pregledom platnih lista i evidencije radnog vremena tužiteljice; izveden je dokaz vještačenja po vještaku financijske struke dipl. oec. Marijanu Joviću; izveden je pregled cjelokupne dokumentacije koja prileži spisu.

5.Tužbeni zahtjev je osnovan na način kako je određeno u izreci odluke. Stranke su popisale parnični trošak.

6.Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom manje isplaćene plaće za dodatak u prekovremenom radu za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni i blagdanom, za dodatak za otežane uvjete rada za sve odrađene sate, dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, te naknadu plaće za godišnji odmor i bolovanje uzimajući u obzir stvarne pune iznose plaća sukladno utvrđenim razlikama, odnosno pune prosječne mjesečne plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca sukladno odredbama ZOR-a i TKU-a.

7.Prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu iz podneska od 18. svibnja 2026., radi se o sporu male vrijednosti zbog čega je u postupku trebalo primijeniti odredbe čl.457. - 467. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 148/11-pročišćeni tekst 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, u daljnjem tekstu ZPP) budući se tužbeno potraživanje odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi iznos od 1.320,00 eura (ranije 10.000,00 kn).

8.Tužiteljev radni odnos reguliran je Zakonom o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, dalje: ZR), Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 29/18, dalje: KU/18), Dodatkom I. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 35/19, dalje: Dodatak I. KU), Dodatkom II (NN 92/19) te Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama (NN 128/17, 47/18, 2/19, dalje: TKU). 8.1.Člankom 94. ZOR/14 propisano je da za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću.

8.2.Sukladno čl.49. st.9. KU/18, prekovremenim radom se smatra svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenoga dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati.

8.3.Temeljem odredbi čl.37. KU (NN 126/11) i čl.36. KU (NN 143/13), radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije.

8.4.Članak 57. st.1. KU propisuje da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada, pripada pravo na dodatak na plaću. Stavkom 2. propisano je da će se osnovna plaća uvećat radnicima čija su radna mjesta i poslovi navedeni na popisu (čl. 58. KU). Na temelju članka 55. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12) i članka 21. Dodatka II. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstveno osiguranje (NN 92/19) radnik koji radi na poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada ima pravo na dodatak na plaću. Člankom 66. i člankom 67. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 126/11), radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću, ujedno je potonjim odredbama kolektivnog ugovora utvrđen popis radnih mjesta i poslova zdravstvenih i nezdravstvenih radnika koji ostvaruju pravo na dodatak za otežane uvjeta rada. Na temelju članka 57. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/13) i članka 55. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 29/18) propisano je pravo na dodatak za otežane uvjete rada. 8.5.Temeljem članka 58. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (128/17) propisano je: „Ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana, pripada mu naknada plaće u visini 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje.“

8.5.Člankom 60. ZR/09, odnosno čl. 81. ZR/14, propisano je da za vrijeme korištenja godišnjega odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad).

9.Vještačenje na okolnost visine potraživanja tužitelja obavljeno je po stalnom sudskom vještaku za financije i računovodstvo Marijanu Joviću čije vještačenje kao stručno i objektivno ovaj sud prihvaća. Vještvo je napravljeno prema obračunskim isprava za isplatu plaće pa je vještak utvrdio kako je tužiteljici ispravno evidentirana satnica rada, te kako su u obračunima plaća ispravno izračunavani osnovica i dodaci na plaću za redovno radno vrijeme. Međutim, niti za jedan mjesec u utuženom razdoblju sve do travnja 2020., nisu obračunavani dodaci za posebne uvjete rada i odgovornost za život i zdravlje ljudi. . S navedenog osnova u utuženom razdoblju od 01. svibnja 2016. do 30. rujna 2024. da tuženik kao poslodavac tužitelju za prekovremene sate nije isplatio dodatak na plaću za otežane uvjete rade u ukupnom bruto iznosu od 118,06 eura.

10.Tužitelj je već po zaprimanju nalaza i mišljenja vještaka podneskom od 18.svibnja 2026. uredio tužbeni zahtjev potražujući samo iznos od 118,06 eura, iznos samo po osnovi dodatka na plaću za otežane uvjete rada, dodatak na plaću za iznimnu odgovornost i zdravlje ljudi, dodatak za plaću za rad subotom i nedjeljom, noću, u smjenama i blagdanom kao i naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora.

11.U konkretnom slučaju, tužitelj je podnio tužbu sa zahtjevom za isplatu razlike plaće u prekovremenom radu za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni, te blagdanom za sve odrađene sate; za otežane uvjete rada za sve odrađene sate; dodatka za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, te naknade za korištenje godišnjeg odmora i bolovanje uzimajući u obzir stvarne pune iznose plaća sukladno utvrđenim razlikama.

12.Podneskom od 25. veljače 2025. prvi put je postavljen određeni tužbeni zahtjev na način da je zatražena isplata iznosa od 1.010,00 eura za razdoblje od 01.05.2016. do 30.09.2024, na ime razlike manje isplaćene plaće i naknade plaće.

12.1. Kasnije, nakon provedenog financijskog vještačenja, tužitelj je uredio tužbeni zahtjev potražujući samo iznos od 118,06 eura, a koji iznos predstavlja iznos razlike dodatka na plaću za otežane uvjete rada, dodatka na plaću za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, dodatak na plaću za rad subotom, nedjeljom, noću, u smjenama i blagdanom kao i naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora.

13. Obzirom na utvrđenje vještaka, razvidno je da je tužitelj postavio prvi uređeni tužbeni zahtjev previsoko, što je razvidno iz zaključka dipl. oec. Marijana Jovića

14. Stoga kada se uzme u obzir činjenica što je zahtijevano tužbenim zahtjevom, a posebice podnesku od 18. svibnja 2026., tužbeni zahtjev postavljen je u nerealno visokom iznosu.

15.Nije sporno da je smanjenje odnosno postavljanje tužbenog zahtjeva sukladno nalazu i mišljenju vještaka svrsishodno radi rješenja odnosa među strankama s obzirom da tužitelj nema financijskog znanja da bi ispravno matematički postavio određeni tužbeni zahtjev.

16.U situaciji kada tužitelj tužbom po svim utuženim osnovama potražuje isplatu iznosa od 1.010,00 eura pa potom, po dostavi nalaza i mišljenja sudskog vještaka, snižava tužbeni zahtjev tako da potražuje 118,06 eura, dakle povlači dio tužbenog zahtjeva, prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda RH od 26.travnja 2021. radilo bi se o djelomičnom povlačenju tužbe na koje se primjenjuju odredbe o povlačenju po čl.193 ZPP-a, a s obzirom da je do djelomičnog povlačenja došlo nakon što se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, potreban je pristanak tuženika (Županijski sud u Varaždinu Gž-1601/24, Županijski sud u Puli-Pola Gž-1405/21, Županijski sud u Zagrebu Gž R-1281/22).

17.Dakle, ako se gleda ukupan iznos koji je tužitelj potraživao prvotno uređenim tužbenim zahtjevom (1.010,00 eura), te konačno uređenim tužbenim zahtjevom (118,06 eura), isti je djelomično povukao tužbu neovisno o tome što su se prema posljednjem uređenom tužbenom zahtjevu izmijenili pojedini mjesečni iznosi u odnosu na prvotno postavljeni tužbeni zahtjev. Shodno tome nije došlo do preinake tužbe jer tužitelj u konačnom zbroju svih pojedinačnih mjesečnih potraživanja nije povećao ukupno potraživanje već je isto smanjeno i to za čak 891,94 eura, pa se ne bi radilo o preinaci već o djelomičnom povlačenju prema pravnom shvaćanju VS RH.

18. Stoga je odlučujući o tužbenom zahtjevu, s obzirom na protivljenje djelomičnom povlačenju, usvojen tužbeni zahtjev za iznos od 118,06 eura sa pripadajućim kamatama, a odbijen za iznos od 891,94 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom. S obzirom na navedeno određeno je kao u toč. I izreke.

19.Na dosuđene iznose tužitelju su priznate zakonske zatezne kamate primjenom odredbe čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15) koje teku od dospijeća svakog pojedinačnog dijela iznosa do isplate (čl. 84. st.3. ZR/09 odnosno, čl. 92. st.3. ZR/14), bez zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak.

20. Preostalo je za odlučiti o zatraženom parničnom trošku stranaka.

20.1.Odluka o parničnom trošku se temelji na odredbama čl.154. -155. Zakona o parničnom postupku.

20.2.Kada se uzme u obzir ono što je zatraženo tužbom i podneskom od 25. veljače 2025., te konačno uređeni tužbeni zahtjev prema podnesku od 18. svibnja 2026., tužiteljica je kako u odnosu na osnovu tako i u odnosu na visinu uspio u omjeru od 55%.

20.3. Obzirom na takav uspjeh, donesena je i odluka o troškovima postupka, sve prema odredbi čl.154. st.4., a u svezi s čl. 155. ZPP-a. U ovom postupku tužiteljica je samo djelomično uspjela, pa je sud obzirom na uspjeh stranaka odredio da svaka stranka snosi svoje troškove.

U smislu odredbe čl. 154. st. 4. sud može odlučiti u pogledu odluke o parničnom trošku u slučajevima djelomičnog uspjeha, o čemu je riječ u konkretnom slučaju. Dakle, u smislu stava VSRH tužiteljica je djelomično povukla tužbeni zahtjev, pa kada se uzme u obzir uspjeh tužiteljice, osnov i visina tužbenog zahtjeva od 55%, sud smatra da u konkretnom slučaju svaka stranka snosi svoj parnično trošak pa je zato odlučeno kao pod toč. II izreke presude.

U Splitu, 01. srpnja 2026.

S u d a c

Jerka Kovačić Garac

PRAVNA POUKA: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda za Županijski sud, u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke u postupku.

DNA: -pun. tužiteljice

-pun. tuženika

-u spis