Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž-736/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu po sutkinji Sanji Bađun u pravnoj stvari tužitelja ĐN, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] kojeg zastupa punomoćnik Radivoj Mačešić-Biscuoli, odvjetnik u [adresa], protiv tuženice Zagrebačke banke d.d., OIB: 92963223473, Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10 koju zastupaju punomoćnici (odvjetnici) u Odvjetničkom društvu Porobija&Porobija u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženice izjavljene protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola od 12. ožujka 2026. broj P-635/2019-41, dana 1. srpnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tuženice i potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli-Pola od 12. ožujka 2026. broj P-635/2019-41 pod toč. V. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženici naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 4.430,50 EUR sa zateznom kamatom.

II. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troškova žalbenog postupka.

III. Nepobijane toč. I., II., III., IV. i VI. izreke i toč. V. izreke u dijelu odbijenog zahtjeva za naknadu troškova postupka ostaju neizmijenjene.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod toč. I. izreke utvrđeni su ništetnim dijelovi odredaba čl. 2.1. i 7.2. Ugovora o kreditu broj 3205033722 koji je sklopljen između stranaka 24. lipnja 2005., pod toč. II. izreke utvrđeni su ništetnim dijelovi odredaba čl. 1., 2.1. i 7.1. navedenog Ugovora o kreditu, pod toč. III. izreke naloženo je tuženici isplatiti tužitelju iznos od 15.001,48 EUR sa zateznom kamatom na pojedinačno određene novčane iznose od dospjelosti do isplate, pod toč. IV. izreke odbijen je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 5,20 EUR sa zateznom kamatom, pod toč. V. izreke naloženo je tuženici naknaditi tužitelju trošak postupka od 4.430,50 EUR sa zateznom kamatom, dok je odbijen zahtjev tužitelja u preostalom dijelu, te je pod toč. VI. izreke odbijen zahtjev tuženice za naknadu troškova postupka.

2. Navedenu presudu pod toč. V. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženici naknaditi tužitelju trošak postupka od 4.430,50 EUR sa zateznom kamatom pobija tuženica iz svih zakonskih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., u daljnjem tekstu: ZPP) koji se u ovom postupku primjenjuje temeljem čl. 117. st. 1. uz izuzetke propisane st. 2. i 3. iste odredbe Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 70/19.) i čl. 107. st. 1. uz izuzetke propisane st. 2., 3. i 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 80/22.), predlažući drugostupanjskom sudu preinačiti odluku o troškovima postupka sukladno žalbenim navodima, odnosno ukinuti presudu u tom dijelu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Žalba tuženice nije osnovana.

4. U obrazloženju presude koje se odnosi na odluku o troškovima postupka (pod toč. 24. do 24.5.) prvostupanjski sud navodi da je o troškovima postupka odlučeno primjenom čl. 154. st. 5. i čl. 155. ZPP i da je trošak odmjeren primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22., 12/24.) za odvjetničke radnje navedene pod toč. 24.1. obrazloženja i troškove sudske pristojbe na tužbu i predujma za vještačenje navedeno pod toč. 24.2. obrazloženja, što u ukupnosti daje trošak u iznosu od 4.430,50 EUR.

5. U žalbi tuženica navodi da tužitelj nema pravo na trošak jer troškovnik nije predan putem e-Komunikacije nego na ročištu 5. veljače 2026., odnosno podredno da uopće nema pravo na trošak jer je presuda donesena na temelju utvrđenja iz postupka kolektivne zaštite prava i interesa. Nastavno osporava pravo tužitelja na trošak sastava podneska od 16. svibnja 2025. u punom iznosu jer je njime tužitelj postavio tužbeni zahtjev sukladno nalazu vještaka pa se ne radi o obrazloženom podnesku i podneska od 6. svibnja 2020. o kojemu tuženik nema saznanja, trošak zastupanja na ročištu 17. siječnja 2025. jer se na istom raspravljalo samo o procesnim pitanjima, za ročište od 3. veljače 2026. koje nije održano te za ročište od 5. veljače 2026. na kojem se također raspravljalo samo o procesnim pitanjima. Osporava pravo tužitelja na trošak sudske pristojbe na tužbu jer je primjenom čl. 11. st. 2. toč. 20. Zakona o sudskim pristojbama oslobođen od plaćanja sudskih pristojbi, a podredno i iz razloga što ne postoji dokaz da je pristojbu platio. Zaključno navodi da je sud pri odmjeravanju troškova postupka dužan ocijeniti koji su troškovi bili potrebni za vođenje parnice u smislu čl. 155. st. 1. ZPP i da sud to nije učinio pa je počinjena bitna povreda, da je s tim u vezi činjenično stanje pogrešno utvrđeno i da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo.

6. Ispitivanjem presude u pobijanom dijelu u okviru žalbenih navoda tuženice i po službenoj dužnosti ovaj sud utvrđuje da nije počinjena niti jedna od bitnih povreda na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti primjenom čl. 365. st. 2. ZPP. Nije počinjena niti bitna povreda koju tuženica povezuje s pogrešnom primjenom „čl. 154. i čl. 155. ZPP“ jer citirane zakonske odredbe predstavljaju materijalno pravo za odlučivanje o pravu stranaka na naknadu troškova postupka.

7. Nisu osnovani niti žalbeni navodi kojima tuženica ukazuje da je o troškovima postupka odlučeno pogrešnom primjenom materijalnog prava (čl. 155. ZPP).

8. Tužitelj je predao zahtjev za naknadu troškova postupka (troškovnik) prije zaključenja glavne rasprave 5. veljače 2026. sukladno čl. 164. st. 3. ZPP, a niti jednom zakonskom odredbom nije normirano da je nužna i/ili potrebna predaja zahtjeva za naknadu troškova postupka putem e-Komunikacije, pa su žalbeni navodi tuženice kojima smatra suprotno navedenom neosnovani.

9. Tužitelj ima pravo na trošak unatoč tome što su određena utvrđenja utemeljena na presudama iz postupka kolektivne zaštite prava i interesa jer je tuženica osporavala i osnov i visinu tužbenog zahtjeva pa je dokazni postupak provođen (i) radi utvrđivanja da li učinci presuda iz tog postupka nalaze primjenu u konkretnom slučaju (saslušanjem tužitelja) dok je radi utvrđivanja visine zahtjeva provođeno vještačenje (i dopuna vještačenja), pa nisu osnovani žalbeni navodi kojima tuženica smatra da je presuda donesena (samo) na temelju utvrđenja iz presuda donesenih u postupku kolektivne zaštite prava i interesa.

10. Nadalje, u podnesku od 6. svibnja 2020. tužitelj obavještava sud da nije zaprimio svu dokumentaciju od tuženice pa nije u mogućnosti specificirati tužbeni zahtjev, a što je tužitelj trebao dostaviti u prilogu tužbe s obzirom da je podnio tzv. stupnjevitu tužbu iz čl. 186.b ZPP, ili se o istome izjasniti u očitovanju na odgovor na tužbu od 10. veljače 2020. s obzirom je tuženica u odgovoru na tužbu osporila tvrdnje tužitelja da mu nije dostavila dokumentaciju, pa tuženica osnovano ukazuje da se ne radi o podnesku koji je bio potreban za vođenje parnice u smislu čl. 155. st. 1. ZPP.

11. U podnesku od 16. svibnja 2025. tužitelj se očitovao na nalaz i mišljenje vještaka te je odredio tužbeni zahtjev nakon provedenog vještačenja pa se i prema ocjeni ovoga suda radi o obrazloženom podnesku za koji tužitelju pripada trošak primjenom Tbr. 8. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23., 107/25., u daljnjem tekstu: Tarifa).

12. Na ročištu 17. siječnja 2025. i 5. veljače 2026. raspravljalo se o glavnoj stvari i tužitelju je osnovano priznat trošak primjenom Tbr. 9. toč. 1. Tarife, pa u tom dijelu nisu osnovani žalbeni navodi tuženice. Tužitelju nije priznat trošak zastupanja na raspravi 3. veljače 2026. jer tog dana ročište nije održano, nego se isto odnosi na raspravu koja je održana 5. veljače 2026. i za koju je tužitelj zatražio trošak, a sud je očitom omaškom u pisanju naveo pogrešan datum (3. umjesto 5. veljače 2026.) pod toč. 24.1. obrazloženja.

13. Tužitelj nije oslobođen od plaćanja sudske pristojbe na tužbu jer je odredba čl. 6. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ br. 51/23.), kojom je izmijenjen čl. 11. st. 1. toč. 5. Zakona o sudskim pristojbama na način da su (…) i tužitelji u postupcima pokrenutim na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa, stupila na snagu osmoga dana od dana objave u »Narodnim novinama«, a što znači da zakonska odredba na koju se poziva tuženica nije bila u primjeni u vrijeme kada je tužitelj podnio tužbu i kada je dospjela obveza plaćanja sudske pristojbe na tužbu (4. lipnja 2019.).

13.1. U vezi daljnjih tvrdnji da pristojba na tužbu nije plaćena valja istaći da je tužitelj pristojbu na tužbu platio u iznosu od 1.360,00 kn, što je evidentno iz potvrde o provedenom nalogu (na listu 21 i 99 spisa).

14. Dakle, tužitelj ima pravo na trošak za sve odvjetničke radnje navedene pod toč. 24.1. obrazloženja – osim za sastav podneska od 6. svibnja 2020. Međutim, trošak tog podneska nije uvršten u zbroj troškova od 3.750,00 EUR koji je naveden pod toč. 24.1. obrazloženja. Naime, tužitelj ima pravo za sastav tužbe, podnesaka od 10. veljače 2020. i 16. svibnja 2025. te za zastupanje na raspravama 17. siječnja 2025., 6. lipnja 2025. i 5. veljače 2026. po 250 bodova primjenom Tbr. 7. toč. 1., Tbr. 8. toč. 1. i Tbr. 9. toč. 1. Tarife, što uz primjenu Tbr. 46. Tarife iznosi 3.750,00 EUR. Dakle, u zbroju troškova nije sadržan trošak sastava podneska od 6. svibnja 2020. na koji tužitelj nema pravo. Kada se tom iznosu pribroji trošak sudske pristojbe na tužbu i vještačenja kako je navedeno pod toč. 24.2. obrazloženja proizlazi da je tužitelju cjelokupni trošak odmjeren pravilnom primjenom čl. 155. st. 2. ZPP.

15. Stoga je ovaj sud odbio žalbu tuženice i primjenom čl. 380. toč. 2. ZPP potvrdio presudu pod toč. V. izreke u dijelu dosuđenih troškova.

16. Zahtjev tuženice za naknadu troškova žalbenog postupka ovaj sud je odbio primjenom čl. 154. st. 1. ZPP.

U Varaždinu 1. srpnja 2026.

Sutkinja

Sanja Bađun