Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-670/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Katice Lučić, kao predsjednice vijeća te Ivane Bosnić-Kovačić i Jasne Momirović, kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Vorel Mikša kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv I. okrivljenika DŽOKEJ j.d.o.o., kao pravne osobe i II. okrivljenice VO, kao odgovorne osobe, oboje zastupani po braniteljima iz Odvjetničkog društva Ljubičić - Vrdoljak & Partneri d.o.o. iz Splita, radi prekršaja iz čl. 40. st. 1. toč. 53. i st. 2. Zakona o ograničavanju uporabe duhanskih i srodnih proizvoda (Narodne novine broj: 45/17.,114/18.), odlučujući o žalbi tužitelja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Split, Službe sanitarne inspekcije, te žalbi I. okrivljenika i II. okrivljenice, podnesenoj po branitelju protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalne službe u Sinju, poslovni broj Pp-134/2023 od 29. studenoga 2023., na sjednici vijeća održanoj 1. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Prihvaćajući žalbu tužitelja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Split, Službe sanitarne inspekcije, osnovanom, preinačuje se pobijana presuda u odluci o kazni, na način da se okrivljenicima zbog prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci prvostupanjske presude, na temelju istog propisa te uz primjenu odredbe čl. 37. st 2. i st. 3. toč. 1. Prekršajnog zakona (Narodne novine broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), izriče novčana kazna i to: I. okrivljeniku DŽOKEJ j.d.o.o., u iznosu od 3.000,00 (tritisuće) eura, a II. okrivljenici u iznosu od 500,00 (petsto) eura, koje kazne su dužni platiti u roku od 30 (trideset) dana od dana primitka ove presude, s time da će se, ako dvije trećine izrečenih novčanih kazni okrivljenici plate u roku za plaćanje, smatrati da su novčane kazne plaćene u cijelosti.

II. Odbija se kao neosnovana žalba I. okrivljenika i II. okrivljenice, te se u pobijanom i nepreinačenom dijelu, potvrđuje prvostupanjska presuda.

III. Na temelju odredbe čl. 138. st. 2. toč. 3. podtoč. c) Prekršajnog zakona I. okrivljenik DŽOKEJ j.d.o.o., Sinj i II. okrivljenica VO, dužni su naknaditi paušalni trošak drugostupanjskog postupka u iznosu od po 50,00 (pedeset) eura, svaki, u roku od 30 (trideset) dana od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranom presudom I. okrivljenik DŽOKEJ j.d.o.o., kao pravna osoba i II.okrivljenica VO, kao odgovorna osoba, proglašeni su krivima zbog počinjenog prekršajnog djela iz čl. 40. st. 1. toč. 53. i st. 2. Zakona o ograničavanju uporabe duhanskih i srodnih proizvoda, činjenično opisanog u izreci pobijane presude, za koje djelo su primjenom čl. 37. Prekršajnog zakona, kažnjeni novčanim kaznama i to: I. okrivljenik u iznosu od 1.300,00 eura, a II. okrivljenica u iznosu od 300,00 eura, uz pravilno upozorenje da će se, ako dvije trećine izrečene kazne plate u roku za plaćanje, smatrati da je kazna plaćena u cijelosti.

2. Istom presudom okrivljenici su obvezani naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od po 26,00 eura, svaki.

3. Protiv prvostupanjske presude tužitelj i okrivljenici su pravodobno podnijeli žalbe i to okrivljenici zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, povrede materijalnog prekršajog prava te pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, dok je tužitelj podnio žalbu zbog odluke o prekršajno pravnoj sankciji.

4. Okrivljenici u žalbi u bitnom, ističu da prvostupanjski sud u pobijanoj presudi nije dao razloge o odlučnim činjenicama, nije obrazložio zbog zbog čega je poklonio vjeru iskazu svjedoka, niti je obrazložio na temelju čega je zaključio da je obrana okrivljenih neuvjerljiva i iz kojih razloga nije prihvatio pojedine prijedloge stranaka podnesene radi utvrđivanja činjeničnog stanja, što je posljedično dovelo do pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.

5. Tužitelj u žalbi ističe da prvostupanjski sud okrivljenicima nije pravilno odmjerio novčane kazne budući da su iste sukladno čl. 37. Prekršajnog zakona ublažene znatno ispod zakonom propisanog minimuma, a za što nije bilo osnove, slijedom čega predlaže presudu preinačiti na način da se okrivljenicima novčana kazna izreče u visini Zakonom propisanog minimuma.

6. Žalitelji predlažu da se iz razloga navedenih u žalbama, iste prihvate.

7. Žalba tužitelja je osnovana, dok je žalba I. okrivljenika i II.okrivljnice, neosnovana.

8. Prilikom odlučivanja o žalbama okrivljenika i tužitelja, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona (Narodne novine broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18., 114/22.), ocijenio da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. toč. 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, da na štetu okrivljenika nisu povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava, kao i da u postupku nije nastupila zastara prekršajnog progona, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

9. Ispitujući pobijanu presudu iz osnova navedenih u žalbi okrivljenika, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud nakon provedenog dokaznog postupka, slobodno ocjenjujući izvedene dokaze, potpuno utvrdio činjenično stanje i donio ispravan zaključak koji u cijelosti prihvaća i ovaj sud, da su okrivljenici počinili prekršajno djelo koje im se stavlja na teret, budući da su predmetne zgode u zatvorenom dijelu njihovog ugostiteljskog objekta gosti neometano pušili duhanski proizvod, čime su okrivljenici ostvarili bitna obilježja prekršajnog djela iz čl. 40. st. 1. toč. 53. i st. 2. Zakona o ograničavanju uporabe duhanskih i srodnih proizvoda, a za koje ostvarenje predmetnog djela je prvostupanjski sud dao dostane, valjane i argumentirane razloge, koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud, dok okrivljenici žalbenim navodima, nisu doveli u sumnju rezultat dokaznog postupka kao niti zakonitost pobijane odluke.

10. Ispitujući dalje pobijanu presudu u odnosu na odluku o prekršajno pravnoj sankciji, uz ocjenu navoda žalbe tužitelja, ovaj sud smatra da je novčana kazna izrečena okrivljenicima za počinjeni prekršaj, s obzirom na težinu počinjenog prekršaja, stupanj odgovornosti okrivljenika i ostale okolnosti koje je prilikom odmjeravanja kazne za počinjeni prekršaj cijenio prvostupanjski sud, preblaga.

11. Stoga je ovaj sud, prihvaćajući žalbu tužitelja, preinačio pobijanu presudu u odluci o kazni, na nači da je primjenjujući čl. 37. Prekršajnog zakona, novčanu kaznu okrivljenicima izrekao u iznosu koji je viši od iznosa novčane kazne izrečene pobijanom presudom ali je i dalje niži od Zakonom propisanog minimuma kazne za predmetno prekršajno djelo, za koje je odredbom čl. 40. st. 1. toč. 53. Zakona o ograničavanju uporabe duhanskih i srodnih proizvoda, za počinitelja prekršaja pravnu osobu propisana novčana kazna u rasponu od 9.290,60 do 19.908,42 eura, dok je odredbom čl. 40. st. 2., u vezi st. 1. toč. 53. Zakona, za počinitelja odgovornu osobu u pravnoj osobi, propisana u rasponu od 663,61 do 1.990,00 eura. Naime, ovaj sud smatra da su okolnosti koje je cijenio i prvostupanjski sud kod odmjeravanja kazne, uzimajući pri tome u obzir i protek vremena od počinjenja djela, u svojoj sveukupnosti osobito olakotne okolnosti, te u konkretnom slučaju postoji osnov za ublažavanje kazne primjenom čl. 37. Prekršajnog zakona, međutim uzimajući pri tome u obzir težinu počinjenog prekršaja, koju prvostupanjski sud nije dostatno vrednovao, što osnovano ističe tužitelj u žalbi, novčanu kaznu okrivljenicima je izrekao u nešto višem iznosu.

12. Ovaj sud smatra da će se izrečenom novčanom kaznom postići svrha kažnjavanja, odnosno djelovati na okrivljenike da se ubuduće klone činjenja ovakvih ili sličnih prekršaja, odnosno da će se izrečenom novčanom kaznom postići kako opća, tako i posebna svrha izricanja prekršajnih sankcija, dakle svrha specijalne i generalne prevencije te da je novčana kazna, sada izrečena okrivljenicima, razmjerna prirodi i težini počinjenog prekršaja, stupnju njihove odgovornosti, kao i ostalim okolnostima odlučnim za odmjeravanje kazne.

13. Budući da je odredbom čl. 152. st. 3. Prekršajnog zakona propisano da će se novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom ako osuđena osoba plati dvije trećine izrečene novčane kazne u roku određenom odlukom kojom je ta kazna izrečena, odlučeno je kao u izreci.

14. Ovdje treba napomenuti da je nakon počinjenja predmetnog prekršaja, dana 5. srpnja 2025. godine stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o ograničavanju uporabe duhanskih i srodnih proizvoda (Narodne novine broj 98/25.) kojim je za predmetni prekršaj u odnosu na pravnu osobu u pravnoj osobi odredbom čl. 40. st. 1. toč. 57., propisana novčana kazna u iznosu od 9.290,00 do 19.900,00 eura, dok je Zakon o ograničavanju uporabe duhanskih i srodnih proizvoda (Narodne novine broj: 45/17., 114/18.), koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja propisivao za taj prekršaj u odnosu na pravnu osobu, novčanu kaznu u iznosu od 70.000,00 do 150.000,00 kuna (9.290,60 do 19.908.42 eura), dakle strožu novčanu kaznu. Sukladno načelu primjene blažeg propisa iz čl. 3. Prekršajnog zakona, prema počinitelju se primjenjuje propis koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja, ali ako se propis nakon toga, a prije donošenja pravomoćne presude, izmijeni jednom ili više puta, primijenit će se najblaži propis za počinitelja. Međutim, ovaj sud prilikom donošenja drugostupanjske presude nije izmijenio pravnu kvalifikaciju i primijenio izmijenjenu odredbu Zakona o ograničavanju uporabe duhanskih i srodnih proizvoda kao blažeg propisa, s obzirom da je po ocjeni ovog suda prvostupanjski sud već I. okrivljeniku ublažio novčanu kaznu ispod Zakonom propisanog minimuma kazne za taj prekršaj tj. propisom koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja, Zakonom o ograničavanju uporabe duhanskih i srodnih proizvoda (Narodne novine broj: 45/17., 114/18.), a koja ujedno predstavlja ublaženu novčanu kaznu i prema Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o ograničavanju uporabe duhanskih i srodnih proizvoda (Narodne novine broj 98/25.). Stoga, prema načelu konkretnosti nema mjesta primjeni tog blažeg propisa jer po stavu ovog suda, „novi zakon“, odnosno, navedene izmjene i dopune Zakona o ograničavanju uporabe duhanskih i srodnih proizvoda, ne dovode do povoljnijeg rezultata za I. okrivljenika.

15. Kako je odredbom čl. 138. st. 2. toč. 3. podtoč. c) Prekršajnog zakona propisano da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, to su na temelju čl. 139. st. 3. i 5. Prekršajnog zakona, okrivljenici obvezani na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.

16. Iz navedenih razloga, presuđeno je kao u izreci.

Zagreb, 1. srpnja 2026.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Ivana Vorel Mikša, v.r.

Katica Lučić, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu, u 6 (šest) otpravaka: za spis, okrivljenike, branitelja i tužitelja.