Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-1919/2024

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Anđe Ćorluka, kao predsjednice vijeća, te Ivanke Mašić i Nade Horvatović kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudskog savjetnika Ivice Ožbolta kao zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv okr. KA i dr., zbog djela prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“ broj: 5/90, 30/90, 47/90, 29/94, 114/22, 47/23), odlučujući o žalbi ovlaštenog tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Sinj, podnijetoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalne službe u Sinju broj: 3. Pp-2007/2023-7 od 19. siječnja 2024., na sjednici vijeća održanoj dana 1. srpnja 2026.

r i j e š i o j e:

Prihvaća se žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Sinje, prvostupanjska presuda se ukida i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom okr. KA i okr. GA su temeljem odredbe članka 182. točke 3. Prekršajnog zakona oslobođeni od optužbe da bi počinili prekršaj iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira s obrazloženjem, kako iz datog činjeničnog opisa ne proizlazi postupanje okrivljenika na javnom mjestu, te i zbog nedostatku drugih dokaza, kojima bi se dokazala krivnja okrivljenika, iste je oslobodio optužbe.

2. Protiv te presude tužitelj Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava splitsko-dalmatisnka, Policijska postaja Sinj je pravodobno podnijela žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na suđenje.

3. Žalba je osnovana.

4. Rješavajući o predmetu u okviru navoda žalbe te ispitujući prvostupanjsku presudu po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22) Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je utvrdio, da osnovano žalitelj pobija prvostupanjsku odluku.

5. Naime, prije svega prvostupanjski sud pogrešno zaključuje kako iz činjeničnog opisa prekršaja ne proizlazi djelo prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira. U činjeničnom opisu djela prekršaja kao mjesto počinjenja prekršaja je navedeno je mjesto Glavice kbr. 239, zaseok Kuštre“. Dakle, navedeno je neograničeno otvoreno javno mjesto. Neograničeno otvoreno javno mjesto je ono mjesto koje je dostupno neograničenom skupu osoba. Na takva mjesta svaka osoba u bilo koje vrijeme ima mogućnost pristupa, npr. ulice, trgovi, putevi….. Kako je iz činjeničnog opisa nedvojbeno da se događaj zbio u zaseoku, odnosno dijelu sela, gdje u svako doba može pristupiti svaka osoba, nije potrebno naznačiti da se događaj zbio na javnom mjestu, ili da se ponašanje okrivljenika reflektiralo na javnom mjestu jer se to na osnovu činjeničnog opisa djela prekršaja nedvojbeno može zaključiti. Osim toga od presudne važnosti nije bitan broj osoba koja su tada prisustvovala događaja, niti je li netko vidio ili čuo događaj, bitna je činjenica da se događaj zbio na javnom mjestu koji je dostupan javnosti.

6. Nadalje, prvostupanjski sud pogrešno zaključuje i preuranjeno kako nema dokaza na osnovu kojih bi se zaključila krivnja okrivljenika. Iz obrana okrivljenika u svakom slučaju proizlazi remećenje javnog reda i mira glasnim vrijeđanjem i fizičkim obračunom. Činjenica da okrivljenici prebacuju krivnju jedan na drugoga, nije osnova za oslobađanje okrivljenika optužbe. Jednako tako prvostupanjski sud pogrešno zaključuje kako nema drugih dokaza na kojima bi temeljio svoju odluku, a pri tome zanemaruje činjenicu da su događaju prisustvovala djeca okr. ČA (dob 11. i 15. godina), da očigledno postoji snimak događaja, jer je okr. GA snimala događaj mobitelom (u konkretnom bi se radilo o zakonitom dokazu, jer je snimano na javnom mjestu), te u konačnici prvostupanjski sud je trebao provesti dokaz suočenjem između okrivljenika, iz kojeg bi mogao na osnovu ponašanja okrivljenika tijekom provođenjem suočenja možda utvrditi pravilno i potpuno činjenično stanje. U situaciji kada postoje dokazi na osnovu kojih bi se moglo utvrditi pravilno i potpuno činjenično stanje, sud se ne može pozivati na nedostatak dokaza i okrivljenike sukladno čl. 182. t. 3. Prekršajnog zakona osloboditi optužbe.

7. Zbog izloženih razloga nije bilo osnove za donošenje oslobađajuće presude protiv okr. KA i okr. ČA zbog djela prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.

8. U ponovnom suđenju,prvostupanjski sud će,uvažavajući primjedbe dane u ovoj odluci,provesti sve dokaze, pravilnom i kritičnom analizom svih provedenih dokaza,donijeti novu,zakonitu odluku koju će u svemu valjano obrazložiti.

9. Stoga je, prihvaćanjem žalbe tužitelja, na temelju čl. 206. st. 1. Prekršajnog zakona, odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu 1. srpnja 2026.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Ivica Ožbolt, v.r.

Anđa Ćorluka, v.r.

Rješenje se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 5 otpravka: za spis, okrivljenike i tužitelja.