Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž-793/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Dijane Hofer predsjednice vijeća, Ivane Požar sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Ivane Čačić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja EN iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Zrinki Sertić, odvjetnici u Jastrebarskom, protiv tužene DN iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Jasmini Brkić Kristanić, odvjetnici u Karlovcu, radi iseljenja, i po protutužbi protutužiteljice DN iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Jasmini Brkić Kristanić, odvjetnici u Karlovcu, protiv protutuženika EN iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Zrinki Sertić, odvjetnici u Jastrebarskom, radi utvrđenja suvlasništva, u povodu žalbe tužitelja i protutuženika izjavljene protiv presude Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Ps-13/2024-15 od 20. ožujka 2026., na sjednici vijeća održanoj 1. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Ps-13/2024-15 od 20. ožujka 2026.

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u točci I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev na iseljenje tužene iz nekretnine i to trosobnog stana na IV katu, lijevo od ulaza, šifra stana: 55010305067, koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, izbe, kupaonice, nužnika, predsoblja, lođe i terase ukupne površine 71,12 m2, neodvojivo povezanog sa suvlasničkim dijelom od 1/34 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-6), koji se nalazi u stambenoj zgradi sagrađenoj na kčbr [katastarska čestica] [adresa] stambena zgrada, [adresa], upisana u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te zahtjev da navedenu nekretninu, slobodu od osoba i stvari, tužena preda na raspolaganje tužitelju. Točkom II. iste odluke utvrđeno je da je protutužiteljica DN suvlasnica u ½ dijela gore opisanog stana, što je protutuženik EN dužan priznati i trpjeti upis njezinog prava suvlasništva u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Karlovcu, a točkom III. naloženo je tužitelju da tuženoj naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 3.317,90 EUR.

2. Navedenu presudu u cijelosti pravodobno izjavljenom žalbom pobija tužitelj- protutuženik (u daljnjem tekstu: tužitelj) iz svih žalbenih razloga propisanih člankom 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP), uz prijedlog da drugostupanjski sud presudu preinači u smislu njegovih žalbenih navoda, odnosno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Tužitelj traži trošak sastava žalbe i sudske pristojbe na žalbu.

3. Odgovor na žalbu podnijela je tužena-protutužitelica (u daljnjem tekstu: tužena), u istoj smatra da je presuda prvostupanjskoga suda osnovana na zakonu i pravno utemeljena, te da ne postoje povrede na koje se žalba poziva, pa predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu a prvostupanjsku presudu potvrditi.

4. Žalba tužitelja je neosnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja na iseljenje tužene iz stana opisanog u izreci, te protutužbeni zahtjev tužene na utvrđenje da taj isti stan predstavlja bračnu stečevinu .

6. Na temelju između stranaka nespornih činjenica, kao i na temelju činjenica utvrđenih provedenim dokaznim postupkom, čitanjem svih pisanih isprava i saslušanjem stranaka prvostupanjski sud je utvrdio sljedeće činjenično stanje:

- da je tužitelj upisan kao vlasnik stana u [adresa], pobliže opisanog u izreci presude;

- da je predmetni stan bio ranije u režimu stanarskog prava te su roditelji tužitelja E i KN bili nositelji stanarskog prava;

- da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P-398/93 od 8. listopada 1998. odbijen tužbeni zahtjev Republike Hrvatske protiv tuženika E KN (roditelja tužitelja) radi otkaza stanarskog prava;

- da se radilo o stanu koji je postao vlasništvo Republike Hrvatske na temelju Uredbe o preuzimanju sredstava JNA i SSNO na teritoriju Republike Hrvatske u vlasništvo

Republike Hrvatske ("Narodne novine", br. 52/91.);

- da su E i KN temeljem izjava od 12. siječnja 1999. i 2. ožujka 1999. pravo otkupa predmetnog stana prenijeli na svog sina - tužitelja;

- da je tužitelj kao kupac na temelju odredbe članka 50.b. Zakona o prodaji stanova na kojim postoji stanarsko pravo (Narodne novine broj 27/1991, 54/1991, 6/1992, 8/1992, 33/1992, 46/1992, 49/1992, 69/1992, 87/1992, 25/1993, 26/1993, 48/1993, 2/1994, 29/1994, 44/1994, 47/1994, 58/1995, 103/1995, 11/1996, 76/1996, 111/1996, 11/1997103/1997, 68/1998, 163/1998, 22/1999, u daljnjem tekstu: ZSP) sklopio Ugovor o kupoprodaji stana broj 10510 od 25. svibnja 1999. s Republikom Hrvatskom, Ministarstvom obrane, kao prodavateljem, u kojem je kupoprodajna cijena iznosila tadašnjih 93.222,33 kn, iznos plaćenog učešća iznosio je tadašnjih 2.796,67 kn, time da će se preostali ukupni iznos obročne otplate u iznosu od 102.726,00 otplatiti obročno tijekom 26 godina u 312 obroka u iznosu od 329,25 kn mjesečno ;

- da su tužitelj i tužena sklopili brak 1992. godine koji je trajao sve do razvoda (rješenje istog prvostupanjskog suda R1 Ob-173/2024 od 14. lipnja 2024.).

7. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud odbija tužbeni zahtjev te prihvaća protutužbeni zahtjev uz obrazloženje:

- da su stranke u trenutku sklapanja kupoprodajnog ugovora od 25. svibnja 1999. već živjele u braku (brak je sklopljen 1992.), koja bračna zajednica je trajala više od dvije godine, pa je prema odredbi članka 12. Zakona o stambenim odnosima (Narodne novine broj 51/1985, 42/1986, 37/1998, 47/1998, 12/1990, 22/1990, 51/1990, 22/1992, 58/1993, 70/1993, 91/1996, u daljnjem tekstu. ZSO) i tužena bila član obiteljskog domaćinstva zajedno s tužiteljem u stanu na kojem je otac tužitelja bio nositelj stanarskog prava;

- da tužitelj ne bi mogao sklopiti predmetni ugovor o kupoprodaji da nema osobna svojstva iz odredbe članka 6. ZPS-a (član obiteljskog domaćinstva kojem nositelj stanarskog prava daje suglasnost za otkup), pa se na temelju samo te okolnosti ne bi moglo smatrati da tako stečena imovina potječe iz zajedničke imovine bračnih drugova i predstavlja bračnu stečevinu, međutim u konkretnom slučaju postoje i dodatne okolnosti koje se tiču osobnog svojstva tužene, a koja je zajedno s tužiteljem bila član obiteljskog domaćinstva predmetnog stana obzirom je više od dvije godine u tome stanu živjela;

- da je u razdoblju obročne otplate stana koja je trajala duže od 25 godina postojala bračna zajednica u kojoj su stranke živjeli od svojih plaća, zajedno snosili troškove zajedničkog života pa tako i obročnu otplatu predmetnog stana;

- da je postojala volja stranaka i prije otkupa stana da će na ovaj način riješiti svoje stambeno pitanje, i da je takva volja postojala tijekom trajanja bračne zajednice (da se radi o njihovoj zajedničkoj imovini), pa stoga postoje okolnosti da se predmetni stan smatra bračnom stečevinom stranaka u smislu članka 252. Obiteljskog zakona (Narodne novine Republike Hrvatske 162/98, u daljnjem tekstu: OZ) i to s jednakim suvlasničkim udjelima;

- da s obzirom je i tužiteljica suvlasnica predmetnog stana, u smislu odredbe članka 42. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 155/14, 81/15 - pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu ZV) pripada joj pravo na suposjed stana, pa stoga tužitelj neosnovano traži njezino iseljenje.

8. Tužitelj u podnesenoj žalbi u bitnom navodi da mu nije jasno na koji način bi činjenica da je tužena živjela s tužiteljem u predmetnom stanu utjecala na njezino stjecanje prava vlasništva nad predmetnom nekretninom, pitajući da li bi prema takvom stavu suda svatko tko živi s vlasnikom u njegovoj nekretnini imao pravo postaviti stvarno - pravni zahtjev radi stjecanja prava vlasništva nad istom nekretninom . Drži da se u pogledu zajedničke obročne otplate eventualno može raditi radi o ulaganju bračne stečevine tužene u tuđu nekretninu pa bi tužena mogla imati pravo na obveznopravni zahtjev radi isplate polovine vrijednosti otplaćenih rata za otkup tuženikovog stana, pri čemu se ne radi o pretpostavki stjecanja prava vlasništva.

9. Drugostupanjski je sud na temelju članka 365. stavka 2. ZPP-a ispitao pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

10. Ispitivanjem pobijane presude i postupka koji je prethodio donošenju iste utvrđeno je da u prvostupanjskom postupku nije ostvarena ni jedna od bitnih povreda na koje ovaj sud povodom žalbe pazi po službenoj dužnosti. Ovaj sud ne nalazi niti da bi bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP koju ističe žalba jer pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, budući su u presudi iznijeti dostatni i neproturječni razlozi o odlučnim činjenicama te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku, a niti drugim provedenim dokazima.

11. Činjenica da žalitelj ocjenom dokaza odlučnim za odluku nije zadovoljan nema značaj bitne povrede iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a koji žalbeni razlog ističe u žalbi.

12. Nadalje, prvostupanjski sud je potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje, a prema članku 8. ZPP-a, odlučne činjenice utvrđuje sud (ne stranke) i to prema svom uvjerenju, na osnovi savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, odnosno na temelju rezultata cjelokupnog postupka, pri čemu je stečeno uvjerenje u odnosu na ocjenu provedenih dokaza dužan opravdati uvjerljivim i logičnim razlozima. Tako je i postupio prvostupanjski sud u pobijanoj presudi koja je donesena nakon svestrane rasprave i kontradiktornog postupka. Osim toga, sudovi imaju ovlast ocjenjivati provedene dokaze pa postupanjem po toj ovlasti, odnosno time što žalitelj ocjenom dokaza odlučnim za odluku nije zadovoljan i smatra da je iz provedenih dokaza istinitim trebalo prihvatiti samo ono što on tvrdi i njegovo tumačenje odlučnog i istinitog, sud prvog stupnja nije povrijedio niti jedno žaliteljevo pravo. Isto tako, to što su u postupku činjenice utvrđene tako da je na temelju njih tužiteljev zahtjev ocijenjen neosnovanim ne može dobiti značaj postupovne povrede iz članka 354. stavka 2. točke 11.

13. Prema stavu ovog drugostupanjskog suda prvostupanjski sud je pravilnom primjenom materijalnog prava odlučio i o tužbenom i o protutužbenom zahtjevu .

14. Pritom se ukazuje da je odredbom čl. 4. ZPS-a propisano da svaki nositelj stanarskog prava može istaći zahtjev za kupnju stana u pisanom obliku nositelju prava raspolaganja stanom, a prodavatelj ga je dužan prodati, dok je člankom 6. istog Zakona propisano da stan ima pravo kupiti stanar, a uz njegovu suglasnost i članovi njegovog obiteljskog domaćinstva. Odredbom čl. 12. tada važećeg Zakona o stambenim odnosima bilo je propisano tko se smatra članovima porodičnog domaćinstva stanara, pa je pritom navedeno da su to bračni drug te osobe koje zajedno sa stanarom stanuju posljednje dvije godine i to : srodnici po krvi u pravoj liniji i njihovi bračni drugovi, braća i sestre, pastorčad i usvojenici, djeca bez roditelja uzeta na uzdržavanje, očuh i maćeha, usvojilac i osobe koje je stanar dužan po zakonu uzdržavati te osoba koja sa stanarom živi u izvanbračnoj zajednici, ako se takva zajednica može izjednačiti s bračnom.

15. Dakle, za stjecanje statusa člana domaćinstva stanara bilo je potrebno da osoba navedena u čl. 12 ranije važećeg ZSO-a, uz određeno srodstvo odnosno propisanu vezu sa stanarom, i prebiva odnosno stanuje s nositeljem stanarskog prava u zajedničkom domaćinstvu neprekidno najmanje dvije godine, te je takva osoba mogla kupiti stan uz suglasnost nositelja.

16. U navedenim odredbama, na koje se pozvao i prvostupanjski sud, leži odgovor tužitelju na pitanje u žalbi na koji način činjenica da je tužena živjela s tužiteljem u predmetnom stanu utječe na njezina prava. Naime, tužena je kao bračni drug srodnika po krvi u pravoj liniji (dakle kao bračni drug tužitelja, odnosno sina E i KN, koji su bili sunositelji stanarskog prava u smislu odredbe čl. 64. ZSO), jednako kao i tužitelj, stanovanjem u predmetnom stanu u periodu od dvije godine nakon sklapanja njihovog braka, stekla status člana domaćinstva prema odredbi čl. 12. tada važećeg Zakona o stambenim odnosima, te je i ona ispunjavala uvjete da taj stan otkupi, naravno uz suglasnost nositelja stanarskog prava. Dakle, pravna pozicija tužitelja i tužene se prilikom otkupa stana ni na koji način nije razlikovala (oboje su bili članovi domaćinstva), pa je posljedično tome pravilan zaključak prvostupanjskog suda da se u ovom slučaju ne može raditi o situaciji u kojoj samo tužitelj zadovoljava osobna svojstva iz odredbe članka 6. ZPS-a (član obiteljskog domaćinstva kojem nositelj stanarskog prava može dati suglasnost za otkup), već je potpuno jednako vrijedilo i za tuženu.

17. Pritom naravno da ne bi svatko tko živi s vlasnikom u njegovoj nekretnini imao pravo postaviti stvarnopravni zahtjev radi stjecanja prava vlasništva nad istom nekretninom, kako to žalbom propituje tužitelj, već samo onaj tko svoju pravnu poziciju vuče iz specifičnog stambenog statusa važećeg u režimu društvenog vlasništva i stanarskog prava, kao što ju je u trenutku otkupa imala tužena kao član domaćinstva, kako je to u prvostupanjskoj presudi i navedeno.

18. S obzirom da iz dokaznog postupka proizlazi da su rate otkupa stana plaćene za vrijeme trajanja braka stranaka (koji je trajao 32 godine), kao i da sam tužitelj u svom iskazu potvrđuje i navodi da je smatrao da je to zajednička imovina, ali da stan samo glasi na njega, te kako je postojala volja stranaka i prije otkupa stana da će na ovaj način riješiti svoje stambeno pitanje, to je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da se u konkretnim okolnostima radi o bračnoj stečevin i u smislu odredbe čl. 252. Obiteljskog zakona te su suprotni žalbeni navodi u cijelosti neosnovani.

19. Sukladno odredbi čl. 375. st. 1. ZPP-a u obrazloženju presude drugostupanjski sud treba ocijeniti žalbene navode koji su od odlučnog značaja, pa kako preostali navodi žalbe to nisu (tvrdnje o tome da tužena može imati samo obveznopravni zahtjev na povrat ulaganja, kao i o tome tko ima ključeve i tko plaća režije), to ih ovaj sud nije posebno razmatrao.

20. Slijedom navedenog, prvostupanjski je sud na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je tužbeni zahtjev odbio a protutužbeni prihvatio, pa kako žalbenim navodima nije dovedena u sumnju zakonitost presude, to je ovaj sud odbio žalbu i primjenom čl. 368. st. 1. ZPP -a potvrdio prvostupanjsku presudu.

21. Žalba ne sadrži razloge zbog kojih se pobija odluka o troškovima postupka, a odluka je utemeljena na pravilnoj primjeni članka 154. stavka 1. ZPP-a, pa je zbog toga uz primjenu članka 380. točke 2. ZPP-a odbijena žalba tužitelja i protiv rješenja o trošku i odluka je u tom dijelu potvrđena u cijelosti.

22. Obzirom da tužitelj nije uspio sa žalbom, njegov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka valjalo je odbiti kao neosnovan (čl. 166. st. 1. u vezi čl. 154. st. 1. ZPP-a).

U Varaždinu 1. srpnja 2026.

Predsjednica vijeća

Dijana Hofer