Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž-673/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Dijane Hofer predsjednice vijeća, Ivane Požar sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Ivane Čačić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice CJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Denis Kobaić, odvjetnik iz Opatije, protiv tuženika Udruge umirovljenika Grada Delnica, Delnice, Školska 9, OIB: 31873368413, kojeg zastupa punomoćnica Natalija Marević-Grgurić, odvjetnica iz Delnica, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, u povodu žalbe tužiteljice izjavljene protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Delnicama poslovni broj P- 589/2023-15 od 11. ožujka 2026., na sjednici vijeća održanoj 1. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Delnicama poslovni broj P-589/2023-15 od 11. ožujka 2026.

II Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u točci I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev da se proglasi nedopuštenom ovrha, odnosno pljenidba i prijenos po Zahtjevu za izravnu naplatu ovrhovoditelja Udruge umirovljenika grada Delnice od 10. ožujka 2023., podnesen FINA-i dana 13. ožujka 2023., protiv ovršenice CJ, temeljem presude Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-33/2020 od 01. srpnja 2021. godine i presude Visokog trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Pž-4746/2021 od 28. studenog 2022., dok je točkom II. naloženo tužiteljici da naknadi tuženiku parnični trošak u iznosu od 562,50 EUR u roku od 15 dana.

2. Navedenu presudu pravodobno izjavljenom žalbom pobija tužiteljica zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava , dakle iz žalbenih razloga propisanih člankom 353. stavkom 1. točkama 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP), uz prijedlog da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu na način da usvoji tužbeni zahtjev, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži trošak sastava žalbe i sudske pristojbe na žalbu.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tužiteljice je neosnovana.

5. Predmet spora je zahtjev za proglašenje nedopuštenom ovrhe odnosno pljenidbe i prijenosa po Zahtjevu za izravnu naplatu koji je tuženik podnio protiv tužiteljice temeljem pravomoćne presude Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-33/2020 od 01. srpnja 2021. godine.

6. Na temelju između stranaka nespornih činjenica, kao i na temelju činjenica utvrđenih provedenim dokaznim postupkom i uvidom u priklopljeni spis Ovr-385/23 prvostupanjski sud je utvrdio sljedeće činjenično stanje:

- da je tuženik kao ovrhovoditelj pokrenuo protiv tužiteljice kao ovršenice postupak izravne naplate temeljem presude Trgovačkog suda u Rijeci posl.br. P-33/20 od 1. srpnja 2021. kojom je naloženo tuženoj da isplati tužitelju mjesečne iznose naknada, zajedno sa zateznim kamatama koje teku počevši s iznosom od 3.000,00 kn (za siječanj 2015.) od 11. veljače 2015. pa do isplate, a završno s iznosom od 3.000,00 kn (za prosinac 2020.) od 11. siječnja 2021. pa do isplate, sve u roku od 8 dana ;

- da je prethodno opisana presuda djelomično preinačena presudom V isokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž-4746/21 od 28. studenog 2022. i to u pogledu kamatne stope, na način da je odbijen zahtjev u kojem se naknada zateznih kamata potražuje po stopi većoj od tri postotna poena, dok je u ostalom potvrđena;

- da je u postupku izravne naplate tužiteljica kao ovršenica podnijela prijedlog za odgodu te prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa zaplijenjenih sredstava nedopuštenim (čl. 206. i 210. Ovršnog zakona - "Narodne novine" br. 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22., 6/24.,dalje OZ) smatrajući da je presuda Trgovačkog suda u Rijeci P-33/2020 od 01. srpnja 2021., na temelju koje se provodi ovrha, nepodobna za ovrhu, a u istom predmetu tražila je i odgodu ovrhe;

- da se radi o žalbenim razlozima iz čl. 50. st. 1. toč. 1. i 3. OZ-a;

- da je rješenjem ovršnog suda od 31. ožujka 2023. odbijen prijedlog ovršenice za odgodu ovrhe, dok je zaključkom u sklopu iste odluke ovršenica upućena u roku od 15 dana pokrenuti parnicu iz razloga propisanih u čl. 50. st. 1. toč. 1. i 3. OZ-a;

-da je rješenjem Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž Ovr-935/23 od 23. veljače 2024. odbijena žalba ovršenice protiv rješenja kojim je odlučeno o odgodi ovrhe, dok je taj drugostupanjski sud smatrao kako je žalba sadržajno podnesena i protiv zaključka o upućivanju u parnicu, te je u tom dijelu istu kao nedopuštenu odbacio;

- da je prema uputi suda drugog stupnja iz odluke poslovni broj Gž Ovr-935/23 od 23. veljače 2024., a u pogledu prijedloga za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, trebalo primijeniti odredbu čl. 50. OZ-a koja se odnosi na žalbu protiv rješenja o ovrsi, odnosno da je prvostupanjski ovršni sud bio dužan sam odlučiti o tom prijedlogu na način da isti prihvati ili odbije jer se ovršenik može uputiti u parnicu samo ako je isti iznio žalbene razloge iz čl. 50. st. 1. toč. 7. i toč. 9. do 11. OZ, dok je u konkretnom slučaju ovršenica podnijela prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim zbog žalbenih razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 1. i 3. OZ-a;

- da je, postupajući po navedenoj uputi, ovršni sud 24. lipnja 2025. donio novo rješenje kojim je odbio prijedlog ovršenice za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim;

- da je žalba ovršenice protiv opisanog rješenja odbijena rješenjem Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž Ovr-1273/25 od 12. studenog 2025.;

7. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud odbija tužbeni zahtjev uz obrazloženje:

- da tužiteljica kao ovršenica tužbu podnosi tvrdeći da isprava na temelju koje je doneseno rješenje o ovrsi nije ovršna isprava (čl. 50. st. 1. toč. 1. OZ-a) odnosno da je ovršna isprava ukinuta, poništena, preinačena ili na drugi način stavljena izvan snage, odnosno na drugi način je izgubila svoju djelotvornost ili je bez učinka (čl. 50. st. 1. toč. 3. OZ-a), iako je mogla biti upućena u parnicu samo iz razloga navedenih u čl. 50. st. 1. toč. 7., 9., 10. i 11. OZ-a, no iz razloga jer je postupila u skladu s uputom, prvostupanjski sud ipak razmatra sadržaj navoda ovršenice/tužiteljice iz prijedloga za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim te sadržaj tužbe;

- da nepodobnost ovršne isprave za ovrhu u smislu toga da ovršna isprava ne sadrži novčani iznos za koji se određuje obveza i precizno definiran vremenski okvir, kao što to tužiteljica tvrdi, sadržajno ne predstavlja razloge iz čl. 50. st. 1. toč. 7., 9., 10. i 11. OZ-a, slijedom čega se na tu okolnost ne može voditi parnični postupak radi proglašenja ovrhe nedopuštenom te je tužiteljičin zahtjev neosnovan, pri čemu prvostupanjski sud ukazuje na sadržaj obrazloženja rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž Ovr-1273/25 od 12. studenog 2025. u predmetu Ovr-385/23.

8. Tužiteljica u podnesenoj žalbi u bitnom navodi i ponavlja da smatra kako u presudi Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-33/20 od 1. srpnja 2021. nisu ispunjeni uvjeti iz čl. 29. Ovršnog zakona, koji propisuje da je ovršna isprava podobna za ovrhu ako su u njoj naznačeni vjerovnik, i dužnik, te predmet, vrsta, opseg i vrijeme ispunjenja obveze. Smatra da u predmetnoj presudi nije jasno naznačen novčani iznos za koji se određuje obveza, niti je precizno definiran vremenski okvir na koji se obveza odnosi, pa su ispunjeni uvjeti da se ovrha na temelju takve odluke proglasi nedopuštenom , odnosno da je već i sama FINA morala odbiti zahtjev za izravnu naplatu ovrhovoditelja kao nepodoban za ovrhu, bez da se upušta u tumačenje i interpretaciju presude . Također ukazuje da u obrazloženju pobijane presude (točka 3.2) prvostupanjski sud citira i djelom navodi izreku sporne presude Trgovačkog suda u Rijeci P-33/20 od 01. srpnja 2021., međutim ne citira izreku presude kako je napisana, već joj dodaje i oduzima male jezične elemente na koji način mijenja jezični smisao izreke presude, zanemarujući da se formulacija „na iznos od 3.000,00 kn“ odnosi jasno samo na kamatu.

9. Drugostupanjski je sud na temelju članka 365. stavka 2. ZPP-a ispitao pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

10. Ispitivanjem pobijane presude i postupka koji je prethodio donošenju iste utvrđeno je da u prvostupanjskom postupku nije ostvarena ni jedna od bitnih povreda na koje ovaj sud povodom žalbe pazi po službenoj dužnosti.

11. Nadalje, prvostupanjski sud je potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje, koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, te isto žalbenim navodima tužiteljice nije dovedeno u pitanje.

12. Uz to je pravilnom primjenom materijalnog prava zahtjev tužiteljice odbijen, pri čemu na njezine žalbene navode o tome da u predmetnoj presudi Trgovačkog suda u Rijeci posl.br. P-33/20 od 1. srpnja 2021. nije jasno naznačen novčani iznos za koji se određuje obveza, niti je precizno definiran vremenski okvir na koji se obveza odnosi , valja reći da su u navedenoj presudi naznačeni vjerovnik, dužnik te predmet, vrsta, opseg i vrijeme ispunjenja obveze, sve kako je to propisano odredbom čl. 29. st. 1. OZ, pa, iako se u parničnom postupku ne mogu isticati razlozi iz čl. 50. st. 1. toč. 1. i 3. OZ- a, prvostupanjski sud je navedeno pravilno otklonio, upravo kao i ovršni sud u svom rješenju od sud 24. lipnja 2025., koje je potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž Ovr-1273/25 od 12. studenog 2025.

13. Slijedom navedenog, kako žalbenim navodima nije dovedena u sumnju pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja te kako je utvrđeno da nisu počinjene bitne povrede odredaba ovog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

14. Obzirom da tužiteljica nije uspjela sa žalbom, to je i zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka valjalo odbiti kao neosnovan (čl. 166. st. 1. u vezi čl. 154. st. 1. ZPP-a).

U Varaždinu 1. srpnja 2026.

Predsjednica vijeća

Dijana Hofer