Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda: Mladena Genca kao predsjednika vijeća, te Sanje Gospočić i Tomislava Tomašića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Sanje Radeljak, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika MP, zbog prekršaja iz članka 192. stavka 2. u svezi stavka 1. točke 1. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“, broj: 115/16., 106/18., 121/19., 32/20., 42/20., 114/22.), odlučujući o žalbi okrivljenika MP, podnesenoj protiv rješenja o prekršaju Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnog ureda Split, Vijeća za prekršajni postupak, Klasa: UP/I-740-04/22-02/502, Ur.broj: 513-07-17/23-7 od 15. veljače 2023., na sjednici vijeća održanoj 1. srpnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I Odbija se kao neosnovana žalbe okrivljenika MP i potvrđuje se pobijano rješenje o prekršaju.
II Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), okrivljenik MP dužan je naknaditi trošak Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske u iznosu od 20,00 (dvadeset) eura, svaki, u roku od 8 (osam) dana, računajući od dana primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem o prekršaju okrivljenik MP je proglašen krivim i kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 1.100,00 eura (tisućusto eura) / 8.287,95 kn, zbog prekršaja iz članka 192. stavka 2. u svezi stavka 1. točke 1. Općeg poreznog zakona, činjenično opisanog u izreci pobijanog rješenja o prekršaju.
2. Istim rješenjem o prekršaju okrivljenici su dužni naknaditi troškove postupka u paušalnom iznosu od po 30,00 eura (trideset eura), svaki.
3. Protiv prvostupanjskog rješenja o prekršaju okrivljenik MP je pravodobno podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, navodeći u bitnome da je prodaju izvršila bez njegova znanja i odobrenja ovlaštena osoba čime je on kažnjen po objektivnom načelu kao suizvršilac, jer je točno da račun nije neposredno izdan, ali je provedena transakcija u sistemu na uređaju, pa su zato krajnje upitne posljedice nemara prodavačice. Ističe da nema razmjera između visine kazne i tržne cijene artikla.
4. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati.
5. Žalba je neosnovana.
6. Odlučujući u okviru žalbenih navoda i članka 202. stavak 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je utvrdio da rješenjem o prekršaju nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. ovoga Zakona niti su na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i u postupku nije nastupila zastara prekršajnog progona, a na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
7. Žalitelj neosnovano poriče odgovornost za počinjeni prekršaj jer je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak na temelju provedenog postupka, ispitivanja okrivljenika, kao i uvida u priloženu materijalnu dokumentaciju, imalo valjane osnove zaključiti da su se u ponašanju okrivljenika ostvarila bitna obilježja prekršaja iz članka 192. stavka 2. u svezi stavka 1. točke 1. Općeg poreznog zakona, za koji je pravilno i zakonito proglašen krivim i kažnjen. Prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak je nakon vjernog iznošenja dokaznog materijala, iznijelo koje odlučne činjenice je uzelo dokazanim pri čemu je dalo ocjenu vjerodostojnosti dokaza na temelju kojih je došlo do zaključka o počinjenju prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika.
8. Dakle, slijedom navedenog, iz obrazloženja prvostupanjske odluke o prekršaju razvidno je koji su dokazi provedeni i na kojima se temelji utvrđenje da je okrivljenik počinio prekršaj koji mu se stavlja na teret. Analizirajući provedene dokaze te činjenice o kojima ovisi opstojnost prekršaja, a suprotno navodima žalbe, prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak je za svoja utvrđenja i stajališta dalo valjane pravne razloge i zašto su dokazi koji potvrđuju optužbu dostatni i prihvatljivi. Dakle, ovaj sud je mišljenja da navodi žalbe ne upiru na postojanje novih činjenica u smislu članka 193. stavka 5. Prekršajnog zakona kojima bi žalitelj doveo u sumnju pravilnost prvostupanjske odluke, a o kojima nije odlučeno u provedenom postupku.
9. Nadalje, razmatrajući odluku o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj sud je utvrdio da je ista primjerena težini počinjenog prekršaja, stupnju krivnje okrivljenika, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja (članak 36. Prekršajnog zakona). Naime, za prekršaj iz članka 192. stavka 2. u svezi stavka 1. točke 1. Općeg poreznog zakona u vrijeme počinjenja prekršaja bila je propisana novčana kazna za fizičku osobu obrtnika i fizičku osobu koja obavlja drugu samostalnu djelatnost u iznosu od 10.000,00 do 300.000,00 kuna, dok je u međuvremenu 1. siječnja 2023. godine stupio na snagu Zakon o izmjenama Općeg poreznog zakona („Narodne novine“, broj: 114/22.), a koji za navedeni prekršaj propisuje novčanu kaznu za fizičku osobu obrtnika i fizičku osobu koja obavlja drugu samostalnu djelatnost u iznosu od 1.320,00 eura do 39.810,00 eura (što je protuvrijednost od 9.945,54 kuna do 299.948,44 kuna, u skladu s fiksnim tečajem od 7,53450 kuna).
10. U konkretnom slučaju ovaj sud smatra da je izrečena novčana kazna okrivljeniku pravilno odmjerena i izrečena prema svim okolnostima slučaja, cijeneći pri tome olakotnom okolnošću prekršajnu nekažnjavanost okrivljenika i da je uredan porezni obveznik, pa je okrivljeniku, uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona, ispod zakonom propisanog minimuma za predmetni prekršaj.
11. Stoga, ovaj sud je mišljenja da je novčana kazna izrečena okrivljeniku za prekršaj činjenično i pravno opisan u izreci pobijanog rješenja o prekršaju razmjerna prirodi i težini počinjenog prekršaja, stupnju odgovornosti okrivljenika, kao i ostalim okolnostima odlučnim za odmjeravanje kazne. Za svoju odluku o visini izrečene novčane kazne prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak dalo je valjane razloge, koje prihvaća i ovaj sud.
12. Odluka o troškovima prvostupanjskog postupka je pravilna i donesena je u skladu s postojećim propisima.
13. Kako je ovaj sud donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, to je, na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3 c. Prekršajnog zakona, okrivljenik dužan naknaditi paušalni trošak prekršajnog postupka ovog suda u iznosu od 20,00 (dvadeset) eura u roku od 8 (osam) dana po primitku ove presude. Visina troškova odmjerena je u skladu s odredbom članka 138. stavka 3. Prekršajnog zakona, s obzirom na trajanje i složenost prekršajnog postupka.
14. Iz izloženih razloga presuđeno je kao u izreci.
U Zagrebu 1. srpnja 2026.
Zapisničarka:
Predsjednik vijeća:
Sanja Radeljak, v.r.
Mladen Genc, v.r.
Presuda se dostavlja Ministarstvu financija Republike Hrvatske, Porezna uprava, Područni ured Split, Vijeće za prekršaje, u 4 (četiri) otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.
