Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-3590/2026
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda: Nediljka Bobana kao predsjednika vijeća, te Karmen Novak-Hrgović i Davorka Kučana, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marcele Soljačić-Prester, kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika ĐC, zbog prekršaja iz članka 199. stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 89/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22 i 114/22), odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova RH, Policijske uprave varaždinske, Policijske postaje Ivanec, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj: Pp-2675/2025-7, na sjednici vijeća održanoj 1. srpnja 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba ovlaštenog tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova RH, Policijske uprave varaždinske, Policijske postaje Ivanec, kao neosnovana, te se potvrđuje pobijana prvostupanjska presuda.
Obrazloženje:
1. Pobijanom presudom okrivljenik je proglašen krivim da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaj iz članka 199. stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, za koji mu je primjenom članka 37. Prekršajnog zakona, izrečena novčana kazna u iznosu od 400,00 eura.
2. Istom presudom okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u ukupnom iznosu od 20,00 eura.
3. Protiv te presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu zbog odluke o prekršajnopravnim sankcijama.
4. U žalbi žalitelj navodi da je mišljenja da u konkretnom slučaju nije bilo mjesta primjeni odredbe članka 37. Prekršajnog zakona i odluci da se okrivljeniku ne izrekne zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 2 mjeseca. Predlaže izricanje novčane kazne u iznosu od 660,00 eura uz zaštitnu mjeru u navedenom trajanju.
5. Žalba ovlaštenog tužitelja nije osnovana.
6. Vijeće Visokog prekršajni sud Republike Hrvatske, na temelju članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22), ispitivalo je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ista pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitalo je jesu li presudom počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona. Pri tome nije utvrđeno da postoje povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.
7. Također, pravilno je prvostupanjski sud prilikom odlučivanja o kažnjavanju vrednovao i uzeo u obzir sve okolnosti na strani okrivljenika od utjecaja na kaznu, te vijeće ovog suda smatra neosnovanima žalbene navode ovlaštenog tužitelja za izricanjem strože kazne, smatrajući da će se izrečenom kaznom ostvariti svrha generalne i specijalne prevencije, a koja je za ovaj prekršaj propisana u rasponu od 660,00 do 1.990,00 eura cijeneći pri tom dosadašnju nekažnjavanost okrivljenika, kao i sve ostale olakotne okolnosti koje je naveo prvostupanjski sud.
8. Također, neosnovani su žalbeni navodi ovlaštenog tužitelja o nužnosti izricanja zaštitne mjere okrivljeniku u trajanju od 2 mjeseca, smatrajući da je prvostupanjski sud pobijanom presudom osnovano i zakonito odlučio da okrivljeniku neće izreći zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilima B kategorije te da primjena iste nije nužna za otklanjanje okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje prekršaja, a imajući u vidu nepostojanje otegotnih okolnosti, već samo olakotnih, a to je da je okrivljenik priznao djelo, te da nije kažnjavan, kao i to da je isti otac dvoje maloljetne djece koje mora voziti, da radi u inozemstvu, kao električar na terenu, te bez vozačke dozvole ne bi mogao obavljati posao, koje sve okolnosti je prvostupanjski sud detaljno obrazložio u pobijanoj presudi, pa sud nije našao razloga za izricanjem zaštitne mjere.
9. Dakle, ovlašteni tužitelj u svojim žalbenim navodima nije naveo bilo kakve dodatne okolnosti koje bi opravdavale izricanje zaštitne mjere zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 2 mjeseca, a da iste prvostupanjski sud nije imao u vidu prilikom odlučivanja o zaštitnoj mjeri za prekršaj iz članka 199. stavka 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama i za to dao valjane razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud.
10. Iz navedenih razloga presuđeno je temeljem članka 205. Prekršajnog zakona kao u izreci.
U Zagrebu 1. srpnja 2026.
Zapisničarka:
Predsjednik vijeća:
Marcela Soljačić-Prester, v.r.
Nediljko Boban, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Varaždinu u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i ovlaštenog tužitelja.