Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-1926/2026
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasne Momirović kao predsjednice vijeća te Katice Lučić i Ivane Bosnić-Kovačić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Vorel Mikša kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog VR, zbog prekršaja iz članka 199. stavka 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 89/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/2022., 114/22., 133/23., 145/24.), odlučujući o prigovoru okrivljenog VR podnesenom protiv prekršajnog naloga Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave ličko-senjske, Postaje prometne policije Perušić, Klasa: 211-07/25-1/22810, Urbroj: 511-04-15-25-1 od 14. prosinca 2025., na sjednici vijeća održanoj 1. srpnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. U povodu prigovora okrivljenog VR, a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijani prekršajni nalog u odluci o kazni, tako da se okrivljeniku, za prekršaj iz članka 199. stavka 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, činjenično opisan u izreci prekršajnog naloga, u izrečenu novčanu kaznu u iznosu od 1.280,18 eura (tisućudvjestoosamdeseteuraiosamnaestcenti), na temelju članka 40. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), uračunava vrijeme za koje je okrivljenik bio lišen slobode, vezano uz prekršaj, od 14. prosinca 2025. od 00,45 sati do 14. prosinca 2025. u 12,45 sati kao 1 dan zatvora, odnosno 39,82 eura (tridesetdeveteuraiosamdesetdvacenta), tako da je okrivljeniku preostalo za platiti novčanu kaznu u iznosu 1.240,36 eura (tisućudvjestočetrdeseteuraitridesetšestcenti) koju je dužan platiti u roku od 30 (trideset) dana od dana primitka ove presude, a ako u navedenom roku plati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cijelosti.
II. Prigovor okrivljenog VR odbija se kao neosnovan te se prekršajni nalog potvrđuje u pobijanom, a nepreinačenom dijelu.
III. Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3.c) Prekršajnog zakona okrivljeni VR obvezan je naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu od 30,00 eura (trideset eura) u roku od 30 (trideset) dana od dana primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanim prekršajnim nalogom okrivljeni VR proglašen je krivim i kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 1.280,18 eura (tisućudvjestoosamdeseteuraiosamnaestcenti), zbog prekršaja iz članka 199. stavka 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, činjenično opisanog u izreci prekršajnog naloga, koju je dužan platiti u roku od 8 (osam) dana od pravomoćnosti prekršajnog naloga.
2. Istim prekršajnim nalogom okrivljenik je upozoren ukoliko u zadanom roku plati 2/3 izrečene novčane kazne, smatrat će se da je kazna u cijelosti plaćena.
3. Uz kaznu okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima „B“ kategorije u trajanju od 3 (tri) mjeseca.
4. Istim prekršajnim nalogom okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu od 66,36 eura (šezdesetšesteuraitridesetšestcenti).
5. Protiv navedenog prekršajnog naloga okrivljenik je pravodobno podnio prigovor zbog odluke o izrečenoj novčanoj kazni i zaštitnoj mjeri, zbog čega se, u smislu članka 238. stavka 11. Prekršajnog zakona, o prigovoru odlučuje primjenom odredbi o žalbenom postupku. Žalitelj prekršaj priznaje te izražava žaljenje i kajanje, ističe kako prekršajem nisu nastupile štetne posljedice te kako mu je vozačka dozvola potrebna zbog posla te navodi kako je samohrani otac troje djece i moli da mu se novčana kazna umanji, a zaštitna mjera ukine.
6. Prigovor je neosnovan.
7. Ispitujući pobijani prekršajni nalog u smislu odredbe članka 238. stavka 11. i članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ovaj Sud nalazi da prvostupanjsko prekršajno tijelo nije počinilo bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, kao i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, na koje povrede ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.
8. Međutim, ispitujući pobijani prekršajni nalog po službenoj dužnosti ovaj Sud je utvrdio da je počinjena povreda odredaba materijalnog prekršajnog prava iz članka 196. točke 6. Prekršajnog zakona, na štetu okrivljenika, jer su povrijeđene odredbe zakona o uračunavanju oduzimanja slobode u vezi s prekršajem, budući da vrijeme oduzimanja slobode nije uračunato u izrečenu kaznu u izreci prekršajnog naloga.
9. Naime, iz stanja prvostupanjskog predmeta proizlazi da je okrivljenik u vezi s počinjenim prekršajem bio lišen slobode u trajanju od jednog dana. Pri takvom stanju stvari, prvostupanjsko prekršajno tijelo nije primijenilo odredbe članka 40. stavka 1. i 2. Prekršajnog zakona jer vrijeme oduzimanja slobode u vezi s prekršajem nije uračunalo u izrečenu kaznu, u smislu kojih se svaki započeti dan oduzimanja slobode te započetih 39,82 eura novčane kazne izjednačuje s jednim danom zatvora. Stoga je ovaj sud po službenoj dužnosti navedenu nepravilnost otklonio i preinačio odluku o kazni, tako da je okrivljeniku u izrečenu kaznu uračunao iznos od 39,82 eura, kako je to navedeno u točki I. izreke ove presude.
10. S obzirom na prethodno navedeno, ovim se putem izdavatelju prekršajnog naloga ukazuje kako je prilikom uračunavanja vremena koje je okrivljenik proveo u zadržavanju, u izreci prekršajnog naloga obvezan najprije izreći novčanu kaznu, a zatim, na temelju članka 40. Prekršajnog zakona, provesti uračunavanje vremena provedenog u zadržavanju te potom izreći preostali iznos novčane kazne (kako je navedeno u točki I. izreke ove presude).
11. Razmatrajući odluku prvostupanjskog tijela o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj Sud smatra da je navedena odluka pravilna i zakonita te da izrečena novčana kazna nije prestroga. Naime, za predmetni je prekršaj zakonom propisana novčana kazna od 1.320,00 do 2.650,00 eura ili kazna zatvora u trajanju do 60 dana pa novčana kazna u iznosu od 1.280,18 eura, izrečena okrivljeniku od strane prvostupanjskog tijela, predstavlja ublaženu novčanu kaznu te, prije svega, blažu vrstu kazne propisane za predmetni prekršaj, primjerenu krivnji okrivljenika.
12. Cijeneći težinu počinjenog prekršaja, koja se ogleda i u tome što je sam zakonodavac predvidio da se za taj prekršaj, osim novčane, može izreći i kazna zatvora, te imajući na umu da u konkretnom slučaju nisu utvrđene naročito olakotne okolnosti, ovaj Sud smatra da nema osnove za daljnje ublažavanje kazne i da se opća svrha prekršajnopravnih sankcija, iz članka 6. Prekršajnog zakona, te svrha kažnjavanja, iz članka 32. Prekršajnog zakona, ne bi mogle postići još blažim kažnjavanjem, kako se to sugerira u prigovoru.
13. Slijedom navedenog, sve okolnosti koje se ističu u prigovoru našle su dovoljno odraza u izrečenoj novčanoj kazni, koja je primjerena i dostatna, kako svim okolnostima konkretnog slučaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja , iz članka 32. Prekršajnog zakona.
14. Ispitujući odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri, ovaj Sud smatra da ponašanje okrivljenika predstavlja teški oblik kršenja prometnih propisa za koji prekršaj je , zbog njegove težine, alternativno propisana kazna zatvora do 60 dana, slijedom čega takvo ponašanje u prometu upućuje na opasnost da će okrivljenik upravljajući motornim vozilom ponovno počiniti takve prekršaje. Stoga je odlukom prvostupanjskog tijela osnovano i u skladu sa zakonom okrivljeniku izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije, budući da je primjena iste u konkretnom slučaju nužna zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje predmetnih prekršaja i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika.
15. Duljina trajanja izrečene mjere od 3 (tri) mjeseca, u okviru zakonom propisanog raspona od jednog mjeseca do dvije godine, dakle u gotovo minimalnom zakonom propisanom trajanju, po ocjeni ovog Suda i više je nego primjerena težini počinjenog prekršaja, pri čemu se naročito misli na visoku razinu alkohola u organizmu okrivljenika i opasnost od ponavljanja prekršaja.
16. Stoga prigovor okrivljenika nije osnovan niti u tom dijelu.
17. Odluka o paušalnom iznosu troškova postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Stoga je paušalna svota određena vrlo blizu donje granice okvira paušalne svote određene Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.), a s obzirom na složenost i trajanje postupka.
18. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 1. srpnja 2026.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Ivana Vorel Mikša, v.r.
Jasna Momirović, v.r.
Presuda se dostavlja Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske,
Policijskoj upravi ličko-senjskoj, Postaji prometne policije Perušić, u 3 (tri) otpravka: za spis i okrivljenika.
