Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj Gž-870/2026-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Rijeci, po sucu tog suda Alenu Perhatu, u građansko-pravnoj stvari tužitelja ĐN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Slavenu Karabanu , odvjetniku iz Vinkovaca, protiv tuženika Grada Vinkovaca, Bana Jelačića 1, Vinkovci, OIB: 67648791479, zastupanog po punomoćnici Nedi Brčić, odvjetnici iz Vinkovaca, radi priznanja statusa zaštićenog najmoprimca, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj Ps-8/2024-17 od 18. veljače 2026. godine, dana 01. srpnja 2026. godine,
r i j e š i o j e
Uvaženjem žalbe tuženika ukida se rješenje Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj Ps-8/2024-17 od 18. veljače 2026. godine, te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovan postupak.
Obrazloženje
1. Rješenjem prvostupanjskog suda određen je u točki I. izreke te odluke prekid postupka u ovoj pravnoj stvari.
2. U točki II. izreke upućen je tužitelj da pokrene postupak radi utvrđenja činjenice je li isti imao stanarsko pravo na stanu koji se nalazi u [adresa], površine 82,15 m[2] , na prvom katu zgrade sagrađene na k. č. br. [katastarska čestica] i upisane u zk. ul. [broj ZK uloška]-[adresa] k. o. [katastarska općina], kao i radi utvrđenja ništetnosti sklopljenog Ugovora o najmu od 31. kolovoza 1998. godine za navedeni stan.
3. U točki III. izreke određeno je da će se postupak nastaviti po okončanju postupka na koji je tužitelj upućen u točki II. izreke ovoga rješenja.
4. U točki IV. izreke istog rješenja određeno je da prekid postupka uzrokuje to da prestaju teći svi rokovi određeni za obavljanje parničnih radnji.
5. U točki V. izreke određeno je da sud za trajanja prekida postupka ne može poduzimati nikakve radnje u postupku, a da parnične radnje što ih je jedna stranka poduzela dok traje prekid postupka nemaju prema drugoj stranci nikakav pravni učinak, te da njihov učinak počinje tek nakon što postupak bude nastavljen.
6. Protiv tog rješenja pravovremenu žalbu podnosi tuženik, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, dakle iz žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. točka 1. i 2. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine» br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, u nastavku teksta: ZPP) , te predlaže da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovan postupak.
7. Tužitelj u odgovoru na žalbu osporava žalbene navode kao neosnovane, te predlaže da se žalba odbaci i potvrdi pobijana odluka prvostupanjskog suda, pri čemu prilaže isprave na koje se poziva u odgovoru na žalbu.
8. Žalba je osnovana.
9. Sud prvog stupnja u bitnome utvrđuje da je predmet ovog parničnog postupka zahtjev tužitelja radi priznavanja statusa zaštićenog najmoprimca na stanu koji se nalazi u [adresa], površine 82,15 m[2] , na prvom katu zgrade sagrađene na k. č. br. [katastarska čestica] i upisane u zk. ul. [broj ZK uloška]-[adresa] k. o. [katastarska općina], kao i zahtjev za sklapanje ugovora o najmu.
10. Nadalje utvrđuje da se između parničnih stranaka tijekom postupka pojavila kao sporna činjenica da li je tužitelj stekao stanarsko pravo na predmetnom stanu na temelju Odluke tuženika-Zaključka Gradskog poglavarstva Klasa: 370-01/96-01/11, Urbroj: 2188/01-02-96-1 od 13. kolovoza 1996. godine, a time i položaj zaštićenog najmoprimca, te da je sporno i postojanje apsolutne ništetnosti sklopljenog Ugovora o najmu sa slobodno ugovorenom najamninom od 31. kolovoza 1998. godine.
11. U vezi toga utvrđuje da odluka o tome je li tužitelj uopće imao stanarsko pravo na predmetnom stanu, a s tim u vezi i zakonom stečeni položaj zaštićenog najmoprimca, predstavlja prethodno pitanje za odlučivanje u ovom postupku.
12. Naime, prvostupanjski sud utvrđuje da sukladno odredbi članka 30. Zakona o najmu stanova („Narodne novine“ br. 91/96, 48/98, 66/98, 22/06, 68/18 i 105/20, u nastavku teksta: ZN), osobama koje su stanarsko pravo stekle prema propisima koji su vrijedili do dana stupanja na snagu tog Zakona prestaje stanarsko pravo, te su stekli položaj najmoprimca sa zaštićenom najamninom temeljem ugovora o najmu stana zaključenog s vlasnikom stana.
13. Nadalje utvrđuje da je tužitelj s tuženikom imao sklopljen Ugovor o najmu predmetnog stana od 19. kolovoza 1996. godine, koji je bio zaključen na neodređeno vrijeme, a čijem sklapanju je prethodio Zaključak tuženika od 13. kolovoza 1996. godine za kojeg tužitelj tvrdi da je po svojem sadržaju bio Odluka o priznanju stanarskog prava, obzirom da se u to vrijeme tako rješavalo.
14. Sud prvog stupnja utvrđuje da je tužitelj naknadno sklopljenim Ugovorom o najmu stana od 31. kolovoza 1998. godine, koji je zaključen na određeno vrijeme i sa slobodno ugovorenom najamninom, izgubio status zaštićenog najmoprimca, bez obzira na činjenicu ako je nekada i imao stanarsko pravo, pa da se apsolutna ništetnost tog Ugovora ukazuje kao prethodno pitanje za odluku u ovom predmetu, jer da je tim Ugovorom prekinut kontinuitet zaštite, obzirom da je tužitelj prihvatio status običnog najmoprimca, čime je izgubio mogućnost pozivanja na zaštićeni najam i status zaštićenog najmoprimca, a da se status zaštićenog najmoprimca može iznimno vratiti, ako bi sud utvrdio ništetnost potonjeg Ugovora o najmu sa slobodno ugovorenom najamninom.
15. Iz navedenih razloga, a pozivom na odredbe članaka 213. stavak 2. točka 1. i 215. stavak 4. ZPP-a, odlučuje kao u izreci pobijanog rješenja.
16. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 365. stavak 2. ZPP-a, utvrđeno je da prilikom donošenja pobijanog rješenja nije počinjena neka od tih povreda, pri čemu tuženik niti indirektno (sadržajem žalbe) ne ukazuje na postojanje neke druge bitne postupovne povrede.
17. Međutim, u pravu je tuženik kada iz drugih razloga osporava pravilnost pobijane odluke.
18. Naime, predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja radi utvrđenja da je stekao status zaštićenog najmoprimca na stanu koji se nalazi u [adresa], površine 82,15 m[2] , na prvom katu zgrade sagrađene na k. č. br. [katastarska čestica] i upisane u zk. ul. [broj ZK uloška]-[adresa], k. o. [katastarska općina], kao i zahtjev za zaključenjem Ugovora o kupoprodaji tog stana sa ugovornim odrednicama i po cijeni sa svim pripadajućim popustima sukladno Zakonu o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo i Uredbi o načinu izračuna cijene stana i garaže.
19. Dakle, iz sadržaja naznačenog prvopostavljenog tužbenog zahtjeva proizlazi da je utvrđenje činjenice postojanja stanarskog prava tužitelja na predmetnom stanu indirektno već sadržano u tom zahtjevu, jer tužitelj tvrdi da je zaštićeni najmoprimac, što podrazumijeva da je prethodno tome bio nositelj stanarskog prava na predmetnom stanu, u skladu s odredbom članka 30. stavak 1. i 2. ZN-a, u vezi s odredbom članka 31. stavak 1. ZN-a, pa utoliko pitanje (ne)postajanja stanarskog prava tužitelja na navedenom stanu ne predstavlja prethodno pitanje o kojem bi u smislu odredbe članka 12. stavak 1. ZPP-a trebao odlučivati drugi parnični sud ili drugi nadležni organ, već se radi o pitanju o čijem (ne)postojanju je dužan prosuđivati sud u predmetnom parničnom postupku u okviru odluke o (ne)osnovanosti naznačenog tužbenog zahtjeva.
20. Budući da tužitelj tvrdi da njegov pravni status zaštićenog najmoprimca u odnosu na predmetni stan između ostalog proizlazi i iz Ugovora o najmu kojeg je u pogledu tog stana kao najmoprimac zaključio s tuženikom kao najmodavcem dana 19. kolovoza 1996. godine (list 7-9 spisa), što je povezano s utvrđenjem da li je tužitelj prethodno imao status nositelja stanarskog prava na opisanom (predmetnom) stanu, to je pogrešno pobijanim rješenjem određen prekid postupka u ovoj pravnoj stvari i radi utvrđenja ništetnosti naknadno sklopljenog Ugovora o najmu od 31. kolovoza 1998. godine koji se odnosi na predmetni stan, jer se zbog navedenog također ne radi o prethodnom pitanju u smislu odredbe članka 12. stavak 1. ZPP -a, već je o (ne)valjanosti potonjeg Ugovora o najmu dužan prosuditi prvostupanjski sud prilikom odlučivanja o tužbenom zahtjevu.
21. Stoga je uvaženjem žalbe tuženika i primjenom odredbe članka 380. točka 3. ZPP-a valjalo ukinuti pobijano rješenje i vratiti predmet sudu prvog stupnja na ponovan postupak.
22. U nastavku postupka prvostupanjski sud će imajući u vidu uputu iz ovog rješenja utvrditi sve činjenice koje su od značaja za odluku o tužbenim zahtjevima, nakon čega će odlučiti o istima, kao i o troškovima parničnog postupka.
U Rijeci, 01. srpnja 2026. godine.
S U D A C :
Alen Perhat
