Poslovni broj:Pp-4178/2025

Republika Hrvatska

Općinski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku, u prekršajnom predmetu, po sutkinji tog suda Olgi Šuman Pavlović, uz sudjelovanje Marije Raguž, kao zapisničarke, u žurnom prekršajnom postupku, protiv okrivljenika ES, zastupan po branitelju Bojanu Lujaku, odvjetniku u [adresa] po Obveznom prekršajnom nalogu Grada Dubrovnika, Upravnog odjela za komunalne djelatnosti, promet i mjesnu samoupravu, Odsjeka za komunalno redarstvo, Klasa: 363-04/24-03/572, Urbroj: 2117-1-03-04/27- 24-01 od 18. rujna 2024.godine, zbog prekršaja iz čl. 38. st. 1. Odluke o reklamiranju na području Grada Dubrovnika (Službeni glasnik Grada Dubrovnika br. 15/19), na temelju čl. 244. st.1. Prekršajnog zakona (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22),

p r e s u d i o  j e

OKRIVLJENIK: ES, OIB: [osobni identifikacijski broj], s prebivalištem u [adresa],

oslobađa se od optužbe

I. da bi,

dana 15. rujna 2024.godine u 12,32 sati u Dubrovniku, ulica Brsalje, predio Pile, na autobusnom stajalištu sjedio u autobusu reg. ozn. [registarska oznaka], uzeo mikrofon u ruke, uključio mikrofon i jaka dva zvučnika bijele boje koji su se nalazili unutar autobusa (dok autobus nije imao bočne prozore) i svojim glasom davao zvučne signale pozivajući prolaznike da sjednu u njegov autobus i koriste uslugu panoramskog obilaska grada i to na engleski jezik riječima: City bus tour, city bus tour", što se jako glasno čulo na javnoj površini ulice Brsalje, a sve to bez odobrenja upravnog odjela nadležnog za komunalno gospodarstvo,

čime bi počinio prekršaj iz čl. 38. st. 1. Odluke o reklamiranju na području Grada Dubrovnika.

II. Troškovi ovog prekršajnog postupka padaju na teret proračuna Suda.

Obrazloženje

1. Po obaveznom prekršajnom nalogu Grada Dubrovnika, Upravnog odjela za komunalne djelatnosti, promet i mjesnu samoupravu, Odsjeka za komunalno redarstvo, tereti se okrivljenik radi počinjenja prekršajnog djela opisanog u izreci ove presude.

2. Na obvezni prekršajni nalog, okrivljenik je, pravodobno podnio prigovor, pa je navedeni Obvezni prekršajni nalog stavljen izvan snage.

3. Okrivljenik ES, po branitelju, u pisanoj obrani navodi da nije kriv za prekršaj koji mu se stavlja na teret, a obavezni prekršajni nalog je nerazumljiv jer ne sadrži činjenični opis radnje prekršaja iz koje proistječe zakonsko obilježje prekršaja. Naime, čl. 41. Odluke o reklamiranju na području Grada Dubrovnika doslovno propisuje da je zabranjeno usmeno reklamiranje ugostiteljske i druge ponude od strane gastro informatora, tzv. ubacivača, bookera i sl., te dijeljene reklamnih letaka i drugih promotivnih materijala. Reklamiranje je pak u skladu s čl. 2. st. 1. toč. 2. Odluke informiranje, predstavljanje i opisivanje nekog proizvoda, usluge ili djelatnosti potencijalnim korisnicima ili kupcima. Činjenični opis OPN je paušalan i proturječan sam sebi te se iz njega ne mogu razaznati bitna obilježja prekršaja: je li riječ o usmenom reklamiranju ili dijeljenju letaka, odnosno je li se reklamiralo proizvod, uslugu ili djelatnost potencijalnim kupcima

- i ako da -koju. Ovo nije istina, a ne može se niti utvrditi što mu se točno stavlja na teret, s obzirom da se inkriminacija sastoji od 1) usmenog reklamiranja, 2) prodavanja aranžmana i usluga – iako je očito nemoguće istom inkriminiranom prigodom ostvariti radnje i pod 1) i 2), a od kojih prodavanje uopće nije prekršaj (!), nije jasno koje je točno aranžmane i usluge okrivljenik navodno reklamirao/dijelio/prodavao te odobrenje Grada Dubrovnika uopće ne postoji za reklamiranje iz čl. 41. Odluke. Nadalje, presretanje i privlačenje na ustupke, a koji se navode u službenoj bilješci, također ne konkretizira što se i kako navodno reklamiralo, dok fraza "za osobne potrebe" u stvarnosti ne znači ništa. Nadalje se ukazuje na to da komunalni redari nisu uopće provjeravali je li riječ o prethodno bookiranim gostima koji se ukrcavaju i vrše plaćanje temeljem prethodnih rezervacija putem interneta. Njegov obrt [obrt] pak goste bookira preko interneta, o čemu se dostavlja dokaz. Odnosno, činjenični se opis i obrazloženje OPN-a sastoje od prepisivanja teksta Odluke, i to još pogrešno, bez konkretiziranja točnog ponašanja za koje se optužuje okrivljenik. Dakle, nema niti dokaza da je okrivljenik počinio ono što mu se stavlja na teret, što god to bilo. OPN se poziva na neposredno opažanje komunalnih redara, pa se iste predlaže ispitati u prekršajnome postupku i suočiti ih s okrivljenikom. U svakom slučaju nije kršio Odluku te nije usmeno reklamirao /dijelio/prodavao bilo što, a javne površine (Pile) su upravo to – javne i dostupne svima – te njemu niti bilo kome drugome nije zabranjeno nalaziti se na njima i komunicirati s bilo kime, a osobito mu nije zabranjeno komunicirati s njegovim putnicima koji ulaze/izlaze z vozila.

4. U dokaznom postupku ispitan je svjedok komunalni redar LS te je izvršen uvid u izlist bookinga i foto-snimak.

5. Svjedok LS je izjavio da se ne sjeća koji je to bio dan i koje je bilo vrijeme, ali kada je bio na predjelu Brsalje u Dubrovniku na autobusnom stajalištu, u autobusu ne zna koje reg.oznake, ES koji se nalazio u autobusu putem mikrofona koji je uključio s unutarnje strane autobusa na engleskom jeziku je govorio riječi City bus tour i na taj način pozivao prolaznike ali mu nitko nije ušao u autobus.

Na pitanje branitelja svjedoku je li provjeravao ima li on tada već rezervirane goste, svjedok odgovara ne.

Na pitanje branitelja svjedoku je li bilo putnika u vozilu, svjedok odgovara tada ne, a na pitanje branitelja kako zna da je reklamirao, svjedok odgovora zato što je vikao i pozivao goste.

Na pitanje branitelja postoji li odobrenje za reklamiranje u Gradu Dubrovniku, svjedok odgovara da ima odobrenje za reklamiranje na plakatima ali ne postoji zvučno, nije to predmet mog odsjeka nego odsjeka za reklame.

Na pitanje branitelja sjeća li se datuma događaja i konkretnog događaja, svjedok odgovora da se ne sjeća datuma i bilo je jedno reklamiranje putem zvučnika i tada je upozorio okrivljenika da isključi zvučnik, što je on i poslušao. Branitelj ističe da je u spis prethodno dostavljeno izvodi iz online booking sistema okrivljenika iz kojeg proizlazi da okrivljenik svoje goste bukira putem interneta te da nema potrebe za bukiranje putem zvučnika dok i sam svjedok danas ne navodi da bi se nekome konkretnom vršilo reklamiranje pa stoga opisanim načinom je možebitno došlo do kršenja javnog reda i mira, ali ne i počinjenja inkriminiranog prekršaja.

6. Na temelju ovako provedenog žurnog prekršajnog postupka nije utvrđeno dokazanim da bi okrivljenik počinio djelo prekršaja činjenično opisano i pravno kvalificiran kao u izreci ove presude.

7. Okrivljeniku se stavlja na teret da je u navedeno vrijeme koje je navedeno u obveznom prekršajnom sjedio u autobusu, koristio ugrađeni mikrofon i zvučnike u autobusu te pozivao prolaznike da koriste njegovu uslugu panoramskog razgledavanja. Ovo sud upućuje na obavljanje registrirane djelatnosti prijevoza, turističke usluge, a ne klasičnim "reklamiranjem na javnoj površini". Sud je prihvatio da se radi o djelatnosti iz vozila, a ne reklamiranjem putem reklamnog sredstva na javnoj površini. Da li je prema Odluci o reklamiranju na području Grada Dubrovnika"zvuk reklamno sredstvo". Navedena Odluka se primjenjuje na reklamne objekte, reklamno sredstvo, zvučno oglašavanje postavljeno ili korištene na javnoj površini. U konkretnom slučaju, mikrofon i zvučnici su u autobusu, nije utvrđeno da je vozilo postavljeno kao reklamno sredstvo nego je u funkciji prijevoza. Nije jasno da se Odluka o reklamiranju na području Grada Dubrovnika uopće može primijeniti jer Odluka ne sadrži opću zabranu reklamiranja, radnja se dogodila iz vozila u funkciji djelatnosti pa nije dokazano da se radilo o reklamiranju u smislu čl. 38. st. 1. Odluke o reklamiranju na području Grada Dubrovnika, nije dokazano da je za takav oblik komunikacije bilo potrebno odobrenje. Tužitelj nije dokazao da je za ovakav način obraćanja javnosti bilo propisano obavezno odobrenje nadležnog tijela, niti je dokazano da se korištenje zvučnika u vozilu može podvesti pod reklamno sredstvo u smislu Odluke.

8. Slijedom navedenog, sud je zbog nepostojanja bitnih obilježja prekršaja, primjenom načela in dubio pro reo, okrivljenika oslobodio od optužbe.

U Dubrovniku, 1. srpnja 2026. godine

Zapisničarka:

Sutkinja:

Marija Raguž,v.r.

Olga Šuman Pavlović,v.r.

Pravna pouka:

Protiv ove presude nije dopuštena žalba.

Dostaviti:

- okrivljeniku,

- ovlaštenom tužitelju,

- branitelju,

- spis.