Republika Hrvatska

Općinski sud u Slavonskom Brodu

Trg pobjede 13

Slavonski Brod

Poslovni broj: Pn-197/2025-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Slavonskom Brodu, po sutkinji Mirandi Gavrić Jularić, kao sucu pojedincu, u parničnom postupku tužiteljice ČČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćnici Marini Pezer, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d., OIB: 94472454976, iz Zagreba, Listopadska ulica 2, zastupanog po punomoćniku Bojanu Nikoliću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri, Pisarnica Osijek, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 22. svibnja 2026., u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužiteljice odvjetnika Mirka Jelića i punomoćnice tuženika odvjetnice Ive Kaselj Šabić, a presude javno obvjavljene 1. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Adriatic osiguranje d.d., Listopadska ulica 2, Zagreb, OIB: 94472454976 da tužitelju ČČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade imovinske štete isplati iznos od 805,04 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana 30. svibnja 2025. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Adriatic osiguranje d.d., Listopadska ulica 2, Zagreb, OIB: 94472454976 da tužitelju ČČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 843,75 EUR (uvećano za sudske pristojbe po određenju suda) na koje troškove teku zakonske zatezne kamate od dana presuđenja do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena te sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je dana 27. svibnja 2025. godine u [adresa] u [adresa] vozilo tužiteljice naletjelo na rubnik uz prometnicu uslijed izlijetanja drugog vozila koje se nije kretalo u svojoj kolničkoj traci, a uslijed čega je došlo do oštećenja vozila tužiteljice marke Audi A5, reg. oznaka: SB444-GZ. Vozilo je u trenutku nesreće bilo osigurano po polici automobilskog kaska kod tuženika. Na osobnom automobilu u vlasništvu tužiteljice nastala je imovinska šteta koja prema ponudi ovlaštenog servisa iznosi 2.955,04 EUR. Tuženik je u mirnom postupku priznao osnovu te isplatio nesporni iznos imovinske štete u iznosu od 2.150,00 EUR, slijedom čega tužiteljica predmetnim postupkom potražuje preostali dio imovinske štete u iznosu od 805,04 EUR. Tužiteljica se tuženiku obratila s odštetnim zahtjevom, no tuženik je preostali dio štete otklonio. Budući da tuženik nema namjeru tužiteljici isplatiti cjelokupnu naknadu imovinske štete, tužiteljica predlaže sudu usvojiti tužbeni zahtjev u cijelosti.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da ne spori činjenicu nastanka štetnog događaja onako kako ga je tužiteljica opisala, kao ni činjenicu da je vozilo bilo kasko osigurano kod tuženika. Međutim, tuženik osporava da bi šteta na vozilu iznosila 2.955,04 EUR. Tuženik smatra da ponuda Auto kuće Ćirić d.o.o. od 23.09.2025. nije odraz stvarne visine štete. Tuženik ističe kako je tužiteljici isplaćen iznos od 2.150,00 EUR te da štete za tužiteljicu više nema jer joj je isplaćen iznos umanjenja imovine. Tuženik smatra da se postupak vodi prvenstveno radi neplaćenog PDV-a kojeg tužiteljica nije platila niti je dokazala da ga je platila jer vozilo nije popravljala. Tuženik navodi da porez na dodanu vrijednost pripada državi, a kako tužiteljica vozilo nije popravila, obveza plaćanja PDV-a nije nastala. Tuženik se protivi dokaznim prijedlozima osim vještačenja na okolnost visine štete te predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

3. Tijekom postupka stranke su dostavljale podneske. Tužiteljica se u podnesku od 1. prosinca 2025. očitovala na odgovor na tužbu ističući da tuženik ne spori nastanak događaja ni dinamiku, već samo visinu štete. Navodi da je tuženik dostavio ponudu na ime tužiteljice s cijenama i popustima koji vrijede za tuženika temeljem ugovornog odnosa sa servisom, što ne može biti na štetu tužiteljice. Ukazuje na sudsku praksu i stajalište Vrhovnog suda RH prema kojem oštećenik ima pravo na naknadu procijenjene štete s PDV-om neovisno o tome je li popravak izvršen. Tuženik je podneskom od 1. prosinca 2025. dostavio presliku ponude za popravak vozila od 29.11.2025. u iznosu od 2.836,40 EUR, i dalje osporavajući visinu štete od 2.955,04 EUR.

4. Na pripremnom ročištu održanom 22. svibnja 2026. zamjenik punomoćnika tužiteljice naveo je kako ostaje kod tužbe i tužbenog zahtjeva te je predložio izvršiti uvid u dokumentaciju, posebno tražeći očitovanje servisa o ponudi od 29.11.2025. i tko je istu zatražio. Punomoćnica tuženika ostala je kod navoda iz odgovora na tužbu, napominjući da tužiteljica manipulira Zakonom o obveznim osiguranjima jer joj je tuženik ponudio izravno plaćanje troškova servisu, što je tužiteljica odbila. Sud je rješenjem odbio prijedlog za provođenjem prometnog vještačenja i pribavu očitovanja servisa smatrajući da je činjenično stanje dovoljno utvrđeno na temelju isprava te da se radi o pravnom pitanju.

5. Među strankama je nesporan nastanak štetnog događaja od 27. svibnja 2025., činjenica da je vozilo tužiteljice bilo kasko osigurano kod tuženika, kao i dinamika nastanka nezgode. Nesporno je i da je tuženik tužiteljici u izvansudskom postupku isplatio iznos od 2.150,00 EUR.

6. Sporno je među strankama da li tužiteljici pripada pravo na naknadu štete u punom iznosu prema ponudi ovlaštenog servisa, konkretno da li ima pravo na isplatu iznosa koji se odnosi na porez na dodanu vrijednost (PDV) s obzirom na to da vozilo još nije popravljeno. Sporna je i visina tužbenog zahtjeva.

7. U provedenom dokaznom postupku sud je izvršio uvid i pročitao sljedeće isprave: policu osiguranja kasko, prometnu dozvolu, ponudu ovlaštenog servisa Auto kuća Ćirić od 23.09.2025., potvrdu o uplati iznosa od 2.150,00 EUR, obavijest o primitku odštetnog zahtjeva, izvid štete od 29.05.2025., suglasnost na popravak od 25.06.2025., naknadni izvid štete od 13.08.2025., obrazloženu ponudu tuženika od 17.09.2025., prigovor tužiteljice od 24.09.2025., odgovor na prigovor od 09.10.2025., te ponudu Auto kuće Ćirić od 29.11.2025. koju je dostavio tuženik.

8. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, brižljivom i savjesnom ocjenom svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07 i 84/08, 96/08,123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), kao temeljem rezultata cjelokupnog postupka i primjenom materijalnog prava, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan.

9. Uvidom u policu kasko osiguranja i prometnu dozvolu sud je utvrdio da je vozilo marke Audi A5 reg. [registarska oznaka] vlasništvo tužiteljice te da je u trenutku štetnog događaja bilo osigurano kod tuženika.

10. Uvidom u izvide štete od 29.05.2025. i 13.08.2025. sud je utvrdio vrstu i opseg oštećenja na vozilu tužiteljice nastalih u predmetnom događaju.

11. Uvidom u ponudu Auto kuće Ćirić od 23.09.2025. sud je utvrdio da ukupni trošak popravka vozila tužiteljice prema cijenama ovlaštenog servisa iznosi 2.955,04 EUR.

12. Uvidom u obrazloženu ponudu tuženika od 17.09.2025. i potvrdu o uplati sud je utvrdio da je tuženik isplatio tužiteljici iznos od 2.150,00 EUR, što predstavlja nesporni dio štete po kalkulaciji tuženika.

13. Uvidom u ponudu Auto kuće Ćirić od 29.11.2025. koju je dostavio tuženik, sud je utvrdio da ista iznosi 2.836,40 EUR, što je iznos s uračunatim popustima koje servis odobrava tuženiku kao svom ugovornom partneru.

14. U konkretnom slučaju sud je primijenio materijalno pravo i to odredbu članka 1085. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 – dalje: ZOO) i odredbu članka 1090. ZOO-a. Prema odredbi članka 1085. stavak 1. ZOO- a odgovorna osoba dužna je uspostaviti stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala, prema stavku 2. ako uspostava prijašnjeg stanja ne otklanja štetu potpuno, odgovorna osoba dužna je ostatak štete dati naknadno u novcu, prema stavku 3. kad uspostava prijašnjeg stanja nije moguća, odgovorna osoba je dužna isplatiti oštećeniku odgovarajući iznos novca na ime naknade štete, prema stavku 4. naknada u novcu dosudit će se oštećeniku ako on to zahtijeva, a okolnosti danog slučaja ne opravdavaju uspostavu prijašnjeg stanja. Prema odredbi članka 1090. ZOO-a sud će, uzimajući u obzir i okolnosti koje su nastupile poslije prouzročenja štete, dosuditi naknadu u iznosu koji je potreban da se oštećenikova materijalna situacija dovede u ono stanje u kojem bi se nalazila da nije bilo štetne radnje ili propuštanja.

15. Iz odredbe članka 1090. ZOO-a proizlazi da se u situacijama u kojima oštećenik ima pravo na naknadu štete isplatom novčanog iznosa, naknada određuje u onom iznosu koji je prema redovnom tijeku stvari potreban da bi se materijalna situacija oštećenika dovela u prijašnje stanje, a u slučaju oštećenja stvari naknada štete predstavlja novčani iznos u visini cijene dobara i usluga potrebnih za popravljanje stvari. Budući da tužiteljica kao oštećenik ima pravo popraviti predmetni automobil kod ovlaštene stručne osobe i tvrdi da će to učiniti nakon što joj tuženik isplati utuženi iznos, to je porez na dodanu vrijednost dio novčanog iznosa potrebnog za popravljanje štete čime se materijalna situacija tužiteljice dovodi u stanje prije štetne radnje u smislu odredbe članka 1085. ZOO-a.

16. Naime, nije odlučno to što da li je tužiteljica popravila automobil, jer odredbom članka 1090. ZOO-a pravo na naknadu u navedenom opsegu, uključujući porez na dodanu vrijednost, nije uvjetovano prethodnim popravljanjem stvari, odnosno plaćanjem izdataka potrebnih za popravljanje. Navedeno je u skladu s pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetim u odlukama Rev 2480/10-2 od 14. siječnja 2014., Rev-818/11 od 4. lipnja 2014., Rev-x 1786/15 od 27. ožujka 2019., Rev 1011/2020 od 14. ožujka 2023. i prihvaćenim na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 5. prosinca 2013. broj Su-IV- 127/13-9 prema kojem oštećenik ima pravo na naknadu štete koja uključuje i porez na dodanu vrijednost.

17. Pitanje prava na PDV u slučaju kada stvar nije popravljena je prvenstveno pravno pitanje. Sud je stao na stajalište, usklađeno s brojnom sudskom praksom i jasno izraženim stavom Vrhovnog suda RH (npr. Rev-818/2011, Rev-x 341/2010), da oštećenik ima pravo na naknadu štete u visini cijene usluge potrebne za popravak, što uključuje i PDV. Okolnost da oštećenik još nije popravio stvar nije odlučna jer pravo na naknadu nije uvjetovano prethodnim popravljanjem niti plaćanjem izdataka. PDV predstavlja dio novčanog iznosa potrebnog za popravljanje stvari čime se materijalna situacija oštećenice dovodi u stanje prije štetne radnje.

18. Sud u ovom predmetu nije proveo predloženo prometno vještačenje jer je ocijenio da razlika u visini potraživanja između ponude koju je dostavila tužiteljica (2.955,04 EUR) i one koju je naknadno dostavio tuženik (2.836,40 EUR) nije velika. Visina štete utvrdila se na temelju ponude ovlaštenog servisa, a provođenje vještačenja bi u ovim okolnostima prouzročilo dodatne troškove i nepotrebno odugovlačenje postupka, što ne bi bilo u skladu s načelom ekonomičnosti postupka iz članka 10. ZPP-a, posebno imajući u vidu da se radi o sporu male vrijednosti.

19. Sud nalazi osnovanim i logičnim prigovore tužiteljice vezano uz cijenu popravka i popuste koje tuženik ističe. Ponuda koju je dostavila tužiteljica je prva ponuda ovlaštenog servisa za to vozilo i nije rađena naknadno niti namjenski za potrebe spora. Činjenica da tuženik ima ugovorene niže cijene sa servisima ne može ići na štetu tužiteljice kao treće osobe koja nije sudionik tog ugovornog odnosa. Tužiteljica kao oštećenica ima pravo na punu naknadu štete prema redovnim cijenama na tržištu.

20. Odluka o troškovima postupka donesena je temeljem članka 154. stavak 1. ZPP-a jer je tužiteljica u cijelosti uspjela u parnici. Sud je prihvatio troškovnik tužiteljice u cijelosti sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Priznati su sljedeći troškovi: sastav odštetnog zahtjeva prema Tbr. 32. toč. 1. u vezi s Tbr. 7. toč. 1. (75 bodova) u iznosu od 150,00 EUR, sastav tužbe prema Tbr. 7. toč. 1. (75 bodova) u iznosu od 150,00 EUR, sastav obrazloženog podneska od 01.12.2025. prema Tbr. 7. toč. 1. (75 bodova) u iznosu od 150,00 EUR, zastupanje na ročištu dana 22.05.2026. prema Tbr. 9. toč. 1. u vezi s Tbr. 7. toč. 1. (75 bodova) u iznosu od 150,00 EUR, te pristup ročištu za objavu presude prema Tbr. 9. toč. 2. (50% od 75 bodova) u iznosu od 75,00 EUR. Na navedene iznose obračunat je PDV od 25% sukladno Tbr. 46. Tarife u iznosu od 168,75 EUR. Ukupni priznati trošak zastupanja iznosi 843,75 EUR.

21. Zbog svega navedenog odlučeno je kao u izreci presude

Slavonski Brod, 1. srpnja 2026.

Sutkinja

Miranda Gavrić Jularić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dozvoljena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda na Županijski sud.

DNA:

1. Tužiteljica po punomoćniku

2. Tuženik po punomoćniku