Broj: Ppž-853/2026
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda: Nediljka Bobana kao predsjednika vijeća, te Karmen Novak-Hrgović i Davorka Kučana, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Marcele Soljačić-Prester u svojstvu više sudske savjetnice, kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika VA, zbog prekršaja iz članka 59. stavka 6. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 89/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22 i 114/22) i zbog prekršaja iz članka 199. stavka 6. cit. Zakona, odlučujući o žalbi okrivljenika VA, podnesenoj protiv po branitelju Toniu Primorcu, odvjetniku iz Rijeke, protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Prekršajni odjel od 16. listopada 2025., poslovni broj: Pp-4101/2023-7, na sjednici vijeća održanoj 1. srpnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. U povodu žalbe okrivljenika VA, po službenoj dužnosti preinačava se prvostupanjska presuda u pravnoj oznaci, tako da se djelo okrivljenika činjenično opisano u pod točkom 1. izreke pravilno pravno označava kao prekršaj kažnjiv po članku 59. stavku 6. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 89/15, 108/17, 70/19 i 42/20, 85/22, 114/22), dok se prekršaj činjenično opisan pod točkom 2. izreke pravilno pravno označava kao prekršaj kažnjiv po članku 199. stavku 6. Zakona o sigurnosti prometa na cestama.
II. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika VA, te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu prvostupanjska presuda potvrđuje.
III. Temeljem članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22) okrivljenik VA je obvezan naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 (trideset) eura u roku od 30 (trideset) dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom okrivljenik je proglašen krivim da je na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaje, iz članka 59. stavka 6. Zakona o sigurnosti prometa na cestama i iz članka 199. stavka 7. cit. Zakona, za koje mu je primjenom članka 39. Prekršajnog zakona izrečena novčana kazna u ukupnom iznosu od 1.710,00 eura.
2. Na temelju članka 58. Prekršajnog zakona, okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima B kategorije u trajanju od 1 mjesec.
3. Istom presudom, okrivljenik je obvezan naknaditi troškove prekršajnog postupka u iznosu od 40,00 eura.
4. Protiv pobijane presude okrivljenik je pravodobno putem branitelja podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, povrede materijalnog prekršajnog prava, te zbog odluke o prekršajnopravnim sankcijama i troškovima postupka.
5. Predlaže da se, iz žalbenih razloga, žalba prihvati.
6. Žalba nije osnovana.
7. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22) uz ocjenu navoda žalbe, ovaj sud je utvrdio da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.
8. Iako žalitelj nije pravno označio bitnu povredu postupka, iz sadržaja žalbe nesporno proizlazi da ukazuje i na bitnu povredu postupka iz članka 195. stavka 2. Prekršajnog zakona.
9. Naime, neosnovani su navodi žalbe o počinjenoj bitnoj povredi iz odredbe članka 195. stavka 2. Prekršajnog zakona, kojom je propisano da bitna povreda odredaba prekršajnog postupka postoji i ako sud pri pripremanju glavne rasprave ili postupka ili u tijeku glavne rasprave odnosno tijekom postupka ili pri donošenju presude nije primijenio ili je nepravilno primijenio koju odredbu ovoga Zakona ili je povrijedio na glavnoj raspravi odnosno u postupku pravo obrane, a to je utjecalo ili moglo utjecati na presudu. Naime, okrivljenik je u pisanoj obavijesti o počinjenom prekršaju, koja mu je uredno uručena, sukladno članku 109.a Prekršajnog zakona upoznat sa svojim pravima i obavezama tijekom postupka, pa tako, između ostalog, da ukoliko izbjegava dostavu, da se sva pismena mogu dostaviti putem oglasne ploče.
10. Kako se poziv okrivljeniku u dva navrata s pozivom na adresu prebivališta, [adresa], za ročište zakazano za 14. listopada 2025. nije mogao uredno uručiti, odnosno dostava poziva nije uredno iskazana, to su se ostvarili uvjeti za stavljanje poziva na oglasnu ploču za ročište 14. listopada 2025., te stoga nije povrijeđeno pravo okrivljenika na obranu, kako to isti neosnovano ističe u žalbi, pri čemu valja napomenuti da prema praksi Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske da bi se poziv mogao staviti na oglasnu ploču moraju biti barem dvije (neuredne) pokušane dostave poziva okrivljeniku, a koji uvjeti su u konkretnom slučaju ispunjeni.
10.1. Stoga su neosnovani i navodi žalbe o počinjenoj bitnoj povredi iz članka 195. stavka 1. točke 3. Prekršajnog zakona.
11. Suprotno navodima žalbe, iz službene zabilješke, koja u smislu članka 158. stavka 5. Prekršajnog zakona, predstavlja valjan dokaz u prekršajnom postupku, a u koju je prvostupanjski sud izvršio uvid, nesporno proizlazi da je okrivljenik kritične zgode počinio prekršaj iz članka 59. stavka 6. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, pa se stoga neosnovanim ukazuje žalbeni navod o pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju glede navedenog djela prekršaja.
12. Potpuno su paušalni i bez ikakve valjane pravne argumentacije navodi žalbe da se prvostupanjska presuda temelji isključivo na navodima policijskih službenika koji da nisu točni, jer u spisu doista ne postoji niti jedan podatak koji bi upućivao na motiv zbog kojeg bi policijski službenici neosnovano teretili okrivljenika.
13. Ovaj sud je pravilno pravno označio prekršaj činjenično opisan u izreci na prvom listu presude gdje je navedeno da je okrivljenik pod točkom 1. počinio prekršaj kažnjiv po članku 59. stavku 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, te je naknadno (na drugom listu presude) pravilno označio prekršaj pod točkom 1. pa je ovaj sud radi usklađivanja pravne oznake istu pravilno označio kao djelo iz članka 59. stavka 6. cit. Zakona, kao i prekršaj činjenično opisan pod točkom 2. izreke navodeći da se radi o prekršaju iz članka 199. stavka 6. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, a ne prekršaju iz članka 199. stavka 7. cit. Zakona, kako je to označio prvostupanjski sud.
14. Dakle, suprotno navodima žalbe, ovaj sud smatra da je činjenično stanje u pobijanoj presudi pravilno i potpuno utvrđeno. Sud prvog stupnja proveo je sve potrebne dokaze, valjano ih ocijenio i dao uvjerljive razloge, koji žalbom uopće nisu osporeni.
15. Prvostupanjski sud je shodno ovlaštenju da dokaze ocjenjuje po slobodnom uvjerenju (članak 88. stavak 2. Prekršajnog zakona) svoje saznanje o djelima zasnovao na ocjeni u postupku provedenih dokaza, a što je u pobijanoj presudi i valjano obrazložio.
16. Nadalje, ispitujući odluku o kazni vijeće ovog suda smatra da je izrečena novčana kazna primjerena težini počinjenih prekršaja, opasnosti djela, te ostalim okolnostima mjerodavnim za izbor mjere i vrste kazne.
17. U svezi s tim valja istaći da je za prekršaj iz članka 59. stavka 6. Zakona o sigurnosti prometa na cestama propisana novčana kazna u iznosu od 1.320,00 do 2.650,00 eura ili alternativno kazna zatvora do 60 dana, dok je za prekršaj iz članka 199. stavka 6. cit. Zakona propisana novčana kazna u iznosu od 390,00 do 660,00 eura, a sud je okrivljeniku za navedene prekršaje utvrdio novčane kazne u visini propisanog posebnog minimuma, tako da je prvostupanjski sud, prilikom izricanja kazne maksimalno vrednovao i uzeo u obzir sve olakotne okolnosti na strani žalitelja, te imajući u vidu težinu počinjenih prekršaja, prolaska u dva navrata na znak crvenog svjetla i vožnju pod utjecajem alkohola nije našao osnove za primjenu opomene za prekršaj iz članka 199. stavka 6. Zakona o sigurnosti prometa na cestama kako to neosnovano predlaže žalitelj.
18. Imajući u vidu činjenicu da je okrivljenik počinio jedan od najtežih prometnih prekršaja jer se upravljajući automobilom nije zaustavio na dva znaka crvenog svjetla na semaforu, to je istom osnovano i zakonito izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima B kategorije u trajanju od 1 mjesec, jer takvo ugrožavanje ostalih sudionika u prometu upućuje na opasnost da će okrivljenik upravljajući motornim vozilom ugroziti sigurnost prometa, te je primjena iste nužna zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje prekršaja i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika, a koja je člankom 58. Prekršajnog zakona propisana u trajanju od jednog mjeseca do dvije godine.
19. Suprotno navodima žalbe prvostupanjski sud je dao detaljne i valjane razloge za izricanjem zaštitne mjere pravilno se pozivajući na odredbu članka 51. Prekršajnog zakona, kojom odredbom je propisano da je svrha zaštitnih mjera da se njihovom primjenom otklanjaju uvjeti koji omogućavaju ili poticajno djeluju na počinjenje novog prekršaja, kao i na odredbu članka 51.a cit. Zakona da je izrečena zaštitna mjera u razmjeru s težinom počinjenog prekršaja i prekršaja koji se mogu očekivati, kao i sa stupnjem počiniteljeve opasnosti, a koji je naglo povećao brzinu kretanja i prošao u dva navrata na znak crvenog svjetla, kako je to već navedeno, te je tek na intervenciju policije koji su na službenom vozilu upalili svjetlosne i zvučne signale zaustavio svoje vozilo, ugrožavajući izravno ovakvom vožnjom druge sudionike u prometu.
20. Odluka o troškovima prvostupanjskog postupka također je na zakonu osnovana i odgovarajuće obrazložena, a njihova visina od 40,00 eura, ukazuje se primjerenom, s obzirom na Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj: 18/13), propisani raspon troškova u paušalnom iznosu od 100,00 do 5.000,00 kuna / 13,27 do 663,61 eura.
21. S obzirom da je ovaj sud, odlučujući o žalbi okrivljenika, donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, sukladno odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, okrivljenik je obvezan na naknadu paušalne svote troškova žalbenog postupka. Visina paušalnog iznosa troškova žalbenog postupka, imajući u vidu gore citirano Rješenje, određena u iznosu od 40,00 eura, po mišljenju ovog suda, primjerena je složenosti i trajanju postupka i imovnom stanju okrivljenika.
22. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 1. srpnja 2026.
Zapisničarka:
Predsjednik vijeća:
Marcela Soljačić-Prester v.r.
Nediljko Boban, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Rijeci u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.