REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-7713/2025-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu tog suda Vlatki Toplak, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, OIB: 84397956623, Zagreb, Mihanovićeva 3, protiv tuženika Hrvatski ured za osiguranje OIB: 38922958547, Zagreb, Martićeva 73, zastupanog po punomoćniku Goranu Mikuličiću, odvjetniku i drugim odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Mikuličić-Lončarić-Bahun- Topić u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene 10. lipnja 2026. u prisutnosti punomoćnika stranaka, dana 1. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje koji glasi:

"Tuženik Hrvatski ured za osiguranje dužan je platiti tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje svotu od 9.791,54 eur sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 20.11.2025. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena za svako polugodište, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatne stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana “

II. Nalaže se tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje isplatiti tuženiku Hrvatski ured za osiguranje trošak parničnog postupka u iznosu 500,00 eur, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je njegov osiguranik AZ ozlijeđen 10. svibnja 1996. u prometnoj nezgodi koju da je skrivio TZ upravljajući vozilom reg. oznake: KP-49-28M (SLO) sa prikolicom reg.ozn, II-28-KP (SLO). Protiv imenovanog je proveden prekršajni postupak pred Prekršajnim sudom u Zagrebu. Navodi da je tuženik je priznao svoju odgovornost za navedenu prometnu nesreću na način da je sklopio sudsku nagodbu sa AZ pred Općinskim sudom u Zagrebu broj Pn-606/97. Dalje navodi da je rješenjem tužitelja broj 61868 od 3. svibnja 1999. određeno osiguraniku tužitelja pravo i isplata invalidske mirovine zbog ozljede na radu kao posljedice predmetnog štetnog događaja u omjeru od 50% i zbog bolesti 50% te da je za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 31. listopada 2025. tužitelj isplatio na ime invalidske mirovine ukupan iznos 19.583,08 eur. S obzirom da je prometna nezgoda utjecala 50% na nastanak invalidnosti, od tuženika potražuje iznos 9.791,54 eur. Navodi da je za dosadašnja razdoblja isplaćenih mirovina tuženik tužitelju uredno podmirivao štetu međutim, za zadnje tuženik je odbio podmiriti štetu. Potražuje kamatu od 20. studenog 2025.,a budući da je tuženik zaprimio odštetni zahtjev 4. studenog 2025., a po istom nije postupio za to danom roku 15 dana. Smatra da mu tuženik odgovara u skladu sa čl. 92. Zakona o osiguranju (Narodne novine 9/94) te predlaže prihvatiti zahtjev sadržaja kao u toč. I. izreke presude.

2. U odgovoru na tužbu tuženik čini nespornim pasivnu legitimaciju, štetni događaj te odgovornost svog osiguranika. Osporava visinu tužbenog zahtjeva. Tužitelj za utuženo razdoblje potražuje pune iznose svojih davanja na ime mirovine, dok sukladno propisima lex specialis tužitelj ima pravo tek na razmjerni dio svojih davanja, a koji dio je od strane tuženika podmiren. Tuženikov pravni položaj, kao osiguratelja, temelji se na sklopljenom ugovoru o osiguranju od automobilske odgovornosti te je u pravnom odnosu između tužitelja i tuženika potrebno primjenjivati Zakona o obveznim osiguranjima u prometu. Slijedom navedenog, tuženik kao osiguratelj bi bio u obvezi naknaditi isplaćene iznose invalidske mirovine isključivo u slučaju kada bi se utvrdilo postojanje razlike između visine invalidske mirovine utvrđene rješenjem HZMO-a i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu i to samo u visini tako utvrđene razlike. Mišljenje je tuženika da pravilnom primjenom ovog pravnog stava teret dokazivanja utvrđivanja predmetne stvarne štete i spomenute razlike pada na tužitelja. Slijedom navedenog, predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja uz naknadu parničnog troška tuženiku.

3. Tijekom postupka sud je izveo dokaz uvidom u: Zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka ( list 3-5 spisa), Prijavu ozljede na radu (list 7-10 spisa), presliku sudske nagodbe ovog suda poslovni broj Pn-606/97 od 12. rujna 2000. (list 12 spisa), rješenje tužitelja od 3. svibnja 1999. (list 13-14 spisa), nalaz i mišljenje komisije tužitelja od 26. veljače 1999. (list 15-17 spisa), odštetni zahtjev sa obračunom isplaćenih mirovina uz presliku povratnice (list 19-21 spisa).

4. Temeljem tako provedenih dokaza, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze zajedno, u skladu sa odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 u daljnjem tekstu: ZPP) sud utvrđuje zahtjev neosnovanim.

5. Predmet spora je zahtjev za isplatu štete koji tužitelj temelji na činjeničnim tvrdnjama iz kojih bi proizlazilo da je štetu pretrpio isplatom invalidske mirovine svom osiguraniku, a koji je stradao u prometnoj nezgodi 10. svibnja 1996. za koju da je odgovoran osiguranik tuženika. Stoga potražuje štetu u iznosu 9.791,54 eur, a koji iznos da predstavlja 50 % ukupno isplaćene invalidske mirovine u razdoblju od 1. siječnja 2023. do 31. listopada 2025. (19.583,08 eur) jer da je prometna nezgoda u omjeru 50% utjecala na nastanak invalidnosti.

6. Između stranka nije sporna činjenica stradavanja osiguranika tužitelja u prometnoj nezgodi 10. svibnja 1996. te da je za nastanak nezgode odgovoran osiguranik tuženika. Nije sporna niti pasivna legitimacija.

7. Sporna je osnovanost i visina zahtjeva, a s obzirom na tvrdnje tuženika da je za određivanje visine štete mjerodavna odredba čl. 27. st. 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu.

8. Odredbom čl.1045. st.1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05., 41/08., 125/11., 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23- dalje u tekstu ZOO) propisano je da tko drugome prouzroči štetu, dužan ju je naknaditi ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, dok prema čl.1046. istog Zakona šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprečavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta). Iz navedenih zakonskih odredbi proizlazi da su pretpostavke odgovornosti za štetu: postojanje štetnika (osobe odgovorne za štetu), protupravna štetna radnja, postojanje štete i postojanje uzročne veze između štetne radnje štetnika i štete kao posljedice te radnje. Da bi postojala odgovornost za štetu, sve navedene pretpostavke moraju biti kumulativno ispunjene.

9. U odnosu na primjenu mjerodavnog materijalnog prava, ovaj sud napominje da su sada, kao i u vrijeme nastanka štete (isplate svake pojedine invalidske mirovine) bili na snazi i Zakon o obveznim osiguranjima u prometu, ali i Zakon o mirovinskom osiguranju (koji je stupio na snagu 1. siječnja 2014.) te su oba navedena zakona propisivali obvezu društva za osiguranje naknaditi Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje štetu na ime isplaćene mirovine svom osiguraniku, no visinu te štete su različito određivali.

10. Stoga je pri primjeni materijalnog prava ovaj sud imao u vidu pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u većem broju odluka (odluke poslovni broj Rev-5292/19 od 16. lipnja 2020., Rev-x-388/18 od 25. kolovoza 2020., Rev-3660/18 od 12. siječnja 2022. i dr.) prema kojem se u sporu Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje protiv društva za osiguranje radi naknade štete nastale isplatom invalidske ili obiteljske mirovine koju je zavod isplatio svom osiguraniku odnosno članovima osiguranikove obitelji - primjenjuje Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u trenutku isplate mirovine.

11. Odredbom čl. 27. st. 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine broj 151/05, 36/09, 76/13 i 152/14- dalje u tekstu ZOOP) propisano je da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju.

12. Stvarnom štetom u smislu odredbe st. 1. tog članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe odnosno članova njezine obitelji (st. 2.).

13. U skladu sa citiranim zakonskim odredbama, tužitelj od tuženika kao društva za osiguranje ima pravo zahtijevati naknadu razmjernog iznosa isplaćene mirovine, ali samo u visini razlike između mirovine koja se isplaćuje i mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, a kako je to određeno čl. 27. st. 3. ZOOP, pri čemu je teret dokaza na tužitelju koji u odnosu na odlučnu činjenicu nije predložio izvođenje odgovarajućih dokaza, a ne na tuženiku koji je osporavao nastanak i visinu utužene štete.

14. Kako dakle, tužitelj, na kojem leži teret dokaza, nije u postupku predložio provođenje vještačenja kojim bi se utvrdila visina štete sukladno odredbi čl. 27. ZOOP, to tužitelj nije dokazao da su kumulativno ispunjene sve pretpostavke odgovornosti za štetu u smislu članka 1045. ZOO konkretno, sama šteta odnosno njezina visina pa je primjenom pravila o teretu dokazivanja tužbeni zahtjev odbijen i odlučeno je kao u toč. I. izreke.

15. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. u vezi čl. 151. i čl. 155. ZPP i isti je suđen tuženiku budući da tužitelj nije uspio u sporu. Trošak tuženika sastoji se od zastupanja po punomoćniku odvjetniku, odmjeren je prema vrijednosti zahtjeva, u skladu sa odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23 - dalje u tekstu Tarifa) i priloženom troškovniku.

15.1.Tuženiku je priznat trošak za sastav odgovora na tužbu 100 bodova (tbr. 8/1 Tarife) i za zastupanje na ročištu 10. lipnja 2025. 100 bodova (tbr.9/1 Tarife), ukupno 200 bodova što primjenom tbr. 54 Tarife iznosi 400,00 eur, a uz uvećanje za 25% PDV (100,00 eur) sveukupno iznosi 500,00 eur.

U Zagrebu 1. srpnja 2026.

Sudac

Vlatka Toplak

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda županijskom sudu.

DNA:

-tužitelj

- punom. tuženika