Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-7538/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca: Mladena Genca kao predsjednika vijeća, te Sanje Gospočić i Tomislava Tomašića, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Sanje Radeljak, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenice MU, zbog prekršaja iz članka 192. stavka 1. točke 2. i stavka 2. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“, broj: 115/16., 106/18., 121/19., 32/20. i 42/20.), odlučujući o žalbi okrivljenice MU, podnesenoj protiv rješenja o prekršaju Ministarstva financija RH, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Rijeka, Vijeća za prekršaje, od 17. srpnja 2024., Klasa: 413-01/22-26/2948, Ur.broj: 513-02-6001/5-24-13, na sjednici vijeća održanoj 1. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Djelomično se prihvaća žalba okrivljenice MU, a u povodu žalbe i po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijano rješenje o prekršaju u pravnoj oznaci i odluci o kazni na način da je okrivljenica djelom činjenično opisanim u izreci pobijanog rješenja o prekršaju počinila prekršaj iz članka 192. stavak 2. u svezi stavka 1. točka 2. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“, broj: 115/16., 106/18., 121/19., 32/20., 42/20., 114/22.), te joj se, uz primjenu odredbe članka 37. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18., 114/22.), izriče novčana kazna u iznosu od 600,00 (šesto) eura, koju je okrivljenica dužna platiti u roku od 30 (trideset) dana od dana primitka ove presude, a ukoliko plati dvije trećine izrečene novčane kazne u navedenom roku novčana kazna smatrat će se plaćenom u cijelosti.

II U ostalom dijelu odbija se kao neosnovana žalba okrivljenice MU, te se potvrđuje pobijano rješenje o prekršaju u pobijanom, a nepreinačenom dijelu.

III Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona ("Narodne novine", broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18., 114/22.), okrivljenica MU obvezna je naknaditi paušalni iznos troškova ovog drugostupanjskog prekršajnog postupka u iznosu od 15,00 (petnaest) eura u roku od 30 (trideset) dana od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem o prekršaju okrivljenica MU proglašena je krivom i kažnjena novčanom kaznom u iznosu od 810,00 eura (osamstodeset eura), zbog prekršaja iz članka 192. stavka 1. točke 2. i stavka 2. Općeg poreznog zakona, pobliže opisanog u izreci rješenja o prekršaju.

2. Istim rješenjem o prekršaju okrivljenica je obvezana na plaćanje troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 eura (petnaest eura).

3. Protiv navedenog rješenja o prekršaju okrivljenica MU je pravodobno podnijela žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede odredbi materijalnog prava, bitne povrede odredaba prekršajnog postupka i odluke o kazni, navodeći u bitnome da su bile zakazane dvije rasprave u travnju i lipnju 2024. godine, temeljem prekršajnog naloga Carinskog ureda za nadzor iz Rijeke, broj: PN-97/22 od 15. rujna 2022., i temeljem izmijenjenog prekršajnog naloga pa kasnije povučene izmjene, te da je opravdala svoj nedolazak, molila odgodu zbog obveza na fakultetu u Osijeku i predložila datum održavanja rasprave ili upućivanje poziva Carini u Osijeku radi saslušanja, ali da je u predmetu odlučeno bez njenog ispitivanja i saslušanja predloženih svjedoka, a to nije na valjani i zakoniti način obrazloženo.

4. Žaliteljica predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati.

5. Žalba je djelomično osnovana.

6. Ispitujući prvostupanjsko rješenje, po službenoj dužnosti, u smislu članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18., 114/22.), ovaj sud je utvrdio da rješenjem o prekršaju nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, te da u postupku nije nastupila zastara prekršajnog progona, a na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

7. Nadalje, razmatrajući žalbu okrivljenice i ispitujući rješenje o prekršaju, ovaj sud je utvrdio da je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak u potpunosti i pravilno utvrdilo činjenično stanje. Naime, u provedenom postupku, odnosno na glavnoj raspravi izvršenom uvidu u svu dokumentaciju, nedvojbeno je utvrđeno da okrivljenik „nije dana 04.08.2022. godine u 12,20 sati u poslovnom prostoru poreznog obveznika u Malinskoj, na adresi [adresa], koji posluje u sastavu obrta „[obrt]“ u kojoj je obavljala djelatnost prodaje pića i pripremu i prodaju hrane, iskazala isporuku 3 piva preko naplatnog uređaja ili na drugi odgovarajući način, a naplatila ju je gotovinom u iznosu od 60,00 kuna od nepoznate osobe, što je utvrđeno neposrednim nadzorom ovlaštenih carinskih službenika. Navedenim ponašanjem okrivljenica je ostvarila sva zakonska obilježja prekršaja iz članka 192. stavka 1. točke 2. i stavka 2. Općeg poreznog zakona.

8. Suprotno navodima žalbe, razmatrajući prvostupanjsko rješenje, ovaj sud je našao da je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak nakon na glavnoj raspravi provedenih svih potrebnih dokaza, pravilnom ocjenom provedenih dokaza, utvrdilo sve odlučne činjenice, te izvelo na zakonu osnovan zaključak o krivnji okrivljenice za predmetni prekršaj.

9. Člankom 62. stavak 4. Općeg poreznog zakona propisano je da su porezni obveznici koji isporuku dobara ili obavljanje usluga naplaćuju u gotovini obvezni promet iskazivati putem naplatnih uređaja ili na drugi odgovarajući način. Stoga, navodi koje žaliteljica ističe u žalbi nisu od utjecaja niti žaliteljicu oslobađaju prekršajne odgovornosti za predmetni prekršaj, jer nije dostavila dokaze kojima bi dovela u sumnju pravilnost prvostupanjske odluke, a o kojima nije odlučeno u provedenom postupku.

10. Shodno ovlaštenju da dokaze ocjenjuje po slobodnom uvjerenju prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak svoje saznanje o djelu okrivljenice zasnovalo je na ocjeni svih u postupku izvedenih dokaza, a što je u pobijanom rješenju o prekršaju i valjano obrazložilo i koje obrazloženje prihvaća i ovaj sud. Vezano uz žalbeni navod okrivljenice da je u predmetu donesena odluka bez njezina ispitivanja valja navesti da je neosnovan, jer je uvidom u spis utvrđeno da je glavna rasprava od 10. travnja 2024.g. odgođena jer je zaprimljen podnesak okrivljenice u kojem je molila odgodu jer da je redovan student i da ima zakazan ispit, pa je zakazana nova glavna rasprava za 25. lipnja 2025. Na istu nije pristupila, iako uredno pozvana, već je poslala podnesak sa zamolbom za odgodu zbog fakultetskih obveza dana 25. i 26. lipnja 2026.g., bez dostave dokaza iz kojih bi proizlazila njezina spriječenost za dolazak na glavnu raspravu. Glavna rasprava je održana bez njezine nazočnosti jer je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak konstatiralo da njezino ispitivanje, sukladno članku 167. stavak 3. Prekršajnog zakona, nije bilo potrebno i nije utjecalo na zakonito i pravilno donošenje odluke, te da je okrivljenica bila, u smislu odredbe članka 109.a Prekršajnog zakona, dostavom poziva za glavnu raspravu upozorena da se ista može održati i bez njezine nazočnosti. Također, vezano uz navod okrivljenice je trebalo saslušati svjedoke, te provesti i druge dokaze predložene s njene strane, ovaj sud napominje da je člankom 89. Prekršajnog zakona propisano da je sud/tijelo državne uprave dužan postupak provesti brzo i bez odugovlačenja, uz izbjegavanje svih nepotrebnih radnji i troškova te onemogućiti svaku zlouporabu prava što pripadaju stranka i sudionicima u postupku. Niti iz jedne odredbe Prekršajnog zakona, pa ni one iz članka 88. stavka 2. citiranog Zakona (načelo slobodne ocjene dokaza) ne proizlazi obveza prvostupanjskog tijela da mora izvesti svaki predloženi dokaz, kao što niti s druge strane nedostatak prijedloga za dopunu dokaznog postupka ne sprječava prvostupanjsko tijelo da izvede još kakve dokaze, ako ustanovi da stanje stvari nije razjašnjeno. Prema tome, hoće li ili neće izvesti neki dokaz, pitanje je ocjene prvostupanjskog tijela u svakom pojedinačnom slučaju, te je pravilno postupilo prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupka, kada je smatrajući činjenično stanje dovoljno razjašnjenim bez provođenja daljnjeg dokaznog postupka, na temelju stanja predmeta donijelo odluku. Slijedom navedenog, po ocjeni ovog suda, neprovođenje drugih dokaza u konkretnom slučaju nije od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, u smislu članka 195. stavka 2. Prekršajnog zakona.

11. Nadalje, razmatrajući odluku o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj sud je utvrdio da je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak cijenilo olakotnim dosadašnju nekažnjavanost okrivljenice, protek vremena od počinjenja prekršaja i tešku gospodarsku situaciju u zemlji. Uz sve to navedeno, a uvažavajući i činjenicu da je za inkriminirani prekršaj u vrijeme njegova počinjenja bila propisana novčana kazna u iznosu od 10.000,00 do 300.000,00 kuna (1.327,23 do 39.816,84 eura), dok je 1. siječnja 2023. stupio na snagu Zakon o izmjenama Općeg poreznog zakona („Narodne novine“; broj: 114/22.) koji sada za to djelo propisuje novčanu kaznu u iznosu od 1.320,00 do 39.810,00 eura, dakle, računajući prema fiksnom tečaju konverzije 7.534,50 ista je sada propisana u nešto blažem iznosu nego ranije, ovaj je sud stoga radi pravilne primjene materijalnog prekršajnog prava, na koju pazi po službenoj dužnosti (članak 196. točka 4. Prekršajnog zakona), preinačio pobijano rješenje u pravnoj oznaci djela i odluci o kazni, primjenom odredbe članka 37. Prekršajnog zakona, instituta ublažavanja, dakle novčanom kaznom ispod zakonom propisanog minimuma, smatrajući da će se i ovako izrečenom novčanom kaznom postići svrha kažnjavanja, te da će se okrivljenica ubuduće kloniti počinjenja ovakvih i sličnih prekršaja.

12. Ovaj sud smatra da je tako izrečena novčana kazna primjerena prekršajna sankcija, te da će se njenim izricanjem ostvariti kako opća tako i posebna svrha izricanja prekršajnih sankcija.

13. Svakako treba naglasiti da je prema odredbi članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, propisano da će se novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom ako osuđena osoba plati dvije trećine izrečene novčane kazne ovom presudom u roku od 30 dana od primitka ove presude.

14. Odluka o troškovima prvostupanjskog postupka je na zakonu osnovana.

15. Kako je odredbom članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona propisano da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o njegovoj žalbi, to je na temelju članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, obvezana okrivljenica na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.

16. Zbog navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 1. srpnja 2026.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Sanja Radeljak, v.r.

Mladen Genc, v.r.

Presuda se dostavlja Ministarstvu financija RH, Carinska uprava, Područni carinski ured Rijeka, Vijeće za prekršaje, u 4 otpravaka: za spis, okrivljenicu i tužitelja.