Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-3239/2026
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinje Katice Lučić kao predsjednice vijeća te Jasne Momirović i Ivane Bosnić-Kovačić kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Hane Bogović kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljene pravne osobe CHEMLOG d.o.o. i okrivljene odgovorne osobe AZ, zbog prekršaja iz članka 10. stavka 4. i stavka 5. Zakona o zabrani i sprječavanju obavljanja neregistrirane djelatnosti ("Narodne novine", broj: 61/2011., 66/2019.), odlučujući o žalbi okrivljenika zastupanih po branitelju Luki Dorotiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Čolić Dorotić d.o.o. sa sjedištem u [adresa], podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pp-18249/2023 od 29. siječnja 2026., na sjednici vijeća održanoj dana 1. srpnja 2026.,
p r e s u d i o j e:
I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljene pravne osobe CHEMLOG d.o.o. i okrivljene odgovorne osobe AZ te se prvostupanjska presuda potvrđuje.
II. Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), okrivljenici su obvezni naknaditi troškove žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 50,00 eura (pedeset eura) - svaki, u roku od 30 (trideset) dana od dana primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom okrivljena pravna osoba CHEMLOG d.o.o. i okrivljena odgovorna osoba AZ proglašeni su krivima zbog prekršaja iz članka 10. stavka 4. i stavka 5. Zakona o zabrani i sprječavanju obavljanja neregistrirane djelatnosti, činjenično opisanog u izreci presude, te su kažnjeni ublaženim novčanim kaznama na način da je pravnoj osobi izrečena kazna u iznosu od 700,00 eura, a odgovornoj osobi kazna u iznosu od 200,00 eura. Okrivljenici su ujedno propisno upozoreni da će se novčana kazna smatrati plaćenom u cijelosti ako u određenom roku plate dvije trećine izrečene kazne.
1.1. Istom presudom okrivljenici su obvezani naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 50,00 eura svaki.
2. Protiv navedene presude okrivljenici su pravodobno po branitelju podnijeli žalbu iz svih žalbenih razloga, posebno upirući na bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 11. Prekršajnog zakona, navodeći kako su razlozi presude potpuno nejasni te međusobno proturječni, pri čemu ističu da prvostupanjski sud postojanje prekršajne odgovornosti okrivljenika temelji isključivo na činjenici postojanja ugovora o poslovnoj suradnji između okrivljenika i OZ, a što nije dovoljno za ocjenu postojanja krivnje. Žalitelji ujedno ponavljaju navode obrane kako za djelatnost obavljanja poslovno financijskog savjetovanja nije uspostavljena javno dostupna evidencija iz koje bi bio vidljiv status osobe koja pruža tu djelatnost, zbog čega okrivljenici nisu niti imali mogućnost provjere zakonitosti poslovanja imenovanog OZ. Žalitelji predlažu da se žalba prihvati.
3. Žalba je neosnovana.
4. Odlučujući o žalbi te ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje u tekstu: Sud) je utvrdio da presudom nisu na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, kao i da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, na što ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.
5. Suprotno stavu žalitelja, po ocjeni ovog suda nije počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 11. Prekršajnog zakona, već je pobijana presuda razumljiva, sadrži razloge o odlučnim činjenicama te su isti jasni i nisu proturječni spisu predmeta.
5.1. Jednako tako, činjenično stanje u provedenom postupku pravilno je i potpuno utvrđeno, a iznesenim žalbenim navodima žalitelji nisu doveli u sumnju pravilnost činjeničnog utvrđenja niti pravilnu primjenu materijalnog prava.
5.2. Naime, suprotno žalbenim navodima kako prvostupanjski sud odluku o prekršajnoj odgovornosti okrivljenika temelji isključivo na postojanju ugovora o poslovnoj suradnji između okrivljenika i OZ, prvostupanjski sud, prema mišljenju ovog Suda, svoju odluku osnovano temelji na ocjeni svih u postupku izvedenih dokaza, i to ponajprije na iskazu ispitanih svjedoka te uvidu u izvod prometa po računu okrivljene pravne osobe iz kojih je razvidno da su okrivljenici OZ uplaćivali novčane iznose po osnovi spomenute suradnje, a što okrivljenici u postupku de facto niti ne osporavaju.
5.3. U odnosu na žalbene navode kako okrivljenici nisu imali mogućnost provjere je li OZ ovlašten za pružanje usluga poslovnog i financijskog savjetovanja jer da ne postoje javno uspostavljeni registri ovlaštenih pružatelja takvih usluga, valja reći kako navedeno nema utjecaja na prekršajnu odgovornost okrivljenika, s obzirom da je isti predmetnu djelatnost obavljao za okrivljenike bez da ju je prethodno registrirao kod nadležnog tijela (dakle, nije ju obavljao putem obrta ili trgovačkog društva), što su lako provjerljivi i javno dostupni podaci o kojima su okrivljenici bili dužni voditi računa prije sklapanja ugovora o poslovnoj suradnji jer su bili dužni postupati s pažnjom dobrog gospodarstvenika. S tim u vezi, okrivljenicima se ukazuje da je za odgovornost za prekršaj dovoljan i nehaj počinitelja, kako je to propisano člankom 25. stavkom 1. Prekršajnog zakona.
5.4. Stoga je u predmetnom slučaju, i po mišljenju ovog Suda, nedvojbeno utvrđeno da su okrivljenici opisanim postupanjem OZ omogućili obavljanje neregistrirane djelatnosti poslovnog i financijskog savjetovanja, čime su ostvarili obilježja prekršaja iz članka 10. stavka 4. i stavka 5. Zakona o zabrani i sprječavanju obavljanja neregistrirane djelatnosti.
6. Razmatrajući odluku o kazni, ovaj Sud nalazi da kazna izrečena okrivljenicima nije prestroga. Naime, prvostupanjski je sud okrivljenicima izrekao ublažene novčane kazne, uvažavajući utvrđene olakotne okolnosti na strani okrivljenika, koje okolnosti i po mišljenju ovog Suda, u svojoj ukupnosti, predstavljaju naročite olakotne okolnosti u smislu članka 37. Prekršajnog zakona. Ovaj Sud tako izrečene kazne smatra primjerenima težini prekršaja, stupnju krivnje, opasnosti djela, kao i ostalim okolnostima odlučnim za odmjeravanje kazne i svrsi kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona, dok okrivljenici u žalbi ne ističu niti ne dokumentiraju nove naročito olakotne okolnosti koje bi učinile osnovanim eventualno daljnje ublažavanje već ublažene kazne.
7. S obzirom da je ovaj Sud, postupajući po žalbi okrivljenika, donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena njihova prekršajna odgovornost, to je temeljem članka 139. stavka 3. i 5., u svezi s člankom 138. stavkom 2. točkom 3.c) Prekršajnog zakona, nastala i obveza podmirivanja paušalnog iznosa troškova prekršajnog postupka koji su nastali u povodu žalbe okrivljenika na ovom Sudu, s time da je visina paušalnog iznosa određena sukladno složenosti i trajanju prekršajnog postupka.
8. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.
Zagreb, 1. srpnja 2026.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Hana Bogović v.r.
Katica Lučić v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu u 6 otpravaka: za spis, okrivljenike, branitelja i tužitelja.
