REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Stalna služba u Supetru

Posl. broj: P-897/2018

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Splitu, Stalna služba u Supetru, po sucu Jadranku Basiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ŽU, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] – [adresa], zastupanog po punomoćnici Brankici Šola, odvjetnici iz Splita, protiv tuženih ad 1. EU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Josipu Anzuloviću Miroševiću, odvjetniku u Supetru, ad. 2. MU pok. FU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ad. 3. KATALINA ŽUE, [adresa], provincvia BUENOS Aires, Argentina, OIB: [osobni identifikacijski broj] i ad. 4. EUE, pok. VU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ad. 2. i ad. 4. zastupani po privremenom zastupniku Braci Kušeti, odvjetniku u Supetru, nakon provedene glavne i javne rasprave u nazočnosti punomoćnika tužitelja Brankice Šole, odvjetnice u Splitu, punomoćnika tuženika ad. 1. Josipa Anzulovića Miroševića, odvjetnika u Supetru, te izočnosti privremenog zastupnika tuženika ad. 2. i ad. 4. i izočnosti tuženika ad. 3. na ročištu za objavu presude održanom 1. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„Ništetan je :

Ugovor o darovanju nekretnina čest. zem. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina] sklopljen između MU pok. FU iz Ž [adresa] zastupan po EU pok. E, po punomoćni ovjerenoj od strane Općine Brač pod brojem 0117-9-756/1/817 od 28.07.1987. kao darovatelja i MUE iz [adresa] kao primateljice ovjerovljen u potpisu od strane Javnog bilježnika u Splitu Ivan Bradarić pod poslovnim brojem OV-10089/11 od 20.12.2011.

Ugovor o darovanju nekretnina čest. zem. [katastarska čestica] sve K. O. [katastarska općina] sklopljen između LU De Estrada iz Buenos Airesa zastupane po punomoćniku ZU iz [adresa] na osnovi punomoći na kojem je njen potpis ovjerovljen od strane ambasade SFRJ pod brojem 699/88 kao darovateljice i EUE iz [adresa] zastupanom po punomoćniku EU iz [adresa] na osnovi punomoći na kojem je njegov potpis ovjerovljen od strane Generalnog Konzulata SFRJ 1988. kao darovatelja i daroprimateljice EU iz [adresa].

Utvrđuje se da je tužitelj isključivi vlasnik nekretnina i to baš: čest. zem. [katastarska čestica] sve K. O. [katastarska općina] za cijelo.

Dužni su tuženi u roku od 15 dana izdati tužitelju ispravu podobnu za upis prava vlasništva predmetnih nekretnina na ime tužitelja, u protivnom će ova presuda zamijeniti takvu ispravu.„

r i j e š i o  j e

I. Odbija se prijedlog predlagatelja za određivanje privremene mjere koji glasi:

„ Zabranjuje se protivniku osiguranja da otuđi nekretnine i to baš čest. zem. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica] sve K. O. [katastarska općina], upisane u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Supetru.

Zabilježbu privremene mjere će provesti Zemljišnoknjižni odjel Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Supetru.

Zabrana se smatra provedenom dostavom Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Supetru.

Ova privremena mjera traje do pravomoćnog okončanja parnice u predmetu pod poslovnim brojem P-879/17.„

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženici ad. 1. trošak parničnog postupka u iznosu od 1.000,00 EUR.

Obrazloženje

1. Tužitelj navodi da je posljednji mirni posjednik i stvarni vlasnik nekretnina označenih kao čest. zem. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina], da se predmetne nekretnine nalaze u neometanom posjedu tužitelja i njegovih pravnih prednika dugi niz godina.

2. Tužitelj dalje navodi da je njegov otac i pravni prednik kupio od FU i VU predmetne nekretnine 1966., a da ih je isti tužitelju predao u vlasništvo i posjed 1969.

3. Tužitelj dalje navodi da je pokrenuo pojedinačni ispravni postupak pred ovim sudom pod poslovnim brojem R2-205/12 radi ispravka uknjižbe predmetnih nekretnina, da je tužena putem svojih roditelja M i EU iz [adresa], zasmetala tužitelja u posjedu predmetnih nekretnina početkom 2017., te da je tužitelj 18.02.2017. ustao posjedovnom tužbom pred Općinskim sudom u Splitu, Stalna služba u Supetru, te da se posjedovna parnica vodi pod brojem Psp-24/2017.

4. Tužitelj navodi da kako je stvarni vlasnik i posjednik predmetnih nekretnina neprekinuti niz počev od 1966., da je nesporno stekao vlasništvo dosjelošću, da je tužena sklopila sporni Ugovor o darovanju nekretnina čest. zem. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina] s MU pok. FU iz [adresa] zastupanom po EU pok E iz [adresa] kao primateljice ovjeren u potpisu od strane javnog bilježnika u Splitu Ivan Bradarić pod poslovnim OV-10089/11 od 20.12.2011., te Ugovor o darovanju nekretnina čest zem. 2140, 2139/2, 2138/2 i 2142/2 sve k. o. [katastarska općina] s ŽUEH iz [adresa] zastupanoj po punomoćniku ZU iz [adresa] na osnovni punomoći na kojem je njen potpis ovjerovljen od strane ambasade SFRJ pod brojem 699/88 kao darovateljice i FUE iz [adresa] zastupanom po punomoćniku EU iz [adresa] na osnovi punomoći na kojem je njegov potpis ovjerovljen od strane Generalnog Konzulata SFRJ 1988 kao darovateljima.

5. Tužitelj dalje navodi da su predmetni ugovori sklopljeni u izočnosti darovatelja- tuženih, a u nazočnosti njihovog punomoćnika, oca tužene ad. 1. EU, da su predmetni ugovori ništetni temeljem članka 322. ZOO, jer da su sačinjeni protivno Ustavu RH, moralu, običajima i prisilnim pravnim propisima, da se temeljem članka 327. ZOO na ništetnost može pozvati svaka stranka koja za to ima pravni interes, a što da tužitelj nesporno ima, budući je stvarni vlasnik i posjednik predmetnih nekretnina, da je ugovor protivan moralu i običajima iz razloga što da je otac tuženice s jedne strane kao punomoćnik darovatelja sklopio s vlastitom kćeri kao daroprimateljicom Ugovor o darovanju a koji da je besplatan pravni posao, da su obje punomoći temelju kojih je otac tužene sklopio sačinjene u vrijeme postojana SFRJ, te da je protekao dugi niz godina od dana njihovog sačinjenja i ovjere do dana potpisivanja Ugovora po tim punomoćima, da je punomoć bila ovjerena od strane tada nepostojeće države SFRJ, te da se ne može priznati kao valjana u RH, ukoliko nije produžena ili naknadno odobrena od strane opunomoćitelja, da je punomoć upotrijebljena na način da osim što je protivna moralu i običajima, sa njenom upotrebom se krši članak 315. stavak 4. ZOO koji kaže da punomoćnik nije ovlašten odreći se prava opunomoćitelja bez naknade - lažni punomoćnik, da je sam Ugovor sačinjen protivno obveznim propisima o obliku Ugovora, točnije protivno odredbi članka 482. stavak 2. ZOO koja kaže da Ugovor o darovanju bez prave predaje nekretnine mora biti sklopljen u obliku javnobilježničkog akta ili solemnizirane privatne isprave a što da ovdje nije slučaj, da je na predmetnim Ugovorima ovjerovljen potpis temeljem punomoćni čija da je valjanost davno istekla, uz običnu ovjeru potpisa (bez solemniziacije), a da pri tom darovatelji nisu uveli u posjed daroprimateljicu, jer ni sami nikada nisu bili u posjedu istih, da je zemljišnoknjižni sud proveo od strane tužene zatraženu uknjižbu protivno odredbama članka 53. stavak 2. Zakona o zemljišnim knjigama koji određuje da se uknjižba može dopustiti na temelju privatne isprave potpisane po punomoćniku temeljem punomoćni koja mu je izdana upravo za taj pravni posao-posebnu punomoć, te protivno odredbi istog članka stavak 2. točka 2. temeljem opće punomoći koja da je izdana za tu vrstu posla, a u času podnošenja prijedloga za uknjižbu nije starija od jedne godine.

6. Tuženica ad. 1. u svom odgovoru na tužbu navodi da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, da su svi predmetni ugovori pa i navedene punomoći pravno valjani i zakoniti, da je zbog toga potpuno pravno neosnovan i tužbeni zahtjev pod, da je tuženica isključivi vlasnik nekretnina označenih kao čest. zem. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina], pa predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti. Dalje navodi da sve što je navedeno u tužbi je neistinito.

7. Tužiteljica u svom podnesku od 12.11.2019. navodi da postoji ozbiljna vjerojatnost da bi tužena mogla otuđiti nekretnine koje su predmet spora, te proizvesti tužitelju štetu, koja se nikako kasnije ne bi mogla nadoknaditi, predlaže sudu donijeti privremenu mjeru zabrane raspolaganja predmetnim nekretninama.

8. S obzirom da su tuženici ad. 2. i ad. 4. kako su označeni u tužbi, nepoznata boravišta na području [adresa], to je izvršena provjera kroz evidencije Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, te je ova činjenica potvrđena, odnosno, utvrđeno je kako isti nemaju aktivno prijavljenu adresu prebivališta ili boravišta na području [adresa] (niti postoje drugi podaci za iste).

9. Nakon ovih utvrđenja, sud je rješenjem, temeljem odredbe 84. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14) istima postavio privremenog zastupnika u osobi Brace Kušete, odvjetnika u Supetru. O postavljanju privremenog zastupnika objavljen je oglas u Narodnim novinama.

10. Tuženiku po privremenom zastupniku dostavljena tužba na davanje pisanog odgovora.

11. Na ročištu 01. lipnja 2022. tužitelj ostaje kod svih navoda iz tužbe, dodatno navodi da je tužitelj bio stvarni vlasnik i posjednik predmetnih čestica da je dokaz zapisnik sa sastanka 7.8.2012., a koji sastanak da je sazvao zamjenik načelnika HU i da je baš među ostalima pozvao mještanina IU kao vlasnika zemljišta u predjelu [adresa], a radi problematike pristupnog puta koji da se trebao graditi do predjela zvanog Bržak, te da je evidentno da na taj sastanak nije pozvana EU jer svi sumještani i načelnik općine drže da je vlasnik IU.

12. Tuženik ad. 1. na istom ročištu navodi da prigovora aktivnoj legitimaciji tužitelja, ističe da tužitelj nikada nije bio u samostalnom posjedu niti u posjedu navedenih nekretnina, da tužitelj nije dostavio pravnu osnovu stjecanja na koju se poziva u tužbi i to ugovor o stjecanju nekretnina od FU i ĆU iz 1966. kojim da pokušava dokazati da je stupio u pošteni posjed nekretnine, da tuženik zna da je SFRJ kao i ZAVNOH temelj državnosti RH, pa pravni prednik koji da je upisan u preambulu Ustava kao činjenica važna za državnost RH i pravni sustav RH je pravna osoba prednica kojoj je priznato da su valjani svi pravni akti kojih je izdavala pa da je tako valjana i punomoć za koju tužitelj ističe da je ovjerena od osobe koja nema pravni legitimitet , a što tužena da s gnušanjem odbija, da punomoć jeste specijalna, da im sve elemente određene ZZK za valjanost koju samo smrt prekida, što da u ovom slučaju nije utvrđeno, da je predmetni pravni posao perfektni pravni posao kojim je tužena ušla u samostalni posjed nekretnina, te prije više godina izgradila masivne betonske zidove, što da je rezultiralo vođenjem parnica pod poslovnim brojevima Psp- 24/2017 kao i P-912/17. Tuženik dalje osporava i identitet predmeta spora, odnosno navedenih čestica, te ističe da je posjed tužitelja sa kućicom ograđen te predstavlja jedinstvenu cjelinu, ali isti ne pada na navedene nekretnine, odnosno navedene katastarske čestice, a koja situacija da egzistira već desetljećima.

13. Do kraja postupka stranke su ostale u bitnome kod svojih početnih navoda.

14. U dokazne svrhe sud je pregledao i pročitao: prijepis posjedovnog lista od 22.03.2017. (list 6-7 spisa), Ugovor o poklonu (list 8-9 spisa), izvadci iz zemljišnih knjiga za predmetne nekretnine (list 10-11 spisa), rješenje ovog suda pod poslovnim brojem Rz-205/12 od 1. listopada 2015., zaključak Područnog ureda za katastar Split, Ispostava za katastar nekretnina Supetar od 9. siječnja 2018., rješenje ovog suda poslovni broj Z-3437/2009 od 20. rujna 2011., Ugovor o darovanju nekretnina čest. zem. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina] sklopljen između MU iz [adresa] zastupan po EU iz F, po punomoćni ovjerenoj od strane Općine Brač pod brojem 0117-9-756/1/817 od 28.07.1987. kao darovatelja i MUE iz [adresa] kao primateljice ovjerovljen u potpisu od strane Javnog bilježnika u Splitu Ivan Bradarić pod poslovnim brojem OV-10089/11 od 20.12.2011., Ugovor o darovanju nekretnina čest. zem. [katastarska čestica] sve K. O. [katastarska općina] sklopljen između VUE Estrada iz [adresa] zastupane po punomoćniku ZU iz [adresa] na osnovi punomoći na kojem je njen potpis ovjerovljen od strane ambasade SFRJ pod brojem 699/88 kao darovateljice i EUE iz [adresa] zastupanom po punomoćniku EU iz [adresa] na osnovi punomoći na kojem je njegov potpis ovjerovljen od strane Generalnog Konzulata SFRJ 1988. kao darovatelja i daroprimateljice EU iz [adresa], zapisnik od 07. kolovoza 2012. općine [adresa], povijest promjena na katastarskim česticama Ispostave za katastar nekretnina Supetar od 20.01.2023., izvod iz posjedovnog lista za katastarsku česticu [katastarska čestica] od 20.01.2023., rješenje područnog ureda za katastar od 26.11.2018., iskaz svjedoka PU, iskaz svjedoka CU te iskaz tužitelja, pregledan je spis poslovni broj, Rz-205/12, Pu P-11182/2015, Psp-24/17 i P-912/17.

Sud neće uzeti u obzir dokaze dostavljene nakon zaključenja prethodnog postupka, sve u skladu s člankom 299. ZPP-a.

15. Iz prijepisa posjedovnog lista od 22.03.2017. proizlazi da je kao posjednik utuženih čestica upisan AU.

16. Iz ugovora o poklonu iz 1969. godine proizlazi da je otac tužitelja istome darovao predmetne nekretnine.

17. Iz zemljišnoknjižnih izvadaka za predmetne nekretnine od 22.03.2017. proizlazi da je tuženica ad. 1. upisana kao vlasnica istih.

18. Iz rješenja područnog ureda za katastar od 26.11.2018. proizlazi da se tuženica ad. 1. upisuje kao posjednik utuženih nekretnina.

19. Iz iskaza svjedoka PU proizlazi da mu je doista poznato da bi otac tužitelja 1960. kupio od EU par čestica, da ne može locirati točno koje bi to čestice bile, da mu je poznato da tužitelj ima neku štalu koju koristi, te u produžetku par bokseva za pse, da mu je poznato da su tuženici prije par godina napravili veliki betonski zid i kapiju te time priječili put tužitelju i svim ostalim mještanima koji su koristili predmetne garaže, da je mislio da je to od V, međutim da su se L pojavili prije par godina kada su napravili te zidove.

20. Iz iskaza svjedoka CU proizlazi da je bio načelnik Općine od 1997. do 2001., da je u tom svojstvu razgovarao za izgradnju prometnice u blizini predmeta spora, da doista ne zna tko bi bio vlasnik ili posjednik predmetnih čestica, niti išta o tome, da poznaje tužitelja i da zna gdje ima kuću, ali da se to ne radi o česticama koje su predmet spora, da je zadnji put na predmetu spora bio prije 30 godina.

21. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je do sada 2 puta saslušan pred sudom u različitim postupcima za predmetne parcele, da nakon što gleda skicu od Ćalete iz 2010. godine da mu je ta skica poznata, da na upit suda da se očituje kada je govorio istinu 2013. godine ili 2018. godine kad je saslušan pred sudom isti navodi da se ne može sjetiti, ali na direktan upit navodi da je bio prisutan s vještakom Ćaletom kad su se radile izmjere na temelju kojih je nastala skica iz 2010., da se njegova štala sa psima i dvorište nalazi na čestici 2142/1, da smatra da je cijela čestica 2138/2 kao i ostale koje su predmet spora njegove i to na način kako je to već govorio kad je saslušan pred sudom, te kako piše u tužbi na način da je to njegov otac kupio od EU, da se protivio kad su tuženici počeli graditi određene zidove, međutim da ga nije nitko šljivio, da je preko parcele 2138/2 njegov otac prolazio sa konjima do čestice na kojoj sad drži sve, da kad je bio vještak da su bili prisutni L, da su se tada pokušali dogovoriti, da tuženici odnosno M i ZU mu nisu htjeli dati čestice 2140, 2139/2 te malo poviše u ravnini točke C dijela čest. 2138/2, da sada smatra da je cijela čestica 2138/2 njegova, da je njegov otac predmetne parcele od ZU kupio 1960-tih godina.

22. Nakon provedenog dokaznog postupka sud je odlučio kao u izreci iz slijedećih razloga.

23. Predmet tužbenog zahtjeva pod točkom I. jeste zahtjev tužitelja za utvrđenje da su ništetni Ugovor o darovanju nekretnina čest. zem. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina] sklopljen između MU iz [adresa] zastupan po EU, po punomoćni ovjerenoj od strane Općine Brač pod brojem 0117-9-756/1/817 od 28.07.1987. kao darovatelja i MUE iz [adresa] kao primateljice ovjerovljen u potpisu od strane Javnog bilježnika u Splitu Ivan Bradarić pod poslovnim brojem OV-10089/11 od 20.12.2011. i Ugovor o darovanju nekretnina čest. zem. [katastarska čestica] sve K. O. [katastarska općina] skopljen između LU [adresa] Estrada iz [adresa] zastupane po punomoćniku ZU iz [adresa] na osnovi punomoći na kojem je njen potpis ovjerovljen od strane ambasade SFRJ pod brojem 699/88 kao darovateljice i EUE iz [adresa] zastupanom po punomoćniku EU iz [adresa] na osnovi punomoći na kojem je njegov potpis ovjerovljen od strane Generalnog Konzulata SFRJ 1988. kao darovatelja i daroprimateljice EU iz [adresa].

24. U ovom predmetu nije sporno da su sklopljeni predmetni ugovori i da se tuženica ad. 1. upisala kao vlasnica na temelju istih. Isto tako nije sporno da predmetni ugovori nisu solemnizirani.

25. U ovom predmetu sporno je jesu li predmetni ugovori ništetni, odnosno jesu li sklopljeni protivno prisilnim propisima i moralu, jesu li prodavatelji imali valjanu punomoć, odnosno je li došlo do prave predaje stvari u posjed tuženice ad. 1. Isto tako tužitelj osporava da bi tuženici ad. 2., 3 i 4. bili vlasnici predmetni nekretnina, odnosno tvrdi da bi on bio vlasnik istih.

26. Odredbom članka 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/2005, 41/2008 dalje: ZOO-a propisano je da sudionici u prometu slobodno uređuju obvezne odnose, a ne mogu ih uređivati suprotno Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima i moralu društva. Odredbom članka 322. stavak 1. ZOO-a propisano je da je ništetan onaj ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

27. ZOO, iako na više mjesta spominje "moral društva" ne daje definiciju morala društva. Stoga, za zaključiti je kako moral nije zakonom definirana kategorija nego da je isti sastavljen od pravila etike koja podrazumijevaju skup pravila poželjnog ponašanja, pa ako netko postupa suprotno, postupa protivno moralu društva.

28. Članak 482. stavak 2. ZOO propisuje da ugovor o darovanju bez prave predaje stvari mora biti sklopljen u obliku javnobilježničkog akta ili ovjerovljene (solemnizirane) privatne isprave.

29. Člankom 91. Zakona o obveznim odnosima iz 1978. koji se primjenjuje na izdane punomoći propisano je:

(1) Punomoćnik može poduzimati samo one pravne poslove za čije je poduzimanje ovlašten.

Člankom 94. stavak 3. istog Zakona propisano je:

Punomoć prestaje prestankom pravne osobe odnosno smrću osobe koja ju je dala, osim ako se započeti posao ne može prekinuti bez štete za pravne sljedbenike ili ako punomoć važi i za slučaj smrti davaoca, bilo po njegovoj volji, bilo s obzirom na prirodu posla.

30. Prije svega navodi se da nema dokaza da tuženica ne bi bila u posjedu predmetnih nekretnina. Dokaz tome da bi upravo tuženica bila u posjedu istih su upravo postupci koji su se vodili, budući je tuženica na predmetnim parcelama izgradila masivne betonske zidove. Isto tako tuženica ad. 1. je u katastru ishodila upis sebe kao posjednika predmeta spora. Tužitelj je sam priznao u konačnosti da je bio prisutan na terenu kad je vještak Ćaleta radio izmjere predmetnih parcela na temelju kojeg je izradio skicu od dana 08.12.2010. za koju je tužitelj naveo da ju je vidio. Upravo iz te skice proizlazi da tada tužitelj nije ni svojatao čestice koje je utužio u ovom predmetu, odnosno koje sada smatra da bi bile njegovo vlasništvo. To što bi načelnik općine pozvao tužitelja, kad se gradila cesta ne može biti odlučno za vlasništvo predmetnih nekretnina, kad je sam tužitelj upravo kad je bio prisutan vještak Ćaleta priznao da mu ne pripadaju nekretnine koje sada potražuje.

31. Svjedok PU je izjavio da se ne može očitovati koje čestice posjeduje tužitelj, ali da ima štalu za pse koju koristi i par bokseva. Dakle, ni ovaj jedini svjedok saslušan u ovom predmetu se nije mogao očitovati o tome da bi upravo predmetne nekretnine bile vlasništvo tužitelja. Tužitelj nije priložio u sudski spis Ugovor za koji navodi da postoji i da bi njime njegov otac kupio predmetne nekretnine od EU. Svjedok navodi da ima neka saznanja o tome, ali se ne može očitovati ni po prilici koje bi to čestice bile. Dakle, nema dokaza da bi tužitelj bio posjednik baš utuženih nekretnina.

32. U odnosu na punomoći navodi se da su iste izdane upravo i za otuđenje nekretnina, odnosno darovanje nekretnina, koje su pobrojane u punomoćima i koje su kasnije upravo i darovane. Sud smatra da izdavanje ovakvih punomoći ne može biti protivno moralu, budući je upravo to bila želja prodavatelja koji su i ovjerili svoj potpis na istima od strane ambasade SFRJ te za drugi ugovor od strane Generalnog Konzulata SFRJ 1988. Dakle, punomoćnik je imao posebno ovlaštenje za darovanje nekretnina koje je kasnije i darovao. Kome ih je isti darovao je izlučno, budući da bi je bio ovlašten darovati. Tako piše u punomoćima.

33. Slijedom svega navedenog, odučeno je kao u izreci presude.

34. U odnosu na tužbeni zahtjev pod točkom II. kojim tužitelj traži da se utvrdi vlasnikom predmetnih nekretnina, navodi se slijedeće.

35. Odredbom članka 114. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17; u daljnjem tekstu ZVDSP-a) pravo vlasništva se može steći, između ostalog, na temelju zakona. Pravo vlasništva je stečeno kad su ispunjene sve pretpostavke određene zakonom.

36. Odredbom članka 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima i to stavkom 1. propisano je da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj posjed ima određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban biti vlasnikom te stvari. Tako je stavkom 2. istog članka propisan rok od 10 godina za kvalificiranog posjednika (poštenog, istinitog i zakonitog), dok je stavkom 3. istog članka propisan rok od 20 godina za poštenog posjednika.

37. Prije svega navodi se da je tuženik ad. 1. osporio identitet predmeta spora, a da tužitelj nije predložio izvođenje dokaza vještačenjem po vještaku geodetske struke i to u ovom predmetu.

38. Tužitelj je sam priznao u konačnosti da je bio prisutan na terenu kad je vještak Ćaleta radio izmjere predmetnih parcela na temelju kojeg je izradio skicu od dana 08.12.2010. za koju je tužitelj naveo da ju je vidio. Upravo iz te skice proizlazi da tada tužitelj nije ni svojatao čestice koje je utužio u ovom predmetu, odnosno koje sada smatra da bi bile njegovo vlasništvo. Tužitelj je isto tako u svom iskazu izjavio da nikad nije vidio ugovor kojim bi njegov otac kupio predmetne čestice od EU, da bi dalje kazao da bi nekim od tih čestica prolazili i drugi ljudi konjima, odnosno da bi istoga koristili svi prolaznici koji su tuda prolazili. Isto tako jedini svjedok saslušan u ovom predmetu nije mogao identificirati koje bi čestice pripale tužitelju, te je samo paušalno naveo da bi mu pripala štala za pse koju ne može pozicionirati na niti jednu od predmetnih čestica.

39. Dakle, iako je do upisa u katastar tuženice ad. 1., prednik tužitelja bio upisan u katastar kao posjednik predmetnih čestica, nikakvih dokaza nema da bi upravo prednici tužitelja, pa i tužitelj u neprekinutom nizu posjedovali predmet spora. Naprotiv, postoje postupci i dokazi da je to upravo obitelj tuženice ad. 1., kako je to sve gore i napisano.

40. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

41. U odnosu na prijedlog tužitelja, sada i predlagatelja, za određivanje privremene mjere, navodi se slijedeće:

Odredbom članka 346. stavak 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20. - dalje OZ) propisano je da se radi osiguranja novčane tražbine može odrediti privremena mjera ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje svoje tražbine, zatim: 1. ako učini vjerojatnim i opasnost da bi bez takve mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine, osobito time što bi se promijenilo postojeće stanje stvari, ili 2. ako učini vjerojatnim da je mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti. U stavku 2. istog članka propisano je da se odredbe članka 344. stavaka 2. i 3. tog Zakona primjenjuju i pri određivanju privremenih mjera radi osiguranja nenovčanih tražbina.

42. Odredbom članka 344. stavak 2. OZ-a proizlazi da predlagatelj osiguranja ne mora dokazati opasnost iz stavka 1. ovog članka, ako učini vjerojatnim da bi predloženom mjerom protivnik osiguranja pretrpio samo neznatnu štetu.

43. Prema navedenoj odredbi, za određivanje privremene mjere radi osiguranja nenovčane tražbine predlagatelja osiguranja potrebno je kumulativno ispuniti obje pretpostavke, odnosno potrebno je učini vjerojatnim postojanje svoje nenovčane tražbine, a vezano za opasnost ostvarenja tražbine potrebno je učiniti vjerojatnim opasnost da bi bez takve mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine osobito time što bi promijenio postojeće stanje stvari ili je potrebno učini vjerojatnim kako je privremenu mjeru potrebno odrediti da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti.

44. Međutim predlagatelj osiguranja nije dužan dokazati opasnost ako učini vjerojatnim da bi predloženom mjerom protivnik osiguranja pretrpio samo neznatnu štetu (članak 344. stavak 2. OZ-a).

45. Predlagatelj osiguranja u ovoj pravnoj stvari nije učinio vjerojatnim postojanje svoje tražbine budući nije dokazao ni na nivou vjerojatnosti, sve kako je gore detaljno obrazloženo, da bi njemu pripale predmetne nekretnine. Stoga, budući predlagatelj osiguranja nije ispunio zakonske pretpostavke za izdavanje privremene mjere, odlučeno je kao u izreci rješenja pod točkom I.

46. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a i to prema popisanom troškovniku tuženika, a troškovi tuženika ad. 1. sastoje se od troškova zastupanja po OT ("Narodne novine" broj 138/2023. – dalje: Tarife) i to sastav odgovora na tužbu, te pristup na ročišta 1.06.2022., 20.04.2023. i 24.02.2026. i 5.5.2026., svaka radnja po 200,00 EUR.

U Supetru, 1. srpnja 2026.

SUDAC:

Jadranko Basić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

DNA:

- tužitelju po punomoćniku Brankica Šola, odvjetnica u Splitu

- tuženiku ad. 1. po punomoćniku Josipu Anzuloviću Miroševiću, odvjetniku u Supetru,

- tuženicima ad. 2. i ad. 4. po privremenom zastupniku Braci Kušeti odvjetniku u Supetru,

- tuženiku ad. 3. po punomoćniku za primanje pismena Braci Kušeti, odvjetniku

u Supetru