Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
Poslovni broj Gž Ob-143/2025-3
51000 Rijeka
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Filke Pejković predsjednice vijeća, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća Svjetlane Pražić, te Kristine Vukelić Aničić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja BT, [adresa], kbr. [adresa]., OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima iz ZOU Arsen Stipinović i dr., odvjetnicima iz Rijeke, protiv tuženice ČT, [adresa], kbr. [adresa]., OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Maji Tuhtan Grgurić odvjetnici iz Opatije, radi razvoda braka, odlučujući o žalbi tuženice, izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P Ob 27/2025 od 1. rujna 2025., u sjednici vijeća održanoj u Rijeci 1. srpnja 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tuženice ČT, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P Ob 27/2025 od 1. rujna 2025. u točki I. izreke.
Obrazloženje
1.Presudom suda prvog stupnja, točkom I. izreke razveden je brak između parničnih stranaka, te je točkom II. izreke određeno da svaka stranka snosi svoj trošak postupka.
2.Protiv citirane presude, žalbu podnosi tuženica iz svih žalbenih razloga sadržanih u čl. 353. st.1. t.2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, u daljnjem tekstu: ZPP-a).
3.Odgovor na žalbu nije podnesen.
4.Žalba nije osnovana.
5.Ocjenjujući prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu u granicama žalbenih razloga tuženice, ovaj sud nije utvrdio da bi bila počinjena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2.,4.,8.,9.,13. i 14. ZPP -a, a na koje bitne povrede odredaba parničnog postupka ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu čl. 365. st.2. ZPP-a.
6.Nisu osnovani navodi tuženice kojima pobija pravilnost odluke suda prvog stupnja sadržane u točki I. izreke.
7.Naime, iz stanja u spisu razvidno je u bitnome:
-da tužitelj u historijatu tužbe tvrdi pored ostalog da su bračni odnosi stranaka u početku bili skladni, no da su se protekom vremena bitno izmijenili i potpuno poremetili, te da su nepremostive razlike u naravima dovele do različitog poimanja zajedničkog života i braka stranaka,
-da se tuženica u odgovoru na tužbu, datom na ročištu od 8. svibnja 2025. usprotivila zahtjevu tužitelja za razvod braka, dok strane ne urede njihove imovinske odnose, koji se tiču bračne stečevine,
-da iz iskaza tužitelja proizlazi da su odnosi između stranaka poremećeni od 2020., a od 2021. da žive odvojeno, jer da je tada tuženica odselila iz stana, čime je prestala njihova intimna i ekonomska zajednica. Ujedno je tužitelj kao razlog za podnošenje zahtjeva za razvod braka, naveo da je tuženica stupila u vezu sa drugim muškarcem,
-iz iskaza tuženice razvidno je da ista ne želi razvod braka, dok stranke ne riješe pitanje podjele zajedničke imovine, da ona živi kod majke, te povremeno da dolazi u zajedničku kuću stranaka.
8.Polazeći od prednjih utvrđenja, prvostupanjski sud rukovodeći se čl. 50. st.1. i 3., 51. t.2. i 3. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj 103/2015 i dr., dalje: ObZ - a), zaključuje da su u konkretnom slučaju ispunjene pretpostavke za razvod braka, budući da iz iskaza stranaka proizlazi da su njihovi odnosi teško i trajno poremećeni, da je bračna zajednica prestala pred više od godine dana.
U odnosu na protivljenje tuženice zahtjevu za razvod braka zbog neriješenih imovinskih odnosa, sud prvog stupnja ne smatra opravdanim razlogom zbog kojeg bi trebalo odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.
Slijedom navedenog, sud ocjenjuje da su bračni odnosi stranaka teško poremećeni i da nije izgledno da će ubuduće doći do njihove ponovne uspostave, pa odlučuje kao u točki I. izreke. Kako je tužitelj odustao od zahtjeva za naknadu troškova postupka, to o troškovima postupka odlučuje kao u točki II. izreke.
9.Rukovodeći se prethodno navedenim, ponajprije treba reći da se ne mogu prihvatiti kao osnovane tvrdnje tuženice u dijelu u kojem je navela da se nju nije ništa pitalo na sudu.
Naime, iz dosadašnjeg dijela obrazloženja, razvidno je da je u tijeku prvostupanjskog postupka tuženica saslušana na istome ročište, kada i tužitelj, da nije na raspravnom zapisniku evidentirano da joj nije dozvoljeno iskazivati vezano za kvalitetu odnosa između nje i tužitelja.
Slijedom toga, protivno tumačenju tuženice, temeljem stanja u spisu ne može se izvesti zaključak o vjerodostojnosti njene ranije navedene tvrdnje.
10.U odnosu na navode tuženice o tome da je uvijek živjela za svoju obitelj, da im je posvetila život, da voli svoju obitelj, da odnosi parničnih stranaka nisu poremećeni i slično, valja ukazati tuženici da se u odnosu na tvrdnje iznesene u prvostupanjskom postupku, po uvjerenju ovog suda radi o novim činjenicama, koje tuženica ni na koji način (ni kroz iskaz, ni podneske) nije istaknula, već tek u žalbenoj fazi postupka.
Posljedično tome, ovaj sud drži da se radi o novim činjenicama u smislu čl. 352. st.1. ZPP-a, o kojima ovaj sud u ovoj fazi postupka ne može odlučivati, odnosno ocjenjivati da li su takvi navodi osnovani ili ne.
11.Konačno, protivno shvaćanju tuženice, žalbene tvrdnje iste u dijelu u kojem ukazuje na to da nema prihoda, ni imovine, ni prema uvjerenju ovog suda, za odluku o osnovanosti zahtjeva za razvod braka, u smislu ranije spomenutih odredaba ObZ- a, ni na koji način nisu pravno relevantni.
12.Kako je shodno svemu do sada iznesenom, prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje koje je odlučno za ishod spornog odnosa među strankama, to ovaj sud u cijelosti prihvaća zaključke suda prvog stupnja o postojanju pravno relevantnih činjenica, koje tuženica iznošenjem vlastitih pravnih shvaćanja nije uspjela dovesti u dvojbu.
Slijedom svega izloženog, ističe se da se pravna stajališta navedena u prvostupanjskoj presudi u pobijanom dijelu zasnivaju na pravilnoj primjeni mjerodavnog materijalnog prava i prihvatljivom tumačenju relevantne zakonske norme, u okviru kojeg postupka je od strane suda prvostupanjskog suda uslijedila odgovarajuća pravna argumentacija koja upućuje na to da pobijana odluka nije posljedica proizvoljnog tumačenja niti pogrešne primjene mjerodavnog prava.
13.Zbog svih iznesenih razloga, valjalo je odbiti žalbu tuženice, te potvrditi presudu suda prvog stupnja u točki I. izreke, primjenom čl. 368. st.1. ZPP-a.
14.Presuda suda prvog stupnja u odluci o trošku sadržanoj u točki II. izreke, kao nepobijana ostaje neizmjenjena.
U Rijeci, 1 srpnja 2026.
Predsjednica vijeća
Filka Pejković
