REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: Pn-1958/2024-61
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
i
R J E Š E N J E
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ingrid Šegon, u pravnoj stvari tužitelja CN, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Davor Pavičić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Pavičić & partneri d.o.o. iz Zagreba, protiv tuženika Hrvatski ured za osiguranje, Zagreb, Martićeva 73, OIB: 38922958547, radi naknade štete, nakon javne glavne rasprave zaključene 19. svibnja 2026. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja Ivane Barišić Šutić, odvjetnice u Zagrebu, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, na ročištu za objave presude 01. srpnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti u iznosu od 877,81 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. rujna 2019. do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvoga kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena te od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za svako polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi za dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju imovinsku štetu sa osnove tuđe pomoći i njege u iznosu od 0,18 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. rujna 2019. do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvoga kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena te od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za svako polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi za dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.
III. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju zakonske zatezne kamate na isplaćene iznose naknade imovinske štete sa osnova izgubljene zarade koje teku:
-na iznos 53,95 € od 06.11.2020. do 17.08.2022.,
-na iznos od 30,93 € od 06.11.2020. do 17.08.2022.,
-na iznos od 167,85 € od 06.11.2020. do 17.08.2022.,
-na iznos od 218,18 € od 06.11.2020. do 17.08.2022.,
-na iznos od 167,85 € od 06.11.2020. do 17.08.2022.,
-na iznos od 184,62 € od 06.11.2020. do 17.08.2022.,
-na iznos od 196,60 € od 06.11.2020. do 17.08.2022.,
-na iznos od 112,66 € od 06.11.2020. do 17.08.2022.,
-na iznos od 53,88 € od 06.11.2020. do 17.08.2022.,
IV. Nalaže se tuženiku platiti tužitelju iznos od 134,08 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od 29. listopada 2025. do isplate, sve u roku od 15 dana.
V. Odbija se zahtjev tužitelja za isplatom neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti i imovinske štete sa osnove tuđe pomoći i njege u iznosu od 357,67 eura sa pripadajućim zateznim kamatama kao neosnovan.
VI. Odbija se zahtjev tužitelja u dijelu kojim se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju kamate na isplaćene iznose naknade imovinske štete sa osnova izgubljene zarade koje teku:
-na iznos 53,95 € od 15.04.2019. do 17.08.2022.,
-na iznos od 30,93 € od 15.05.2019. do 17.08.2022.,
-na iznos od 167,85 € od15.06.2019. do 17.08.2022.,
-na iznos od 218,18 € od 15.07.2019. do 17.08.2022.,
-na iznos od 167,85 € od 15.08.2019. do 17.08.2022.,
-na iznos od 184,62 € od 15.09.2019. do 17.08.2022.,
-na iznos od 196,60 € od 15.10.2019. do 17.08.2022.,
-na iznos od 112,66 € od 15.11.2019. do 17.08.2022.,
-na iznos od 53,88 € od 15.12.2019. do 17.08.2022., kao neosnovan.
r i j e š i o j e
I. Dopušta se preinaka tužbe koju je tužitelj učinio podneskom od 28. listopada 2025.
II. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 2.624,31 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 1. srpnja 2026. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za svako polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi za dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka za iznos od 1.517,64 eura, odbija kao neosnovan .
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da je stradao u prometnoj nezgodi 17. ožujka 2018. u Zagrebu na raskrižju Maksimirska cesta - Harambašićeva ulica kao vozač motocikla registarske oznake [registarska oznaka] te da je za nezgodu odgovorna ON iz [adresa] koja je vozilom reg istarske oznake NM FE-308 (SLO) prešla u prometnu traku u kojoj se nalazilo gore navedeno vozilo tužitelja te na taj način izazvala nezgodu. Sukladno čl. 34. st. 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu tuženik odgovara za nastalu štetu koju počini vozilo inozemnih reg istarskih oznaka. Tužitelj je u nezgodi zadobio ozljede opisane u priležećoj medicinskoj dokumentaciji, zbog čega mu je pružena medicinska pomoć u KBC Zagreb u Zagrebu. Kao posljedica štetnog događaja tužitelj je bio na bolovanju u razdoblju od 18.03.2019. do 5.11.2019. a za koje vrijeme je trpio izgubljenu zaradu. Iz platnih lista tužitelja za razdoblje od prosinca 2018. do veljače 2019. vidljivo je kako je isti za vrijeme redovnog rada ostvarivao prosječne mjesečna neto primanja u iznosu od 4.171,85 kn, a iznos od 8.936,79 kuna predstavlja izgubljenu zaradu tužitelja. Tužitelj sukladno čl. 1095. st. 1. i čl. 1100 st. 1. i 2. ZOO-a potražuje naknadu štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, tuđu pomoć i njegu u visini od 27.000,00 kuna i izgubljenu zaradu u iznosu od 8.936,79 kuna. Tužitelj se u mirnom postupku 14. lipnja 2019. obratio odštetnim zahtjevom tuženiku koji je na ime nespornog dijela naknade štete isplatio iznos od 14.000,00 kuna. Slijedom toga tužitelj potražuje naknadu umanjenu za nesporno plaćeni iznos zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje te za tuđu pomoć i njegu u visini od 13.000,00 kuna i za izgubljenu zaradu 8.936,79 kuna odnosno ukupno 21.936,79 kuna, a sukladno čl. 12. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu tužitelj potražuje zakonsku zateznu kamatu koja teče na iznos neimovinske i imovinske štete od dana nakon što je tuženiku podnesen odštetni zahtjev odnosno od 15.6.2019. pa do isplate. Tužitelj potražuje zakonske zatezne kamate koje na svaki pojedini iznos izgubljene zarade teku od 15-tog dana u idućem mjesecu sukladno odredbi čl. 92. st. 3. Zakona o radu te odredbe čl. 1086. ZOO-a. Stoga je u tužbi tužitelj potraživao iznos od 21.936,79 kuna sa sporednim potraživanjima.
1.1. Tužitelj je podneskom od 2. kolovoza 2022. uredio tužbeni zahtjev na način da potražuje zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje iznos od 22.200,00 kuna, za tuđu pomoć i njegu (90h x 25,00 kn) iznos od 2.250,00 kuna, sa osnova izgubljene zarade za mjesec ožujak 2019. iznos od 406,46 kuna, za mjesec travanj 2019. iznos od 233,07 kn, za mjesec svibanj 2019. iznos od 1.264,65 kn, za mjesec lipanj 2019. iznos od 1.643,85 kuna, za mjesec srpanj 2019. iznos od 1.264,65 kuna, za kolovoz 2019. iznos od 1.391,05 kuna, za mjesec rujan 2019. iznos od 1.481,29 kuna, za mjesec listopad 2019 iznos od 848,81 kuna, za mjesec studeni 2019. iznos od 405,96 kuna, odnosno ukupno 33.389,79 kuna. S obzirom da je u mirnom postupku tuženik isplatio tužitelju iznos od 14.000,00 kuna, to je postavljen tužbeni zahtjev na iznos od 19.389,79 kuna sa sporednim potraživanjima.
1.2. Tužitelj je podneskom od 3. listopada 2022. naveo da je nakon utuženja tuženik 17. kolovoza 2022. djelomično ispunio tužbeni zahtjev i isplatio mu daljnji iznos od 15.436,79 kuna (2.048,81 eura) od čega 6.500,00 kuna (862,70 eura) koji se odnosi na ime neimovinske i imovinske štete (tuđa pomoć i njega) , a iznos od 8.936,79 kuna (1.186,11 eura) na ime cjelokupne izgubljene zarade. Stoga tužitelj potražuje konačno postavljenim zahtjevom iznos od 3.950,00 kn (524,25 eura) zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje te za tuđu pomoć i njegu sa sporednim potraživanjima.
1.3. Podneskom od 31. siječnja 2024. tužitelj je uredio tužbeni zahtjev na način da potražuje iznos od 524,25 eura sa sporednim potraživanjima.
2. U odgovoru na tužbu tuženik je priznao nastanak štetnog događaja, odgovornost i činjenicu da je vozilo registarskih oznaka [registarska oznaka] ( [registarska oznaka]) na dan odštetnog događaja bilo osigurano kod Zavarovalnica Sava d.d. i to policom osiguranja od automobilske odgovornosti kojim je upravljao TN, nadalje tuženik je priznao odgovornost osiguranika za prometnu nezgodu, ali je osporio visinu tužbenog zahtjeva u cijelosti s obzirom da tužitelj istu nije dokazao. Smatra da je tuženik isplatom nespornog iznosa od 14.000,00 kuna u cijelosti naknadio neimovinsku i imovinsku štetu koju je tužitelj pretrpio u ovom štetnom događaju. Tuženik je osporio iznos izgubljene zarade specificiran tužbenim zahtjevom do provedbe medicinskog vještačenja i do dostave potvrde LOM-a o šifri pod kojom je tužitelju bio otvoreno bolovanje. Predlaže sudu tužbu i tužbeni zahtjev odbi ti jer je po štetnom događaju tuženik izvršio isplatu cijele nastale štete.
3. Presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn - 2927/2020-36 od 16. travnja 2024. pod točkom I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev koji glasi:
„Nalaže se tuženiku Hrvatskom uredu za osiguranje, Zagreb, Martićeva 71 OIB 38922958547 platiti tužitelju CN, [adresa] OIB [osobni identifikacijski broj] iznos od 524,25 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana 15.06.2019. g. pa do isplate dok na isplaćene iznose potražuje zakonske zatezne kamate koje su tekle:
- na iznos od 6.500,00 kn (862,70 eura) od dana 15.06.2019. g. do 17.08.2022. g. -na iznos od 406,46 kn (53,95 eura) od dana 15.04.2019. g. do 17.08.2022.
- na iznos od 233,07 kn (30,93 eura) od dana 15.05.2019. g. do 17.08.2022.
- na iznos od 1.264,65 kn (167,85 eura) od dana 15.06.2019. g. do 17.08.2022. g. - na iznos od 1.643,85 kn (218,18 eura) od dana 15.07.2019. g. do 17.08.2022. g. - na iznos od 1.264,65 kn (167,85 eura) od dana 15.08.2019. g. do 17.08.2022. g. - na iznos od 1.391,05 kn (184,62 eura) od dana 15.09.2019. g. do 17.08.2022. g. - na iznos od 1.481,29 kn (196,60 eura) od dana 15.10.2019. g. do 17.08.2022. g. - na iznos od 848,81 kn (112,66 eura) od dana 15.11.2019. g. do 17.08.2022. g. - na iznos od 405,96 kn (53,88 eura) od 15.12.2019. g. do 17.08.2022. g. kao I nadoknaditi tužitelju i trošak parničnog postupka također sa zakonskim zateznim kamatama, a koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, a sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe." Točkom II. izreke presude određeno je da svaka stranka snosi svoj trošak postupka. Rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2927/2020-36 utvrđeno je da tužitelj djelomično povukao tužbu u odnosu na dio tužbenog zahtjeva i to za iznos od 2.387,26 eura.
4. Povodom žalbe tužitelja protiv presude rješenjem Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-611/2024-2 od 13. kolovoza 2024. prihvaćena je žalba tužitelja kao osnovana, ukinuta presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2927/2020-36 od 16. travnja 2024. i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje (točka I. izreke), određeno je da će o troškovima žalbenog postupka prvostupanjski sud odlučiti konačnom odlukom (točka II. izreke), dok u nepobijanom dijelu rješenje prvostupanjskog suda poslovni broj Pn - 2927/2020-36 od 16. travnja 2020. ostaje neizmijenjeno (točka III. izreke) sa obrazloženjem da osnovano žalbenim navodima tužitelj upućuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP -a, jer da presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati i proturječi sama sebi i razlozima presude kao i provedenim dokazima, a što se odnosi na obrazloženje iz točaka 5. i 6. prvostupanjske presude, dok u pogledu odbijajućeg zahtjeva za naknadu zakonskih zateznih kamata na nesporno isplaćene iznose nema razloga, pa se presuda ne može ispitati. Kako je u postupku medicinskim vještačenjem utvrđeno da je zbog zadobivenih ozljeda došlo do povrede prava osobnosti kod tužitelja, uslijed čega je tuženik tužitelju nakon provedenog medicinskog vještačenja isplatio nesporni iznos naknade neimovinske i imovinske štete, te kako je teret dokaza u postupku vezano za dokazni prijedlog uvidom u zdravstveni karton tužitelja bio na strani tuženika, a tuženik nakon odgovora na tužbu u daljnjem tijeku postupka nije inzistirao na dostavi zdravstvenog kartona koji bi omogućio medicinskom vještaku da utvrdi vezano za kvalifikatorne okolnosti da li postoje od ranije neke tegobe kod tužitelja koje bi umanjile ocjenu kvalifikatornih okolnosti, to da je obrazloženje prvostupanjskog suda nejasno i proturječno, jer iako prvostupanjski sud citira nalaz i mišljenje medicinskog vještaka, dakle navodi da je provedenim medicinskim vještačenjem došlo do povrede prava osobnosti, naknadno u obrazloženju odbija tužbeni zahtjev kao neosnovan i to zbog činjenice da medicinski vještak nije izvršio uvid u zdravstveni karton. Prvostupanjski sud nalog za dostavu zdravstvenog kartona nije dao tužitelju, dakle obvezu tužitelju da medicinskom vještaku dostavi zdravstveni karton. Uslijed navedenog će prvostupanjski sud otkloniti počinjenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP -a na način da će u ponovnom suđenju otkloniti proturječnost u obrazloženju prvostupanjske presude u točkama 5. i 6., dati razloge o odbijanju dijela tužbenog zahtjeva za naknadom zakonskih zateznih kamata na nesporno isplaćene iznose, pravilno primjenjujući odredbu članke 1103. i 1089. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22. – dalje: ZOO) i članka 12. stavak 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“, broj 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14., 155/23.) i donijeti pravilnu i zakonitu odluku. Uslijed navedenog prihvaćena je kao osnovana žalbu tužitelja i ukinuta pobijana prvostupanjska presuda prema odredbi članka 369. stavak 1. ZPP-a s time da će o troškovima žalbenog postupka odlučiti prvostupanjski sud konačnom odlukom (članak 166. stavak 3. ZPP-a).
5. Tužitelj je u prilogu podneska od 19. ožujka 2025. dostavio presliku zdravstvenog kartona sukladno rješenju suda od 12. ožujka 2025., dok je podneskom od 28. listopada 2025. naveo da odustaje od dokaznog prijedloga za svojim saslušanjem kao parnične stranke ukoliko tuženik učini nespornim činjenicu da su tužitelju tuđu pomoć i njegu pružali ukućani, a što da je već učinjeno na raspravi održanoj 28. ožujka 2023. Nadalje, tužitelj je navedenim podneskom preinačio tužbeni zahtjev i to nakon provođenja medicinskog vještačenja smatrajući da se takvoj preinaci tuženik ne može protiviti i to uslijed porasta stope inflacije, a koje okolnosti su po svojoj naravi odlučne za odmjeravanje pravične novčane naknade za povredu prava osobnosti pri čemu ukazuje na recentnu sudsku praksu u odlukama drugostupanjskih sudova. Stoga tužitelj potražuje na ime neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje te za tuđu pomoć i njegu (90x3,32 eura po satu) iznos od 3.956,47 eura te za izgubljenu zaradu za mjesec ožujak
-za mjesec ožujak 2019. 53,95 €,
-za mjesec travanj 2019. 30,93 €,
-za mjesec svibanj 2019. 167,85 €,
-za mjesec lipanj 2019. 218,18 €,
-za mjesec srpanj 2019. 167,85 €,
-za mjesec kolovoz 2019. 184,62 €,
-za mjesec rujan 2019. 196,60 €,
-za mjesec listopad 2019. 112,66 €,
-za mjesec studeni 2019. 53,88 €, sa zakonskim zateznim kamatama koje na svaki pojedini mjesečni iznos izgubljene zarade teku od petnaestog dana u idućem mjesecu odnosno ukupno 5.142,58 eura. Nadalje, tužitelj ističe da je u mirnom postupku 14. 06. 2019. odštetnim zahtjevom obratio tuženiku koji mu je na ime nespornog dijela neimovinske štete i imovinske štete (tuđa pomoć i njega) isplatio iznos od ukupno 1.858,12 €. Nadalje, tužitelj ističe da je tuženik nakon utuženja, 17.08.2022. djelomično ispunio tužbeni zahtjev i isplatio tužitelju daljnji iznos od 15.436,79 kn/ 2.048,81 €, od čega se 6.500,00 kn/862,70 € odnosi na ime neimovinske i imovinske (tuđa pomoć i njega) štete, a iznos 8.936,79 kn/1.186,11 € na ime cjelokupne izgubljene zarade. Također, iz tuženikovog podneska da je razvidno kako je isti u mirnom postupku isplatio iznos 14.000,00 kn/1.858,12 €, od čega se 13.500,00 kn/1.791,76 € odnosi na neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti, a iznos od 500,00 kn/66,36 € na nenovčanu imovinsku štetu na ime tuđe pomoći i njege. Nadalje, nakon nalaza i mišljenja vještaka tuženik je isplatio cjelokupan iznos izgubljene zarade, ali bez kamata, dok je iznos od 6.500,00 kn/862,70 € specificirao na način da se 1.750,00 kn/232,26 € odnosi na nenovčanu imovinsku štetu na ime tuđe pomoći i njege, čime je taj vid štete u cijelosti namirio s obzirom na nalaz vještaka i prethodnu isplatu, dok ostatak od 4.750,00 kn/630,43 € predstavlja neimovinsku štetu.
6. Tužitelj potražuje i zakonske zatezne kamate na isplaćeni iznos od 6.500,00 kn/862,70 € na ime povrede prava osobnosti, budući da tuženik na isti nije isplatio kamate za razdoblje od 15.06.2019. pa do isplate, odnosno do 17.08.2022. kao i zakonske zatezne kamate na iznos od 8.936,79 kn/1.186,11 € na ime izgubljene zarade. Također, tužitelj potražuje i zakonske zatezne kamate na isplaćeni iznos od 6.500,00 kn/862,70 € na način da je isti uglavničio te u skladu s čl. 31. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima na uglavničeni iznos u visini od po 134,08 EUR zakonskih zateznih kamata potražuju procesne kamate od dana podnošenja zahtjeva za isplatu, odnosno od 29.10.2025. pa do isplate. Tužitelj stoga potražuje naknadu umanjenu za nesporno plaćeni iznos i to zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, te za tuđu pomoć i njegu 1.235,66 € i na ime uglavničene zakonske zatezne kamate na nesporno isplaćeni iznos od 6.500,00 kn/862,70 € u razdoblju od 15.06.2019. do 17.08.2022. u iznosu od 134,08 € odnosno ukupno 1.369,74 €.
6.1. Slijedom navedenog tužitelj predlaže da sud donese presudu kojom se nalaže tuženiku platiti tužitelju iznos od 1.235,66 € sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od 15.06.2019. pa do isplate, dok na isplaćene iznose potražuje zakonske zatezne kamate, koje su tekle:
-na iznos od 53,95 € od 15.04.2019. do 17.08.2022.,
-na iznos od 30,93 € od 15.05.2019. do 17.08.2022.,
-na iznos od 167,85 € od 15.06.2019. do 17.08.2022.,
-na iznos od 218,18 € od 15.07.2019. do 17.08.2022.,
-na iznos od 167,85 € od 15.08.2019. do 17.08.2022.,
-na iznos od 184,62 € od 15.09.2019. do 17.08.2022.,
-na iznos od 196,60 € od 15.10.2019. do 17.08.2022.,
-na iznos od 112,66 € od 15.11.2019. do 17.08.2022.,
-na iznos od 53,88 € od 15.12.2019. do 17.08.2022., kao i nadoknaditi tužitelju i trošak parničnog postupka, također sa zakonskim zateznim kamatama, a koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude, pa do isplate, a sve u roku 15 dana te kojom se nalaže tuženiku platiti tužitelju iznos od 134,08 € s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, koje teku od 29. 10. 2025. pa do isplate, a sve u roku od 15 dana.
7. Uslijed promjene raspravnog suca glavna rasprava je u smislu odredbe čl. 315. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) počela iznova. Sud uz suglasnost tužitelja, obzirom na to da uredno pozvani tuženik nije pristupio na ročišta zakazana za 10. ožujka 2026. i 19. svibnja 2026., nije ponovno izvodio izvedene dokaze već je pročitao već izvedene dokaze.
8. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u potvrdu Ministarstva unutarnjih poslova PU Zagrebačke I. postaje prometne policije broj 511-19- 44/5- OTN-257/2019 od 4.5.2019. (list 6-7), medicinsku dokumentaciju (list 8-28 spisa), obračunske liste (list 29-40 spisa), odštetni zahtjev (list 41 spisa), medicinsko vještačenje po dr. med. Danielu Rajačiću, spec. opće kirurgije, subspec. traumatologije od 24. svibnja 2022. (list 68-77), dostavljeni zdravstveni karton tužitelja (list 172-277 spisa), dok je tužitelj i u ponovom postupku odustao od svojeg saslušanja, a ovaj sud nije smatrao da je potrebno njegovo saslušanje kao parnične stranke imajući u vidu da su stranke na ročištu održanom 28. ožujka 2023. učinile nespornim da su tuđu pomoć i njegu tužitelju pružali ukućani.
8.1. Sud je rješenjem od 10. ožujka 2026. pozvao tuženika očitovati se predlaže li i dalje da se vještak dr. med. Daniel Rajačić dopunski očituje u odnosu na naknadno dostavljeni zdravstveni karton tužitelja te se tuženik podneskom od 18. svibnja 2026. očitovao navodeći da ne predlaže dopunsko očitovanje vještaka na dostavljeni zdravstveni karton odnosno odustaje od naznačenog prijedloga, predlaže zaključiti glavnu raspravu i odbiti tužbeni zahtjev.
9. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno kao i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a sukladno članku 8. ZPP-a, ovaj sud smatra da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.
10. Tužitelj je podneskom od 28. listopada 2025. (list 280-290 spisa) povećao tužbeni zahtjev navodeći da je došlo do povećanja troškova života uslijed povećanja stope inflacije ukazujući pri tome i na recentnu sudsku praksu drugostupanjskih sudova u vezi navedenog. Tuženik se na navedenu preinaku tužbenog zahtjeva nije očitovao iako mu je podnesak tužitelja uredno dostavljen.
11. Odredbom čl. 191. stavak 1. ZPP-a propisano je da preinaka tužbe promjena istovjetnosti zahtjeva, povećanje postojećeg ili isticanje drugog zahtjeva uz postojeći. Ako tužitelj preinačuje tužbu tako da, zbog okolnosti koje su nastale nakon podnošenja tužbe, zahtijeva iz iste činjenične osnove drugu novčanu svotu, tuženik se takvoj preinaci ne može protiviti.
11.1. Ovaj sud smatra da je s obzirom na navedene okolnosti, odnosno da je notorna činjenica da je u proteklih šest godina od kada je došlo do izmjene Orijentacijskih kriterija Vrhovnog suda Republike Hrvatske u lipnju 2020. porasla stopa inflacije, a prema javno dostupnim podacima Državnog zavoda za statistiku od lipnja 2020. do srpnja 2025. zbirna odnosno kumulativna stopa inflacije iznosi preko 30%, navedena preinaka svrsishodna za konačno rješenje odnosa između stranaka.
11.2. Kako je zbog pojačanih inflatornih kretanja došlo do smanjenja vrijednosti novca, odnosno do porasta troškova života, obzirom da se nominalno istim brojem novčanih jedinica ne može kupiti jednaka vrijednost robe ni usluga, to sud smatra je u navedenoj situaciji došlo do gubitka vrijednosti naknada koja se dosuđuje oštećenicima zbog povrede prava osobnosti odnosno do gubitka vrijednosti naknade neimovinske štete. Slijedom navedenog dopuštena je preinaka tužbenog zahtjeva prema podnesku tužitelja od 28. listopada 2025. zbog čega je odlučeno kao u izreci rješenja.
12. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske i imovinske štete nastale u prometnoj nesreći na temelju odredbe članka 1045. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/11, 114/22, 156/22 i 155/23 - dalje; ZOO) u svezi odredbe članka 1100. ZOO-a (za naknadu neimovinske štete) i članka 1095. stavak 1. ZOO-a (za naknadu izgubljene zarade).
13. Među strankama nije sporan nastanak štetnog događaja, pasivna legitimacija i odgovornost tuženika, a sporna je osnova (u odnosu na izgubljenu zaradu prema odgovoru na tužbu tuženika) i visina zahtjeva odnosno visina štete.
14. Radi utvrđenja osnovanosti i visine zahtjeva izveden je dokaz medicinskim vještačenjem po vještaku dr. med. Danielu Rajačiću, spec.kirurgu, koji je u nalazu i mišljenju naveo da je tijekom predmetnog štetnog događaja 17. ožujka 2019. tužitelj zadobio trzajnu ozljedu vrata, istegnuće donjeg dijela leđa, natučenje lijevog kuka i lijevog gležnja. Liječen je konzervativno cervikalnom imobilizacijom i medikametoznom terapijom te je u kasnijem tretmanu uredno kontroliran po traumatologu, fizijatru, neurologu i neurokirurgu. Učinio je sve tražene pretrage vezane uz ozljedu. Stanje tužitelja po pretrpljenoj ozljedi stabiliziralo se danom ozljede nakon učinjene radiološke obrade po politrauma protokolu, primijenjena je cervikalna imobilizacija, ordinirana analgetska terapija i miorelaksacija. U daljnjem posttraumatskom tijeku, ordinirano je 30 ciklusa fizikalne terapije zaključno s 31. listopada 2019. kada je prema medicinskoj dokumentaciji priloženoj spisu aktivno liječenje ozljede završeno. Posebno je naglasio da zdravstveni karton tužitelja nije priložen spisu niti ga je on zatražio od tužitelja prilikom pregleda. Kliničkim pregledom kao objektivnim pokazateljem posljedica predmetne ozljede utvrdilo se ograničenje kretnji cervikalnom kralježnicom u sagitalnoj ravnini do 20% i ograničenje rotacijskih kretnji do 20% u odnosu na dob. Unatoč provedenom liječenju, navedene pretrpljene ozljede ostavile su kod tužitelja slijedeće trzajne posljedice: dijelom reducirana pokretljivost vratne kralježnice kao posljedica ozljede struktura vratne kralježnice. Zaostale su i subjektivne tegobe u vidu bolova u šiji s propagacijom u oba ramena pri krajnjim kretnjama vratom, osjećaja ukočenosti vrata, povremenog trnjenja šaka koje dominantno povezuje s tjelesnim naporom, povremenih glavobolja i položajnih vrtoglavica pri naglom okretu glavom, povremenih bolova u donjem dijelu leđa neovisno o tjelesnom naporu. U ocjeni pretrpljenih posljedica povrede, donjom analizom lzljeda zasebno se interpretiraju posljedice predmetne traume u odnosu na degenerativne promjene lumbosakralne kralježnice. Vještak je proveo analizu ozljeda i to: trzajnu ozljedu vrata - utvrđeno je ograničenje kretnji cervikalnom kralježnicom u sagitalnoj ravnini te ograničenje rotacijskih kretnji vratom, potom je utvrđeno natučenje glave, lijevog bedra i lijevog gležnja, što je za očekivati s vremenskim odmakom potpunu regresiju posttraumatske boli kontuziranih regija bez zaostalih trzajnih posljedica, a prethodna ozljeda lijevog stopala evidentirana rtg nalazom od 17.3.2019. irelevantna je za funkcionalni status gležnja i stopala te predstavlja radiološki nus nalaz. Vještak je utvrdio i postojanje istegnuća donjeg dijela leđa, te je navode da je u mišljenju neurokirurga navedeno kako je traumatski događaj doveo do lumbalne radikularne distenzije (istegnuća korjenova živaca u donjem dijelu leđa) zbog nestabilnosti segmenta (L5 - S1 degenerativnog pomaka kralježaka). Dakle, tužitelj je na dan stradavanja zadobio istegnuće donjeg dijela leđa koje je zbog uznapredovalih degenerativnih promjena LS Kralježnice prezentirano djelomičnom klijenuti i gubitkom osjeta u području lijevog stopala. U slučaju nepostojanja degenerativnih promjena predmetna ozljeda bi se po intenzitetu prezentirala simptomima boli i ograničenja pokretljivosti donjeg dijela leđa bez trajnih neuroloških posljedica. Degenerativne promjene u navedenom opsegu bez prethodnog traumatskog događaja mogle su biti trajno neurološki asimptomatske ili se prezentirati navedenom neurološkom simptomatologijom nakon drugog tjelesnog napora (dizanje tereta, nagla kretnja donjim dijelom leđa) stoga je po neurokirirgu nakon fizikalne terapije i predloženo operacijsko liječenje (stabilizacija kralježnice) kako bi se slični događaji prevenirali, no obzirom da je upravo predmetna ozljeda dovela do kliničke slike neurološkog deficita stopala, metilitetne bolnosti i redukcije vratne pokretljivosti, radna nesposobnost bila je opravdana tijekom perioda od 18.3. do 5.11.2019. do kada je aktivno liječenje ozljeda provođeno (završni nalaz fizijatra). Stoga je vještak utvrdio su kod tužitelja bili prisutni fizički bolovi uslijed zadobivenih ozljeda i to bolovi jačeg intenziteta tijekom 3 dana u neposrednom razdoblju po ozljedi, bolovi srednjeg intenziteta tijekom 8 dana te u subakutnoj fazi ozljede bolovima blažeg intenziteta tijekom 20 dana. Povremeni, uglavnom slabiji bolovi vezani su uz postupno povećanje tjelesne aktivnosti te razgibavanje rigidne vratne muskulature. Povremeni bolovi promjenivog, uglavnom slabijeg intenziteta mogli su se javljati kroz naredni period od 4 tjedna. Kod tužitelja je bi prisutan strah u aktualnom događaju i to primarni strah koji je u trenutku ozljeđivanja bio intenzivan i kratkotrajan. Iza toga je tužitelj trpio sekundarni strah za svoje zdravlje i ishod liječenja koji je bio jakog intenziteta u trajanju od 3 dana, srednjeg intenziteta 7 dana i blagog intenziteta tijekom daljnjih 20 dana. Kod tužitelja je došlo do smanjenja životnih aktivnosti s time da je ocjena smanjenja životne aktivnosti donesena na temelju anamneze i kliničkog pregleda tužitelja medicinske dokumentacije i medicinske prakse. Ocjena odjeljuje posljedice predmetne ozljede od posljedica degenerativnih promjena. Smanjenje životne i radne aktivnosti manifestira se u dodatnom naporu pri svakodnevnim aktivnostima koje zahtijevaju promjenu položaja vrata i naprezanje vratne muskulature te na radnje vezane uz obavljanje profesionalnih aktivnosti ovisno o intenzitetu i učestalosti istih. Navedene trzajne posljedice u vidu dijelom reducirane pokretljivosti vratne kralježnice kao posljedice ozljede struktura vrata, umanjile su životnu i radnu sposobnost tužitelja za 5% u kojem obimu mora ulagati pojačane napore u daljnjem životu. Tužitelj tijekom štetnog događaja nije zadobio tjelesno naruženje. Tužitelju je tuđa pomoć i njega nakon pretrpljenog traumatskog događaja, a za obavljanje svakodnevnih primjerenih obveza i poslova bila potrebna tuđa pomoć u opsegu od 2 sata dnevno tijekom 30 dana, a potom od 1 sat dnevno tijekom daljnjih 30 dana.
15. Stranke nisu imale primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka, a sud je isti prihvatio u smislu odredbe čl. 258. ZPP jer je isti jasan i obrazložen s time da je sačinjen u skladu sa pravilima struke, osobnim pregledom tužitelja i medicinskom dokumentacijom.
16. Slijedom navedenoga, tužitelju pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete na temelju članka 1100. stavak 1. ZOO-a pri čemu je sud utvrđivao činjenice - kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu novčane naknade u smislu članka 1100. stavak 2. ZOO-a.
17. Iz nalaza i mišljenja vještaka ovaj sud nalazi utvrđenim da je tužitelj pretrp io primarni strah jakog intenziteta i kratkog trajanja, sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju od 3 dana, srednjeg intenziteta u trajanju 7 dana i manjeg intenziteta 20 dana (1.000,00 eura). Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je tužitelj trpio fizičke bolove jakog intenziteta u trajanju 3 dana, srednjeg intenziteta u trajanju 8 dana i bolove manjeg intenziteta u trajanju 20 dana te povremene bolove promjenjivog uglavnom slabijeg intenziteta kroz naredni period od 4 tjedna (1.100,00 eura). Kod tužitelja je zaostalo smanjenje životnih aktivnosti u vidu reducirane pokretljivosti vratne kralježnice kao posljedice ozljede strukture vrata zbog čega su ista smanjila životnu i radnu sposobnost tužitelja za 5% u kojem obimu mora ulagati pojačane napore u daljnjem životu (1.200,00 eura). Kod tužitelja nije zaostalo tjelesno naruženje. S obzirom na tako utvrđeni opseg smanjenja životne sposobnosti tužitelja, dužinu i intenzitet trajanja straha i fizičkih bolova te dob tužitelja, nelagodnosti pretrpljene tijekom liječenja ovaj sud smatra da mu u smislu članka 1100. stavak 1. i 2. ZOO-a pripada pravična novčana naknada za povredu prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u iznosu od 3.300,00 eura pri čemu je sud prilikom odmjeravanja visine naknade štete cijenio inflatorne okolnosti odnosno povećanje životnih troškova uzrokovanih inflacijom koje su nastale nakon izmjena Orijentacijskih kriterija i iznosa na utvrđivanja visine pravične novčane naknade Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 15. lipnja 2020.
18. Nije sporno da je tuženik isplatio tužitelju u mirnom postupku 14. lipnja 2019., iznos od 14.000,00 kuna/1.858,12 eura (prema fiksnom tečaju konverzije od 7,53450 kuna za jedan euro) i to iznos od 13.500,00 kn /1.791,76 eura na ime neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti te iznos od 500,00 kn/66,36 eura sa osnova imovinske štete na ime tuđe pomoći i njege.
19.1. Nadalje, tuženik je 17. kolovoza 2022. (nakon podnošenja tužbe) isplatio tužitelju daljnji iznos od 15.436,79 kn/ 2.048,81 eura od čega se iznos od 6.500,00 kn/ 862,70 eura odnosi na neimovinsku i imovinsku štetu (tuđa pomoć i njega), a iznos od 8.936,79 kn/1.186,11 eura na ime cjelokupne izgubljene zarade.
19.2. Nakon provedenog vještačenja tuženik je isplatio cjelokupni iznos naknade štete sa osnova izgubljene zarade bez kamata, dok se od iznosa od 6.500,00 kn/862,70 eura iznos od 1.750,00 kn/232,26 eura odnosi na nenovčanu imovinsku štetu na ime tuđe pomoći i njege čime da je taj vid u cijelosti namiren obzirom na nalaz vještaka i prethodnu isplatu, dok iznos od 4.750,00 kn/630,43 eura predstavlja neimovinsku štetu i to iznos od 219,11 eura sa osnove duševne boli zbog smanjenja životnih aktivnosti (uz ranije isplaćenih u mirnom postupku 530,89 eura, odnosno sveukupno 750,00 eura), na ime pretrpljenih fizičkih bolova iznos od 200,00 eura (uz ranije isplaćenih u mirnom postupku 729,97 eura sveukupno 929,97 eura) i na ime pretrpljenog straha iznos od 211,32 eura (uz ranije isplaćenih u mirnom postupku 530,89 eura, sveukupno 742,21 eura), sve prema navodima podneska tuženika od 12.06.2023. (list 102-103 spisa). Nadalje tuženik je u navedenom podnesku istaknuo da tužitelj nema pravo na zakonske zatezne kamate od 15.06.2019. jer tuženik tada nije mogao znati za opseg štete obzirom da je prema mišljenju vještaka liječenje tužitelja završeno 31.10.2019.
20. Dakle, iz svega naprijed iznesenog proizlazi da je tuženik tužitelju isplatio sa osnove povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje iznos od 2.422,19 eura (1.791,76 eura dana 14.06.2019. i 630,43 eura dana 17.08.2022.). Imajući u vidu navedeno sud je tužitelju zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje dosudio iznos od 877,81 eura (kao razliku između utvrđenog iznosa od 3.300,00 eura i isplaćene razlike od 2.422,19 eura sa navedene osnove) zbog čega je odlučeno kao pod točkom I. izreke presude.
21. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i njega za obavljanje svakodnevnih primjerenih obveza i poslova u opsegu od 2 sata dnevno tijekom 30 dana te po 1 sat dnevno tijekom daljnjih 30 dana, dakle, ukupno 90 sati s time da su stranke učinile nespornim činjenicu da su tužitelju istu pružali ukućani. Tužitelj je zatražio naknadu sa navedene osnove u iznosu od 3,32 eura po satu što ukupno iznosi 298,80 eura, dok je tuženik, a što među strankama nije sporno, isplatio sa osnova tuđe pomoći i njege u mirnom postupku 15. lipnja 2019. iznos od 66,36 eura (500,00 kuna) i iznos od 232,26 eura (1.750,00 kuna) 17.08.2022. (list 105 spisa). Dakle, ukupan iznos koji je tuženik isplatio tužitelju sa osnova tuđe pomoći i njege iznosi 298,62 eura, zbog čega je dužan tužitelju platiti razliku u iznosu od 0,18 eura sve u smislu odredbe čl. 1095. stavak 1. ZOO-a. Stoga je odlučeno kao pod točkom II. izreke presude. Slijedom svega navedenog odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete sa osnova povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje te imovinske štete sa osnova tuđe pomoći i njege u ukupnom iznosu od 357,67 eura zbog čega je odlučeno kao pod točkom V. izreke presude.
22. Nadalje, tužitelj potražuje tužbom u odnosu na zahtjev za naknadu neimovinske i imovinske štete zatezne kamate od 15. lipnja 2019. (dan nakon što je tužitelj tuženiku uputio odštetni zahtjev). Tuženik prigovara da zatezne kamate ne mogu teći od 15. lipnja 2019. jer je liječenje tužitelja završeno prema nalazu vještaka 31. listopada 2019. pa da bi od toga datuma trebale teći zatezne kamate.
23. Odredbom čl. 12. st. 1. ZOOP propisano je da odgovorni osiguratelj dužan je u slučaju neimovinske štete najkasnije u roku od 30 dana, a u slučaju imovinske štete najkasnije u roku od 14 dana od dana podnošenja odštetnog zahtjeva oštećenoj osobi dostaviti: - obrazloženu ponudu za naknadu štete, ako su odgovornost za naknadu štete te visina štete nesporni, odnosno - utemeljeni odgovor, ako su odgovornost za naknadu štete ili visina štete sporni. (2) Ako odgovorni osiguratelj u roku iz stavka 1. ovoga članka oštećenoj osobi ne dostavi obrazloženu ponudu za naknadu štete, odnosno utemeljeni odgovor, oštećena osoba može protiv njega podnijeti tužbu. Tužba podnesena protiv odgovornog osiguratelja ili odgovorne osobe prije proteka roka iz stavka 1. ovoga članka smatrat će se preuranjenom. (3) U slučaju nemogućnosti utvrđenja visine konačnog iznosa štete, odgovorni osiguratelj je oštećenoj osobi dužan isplatiti iznos nespornog iznosa naknade štete kao predujam u roku propisanom stavkom 1. ovoga članka. (4) U slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete u roku iz stavka 1. ovoga članka, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, ima pravo i na isplatu iznosa kamate i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.
24. Odredbama čl. 12. st. 3. i 4. ZOOP, kao odredbama posebnog zakona, uređena je dospjelost obveze osiguratelja za naknadu nastale štete i tijek zakonskih kamata.
25. Prema shvaćanju ovog suda, odredbom čl. 12. st. 3. ZOOP, prema kojoj je odgovorni osiguratelj, u slučaju nemogućnosti utvrđenja visine konačnog iznosa štete oštećenoj osobi dužan isplatiti iznos nespornog iznosa naknade štete kao predujam u roku propisanom stavkom 1. toga članka, znači da mu je dužan isplatiti iznos naknade štete koji se objektivno u vrijeme podnošenja zahtjeva mogao utvrditi i koji bi objektivno trebao biti nesporan (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Rev x-460/17 od 4. veljače 2020.). Stoga je u konkretnom slučaju na iznos naknade neimovinske štete koji je tuženik platio tijekom parničnog postupka pravilnom primjenom navedene odredbe valjalo dosuditi zakonske zatezne kamate od dana podnošenja pisanog zahtjeva (u tom smislu i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev-960/2021-2 od 1. veljače 2022.). Stoga su imajući u vidu naprijed izneseno shvaćanje tužitelju dosuđene zakonske zatezne kamate na neimovinsku i imovinsku štetu tekuće od dana nakon podnošenja odštetnog zahtjeva, 15. lipnja 2019. kako je i zatraženo tužbenim zahtjevom (točka I. i II izreke presude) zbog čega se prigovor tuženika u tom dijelu ukazuje neosnovanim.
26. Nadalje, tužitelj tužbenim zahtjevom potražuje i zakonske zatezne kamate na isplaćeni iznos naknade imovinske štete sa osnova izgubljene zarade kao razlike između naknade za bolovanje i plaće koju bi tužitelj primao da nije bilo štetnog događaja. U odnosu na navedeno valja navesti da je osnovan zahtjev za isplatom zateznih kamata, s obzirom na nespornu činjenicu da je tuženik glavnicu sa osnova izgubljene zarade platio 17. kolovoza 2022.
27. Tužitelj tužbenim zahtjevom traži i zakonske zatezne kamate na isplaćeni iznos imovinske štete s osnova izgubljene zarade obzirom na to da je bio na bolovanju u razdoblju od 18. ožujka 2019. do 05. studenoga 2019. kao posljedicu štetnog događaja.
28. Odredbom čl. 1095. ZOO-a propisano je da tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je naknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s time u vezi, a i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja.
29. Uvidom u odštetni zahtjev koji je tužitelj podnio u prilogu podneska od 10. lipnja 2026. nakon što je sud preotvorio glavnu raspravu radi dopune postupka u smislu odredbe čl. 305. ZPP utvrđeno je da tužitelj nije zatražio naknadu imovinske štete sa osnova izgubljene zarade obzirom na to da je tužitelj određeno vremensko razdoblje proveo na bolovanju kao posljedici ozljeđivanja u predmetnom štetnom događaju. Stoga u navedenoj situaciji sud ocjenjuje da je tužitelj podnošenjem tužbe 06. studenoga 2020. tuženiku podnio zahtjev za naknadu štete s osnova izgubljene zarade te stoga tuženik može biti u zakašnjenju tek nakon što je tužitelj tuženiku kao osiguravatelju podnio takav zahtjev (u tom smislu i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev-1734/19-2 od 21. svibnja 2019.). Stoga su tužitelju na isplaćeni iznos izgubljene zarade dosuđene zatezne kamate na svaki pojedini iznos tekuće od 06. studenoga 2020. (podnošenja tužbe) do isplate (17. kolovoza 2022.), zbog čega je odlučeno kao pod točkom III. izreke, dok je u preostalom dijelu odbijen zahtjev tužitelja kao neosnovan i odlučeno kao pod točkom VI. izreke presude.
30. Tužitelj zahtjevom potražuje i uglavničeni iznos zakonskih zateznih kamata na isplaćeni iznos naknade štete od 6.500,00 kn/862,70 eura koji je tuženik što među strankama nije sporno platio 17. kolovoza 2022. sa osnova neimovinske i imovinske štete (tuđe pomoći i njege), sve u smislu odredbe čl. 31. st. 1. i st. 2. Zakona o obveznim odnosima i to iznos od 134,08 eura sa procesnim kamatama od dana podnošenja zahtjeva za isplatu 29. listopada 2025.
31. Odredbom čl. 31. st. 1. ZOO-a propisano je da na iznos nesiplaćenih kamata mogu se zahtijevati zatezne kamate od dana kada je sudu podnesen zahtjev za njihovu isplatu. Naime, obzirom na to da je tuženik djelomično podmirio glavnicu 17. kolovoza 2022., tužitelj ima pravo obračunati zatezne kamate i zahtijevati ih u apsolutnom (brojčanom) iznosu te na taj iznos zahtijevati zatezne kamate prema članku 31. st. 2. ZOO-a od dana kada je podnesen zahtjev za njihovu isplatu, a to je u konkretnom slučaju 29. listopada 2025. (list 286 spisa). Točnost obračuna uglavničene kamate na djelomično podmireni iznos glavnice od 862,70 eura koji je tužitelj dostavio u prilogu podneska od 28. listopada 2025. (list 290 spisa) tuženik u postupku nije osporio, pa je sud visinu uglavničene kamate ocijenio pravno osnovanom pozivom na odredbu čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a budući da se radi o obračunu kamata od trenutka dospijeća do djelomičnog podmirenja iznosa od 862,70 eura. Naime, obračun je sačinjen u kunskoj vrijednosti te isti iznosi 1.010,23 kn što prema fiksnom tečaju konverizije od 7,53450,00 kuna za jedan euro čini traženi iznos od 134,08 eura. Stoga je valjalo prihvatiti tužbeni zahtjev u tom dijelu i odlučiti kao pod točkom IV. Izreke presude.
32. Odluka o troškovima postupka temelji se na članku 154. stavak 2. ZPP -a kojim je propisano da se omjer uspjeha u parnici ocjenjuje prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva. Ocjenjujući uspjeh u sporu sud je uzeo u obzir i činjenicu da u postupku nije bila sporna odgovornost zbog čega su se u ovom postupku dokazi izvodili samo u odnosu na visinu zahtjeva za naknadu štete. Tužitelj je 100% uspio u osnovi i 73,88% u visini, odnosno njegov uspjeh u sporu iznosi 86,94% (100+73,88=173,88:2=86,94). Uspjeh u sporu tuženika iznosi 13,06% (100% - 86,94 uspjeha tužitelja), što znači da je tužitelj u većoj mjeri usp io u parnici i od njegovog postotka oduzima se postotak uspjeha tuženika te se tužitelju odmjerava naknada troška u omjeru od 73,88% (86,94% uspjeha tužitelja umanjeno za 13,06% uspjeha tuženika).
33. Tužitelju su priznati troškovi zastupanja po punomoćniku sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23; dalje OT) i to za:
-sastav odštetnog zahtjeva (Tbr. 7/8 OT 100 bodova),
-sastav tužbe (Tbr. 7/1 OT 100 bodova),
-sastav podneska od 19.03.2021. (Tbr. 8/3 OT 25 bodova),
-sastav podneska od 13.08.2021. (Tbr. 8/1 OT 100 bodova),
-zastupanja na ročištu od 15.09.2021. (Tbr. 9/1 OT 100 bodova),
-sastav podneska od 01.10.2021. (Tbr. 8/3 OT-25 bodova),
-sastav podneska od 28.02.2022. (Tbr. 8/1OT-100 bodova),
-sastav podneska od 03.10.2022. (Tbr. 8/2 OT-50 bodova),
-sastav podneska od 08.12.2022. (Tbr. 8/5 OT 12,50 bodova),
-zastupanja na ročištu od 28.03.2023. (Tbr. 9/1 OT 50 bodova),
-zastupanja na ročištu od 18.05.2023. (Tbr. 9/1 OT 50 bodova),
-sastav podneska od 12.07.2023. (Tbr. 8/1 OT 50 bodova),
-sastav podneska od 31.01.2024. (Tbr. 8/1 OT 50 bodova),
-zastupanja na ročištu od 02.02.2024. (Tbr. 9/1 OT-a 50 bodova),
-sastav žalbe (Tbr. 10/1 OT 62,50 bodova),
-sastav podneska od 19.03.2025. (Tbr. 8/3 OT 12,50 bodova),
-sastav podneska od 28.10.2025. (Tbr. 8/1 OT 100 bodova),
-zastupanja na ročištu od 10.03.2026. (Tbr. 9/1 OT 100 bodova),
-zastupanja na ročištu od 19.05.2026. (Tbr. 9/1 OT 100 bodova) ukupno 1.237,50 bodova, uz vrijednost jednog boda od 2,00 eura, ukupno 2.475,00 eura i pripadajući PDV od 25% od 618,75 eura odnosno ukupno 3.093,75 eura.
34. Također mu je priznat trošak plaćene sudske pristojbe za tužbu u iznosu 37,78 eura, sudske pristojbe presudu u iznosu 75,57 eura i sudske pristojbe na žalbu od 75,57 eura odnosno ukupno 3.282,67 eura, dok nije priznat trošak sudske pristojbe na presudu u smislu Tbr. 2. Napomena br. 3. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine broj 50/26) prema kojoj ako viši sud ukine odluku niće suda i predmet vrati na ponovno raspravljanje, ne plaća se pristojba na novu odluku. Sukladno uspjehu tužitelja u sporu u omjeru od 73,88% tužitelju je priznato na ime troškova postupka iznos od 2.425,23 eura čemu je trebalo pridodati trošak medicinskog vještačenja u cjelokupnom iznosu od 199,08 eura koji je priznat u cijelosti, jer je bio potreban bez obzira na uspjeh u sporu. Stoga je tužitelju ukupno dosuđen trošak u iznosu 2.624,31 eura, dok je u preostalom dijelu zahtjev tužiteljaza naknadu troškova postupka za iznos od 1.517,64 eura odbijen kao neosnovan.
35. Na dosuđeni trošak tužitelju su dosuđene zakonske zatezne kamate sukladno članku 151. stavak 3. ZPP-a i članku 29. stavak 2. ZOO-a tekuće od presuđenja do isplate.
36. Ističe se da sud trošak određuje primjenom članka 155. ZPP -a i prilikom odlučivanja o troškovima određuje naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice cijeneći pri tome brižljivo sve okolnosti i vodeći računa o pravilima za pripremanje glavne rasprave. Tužitelju nije priznat trošak sastava podnesaka od 11.05.2021., 02.07.2021., 26.11.2021., 28.02.2022., 22.09.2023., 06.12.2023. 31.10.2024., 18.12.2024., 07.03.2025. i 21.07.2025., kojima požuruje postupanje suda jer sud zakazuje ročišta i poduzima radnje u postupku sukladno raspoloživim terminima i hitnosti u postupanju, sastav podneska od 20.06.2024. kojim dostavlja dokaz o plaćanju sudskih pristojbi na tužbu, presudu i žalbu jer sud u navedenu uplatu ima uvid preko e komunikacije, dok tužitelju nije priznat ni trošak naknade za pristup ročištu na kojem se objavljuje presuda. Konkretni trošak nije od nikakvog značaja za vođenje parnice, jer o toj radnji ne ovisi odluka suda te pristup ovom ročištu nije obavezan i nije od nikakvog utjecaja na pravo stranke budući postoji mogućnost isticanja presude na internetskoj stranici e-Oglasna ploča sudova (članak 335. stavak 10. ZPP-a). Dakle, pristup punomoćnika ročištu za objavu presude nije od značaja za vođenje parnice, a samo takvi troškovi se u smislu članka 155. ZPP-a smatraju opravdanim parničnim troškovima.
37. Tuženik nije postavio zahtjev za naknadu troškova postupka pa o istom sud nije ni odlučivao.
U Zagrebu 1. srpnja 2026.
Sutkinja
Ingrid Šegon
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave presude. Žalba se podnosi ovome sudu, a o žalbi odlučuje županijski sud.
DNA:
1. Tužitelju po punomoćniku
2. Tuženiku
