REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj P-4006/2025-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ingrid Šegon, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, OIB: 84397956623, Zagreb, A. Mihanovića 3, kojeg zastupa punomoćnica po zaposlenju ZN, protiv tuženika Generali osiguranje d.d., OIB: 080122389, iz Zagreba, Slavonska avenija 1b, kojeg zastupa punomoćnica Sanja Tambić, odvjetnica u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 18. svibnja 2026. u prisutnosti punomoćnice tužitelja SN, zaposlenice tužitelja i zamjenice punomoćnice tuženika Mirne Pulić Krmek, odvjetnice u Zagrebu, na ročištu za objavu presude 1. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

I. "Nalaže se tuženiku Generali osiguranje d.d. iz Zagreba, Slavonska avenija 1b d da tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, iz Zagreba, Mihanovićeva 3, isplati na ime naknade štete svotu od 8.448,83 eura uz pripadajuću zateznu kamatu koja teče od podizanja tužbe do isplate koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna kamatna stopa koja je na snazi 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, u roku 15 dana.“

II. Nalaže se tužitelju nadoknaditi tuženiku parnične troškove u iznosu od 1. 102,25 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 01. srpnja 2026. do isplate do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnje banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranje ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine , sve u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu 11. lipnja 2025. u kojoj navodi da je osiguranik HZMO DN smrtno stradao u prometnoj nezgodi koja se dogodila 01. kolovoza 2012., na županijskoj cesti kod Posedarja radi oduzimanja prednosti prolaska vozačice ČN kao vozača osobnog automobila registracijske oznake [registarska oznaka], osiguranim kod tuženika, br. police 4400005391a protiv koje je podignuta optužnica pred Općinskim sudom u Zadru zbog počinjenja kaznenog djela izazivanja prometne nesreće iz čl.272. Kaznenog zakona u predmetu broj K-70/13. Navodi da je na osnovu navedene nesreće rješenjem HZMO broj 882453 od 10. rujna 2013. članovima obitelji pok. osiguranika JN priznato je pravo na obiteljsku mirovinu. Tužitelj je za razdoblje od 01. siječnja 2023. do 30. travnja 2025. na ime obiteljske mirovine isplatio iznos od 12.069,75 eura. Obzirom na suodgovornost osiguranika, tužitelj potražuje iznos od 8.448,83 eura, a koji iznos predstavlja štetu. Tužitelj je u mirnom postupku pokušao namiriti štetu te je 25. travnja 2025. uputio tuženiku odštetni zahtjev za naknadu štete. Zahtjev je tuženik zaprimio, ali nije podmirio dug. Kako su prethodna razdoblja postupka naknade štete po istom štetnom događaju i između istih stranaka okončana na način da je tuženik namirio štetu tužitelju, zaključno do 31. kolovoza 2021. Prethodno razdoblje postupka naknade štete okončano je nepravomoćnom presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod brojem P-1048/2023. Stoga tužitelj predlaže da sud nakon provedenog postupka na temelju članka 160. i u smislu članka 161. st. 3. Zakona o mirovinskom osiguranju donese presudu kojom se nalaže usvojiti tužbeni zahtjev u cijelosti kojim se nalaže tuženiku naknaditi tužitelju na ime štete iznos od 8.448,83 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od podnošenja tužbe do isplate, u roku od 15 dana.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu priznaje nastanak štetnog događaja, osporava osnovu i visinu navodeći da nije prijeporan nastanak štetnog događaja u kojem je sudjelovalo vozilo koje je u trenutku štetno događaja imalo policu obveznog automobilskog osiguranja kod tuženika te u kojem je, na žalost, smrtno stradao osiguranik tužitelja. Međutim, tuženik ističe kako je osiguranik tužitelja značajno pridonio nastanku štetnog događaja i to u omjeru većem od 30% suodgovornosti. Dodatno, a u odnosu na pitanje primjene zakonskih odredbi na konkretan slučaj, tuženik ističe kako su za ocjenu osnovanosti predmetnog zahtjeva tužitelja mjerodavne odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete tužitelju (vrijeme isplate svakog pojedinog iznosa), a ne odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju kako to u tužbi navodi tužitel j. Naime, kod pitanja primjene mjerodavnog materijalnog prava, valja imati na umu kako je tuženik društvo koje se bavi poslovima osiguranja, pa tako i poslovima obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti. U konkretnom slučaju, riječ je obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti, a koja materija je uređena odredbama ZOOP -a, zbog čega se na konkretan odnos ovdje tužitelja i tuženika kao osiguratelja, vezano za utvrđivanje visine i obima obveze tuženika, ima primjenjivati materijalno pravo koje regulira konkretan ugovor o osiguranju, u ovome slučaju, odredbe ZOOP -a. Obveza tuženika uređena je ZOOP-om temeljem kojeg Zakona je i zaključen ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti, te time tuženik može odgovarati samo u okviru predmetnog Zakona i njime preuzetih obveza. Sukladno odredbama ZOOP-a, obveza tuženika postoji ako postoji razlika između iznosa mirovine koji se isplaćuje i iznosa koji bi bili isplaćeni da je razlog isplati bila ozljeda na radu, a ne štetni događaj za koji je odgovoran tuženik. Naprijed navedeni stav na koji upire tuženik, službeni je stav najviših sudova Republike Hrvatske izražen u mnogobrojnoj sudskoj praksi i to u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 552/2022, Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-1069/2022, Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 12/2022 i dr. Slijedom navedenog, uzimajući u obzir potraživanje tužitelja i navode iz tužbe, jasno je kako je tužbeni zahtjev neosnovan jer tužitelj nije dokazao da trpi štetu sukladno odredbama materijalnog prava koje se ima primijeniti u konkretnom slučaju. U odnosu na navode tužitelja o potraživanju naknade štete za prethodno razdoblje, a koji postupak je nepravomoćno okončan pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem P - 10481/2023, tuženik navodi kako je predmetnom presudom tužitelj zahtjev odbijen u cijelosti. S obzirom na sve naprijed navedeno, tuženik osporava odgovornost, osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva u cijelosti i predlaže da sud po provedenom parničnom postupku odbije tužitelja sa tužbom i tužbenim zahtjevom, kao i da mu nadoknadi troškove parničnog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude pa sve do isplate.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u Zapisnik o očevidu Policijske uprave Zadarske, Postaje Prometne policije Zadar broj 511-18-15-KU-78/2012/II od 01. kolovoza 2012., (list 4-6 spisa), dopis Općinskog državnog odvjetništva u Zadru broj K-DO-865/12 od 19. studenoga 2013. upućen Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje (list 7 spisa), dopis Općinskog suda u Zadru od 19. svibnja 2015. upućen Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje (list 8 spisa), rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 10. rujna 2013. o priznavanju djeci osiguranika tužitelja ĆN pravo na obiteljsku mirovinu (list 9-12 spisa), izvješće o saldu duga (list 13 spisa), nalog blagajni za isplatu/doznaku br. 1903234 od 31.10.2019. (list 15-16 spisa), sudska nagodba u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2965/2016 (list 17-18 spisa), rješenje o povlačenju tužbe u predmetu Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-1110/2022 od 13. rujna 2022. (list 19- 20 spisa), obračun isplata na teret Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (list 21 spisa), odštetni zahtjev od 25. travnja 2025. upućen tuženiku sa povratnicom (list 22-23 spisa) te izvršen uvid u priklopljeni spis Općinskog suda u Zadru broj K-70/13 te uvid u svu drugu dokumentaciju priloženu spisu.

4. Cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno u skladu sa čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje ZPP) te na temelju rezultata cjelokupnog postupka ovaj sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi naknade štete koja je tužitelju nastala isplatom obiteljske mirovine osiguranicima tužitelja BN i VN koje pravo je priznato rješenjem tužitelja kao djeci umrlog hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata DN i to iznosa od 8.448,83 eura u razdoblju od 01. siječnja 2023. do 30. travnja 2025.

6. Među strankama je sporna osnovanost i visina tužbenog zahtjeva, prigovor suodgovornosti osiguranika tužitelja kao i mjerodavno materijalno pravo, odnosno je li se u konkretnom slučaju kao specijalni propis primjenjuje Zakon o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14; dalje: ZOOP) ili Zakon o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" broj 157/2013, 151/2014, 33/2015, 93/2015, 120/2016, 18/2018, 62/2018, 115/2018 i 102/2019, dalje: ZMO/13).

7. Na okolnost osnovanosti i visine zahtjeva uvidom u isprave priložene spisu i priklopljeni spis utvrđeno je da:

- je djeci osiguranika tužitelja, BN i UN rješenjem tužitelja od 10. rujna 2013. priznato pravo na obiteljsku mirovinu od 01. rujna 2012. u svoti od 1.958,76 kuna mjesečno,

- da je sudskom nagodbom pred Trgovačkim sudom u Zagrebu poslovni broj P - 2965/2016 od 4. svibnja 2017. obuhvaćeno tužiteljevo potraživanje prema tuženiku s osnova cjelokupne štete sa kamatama za razdoblje od 1. rujna 2013. do 31. svibnja 2015.,

-da je rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P -1110/2022-6 od 13. rujna 2022. utvrđeno da je tužba povučena u toj pravnoj stvari jer je utuženo potraživanje ispunjeno,

-da je tužitelj uputio tuženiku odštetni zahtjev za razdoblje od 01. siječnja 2023. do 30. travnja 2025 navodeći da je tužitelju isplatama u predmetnom razdoblju nastala daljnja šteta u iznosu od 8.448,83 eura te poziva tuženika da podmiri nastalu štetu u roku od 8 dana od dana primitka zahtjeva te da je odštetni zahtjev tuženik zaprimio 30. travnja 2025.,

-da je uvidom u spis Općinskog suda u Zadru poslovni broj K-70/13 utvrđeno da je presudom poslovni broj K-70/13-45 od 1. ožujka 2018. okrivljenici ČN zbog počinjenja kaznenog djela iz članka 272. st. 4. Kaznenog zakona protiv opće sigurnosti ljudi i imovine i sigurnosti prometa- izazivanja prometne nesreće izrečena kazna zatvora u trajanju od sedam mjeseci uz primjenu uvjetne osude vezano za prometnu nesreću od 01. kolovoza 2012. u kojoj je smrtno stradao osiguranik tužitelja DN,

8. U odnosu na primjenu prava valja navesti kako je u sporovima koje pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguratelja štetnika radi povratka izdataka za isplate mirovine na temelju odredbe čl. 161. ZOMO-a mjerodavan Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme kad je izdatak učinjen, a to je Zakon o obveznim osiguranjima u prometu, a ne Zakon o mirovinskom osiguranju (tako i Vrhovni sud RH u odlukama broj Rev-1067/12 od 5. prosinca 2017., Rev-5292/2019 od 16. lipnja 2020.).

9. Odredbom čl. 27. st. 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj 151/05., 36/09., 76/13. i 152/14. –dalje: ZOOP) propisano je da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili socijalnog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svog osiguranika i u granicama preuzetim ugovorom o osiguranju, dok je stavkom 2. istoga članka propisano da se stvarnom štetom smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu (stavak 3.).

10. Iz naprijed navedene odredbe čl. 27. st. 1 ZOOP-a proizlazi da je društvo za osiguranje (u ovom postupku tuženik) obavezno nadoknaditi zavodu (u ovom postupku tužitelju) svaku stvarnu štetu koju zavod pretrpi bez obzira o kojem se osiguranju radi, ako se radi o obvezi iz okvira djelatnosti pojedinih zavoda za osiguranje i ako je obveza društva za osiguranje u granicama preuzetim u ugovoru o osiguranju između društva za osiguranje i njegovog osiguranika (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama broj Rev-206/22-2 od 23. ožujka 2022., Rev-x 388/18 od 25. kolovoza 2020., Rev-5292/19-2 od 16. lipnja 2020. i dr.).

11. Sukladno navedenim zakonskim odredbama tuženik smatra da ne postoji stvarna šteta, odnosno, razmjerni iznos koji bi tuženik u predmetnom slučaju bio dužan naknaditi tužitelju s obzirom da je tužiteljevom osiguraniku, prema tužiteljevim navodima i dostavljenim ispravama u spisu, invalidska mirovina na koju se odnosi tužiteljev zahtjev utvrđena zbog ozljede na radu, sukladno odredbi članka 27. st. 2. i st. 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu.

12. Odredbom čl. 219. st.1. ZPP propisano je da je stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika, dok je odredbom čl. 221 a ZPP propisano da ako na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju te činjenice sud će zaključiti primjenom pravila o teretu dokazivanja.

13. Tužitelj je u ovom postupku predložio izvođenje dokaza prometnim vještačenjem na okolnost stupnja odgovornosti njegova osiguranika obzirom na to da je tuženik prigovorio da je doprinos pok. DN u štetnom događaju u kojem je smrtno stradao veći od 30% te uvid u spis poslovni broj K -70/13 Općinskog suda u Zadru koji se vodio povodom predmetne prometne nesreće. Međutim, tužitelj ni u tužbi ni do zaključenja prethodnog postupka nije predložio dokaze u odnosu na visinu tužbenog zahtjeva.

14. Obzirom na to da je tuženik osporio visinu tužbenog zahtjeva, na tužitelju je bio teret dokaza visine tužbenog zahtjeva kako bi se utvrdilo postoji li razlika između obiteljske mirovine utvrđene rješenjem HZMO i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju invalidnosti osiguranika tuženika. Međutim, tužitelj nije predložio izvođenje dokaza financijskim vještačenjem, za koji sud smatra da čini jedini dokaz pomoću kojeg se može utvrditi visina tužbenog zahtjeva u smislu odredbe čl. 250. ZPP, obzirom na da to da sud ne raspolaže stručnim znanjem u tom dijelu, a riječ je o spornoj činjenici. Stoga sud nije mogao na temelju dostavljenih obračuna isplaćenih mirovina, u situaciji kada je tuženik osporio visinu tužbenog zahtjeva utvrditi srazmjerni iznos mirovine sukladno odredbi čl. 27. ZOOP-a i u ovisnosti o tome odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja, zbog čega je primjenom odredbe čl. 219. st. 1. u vezi sa odredbom čl. 221a ZPP sud odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan (točka I. izreke presude).

15. Odluka o trošku postupka temelji na odredbi članka 154. st. 1. i članka 155. ZPP-a. Tuženiku je priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku u smislu Tarife o nagradama i naknadi troškova („Narodne novine“ broj 138/23), vrijednosti predmeta spora i priloženog troškovnika i to za odgovor na tužbu prema Tbr. 8/1 OT 100 bodova, sastava podneska od 01.08.2025. prema Tbr. 8/1 OT 100 bodova, zastupanja na ročištu od 20.01.2026. prema Tbr. 9/1 OT 100 bodova i zastupanja na ročištu od 18.05.2026. prema Tbr. 9/1 OT-a 100 bodova, ukupno 400,00 bodova, uz vrijednost boda od 2 eura, 800,00 eura, pdv od 25% od 200,00 eura, ukupno 1.000,00 eura te sudske pristojbe odgovora na tužbu sukladno Tbr.1/2 Uredbe o tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 37/2023) u vezi sa odredbom čl. 2. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj 50/2026) u iznosu od 102,25 eura, odnosno ukupno je tuženiku priznat i dosuđen trošak postupka u iznosu od 1.102,25 eura zbog čega je odlučeno kao pod točkom II. izreke ove presude , dok je u preostalom dijelu zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka odbijen kao neosnovan.

16. Na dosuđeni trošak tuženiku su dosuđene zakonske zatezne kamate sukladno članku 30. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16. , 73/17., 131/20, 114/22 i 6/24) i članku 29. stavak 1. i 2. ZOO-a tekuće od presuđenja do isplate.

U Zagrebu 1. srpnja 2026.

Sutkinja

Ingrid Šegon

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 15 dana od dana objave presude. Žalba se podnosi ovome sudu, a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

1. Tužitelju

2. Tuženiku po punomoćniku uz pristojbu za odgovor na tužbu od 102,25 eura nakon pravomoćnosti presude