Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž Ob-25/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Brankice Malnar, predsjednice vijeća, Alena Perhata člana vijeća i suca izvjestitelja i Tajane Polić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1. NĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. maloljetne PĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj] i 3. maloljetnog MĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupanih po posebnoj skrbnici VĐ, dipl. iur., zaposlenici Centra za posebno skrbništvo Zagreb, Podružnica Osijek, protiv tuženika TĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Rečić i Rečić Vujčić j. t. d. iz Slavonskog Broda, radi samostalne roditeljske skrbi i uzdržavanja, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj P Ob-281/2024-33 od 14. siječnja 2026. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 01. srpnja 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj P Ob-281/2024-33 od 14. siječnja 2026. godine, uz istovremeni ispravak te presude u uvodu, redak 11. i 12. odozgo, tako da umjesto riječi „14. prosinca 2026.“ treba pisati 14. siječnja 2026. godine“.

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda (točka I. izreke) izmijenjeno je rješenje tog suda poslovni broj R1 Ob-62/2020 od 13. veljače 2020. godine u točki II. i IV. izreke, na način da ista sada glasi:

„II. Maloljetna PĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj] i maloljetni MĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj] stanovati će s majkom NĐ u [adresa], s time da majka ima samostalnu roditeljsku skrb nad djecom.

III. Nalaže se tuženiku TĐ za uzdržavanje maloljetne PĐ doprinositi u iznosu od 250,00 eura mjesečno, a za uzdržavanje maloljetnog MĐ doprinositi u iznosu od 195,00 eura mjesečno, počevši od 01. prosinca 2025. godine pa nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti, tako da dospjele obroke plati odjednom, a ostale kako budu dospijevali, do svakog 15-og u mjesecu za tekući mjesec, a u slučaju zakašnjenja sa zateznom kamatom koja teče na svaki dospjeli a neisplaćeni iznos uzdržavanja na račun majke i zakonske zastupnice NĐ, broj računa [broj bankovnog računa], otvoren kod Raiffeisenbank d. d., sve u roku od 15 dana.“

2. U točki II. izreke određeno je da svaka stranka snosi svoje troškove.

3. Protiv te presude pravovremenu žalbu podnosi tuženik, iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine» br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, u nastavku teksta: ZPP), te predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, ili da se ta odluka preinači, pri čemu potražuje naknadu troškova žalbenog postupka.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba nije osnovana.

6. Sud prvog stupnja na temelju sadržaja priložene dokumentacije, te iskaza tužiteljice NĐ i tuženika, u bitnome utvrđuje da je predmet ovog postupka zahtjev tužiteljice naznačen u točki I. izreke pobijane presude.

7. U vezi toga utvrđuje da je rješenjem tog suda poslovni broj R1 Ob-62/2020 od 13. veljače 2020. godine razveden brak između tužiteljice NĐ i tuženika, te da je tim rješenjem odlučeno i da će maloljetna djeca tih stranaka RĐ, PĐ i MĐ živjeti s majkom (tužiteljicom) NĐ na adresi u [adresa], s time da je roditeljska skrb zajednička. Istom odlukom da su određeni i susreti, te druženja djece i oca (tuženika), kao i obveza tuženika da za uzdržavanje maloljetne PĐ doprinosi iznosom od 1.248,00 kuna mjesečno (očitom omaškom u pisanju je navedeno da se radi o iznosu u eurima), a za maloljetnog MĐ mjesečnim iznosom od 1.061,00 kuna.

8. Nastavno utvrđuje kako iz priloženog mišljenja i prijedloga Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Slavonski Brod (u nastavku teksta: Zavod) u bitnome proizlazi da je djelatnik tog tijela obavio razgovor s majkom o načinu ostvarivanja roditeljske skrbi djece, te da je razgovor obavljen i sa maloljetnim tužiteljima , a da je tužiteljica pokrenula postupak obveznog savjetovanja u kojem se ističe da tuženik ne izvršava svoje roditeljske dužnosti kao što su kontaktiranje maloljetne djece, ostvarivanje susreta, te sudjelovanje u odlukama koje su važne za život djece. Psiholog Zavoda da je obavio razgovor sa maloljetnim tužiteljima, te se stekao dojam da oni primjereno funkcioniraju u vidu zdravlja i obrazovanja, pri čemu je uočeno da je maloljetna PĐ obaviještena o očevim neprimjerenim ponašanjima, dok maloljetni MĐ nije informiran od događajima koji su utjecali na mišljenje sestre.

8.1. Prvostupanjski sud utvrđuje kako su djelatnici Zavoda izvršili terenski očevid na adresi prebivališta djece u [adresa], te je utvrđeno da kuća ima sav potreban namještaj i kućanske uređaje potrebne za adekvatnu skrb o djeci , a da se kroz razgovor s maloljetnim tužiteljima stekao dojam da oni shvaćaju svrhu pokretanja postupka, te da isti primjereno funkcioniraju u vidu zdravlja, obrazovanja i socijalizacije, s time da maloljetna PĐ samoinicijativno i samovoljno ne ostvaruje susrete s ocem, a da majka adekvatno izvršava svoje obveze koje proizlaze iz roditeljske skrbi.

8.2. S obzirom na navedeno, da je nadležni stručni tim Zavoda mišljenja kako nije protivno interesu maloljetne djece da majka ostvaruje samostalnu roditeljsku skrb nad istima, a da je na ročištu od 09. prosinca 2025. godine predstavnik Zavoda iskazao da u cijelosti ustraje kod navedenog mišljenja.

9. Sud prvog stupnja utvrđuje kako iz provedenog postupka proizlazi da tužiteljica NĐ u najvećoj mjeri skrbi o potrebama maloljetnih tužitelja, jer se tuženik nalazi na radu u Njemačkoj, a da maloljetna PĐ ima otpor prema ocu i ne želi s njime ostvarivati susrete i druženja, jer je upoznata s njegovim ponašanjem , dok se maloljetni MĐ ipak susreće i druži s ocem. Pri tome utvrđuje kako je osobito bitno da majka adekvatno izvršava obveze vezane za roditeljsku skrb, za razliku od oca koji to čini samo povremeno kada se nalazi u Hrvatskoj.

10. S obzirom na navedeno, utvrđuje kako je u interesu i za dobrobit maloljetne djece da se njihovoj majci odobri samostalno ostvarivanje roditeljske skrbi, pa pozivom na odredbu članka 105. stavak 1., u vezi s odredbama članaka 91. stavak 1. i 92. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ br. 103/15, 98/19, 47/20, 49/23 i 156/23, u nastavku teksta: OBZ), usvaja zahtjev tužitelja radi izmjene odluke o roditeljskoj skrbi određene rješenjem tog suda poslovni broj R1 Ob-62/2020 od 13. veljače 2020. godine, na način naznačen u točki I. izreke pobijane presude.

11. Nadalje utvrđuje da je tužiteljica NĐ zaposlena u Hrvatskoj pošti, te da se njezina plaća kreće od 819,00 eura do 1.108,00 eura mjesečno , a da ista zajedno s maloljetnim tužiteljima živi u kući svojeg izvanbračnog partnera u [adresa].

12. Što se tiče tuženika, utvrđuje da on živi i radi u Njemačkoj, te da je ostvario neto plaću za ožujak 2025. godine u iznosu od 1.994,00 eura, za veljaču 2025. godine neto plaću od 1.665,00 eura, za siječanj 2025. godine plaću u iznosu od 2.123,00 eura, dok je njegova plaća za studeni 2024. godine iznosila 2.472,00 eura. Pri tome utvrđuje da tuženik zajedno s partnericom živi u stanu koji je u najmu, a da svaki od njih plaća najam u iznosu od 700,00 eura mjesečno, te da tuženik za režijske troškove mjesečno izdvaja 150,00 eura, a za kupnju namirnica iznos od 500,00 do 600,00 eura.

13. Sud prvog stupnja utvrđuje da maloljetni tužitelji primaju dječji doplatak iz Njemačke i Hrvatske od ukupno 500,00 eura, pa imajući u vidu ukupne troškove potrebne za njihovo uzdržavanje (troškove stanovanja, prehrane, odijevanja, higijene, odgoja, obrazovanja, skrbi o zdravlju i druge slične troškove), te utvrđujući da u vrijeme presuđenja maloljetna PĐ ima 16 godina i pohađa 2. razred srednje škole, dok maloljetni MĐ ima 8,5 godina i polazi u 2. razred osnovne škole, utvrđuje da je tuženik u mogućnosti doprinositi za uzdržavanje maloljetne PĐ iznosom od 250,00 eura mjesečno, a za uzdržavanje maloljetnog MĐ iznosom od 195,00 eura mjesečno, te da plaćanjem tih iznosa neće ugroziti svoju materijalnu egzistenciju.

14. Iz navedenih razloga, a pozivom na odredbe članaka 288. stavak 1., 307. stavak 1. i 2., 310. stavak 1. i 2., 311., 313. i 314. stavak 3. OBZ-a, odredbe Odluke o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta („Narodne novine“ br. 75/25, u nastavku teksta: Odluka), te odredbu članka 29. stavak 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima («Narodne novine» br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23), usvaja zahtjev tužitelja za povišenje uzdržavanja.

15. Odluku o troškovima postupka temelji na odredbi članka 366. stavak 1. OBZ-a.

16. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 365. stavak 2. ZPP-a, utvrđeno je da u provedenom postupku i prilikom donošenja pobijane presude nije počinjena neka od tih povreda.

17. Na navode tuženika da sud prvog stupnja nije odlučio o troškovima postupka u dijelu u kojem je jedan od tužitelja (raniji tužitelj RĐ) povukao tužbu, odnosno u pogledu tog tužitelja, valja odgovoriti da je tužitelj RĐ povukao tužbu na ročištu od 05. studenoga 2025. godine (list 126 i 127 spisa), a budući da tuženik nije zatražio od tog tužitelja naknadu troškova postupka najkasnije do završetka tog ročišta, u skladu s odredbom članka 164. stavak 3. ZPP-a, to sud prvog stupnja nije niti trebao odlučivati o zahtjevu tuženika za naknadu troškova u odnosu na tog tužitelja, zbog čega neosnovano tuženik ukazuje na bitnu postupovnu povredu iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a.

18. Nisu osnovane niti (indirektne) tvrdnje tuženika o ostvarenoj bitnoj povredi odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 6. ZPP-a, na koju ukazuje tvrdnjama da nije bio obaviješten o provođenju obveznog savjetovanja i da nije sudjelovao u istome, te da nije imao mogućnost iznijeti svoje viđenje, niti sudjelovati u pokušaju postizanja sporazuma, a to stoga jer je iz sadržaja Izvješća Zavoda o provedenom postupku obveznog savjetovanja prije pokretanja ostalih sudskih postupaka u ostvarivanju roditeljske skrbi i osobnih odnosa s djetetom između roditelja NĐ i TĐ od 16. srpnja 2024. godine (list 7 i 8 spisa) razvidno da se tuženik nije odazvao na službeni poziv Zavoda da sudjeluje u postupku obveznog savjetovanja, te da je uvidom u SocSkrb aplikaciju utvrđen broj putem kojeg isti povremeno kontaktira s maloljetnom djecom, ali da isti ne odgovara na telefonske pozive.

19. Neosnovano tuženik sadržajem žalbe ukazuje i na bitnu postupovnu povredu iz članka 354. stavak 1. ZPP-a, u vezi s odredbom članka 8. istog Zakona, jer je sud prvog stupnja pravilno cijenio sve provedene dokaze, sve na način propisan potonjom odredbom ZPP-a.

20. Pravilno je i potpuno sud prvog stupnja utvrdio sve činjenice koje su od značaja za odluku tužitelja o izmjeni odluke o roditeljskoj skrbi sadržane u rješenju tog suda poslovni broj R1 Ob-62/2020 od 13. veljače 2020. godine, kao i o povišenju uzdržavanja za maloljetne tužitelje, pa je pravilnom primjenom naznačenih odredaba OBZ-a, kao i odredaba Odluke odlučio kao u točki I. izreke pobijane presude.

21. Naime, kada se ima u vidu pravilno utvrđenje suda da se tužiteljica NĐ kao majka maloljetnih tužitelja u najvećoj mjeri skrbi o njihovim potrebama, a da se tuženik nalazi na radu u Njemačkoj, što ukazuje da isti zbog takve prostorne udaljenosti od djece nije u mogućnosti u potpunosti i pravovremeno skrbiti o svim njihovim potrebama, tada navedeno uz sve ostale okolnosti koje je pravilno utvrdio prvostupanjski sud doista ukazuje na to da je ostvarivanje samostalne roditeljske skrbi od strane majke NĐ u skladu s dobrobiti maloljetnih tužitelja, što uostalom proizlazi i iz naznačenog mišljenja i prijedloga Zavoda.

22. Neosnovano tuženik osporava i utvrđenu visinu mjesečnih novčanih iznosa potrebnih za uzdržavanje maloljetnih tužitelja od strane istoga, jer su ti iznosi i manji od onih koji su za djecu njihove dobi propisani Odlukom kao minimalni, pa donošenjem pobijane odluke o uzdržavanju nisu povrijeđene odredbe članaka 307. stavak 2. i 313.

OBZ-a, kako neosnovano ističe žalitelj.

23. S obzirom na navedeno, za odluku o žalbi nisu od značaja preostali žalbeni navodi.

24. Pravilna i zakonita je i odluka o troškovima postupka sadržana u točki II. izreke pobijane presude, jer se temelji na pravilnoj primjeni odredbe članka 366. stavak 1. OBZ-a.

25. Iz navedenih razloga valjalo je žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu, u skladu s odredbom članka 368. stavak 1. ZPP -a, uz istovremeni ispravak te odluke u naznačenom dijelu njezinog uvoda, u skladu s odredbom članka 342. stavak 1. ZPP-a, jer je zbog očite omaške u pisanju pogrešno naznačen datum njezinog donošenja (14. prosinca 2026. godine umjesto 14. siječnja 2026. godine).

26. Budući da tuženik nije uspio u žalbenom postupku, to je primjenom odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a odbijen njegov zahtjev za naknadu troškova tog postupka.

U Rijeci, 01. srpnja 2026. godine.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Brankica Malnar