Poslovni broj:Pp-2681/2024

Republika Hrvatska

Općinski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku, u prekršajnom predmetu, po sutkinji tog suda Olgi Šuman Pavlović, uz sudjelovanje Marije Raguž, kao zapisničarke, u žurnom prekršajnom postupku, protiv okrivljenika IT, zastupan po branitelju Bojanu Lujaku, odvjetniku u [adresa] po Obveznom prekršajnom nalogu Grada Dubrovnika, Upravnog odjela za komunalne djelatnosti, promet i mjesnu samoupravu, Odsjeka za komunalno redarstvo, Klasa: 363-04/24-03/269, Urbroj: 2117-1-03-04/17- 24-01 od 27. lipnja 2024.godine, zbog prekršaja iz čl. 41. Odluke o reklamiranju na području Grada Dubrovnika (Službeni glasnik Grada Dubrovnika br. 15/19), na temelju čl. 244. st.1. Prekršajnog zakona (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22),

p r e s u d i o  j e

OKRIVLJENIK: IT, OIB: [osobni identifikacijski broj], s prebivalištem u [adresa],

oslobađa se od optužbe

I. da bi,

dana 26. lipnja 2024.godine u 10,31 sati, na javnoj površini, u ulici Brsalje u Dubrovniku, usmeno reklamirao kao tzv. booker, prodavao aranžmane i usluge za svoje potrebe bez odobrenja Grada Dubrovnika,

čime bi počinio prekršaj iz čl. 41. Odluke o reklamiranju na području Grada Dubrovnika.

II. Troškovi ovog prekršajnog postupka padaju na teret proračuna Suda.

Obrazloženje

1. Po obaveznom prekršajnom nalogu Grada Dubrovnika, Upravnog odjela za komunalne djelatnosti, promet i mjesnu samoupravu, Odsjeka za komunalno redarstvo, tereti se okrivljenik radi počinjenja prekršajnog djela opisanog u izreci ove presude.

2. Na obvezni prekršajni nalog, okrivljenik je po branitelju, pravodobno podnio prigovor, pa je navedeni Obvezni prekršajni nalog stavljen izvan snage.

3. Okrivljenik IT, zastupan po branitelju Bojanu Lujaku u pisanoj obrani navodi da nije kriv za prekršaj koji mu se stavlja na teret, a obavezni prekršajni nalog je nerazumljiv jer ne sadrži činjenični opis radnje prekršaja iz koje proistječe zakonsko obilježje prekršaja. Naime, čl. 41. Odluke o reklamiranju na području Grada Dubrovnika doslovno propisuje da je zabranjeno usmeno reklamiranje ugostiteljske i druge ponude od strane gastro informatora, tzv. ubacivača, bookera i sl., te dijeljene reklamnih letaka i drugih promotivnih materijala. Reklamiranje je pak u skladu s čl. 2. st. 1. toč. 2. Odluke informiranje, predstavljanje i opisivanje nekog proizvoda, usluge ili djelatnosti potencijalnim korisnicima ili kupcima. Činjenični opis OPN je paušalan i proturječan sam sebi te se iz njega ne mogu razaznati bitna obilježja prekršaja: je li riječ o usmenom reklamiranju ili dijeljenju letaka, odnosno je li se reklamiralo proizvod, uslugu ili djelatnost potencijalnim kupcima - i ako da -koju. Ovo nije istina, a ne može se niti utvrditi što mu se točno stavlja na teret, s obzirom da se inkriminacija sastoji od 1) usmenog reklamiranja, 2) prodavanja aranžmana i usluga – iako je očito nemoguće istom inkriminiranom prigodom ostvariti radnje i pod 1) i 2), a od kojih prodavanje uopće nije prekršaj (!), nije jasno koje je točno aranžmane i usluge okrivljenik navodno reklamirao/dijelio/prodavao te odobrenje Grada Dubrovnika uopće ne postoji za reklamiranje iz čl. 41. Odluke. Nadalje, presretanje i privlačenje na ustupke, a koji se navode u službenoj bilješci, također ne konkretizira što se i kako navodno reklamiralo, dok fraza "za osobne potrebe" u stvarnosti ne znači ništa. Nadalje se ukazuje na to da komunalni redari nisu uopće provjeravali je li riječ o prethodno bookiranim gostima koji se ukrcavaju i vrše plaćanje temeljem prethodnih rezervacija putem interneta. Njegov obrt [obrt] pak goste bookira preko interneta, o čemu se dostavlja dokaz. Odnosno, činjenični se opis i obrazloženje OPN-a sastoje od prepisivanja teksta Odluke, i to još pogrešno, bez konkretiziranja točnog ponašanja za koje se optužuje okrivljenik. Dakle, nema niti dokaza da je okrivljenik počinio ono što mu se stavlja na teret, što god to bilo. OPN se poziva na neposredno opažanje komunalnih redara, pa se iste predlaže ispitati u prekršajnome postupku i suočiti ih s okrivljenikom. U svakom slučaju nije kršio Odluku te nije usmeno reklamirao /dijelio/prodavao bilo što, a javne površine (Pile) su upravo to – javne i dostupne svima – te njemu niti bilo kome drugome nije zabranjeno nalaziti se na njima i komunicirati s bilo kime, a osobito mu nije zabranjeno komunicirati s njegovim putnicima koji ulaze/izlaze z vozila.

4. U dokaznom postupku pregledana je i čitana službena zabilješka komunalnog redara FT i izlist bookinga, te je izvršen uvid u foto-snimak.

5. Iz službene zabilješke sastavljene po komunalnom redaru FT saznaje se da je dana 26. lipnja 2024.godine u 10,31 sati, obavljajući poslove iz svoga radnog djelokruga, neposrednim opažanjem te foto snimkom utvrdio da je u ulici Brsalje na platou Pile, u zoni posebnog prometnog režima u [adresa], IT usmeno reklamirao usluge, na način da presretanjem prolaznika i privlačenjem na ustupke (kao tzv. I), prodajući aranžmane i usluge, i to sve na javnoj površini Grada Dubrovnika.

6. Na temelju ovako provedenog žurnog prekršajnog postupka nije utvrđeno dokazanim da bi okrivljenik počinio djelo prekršaja činjenično opisano i pravno kvalificiran kao u izreci ove presude.

7. Okrivljeniku se stavlja na teret da je u navedeno vrijeme koje je navedeno u obveznom prekršajnom nalogu na javnoj površini, u ulici Brsalje u Dubrovniku usmeno reklamirao kao tzv. booker i prodavao aranžmane i usluge za svoje potrebe bez odobrenja Grada Dubrovnika.

8. Takav činjenični opis u obveznom prekršajnom nalogu je potpuno nerazumljiv. Odredbom čl. 41. Odluke reklamiranju na području Grada Dubrovnika propisano je da je zabranjeno usmeno reklamiranje ugostiteljske i druge ponude od strane gastro informatora, tzv. ubacivača, bookera i sl., te dijeljene reklamnih letaka i drugih promotivnih materijala, pa je ostalo prijeporno na koji način je utvrđeno da je kritične zgode kao booker usmeno reklamirao, prodavao aranžmane i usluge za potrebe turističke agencije bez odobrenja Grada Dubrovnika, kao i što je to reklamirao, koje aranžmane je prodavao te koje su to potrebe koje turističke agencije.

9. Nadalje, u pravu je okrivljenik kada u obrani ističe da komunalni redar nije uopće provjeravao je li riječ o prethodno bookiranim gostima koji se ukrcavaju i vrše plaćanje temeljem prethodnih rezervacija putem interneta, a o čemu, u ovom slučaju, je dostavio dokaz.

10. Prema tome, sud smatra da način na koji je utvrđen prekršaj ne može biti valjan dokaz jer u konkretnom slučaju komunalni redar je trebao legitimirati okrivljenika i utvrditi sve relevantne činjenice za točno utvrđenje prekršaja koji mu je stavljen na teret pa se na osnovu svega naprijed navedenog, okrivljenik oslobađa od optužbe zbog prekršaja iz čl. 41. Odluke o reklamiranju na području Grada Dubrovnika, kako je to odlučeno u izreci.

U Dubrovniku, 1. srpnja 2026. godine

Zapisničarka:

Sutkinja:

Marija Raguž,v.r.

Olga Šuman Pavlović,v.r.

Pravna pouka:

Protiv ove presude nije dopuštena žalba.

Dostaviti:

- okrivljeniku,

- ovlaštenom tužitelju,

- branitelju,

- spis.