Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: SZž-237/2026

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda: Nediljka Bobana kao predsjednika vijeća, te Karmen Novak Hrgović i Davorka Kučana, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice kao zapisničarke Marcele Soljačić-Prester, u postupku izvršenja prekršajne sankcije osuđeniku KM, odlučujući o žalbi osuđenika KM, podnesenoj protiv rješenja Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Odsjeka za izvršenje prekršajnih sankcija, poslovni broj: Pp Ikp-1532/2024-6 od 28. svibnja 2026., na sjednici vijeća održanoj 1. srpnja 2026.,

r i j e š i o j e:

Odbija se kao neosnovana žalba osuđenika KM i potvrđuje pobijano rješenje.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem je osuđeniku KM neplaćena novčana kazna u iznosu od 663,61 euro izrečena prekršajnim nalogom Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalne službe u Kaštel Sućurcu, poslovni broj: 28 Pp-15005/2023 od 13. prosinca 2023., koji je postao pravomoćan 23. prosinca 2023., zamijenjena radom za opće dobro u trajanju od 33 sata te je upućen na izvršavanje tako određenog rada za opće dobro. Istim rješenjem određeno je da se, u slučaju da osuđenik ne prihvati rad za opće dobro, neplaćena novčana kazna u navedenom iznosu zamjenjuje zatvorom u trajanju od 17 dana.

2. Protiv tog rješenja osuđenik je pravodobno podnio žalbu u kojoj u navodi da trenutno zbog zdravstvenog stanja nije u mogućnosti pristupiti radu za opće dobro te moli odgodu izvršavanja rada za opće dobro u dokaz koje tvrdnje prilaže liječničku dokumentaciju.

3. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati.

4. Žalba nije osnovana.

5. Razmotrivši predmet, ovaj sud je utvrdio da su postojali svi zakonski uvjeti za donošenje pobijanog rješenja jer osuđenik nije, nakon pravomoćnosti i izvršnosti naprijed citirane osuđujuće odluke, u paricijskom roku platio izrečenu novčanu kaznu, a iz stanja spisa proizlazi da novčana kazna nije uspješno naplaćena niti u pravilno i zakonito provedenom postupku ovrhe putem Financijske agencije.

6. Stoga je prvostupanjski sud, na temelju članka 152. stavka 6. i članka 34. stavka 2. i 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22), pravilno i zakonito postupio donoseći rješenje o zamjeni novčane kazne radom za opće dobro i upućivanju osuđenika na tako određeni rad, kao i o zamjeni neplaćene novčane kazne zatvorom, u slučaju da osuđenik ne prihvati rad za opće dobro.

7. Nadalje, u vezi žalbenih navoda treba istaknuti da se ovaj sud, odlučujući o žalbi protiv rješenja o zamjeni novčane kazne radom za opće dobro i upućivanju na izvršavanje rada za opće dobro, ne može upuštati u razmatranje i ocjenu žalbenih navoda koji se odnose na zdravstveno stanje osuđenika jer je u ovom stadiju postupka ovlašten ispitivati samo pravilnost i zakonitost rješenja o zamjeni novčane kazne radom za opće dobro i upućivanju na tako određen rad, a vrijeme i mjesto obavljanja te vrsta poslova odredit će naknadno, u skladu s njegovom dobrobiti. U odnosu na molbu osuđenika da mu se odgodi tako određen rad valja napomenuti da za donošenje predmetnog zamjenskog rješenja nije od odlučne važnosti trenutna mogućnost osuđenika da izvršava rad za opće dobro. Naime, pobijanim rješenjem osuđeniku je zamijenjena neplaćena novčana kazna radom za opće dobro, odnosno alternativno kaznom zatvora, dok će, u skladu s člankom 4. stavkom 1. Pravilnika o izvršavanju rada za opće dobro u prekršajnom postupku („Narodne novine“ broj: 71/13), u svezi članka 152.c stavka 5. Prekršajnog zakona, tek donošenjem naredbe o upućivanju na izvršavanje rada za za opće dobro biti određen početak takvog rada, kao i rok u kojem se rad ima izvršiti, s napomenom da nakon uručenja naredbe o upućivanju na izvršavanje rada, osuđenik može, na temelju članka 152.e stavka 2. Prekršajnog zakona, podnijeti molbu za odgodu izvršavanja rada za opće dobro, zbog razloga navedenih u članku 152.f stavku 1. i 2. istog Zakona. U tom smislu se ukazuje preuranjenim žalbeni navod u kojem osuđenik ističe kako trenutno nije u mogućnosti izvršiti rad za opće dobro.

8. Iako se prvostupanjski sud pravilno poziva na odredbu članka 34. Prekršajnog zakona istu pogrešno tumači, jer upravo svakih započetih 39,82 eura novčane kazne se množe s dva sata rada, pa tako dakle ako podjelom od 663,61 eura s 39,82 eura dobijemo iznos od 16,66 eura, onda s iznosom od 66 centi, započinje iznos od sljedećih 39,82 eura, što znači da u konkretnom slučaju imamo iznos od 17,00 eura koji množimo sa dva sata, pa je stoga pogrešno prvostupanjski sud izračunao da se u konkretnom slučaju radi o 33 sata, a ne 34 sata rada za opće dobro, ali kako je navedena povreda učinjena u korist okrivljenika to ovaj sud nije preinačavao broj sati rada za opće dobro.

9. Slijedom svega navedenog, žalbu osuđenika trebalo je odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje, a ako osuđenik plati naprijed navedenu novčanu kaznu i nakon donošenja pobijanog rješenja ili nakon primitka drugostupanjskog rješenja ovog suda, te o tome dostavi dokaz, obustavit će se daljnji postupak izvršenja.

10. Slijedom naprijed izloženog, trebalo je riješiti kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu 1. srpnja 2026.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Marcela Soljačić-Prester, v.r.

Nediljko Boban, v.r.

Rješenje se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu, u 4 otpravka: za spis, osuđenika i tužitelja.