Posl. br. Gž 357/2026-2

Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Svjetlani Pražić kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja HEP PLIN d.o.o., Osijek, Ulica cara Hadrijana br.7., OIB: 41317489366, zastupanog po punomoćniku Juraju Marinić odvjetniku iz Osijeka, protiv tuženika RAŠIĆ d.o.o., Daruvar, Trg kralja Tomislava br. 16., OIB: 12490253107, zastupan po zz TG, a ovaj po punomoćniku Hrvoju Čačiću odvjetniku iz Bjelovara, radi isplate, odlučujući po žalbi tužitelja, izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Bjelovar, Stalna služba u Daruvaru, poslovni broj Povr 204/2025 od 12. siječnja 2026.,u Rijeci 1. srpnja 2026.

r i j e š i o  j e

I.Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja HEP PLIN d.o.o., te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Bjelovar, Stalna služba u Daruvaru, poslovni broj Povr 204/2025 od 12. siječnja 2026. u odluci o trošku sadržanoj u točki III. izreke.

II.Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskim rješenjem, točkom I. izreke ukinut je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi poslovni broj Ovrv 9212/2025 od 2. rujna 2025. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da isplati tužitelju iznos od 45,11 eur, te je u tom dijelu odbijen zahtjev tužitelja kao neosnovan.

Točkom II. izreke djelomično je održan na snazi predmetni platni nalog u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da naknadi tužitelju trošak ovršnog postupka u iznosu od 50,00 eur sa zateznim kamatama koje teku od 12. siječnja 2026. do isplate u roku od 15 dana. Točkom III. izreke naloženo je tužitelju da naknadi tuženiku parnični trošak u iznosu od 125,00 eur sa pripadajućim zateznim kamatama.

2.Protiv citirane presude, odluke o trošku sadržane u točki III. izreke, tužitelj izjavljuje žalbu iz svih žalbenih razloga sadržanih u čl. 353. st.1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine" broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, u daljnjem tekstu: ZPP-a).

3.Odgovor na žalbu nije podnesen.

4.Žalba tužitelja nije osnovana.

5.Ocjenjujući prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu u granicama žalbenih razloga tužitelja, obzirom na čl. 467. st.1. ZPP-a, kako se radi o predmetu u postupku spora male vrijednosti, ovaj sud nije utvrdio da bi sud prvog stupnja počinio neku od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.2., t. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9. i 10. ZPP-a, a na koje povrede odredaba parničnog postupka, pazi ovaj sud po službenoj dužnosti.

6.Nisu osnovani navodi tužitelja, kojima upire na postojanje žalbenog razloga pogrešne primjene materijalnog prava u odnosu na odluku sadržanu u točki III. izreke.

7.1.Donoseći prvostupanjsku presudu, sud prvog stupnja utvrđuje u bitnome da iz Izvatka iz ovjerovljenih poslovnih knjiga od 2. srpnja 20205. proizlazi da je tuženik evidentiran kod tužitelja kao obveznik pod brojem ugovorni konto [serijski broj], na adresi navedenoj u uvodnom dijelu ove presude, da je za istog nastala obveza plaćanja plina u iznosu od 45,11 eur s dospijećem 30. travnja 2025., da je tu tražbinu tuženik podmirio 10. srpnja 2025., pa nastavno tome sud drži da je tužitelj ispunio svoju obvezu isporuke plina, a tuženik obvezu plaćanja nastalog dugovanja.

Slijedom toga, nedvojbenim prvostupanjski sud drži da su ispunjene pretpostavke za ukidanje predmetnog platnog naloga u odnosu na glavnu tražbinu tužitelja, budući je ista u međuvremenu bila podmirena od strane tuženika, pa pozivom na čl. 451. st.3. ZPP-a, odlučuje kao u točki I. izreke.

7.2.Kako je sporna tražbina dospijela 30. travnja 2025., prijedlog za ovrhu podnesen 3. srpnja 2025., a tražbina podmirena 10. srpnja 2025., to je sud uvjerenja, da tužitelju pripada pravo na naknadu troškova ovršnog postupka i to na ime nagrade za sastav prijedloga u iznosu od 25,00 eur, te predujma javnog bilježnika i ostatka naknade u iznosu od 25,00 eur, pa je u tom dijelu sukladno čl. 451. st.3. ZPP-a, predmetni platni nalog održao na snazi i odlučio kao u točki II. izreke presude.

7.3.Polazeći od toga da je tužitelj nakon što je tuženik podmirio tražbinu, o tome propustio izvjestiti javnog bilježnika, zbog čega je isti donio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave iako je tražbina tužitelja već bila podmirena, nakon čega je tuženik kao ovršenik podnio prigovor na to rješenje ukazujući upravo na tu činjenicu i dokaze iz kojih je to proizlazilo, da je zbog izjavljenog prigovora, javni bilježnik spis dostavio sudu, koji je iz navedenog razloga rješenje o ovrsi stavljeno van snage, a postupak je nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, da je tužitelj i nakon toga osporavao da je podmirena njegova tražbina.

Obzirom na prednje, stajalište je prvostupanjskog suda da tuženik osnovano potražuje od tužitelja parnični trošak u visini jednokratne nagrade u iznosu od 50 bodova sukladno Tbr.9. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/2023), što uvećano za PDV iznosi 125,00 eur, pa primjenom čl. 154. st.1. ZPP-a, odlučuje kao u točki III. izreke.

8.1.Rukovodeći se prethodno navedenim, neutemeljenim drži ovaj sud žalbene tvrdnje tužitelja kojima pobija pravilnost stajališta prvostupanjskog suda o postojanju pretpostavki za dosudu tuženiku parničnog troška.

8.2.Naime, nedvojbenim drži ovaj sud da je tužitelj kao tamo ovrhovoditelj, prijedlogom za ovrhu, osim namirenja glavne tražbine u iznosu od 45,11 eur, tražio i naknadu troškova ovršnog postupka u iznosu od ukupno 50,00 eur, te da je ranije spomenutim rješenjem o ovrsi naloženo tuženiku, tamo kao ovršeniku, da isplati osim glavne tražbine i pomenute troškove, dok da iz dokumentacije koju je tuženik nakon stavljanja van snage rješenja o ovrsi dostavio u spis, nepobitno proizlazi da je doista 10. srpnja 2025. podmirio glavno potraživanje tužitelja, ali ne i troškove ovršnog postupka u gore navedenom iznosu.

8.3.No, neovisno o tome, valja istaknuti da je iz stanja u spisu razvidno i to da je tužitelj nakon stavljanja van snage rješenja o ovrsi, u podnesku od 3. listopada 2025. osporio tvrdnju tuženika da je podmirio glavnu tražbinu, nakon čega se tuženik podneskom od 13. listopada 2025. detaljno očitovao o tome, uz dostavu dokaza o svojoj tvrdnji da je podmirio glavnicu u iznosu od 45,11 eur, te da je tek nakon tog očitovanja tuženika, tužitelj povukao zahtjev za isplatu prednje navedenog iznosa.

9.Osim toga, nije u pravu tužitelj ni kada smatra da nije imao druge mogućnosti nego ustrajati na svom prijedlogu za ovrhu, a temelje kojeg je javni bilježnik donesao rješenje o ovrsi jer je tuženik bio dužan podmiriti troškove ovršnog postupka. Ovo iz razloga jer je prema prosudbi ovog suda glavno potraživanje tužitelja u trenutku donošenja rješenja o ovrsi je bilo podmireno, pri čemu je tužitelj taj koji je neovisno o tome da je tuženik pri uplati naveo pogrešan poziv na broj, bio u obvezi razjasniti o kojoj se tražbini radi odnosno na što se ta uplata odnosi.

Ujedno se dodaje i to da, kako je osnovano utvrdio i prvostupanjski sud, da je platni nalog samo onaj dio rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave kojim se prihvaća zahtjev tužitelja da se tuženiku naloži plaćanje dospjele tražbine, a ne i odluka o troškovima ovršnog postupka.

10. Slijedom navedenog, nameće se da je u konkretnoj pravnoj situaciji, protivno tumačenju tužitelja, upravo tužitelj bio taj koji je uzrokovao tuženiku trošak sastava tog podneska, zbog čega se pravilnim ukazuje zaključak prvostupanjskog suda o osnovanosti zahtjeva tuženika za naknadu predmetnog troška.

Nastavno tome, unatoč činjenici da tuženik prije stavljanja van snage rješenja o ovrsi, nije uz glavnicu podmirio tužitelju i ovršni trošak, uvjerenje je ovog suda da tuženiku pripada trošak dosuđen točkom III. izreke presude.

11.Zbog svih iznesenih razloga, valjalo je odbiti žalbu tužitelja, te potvrditi presudu suda prvog stupnja u odluci o trošku sadržanoj u točki III. izreke, primjenom čl. 380. t.2. ZPP-a.

12.Tužitelju nisu dosuđeni troškovi žalbenog postupka jer isti nije uspio u žalbenom postupku, pa je stoga primjenom čl. 166. st. 1. ZPP -a odlučeno kao u točki II. izreke ovog rješenja.

U Rijeci, 1. srpnja 2026.

Sutkinja

Svjetlana Pražić