Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-5140/2026

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca: Mladena Genca kao predsjednika vijeća, te Sanje Gospočić i Tomislava Tomašića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Sanje Radeljak, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika RAIL CARGO CARRIER-CROATIA d.o.o., Zagreb, kao pravne osobe, i RŠ, kao odgovorne osobe, zbog prekršaja iz članka 61. stavka 1. točke 11. i stavka 2. Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije („Narodne novine“, broj: 40/16. i 52/25.), odlučujući o žalbi okrivljenika RAIL CARGO CARRIER-CROATIA d.o.o., Zagreb, kao pravne osobe, kojeg brani odvjetnik Hrvoje Jukić iz Odvjetničkog društva Jukić & partneri j.t.d., Zagreb, i žalbi okrivljenika RŠ, kao odgovorne osobe, podnesenim protiv rješenja o prekršaju Ministarstva financija Republike Hrvatske, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Osijek, Vijeća za prekršaje, od 20. ožujka 2026., Klasa: 413-01/22-26/1695, Ur.broj: 513-02-7002/20-26-26, na sjednici vijeća održanoj 1. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

-

I. Djelomično se prihvaćaju žalbe okrivljenika RAIL CARGO CARRIER-CROATIA d.o.o., Zagreb, kao pravne osobe, i RŠ, kao odgovorne osobe, te se preinačuje pobijano rješenje o prekršaju u odluci o kazni, na način da se za prekršaj činjenično i pravno opisan u izreci pobijanog rješenja o prekršaju, okrivljenoj pravnoj osobi RAIL CARGO CARRIER-CROATIA d.o.o., Zagreb, izriče novčana kazna u iznosu od 3.000,00 (tristisuće) eura, a okrivljenoj odgovornoj osobi RŠ izriče novčana kazna u iznosu od 300,00 (tristo) eura, koje novčane kazne su okrivljenici dužni platiti u roku od 30 (trideset) dana od dana primitka ove presude, a ako okrivljenici plate dvije trećine izrečene novčane kazne u navedenom roku, novčane kazne smatrat će se plaćenima u cijelosti.

-

- II. U ostalome dijelu odbijaju se kao neosnovane žalbe okrivljenika RAIL CARGO CARRIER-CROATIA d.o.o., Zagreb, kao pravne osobe, i RŠ, kao odgovorne osobe, i u preostalome pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje se pobijano rješenje o prekršaju.

III. Okrivljenici su dužni platiti paušalni iznos troškova prekršajnog postupka ovoga suda u iznosu od po 20,00 (dvadeset) eura, svaki, u roku od 30 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem o prekršaju okrivljenici su proglašeni krivima i kažnjeni novčanom kaznom, i to: RAIL CARGO CARRIER-CROATIA d.o.o., Zagreb, kao pravna osoba, u iznosu od 5.700,00 eura (pettisućasedamsto eura), a RŠ, kao odgovorna osoba, u iznosu od 450,00 eura (četristopedeset eura), zbog prekršaja iz članka 61. stavka 1. točke 11. i stavka 2. Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije, pobliže opisanog u izreci pobijanog rješenja o prekršaju.

2. Istim rješenjem okrivljenici su obvezani na plaćanje troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od po 30,00 eura (trideset eura), svaki.

1. Protiv tog rješenja okrivljenik RAIL CARGO CARRIER-CROATIA d.o.o., Zagreb,

kao pravna osoba, pravodobno je, putem branitelja, podnio žalbu zbog, kako navodi, svih žalbenih razloga, odnosno, zbog bitne povrede odredbi prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o prekršajnopravnim sankcijama, ističući u bitnome da u njegovom postupanju nije postojala svijest o protupravnosti djela niti je mogao imati svijest o počinjenju djela, te da se u najgorem slučaju radi o nesvjesnom nehatu. Smatra da je pogrešno protumačena njegova obveza da primjereno zaštiti od oštećenja, odnosno uništenja i spriječi oštećenje, uništenje ili uklanjanje stavljenog sredstva za prepoznavanje robe. Ističe da je ispunio svoju obvezu da poduzme primjerene radnje radi sprječavanja oštećenja stavljenog sredstva za prepoznavanje robe, te poduzeo sve radnje u okviru svojih ovlasti i mogućnosti, te da je svjedok KŠ kao pregledač vlakova prekontrolirao sva sredstva za prepoznavanje robe i utvrdio da su „carinska obilježja bila ispravna“. Smatra da izrečena novčana kazna nije primjerena težini i društvenoj opasnosti počinjenog prekršaja, te da se trebalo uzeti u obzir uz već cijenjene i druge olakotne okolnosti na njegovoj strani, kao što je nastanak i okolnosti samog događaja, stupanj krivnje, ponašanje prije, za vrijeme i nakon predmetnog događaja, kao i protek vremena od predmetnog događaja, te uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona, ublažiti novčanu kaznu.

2. Također, protiv pobijanog rješenja o prekršaju i okrivljenik RŠ, kao odgovorna osoba, pravodobno je podnio žalbu zbog bitne povrede odredbi prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o kazni, navodeći u bitnome da je pogrešno zaključeno iz provedenih dokaza da je počinio prekršajno djelo koje mu se stavlja na teret, jer kod njega nije postojala svijest o protupravnosti djela niti je imao spoznaju o počinjenju djela. Ističe između ostalog da je prilikom preuzimanja vlaka pregledač propisno pregledao vlak i izvršio pregled spornog carinskog užeta povlačenjem i vizualnim pregledom plombe, te nije utvrdio ikakvo oštećenje, te da se takvim postupanjem Područnog carinskog ureda u Osijeku radi o namjeri prijenosa odgovornosti na prijevoznike za brigu o neovlaštenom prijelazu granica RH od strane imigranata. Navodi i da kao odgovorna osoba željezničkog prijevoznika u periodu od deset godina nije došao do spoznaje kakva bi sredstva stajala na raspolaganju željezničkom prijevozniku da zaštiti vlak nakon tehničkog preuzimanja u graničnom kolodvoru na području druge države tijekom intervala dok vlak uredno čeka otpremu iz graničnog kolodvora.

5. Žalitelji predlažu da se iz razloga navedenih u žalbama, žalbe prihvate.

6. Žalbe su djelomično osnovane.

7. Razmatrajući predmet i ispitujući prvostupanjsko rješenje u smislu odredbe članka 202. stavak 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15. 70/17., 118/18., 114/22.), uz ocjenu navoda žalbi, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je utvrdio da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, na što ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

8. Žalitelji neosnovano poriču svoju prekršajnu odgovornost iz razloga što je Vijeće za prekršaje, Carinske uprave, Ministarstva financija RH, Područnog carinskog ureda Osijek, u provedenom postupku nesporno utvrdilo kako su okrivljenici počinili predmetni prekršaj iz Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije.

9. Okolnosti koje navode žalitelji nisu u konkretnom slučaju takvog značaja da bi se okrivljenici mogli ekskulpirati za počinjeni prekršaj. U žalbenim navodima žalitelji ne iznose nikakve nove činjenice u smislu odredbe članka 193. stavak 5. Prekršajnog zakona, ničim se ne dovodi u sumnju pravilnost odluke prvostupanjskog tijela državne uprave koje vodi prekršajni postupak, koje je u obrazloženju pobijanog rješenja pravilno i točno utvrdilo činjenično stanje uz isticanje dokaza temeljem kojih se pojedine činjenice imaju smatrati dokazanima.

10. Pobijano rješenje sadrži razloge o odlučnim činjenicama, oni nisu nejasni niti u znatnoj mjeri proturječni. U obrazloženju je tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak u prvom stupnju korektno reproduciralo sadržaj pisane dokumentacije u spisu predmeta, te svjedočenje KŠ i zatim dalo ocjenu svih relevantnih dokaza i iznijeti su zaključci o utvrđenim činjenicama, naročito glede odlučnih činjenica, uz zaključak o prekršajnoj odgovornosti okrivljenika. Naime, nesporno je da su okrivljenici bili dužni robu koja se prevozi u tovarnom prostoru zaštititi i onemogućiti pristup tovarnom prostoru na način da primjereno zaštite od oštećenja stavljeno sredstvo za prepoznavanje robe, kao i da spriječe njegovo oštećenje, uništenje ili uklanjanje, ali na navedeni način nisu postupili. Okrivljenici su kao osobe odgovorne za prijevoz robe za isto odgovorni od trenutka preuzimanja robe na prijevoz i dužni su znati u kakvom je stanju carinsko obilježje kojim se štiti roba u svakom trenutku.

11. Vezano uz žalbeni navod okrivljenika da nije postojala svijest o protupravnosti djela, već da se moglo raditi o nesvjesnom nehatu, valja navesti da je neosnovan jer je člankom 25. Prekršajnog zakona propisano da je kriv za prekršaj počinitelj koji je u vrijeme počinjenja prekršaja bio ubrojiv, koji je postupao iz nehaja, a iznimno se propisom o prekršaju može propisati odgovornost samo za namjeru. U konkretnom slučaju za počinjeno djelo prekršaja propisom o prekršaju kao oblik krivnje nije propisana namjera, a navodi iz žalbi ne mogu okrivljenike ekskulpirati za najblaži oblik krivnje – nesvjesni nehaj, jer su okrivljenici s obzirom na djelatnost s kojom se bave upoznati sa svojim obvezama i dužnostima u obavljanju iste, a koje proizlaze iz takve djelatnosti, pa su stoga i mogli biti svjesni mogućnosti da se osobe koje ilegalno prelaze granicu ako ne ulože dužnu pozornost mogu uvući u tovarni prostor na način da oštete carinsko obilježje.

12. Slijedom navedenog, ovaj sud je mogao samo zaključiti da okrivljenici svojim žalbenim navodima nisu ničim doveli u sumnju pravilnost i zakonitost odluke, tako da nije došlo do povrede materijalnog prekršajnog prava, te da nije počinjena ni bitna povreda odredaba prekršajnog postupka, a kako to pogrešno smatraju žalitelji.

13. Nadalje, razmatrajući pobijano rješenje o prekršaju u odnosu na odluku o kazni, ovaj sud nalazi da je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak okrivljenicima odmjerilo previsoke novčane kazne.

14. Imajući u vidu sve utvrđene olakotne okolnosti, odnosno da okrivljenici nisu do sada kažnjavani, te uvažavajući protek vremena od počinjenja prekršaja, ovaj sud je preinačio odluke o kazni, odnosno okrivljenoj pravnoj osobi izrekao novčanu kaznu u iznosu od 3.000,00 eura, a okrivljenoj odgovornoj osobi u iznosu od 300,00 eura, smatrajući da će se i ovako izrečenim novčanim kaznama koje su bliže posebnom minimumu novčanih kazni propisanih za ovaj prekršaj, postići svrha kažnjavanja, budući navedene okolnosti gledajući u njihovoj ukupnosti treba cijeniti naročito olakotnim u konkretnom slučaju.

15. Ovaj sud je mišljenja kako su novčane kazne odmjerene okrivljenicima od strane ovog suda primjerene težini i društvenoj opasnosti počinjenog prekršaja i kako je opravdano očekivati da će se izrečenim kaznama postići kako opća tako i posebna svrha kažnjavanja, te utjecati na okrivljenike, ali i na sve druge da ubuduće ne čine takva ili slična protupravna djela.

16. Svakako treba naglasiti da je prema odredbi članka 152. stavak 3. Prekršajnog zakona, propisano da će se novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom ako osuđena osoba plati dvije trećine izrečene novčane kazne ovom presudom. Stoga, ako okrivljenici plate dvije trećine novčane kazne u za to određenom roku novčane kazne smatrat će se plaćenima u cijelosti.

17. Odluka o troškovima prvostupanjskog postupka je utemeljena na zakonu.

18. Kako je ovaj sud donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, to su, temeljem odredbe članka 138. stavka 2. točke 3c. Prekršajnog zakona, okrivljenici dužni naknaditi paušalni trošak prekršajnog postupka ovoga suda u iznosu od po 20,00 eura, svaki, u roku od 30 dana od primitka ove presude. Visina troškova je odmjerena sukladno odredbi članka 139. stavak 3. Prekršajnog zakona, obzirom na trajanje i složenost prekršajnog postupka, te imovno stanje okrivljenika.

19. Zbog izloženih razloga, presuđeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 1. srpnja 2026.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Sanja Radeljak, v.r.

Mladen Genc, v.r.

Presuda se dostavlja Ministarstvu financija Republike Hrvatske, Carinska uprava, Područni carinski ured Osijek, Vijeće za prekršaje, u 6 otpravaka: za spis, okrivljenike, branitelja i ovlaštenog tužitelja.