Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-7819/2023

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca: Mladena Genca kao predsjednika vijeća, te Sanje Gospočić i Tomislava Tomašića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Sanje Radeljak, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika Rail Cargo Carrier-Croatia d.o.o., Zagreb, kao pravne osobe, i ĆĆ, kao odgovorne osobe, zbog prekršaja iz članka 63. stavka 1. točke 11. Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije („Narodne novine“, broj: 40/16.), odlučujući o žalbi okrivljenika Rail Cargo Carrier-Croatia d.o.o., Zagreb, kao pravne osobe, i ĆĆ, kao odgovorne osobe, koje brani odvjetnik Hrvoje Jukić iz Odvjetničkog društva Jukić & partneri j.t.d., Zagreb, podnesenoj protiv rješenja o prekršaju Ministarstva financija Republike Hrvatske, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Osijek, Vijeća za prekršaje, od 3. travnja 2023., Klasa: 413-01/22-26/1762, Ur.broj: 513-02-7002/15-23-13, na sjednici vijeća održanoj 1. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

-

I. Djelomičnim prihvaćanjem žalbe okrivljenika Rail Cargo Carrier-Croatia d.o.o., Zagreb, kao pravne osobe, i ĆĆ, kao odgovorne osobe, a u povodu žalbe i po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijano rješenje o prekršaju u pravnoj oznaci djela i odluci o kazni, na način da su okrivljenici djelom činjenično opisanim u izreci pobijanog rješenja o prekršaju počinili prekršaj iz članka 61. stavka 1. točke 11. i stavka 2. Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije („Narodne novine“, broj: 40/16. i 52/25.), te se, temeljem citiranog zakonskog propisa, okrivljenoj pravnoj osobi Rail Cargo Carrier-Croatia d.o.o., Zagreb, izriče novčana kazna u iznosu od 5.500,00 (pettisućapetsto) eura, a okrivljenoj odgovornoj osobi ĆĆ u iznosu od 330,00 (tristotrideset) eura, koje novčane kazne su okrivljenici dužni platiti u roku od 90 (devedeset) dana od dana primitka ove presude. Sukladno odredbi članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, ako okrivljenici plate dvije trećine izrečenih novčanih kazni u navedenom roku, novčane kazne smatrat će se plaćenima u cijelosti.

- II. U ostalome dijelu odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika Rail Cargo Carrier-Croatia d.o.o., Zagreb, kao pravne osobe, i ĆĆ, kao odgovorne osobe, i u preostalome pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje se pobijano rješenje o prekršaju.

III. Okrivljenici su dužni platiti paušalni iznos troškova prekršajnog postupka ovoga suda u iznosu od po 20,00 (dvadeset) eura, svaki, u roku od 8 (osam) dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem o prekršaju okrivljenici su proglašeni krivima i kažnjeni novčanom kaznom, i to: Rail Cargo Carrier-Croatia d.o.o., Zagreb, kao pravna osoba, u iznosu od 5.850,00 eura (pettisućaosamstopedeset eura) / 44.076,83 kn, a ĆĆ, kao odgovorna osoba, u iznosu od 420,00 eura (četristodvadeset eura) / 3.164,49 kn, zbog prekršaja iz članka 63. stavka 1. točke 11. Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije, pobliže opisanog u izreci pobijanog rješenja o prekršaju.

2. Istim rješenjem okrivljenici su obvezani na plaćanje troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od po 14,00 eura (četrnaest eura) / 105,48 kn, svaki.

1. Protiv tog rješenja okrivljenici Rail Cargo Carrier-Croatia d.o.o., Zagreb, kao pravna osoba, i ĆĆ, kao odgovorna osoba, pravodobno su, putem branitelja, podnijeli žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava, bitne povrede odredaba prekršajnog postupka i odluke o kazni, navodeći u bitnome da prvostupanjsko tijelo koje bodi prekršajni postupak nije utvrdio prekršaj koji im se stavlja na teret i za koji su proglašeni krivima, jer da se suština djela sastoji u postupanju počinitelja koji ne spriječi oštećenje ili uništenje ili uklanjanje ili ukloni ili ošteti sredstvo za prepoznavanje robe stavljeno sukladno članku 192. Uredbe (EU) br. 952/2013., a da je pobijanim rješenje navedeno da okrivljenici nisu spriječili oštećenje sredstava za prepoznavanje robe (carinsko uže) i time omogućili prijevoz ilegalnih migranata, te se i navodi da zaposlenik okrivljene pravne osobe (pregledač) nije u dovoljnoj mjeri provjerio carinsko uže prilikom ulaska u carinsko područje RH. Navode da su tijekom cijelog postupka isticali da na njihovoj strani nije postojala svijest o protupravnosti djela niti su mogli imati svijest o počinjenju djela. Uz to, ističu da je prilikom preuzimanja vlaka pregledač pregledao vlak i izvršio pregled carinskog užeta povlačenjem i vizualnim pregledom plombe, o čemu je i dana izjava i pri tome nije utvrđeno ikakvo oštećenje. Smatraju da iako su postojali zakonski uvjeti, nisu primijenjene odredbe o ublažavanju kazne, odnosno oslobođenja od kazne i opomene, te je postupljeno protivno načelu krivnje iz članka 4. i članka 25. Prekršajnog zakona.

5. Žalitelji predlažu da se iz razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati.

6. Žalba je djelomično osnovana.

7. Razmatrajući predmet i ispitujući prvostupanjsko rješenje u smislu odredbe članka 202. stavak 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15. 70/17., 118/18., 114/22.), uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je utvrdio da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, na što ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

8. Radi pravilne primjene materijalnog prekršajnog prava, na koju također ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (članak 196. točka 4. Prekršajnog zakona), inkriminirani prekršaj se pravilno pravno označava kao prekršaj iz članka 61. stavak 1. točke 11. i stavak 2. Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije („Narodne novine“, broj: 52/25.), koju odredbu je valjalo primijeniti, budući je ista stupila na snagu nakon počinjenja prekršaja i propisuje blažu novčanu kaznu za počinitelje pravnu i odgovornu osobu od Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije („Narodne novine“, broj: 40/16.), koji je naveden u izreci pobijanog rješenja o prekršaju.

9. Nadalje, žalitelji neosnovano poriču svoju prekršajnu odgovornost iz razloga što je Vijeće za prekršaje, Carinske uprave, Ministarstva financija RH, Područnog carinskog ureda Osijek, u provedenom postupku nesporno utvrdilo kako su okrivljenici počinili predmetni prekršaj iz Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije, na način činjenično opisan u izreci pobijanog rješenja.

10. Okolnosti koje navode žalitelji, nisu u konkretnom slučaju takvog značaja da bi se okrivljenici mogli ekskulpirati za počinjeni prekršaj. U žalbenim navodima žalitelji ne iznose nikakve nove činjenice u smislu odredbe članka 193. stavak 5. Prekršajnog zakona, ničim se ne dovodi u sumnju pravilnost odluke prvostupanjskog tijela državne uprave koje vodi prekršajni postupak, koje je u obrazloženju pobijanog rješenja pravilno i točno utvrdilo činjenično stanje uz isticanje dokaza temeljem kojih se pojedine činjenice imaju smatrati dokazanima.

11. Stoga, navodi žalbe okrivljenika kojima se pokušava dovesti u sumnju pravilan zaključak prvostupanjskog tijela državne uprave koje vodi prekršajni postupak o odgovornosti žalitelja, ovaj sud nije prihvatio osnovanim. Naime, prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak, na temelju rezultata prekršajnog postupka tijekom kojeg je pročitana pisana obrana, ispitan okrivljenik, te izvršen uvid i pročitana materijalna dokumentacija spisa, cijeneći provedene dokaze po slobodnom uvjerenju, izvelo je pravilne zaključke i osnovano okrivljenike utvrdilo odgovornima za počinjenje predmetnog prekršaja, koji se odnosi na propust u sprječavanju oštećenja ili uništenja ili uklanjanja ili ako počinitelj ukloni ili ošteti sredstvo za prepoznavanje robe stavljeno sukladno članku 192. Uredbe (EU) br. 952/2013. Za odluku o krivnji prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak dalo je valjane razloge, u skladu sa svojim ovlaštenjem iz članka 88. stavka 2. Prekršajnog zakona, da slobodno cijeni dokaze i postojanje ili nepostojanje činjenica, koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud, dok izneseni žalbeni navodi, koji su po ocjeni ovog suda usmjereni na izbjegavanje prekršajne odgovornosti, ne dovode u sumnju pravilnost i zakonitost takve odluke prvostupanjskog tijela državne uprave koje vodi prekršajni postupak te se daljnje izvođenje dokaza, po ocjeni ovog suda, ukazuje nepotrebnim.

12. Pobijano rješenje sadrži razloge o odlučnim činjenicama, oni nisu nejasni niti u znatnoj mjeri proturječni. U obrazloženju je tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak u prvom stupnju korektno reproduciralo pisanu dokumentaciju u spisu predmeta, zatim dalo ocjenu svih relevantnih dokaza i iznijeti su zaključci o utvrđenim činjenicama, naročito glede odlučnih činjenica, uz zaključak o prekršajnoj odgovornosti okrivljenika. Prema članku 61. stavak 1. točka 11. Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije, vozač prijevoznog sredstva dužan je spriječiti svako oštećenje sredstva za prepoznavanje robe. Prijevoznik od trenutka preuzimanja vozila odgovara za robu i dužan je znati u kakvom je stanju carinsko uže kojim se štiti roba, pa su bez osnove i ne umanjuju njihovu odgovornost žaliteljevi navodi da nisu vidjeli oštećenje uslijed objektivnih okolnosti jer nemaju ovlasti pregleda vlaka na kolodvoru Šid (Srbija), s obzirom da po njihovoj izjavi pregledač može doći i do kolodvora Tovarnik i tamo pregledati carinsko obilježje.

13. Odredbom članka 25. Prekršajnog zakona propisano je da je kriv za prekršaj počinitelj koji je u vrijeme počinjenja prekršaja bio ubrojiv, koji je postupao iz nehaja, a iznimno se propisom o prekršaju može propisati odgovornost za namjeru. Člankom 28. stavak 1. Prekršajnog zakona propisano je da se prekršaj može počiniti svjesnim ili nesvjesnim nehajem. U konkretnom slučaju za počinjeno djelo prekršaja propisom o prekršaju kao oblik krivnje nije propisana namjera, a navodi žalitelja ne mogu ih ekskulpirati za najblaži oblik krivnje – nesvjesni nehaj.

14. Imajući u vidu sve utvrđene olakotne okolnosti, odnosno da okrivljenici nisu do sada kažnjavani, da je okrivljena pravna osoba izgubila prihode u iznosu od 250.000,00 eura zbog ukidanja prijevoza vlakova na toj liniji, te otegotne da je u tovarnom prostoru pronađeno šest osoba, državljana Afganistana, i da je za inkriminirani prekršaj u vrijeme počinjenja za počinitelja pravnu osobu bila propisana novčana kazna temeljem odredbe članka 61. stavak 1. točka 11. Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije u iznosu od 3.000,00 do 1.000.000,00 kuna, a za odgovornu osobu u pravnoj osobi od 2.000,00 do 50.000,00 kuna, dok je 29. ožujka 2025. stupio na snagu Zakon o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije („Narodne novine“, broj: 52/25.), koji sada za predmetno djelo temeljem odredbe članak 61. stavak 1. točke 11. i stavka 2. propisuje novčane kazne u iznosu od 390,00 do 132.720,00 eura za pravnu osobu, te u iznosu od 260,00 do 6.630,00 eura za odgovornu osobu, dakle, računajući prema fiksnom tečaju konverzije 7.534,50, iste su sada propisane u nešto blažim iznosima nego ranije, pa je ovaj sud stoga preinačio odluke o kazni, smatrajući da će se i ovako izrečenim novčanim kaznama postići svrha kažnjavanja.

15. Ovaj sud je mišljenja kako su novčane kazne odmjerene okrivljenicima od strane ovog suda primjerene težini i društvenoj opasnosti počinjenog prekršaja i kako je opravdano očekivati da će se izrečenim kaznama postići kako opća tako i posebna svrha kažnjavanja, te utjecati na okrivljenike, ali i na sve druge da ubuduće ne čine takva ili slična protupravna djela.

16. Svakako treba naglasiti da je prema odredbi članka 152. stavak 3. Prekršajnog zakona, propisano da će se novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom ako osuđena osoba plati dvije trećine izrečene novčane kazne ovom presudom. Stoga, ako okrivljenici plate dvije trećine novčane kazne u za to određenom roku u točki I izreke ove presude, novčane kazne smatrat će se plaćenima u cijelosti.

17. Odluka o troškovima prvostupanjskog postupka je utemeljena na zakonu.

18. Kako je ovaj sud donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, to su, temeljem odredbe članka 138. stavka 2. točke 3c. Prekršajnog zakona, okrivljenici dužni naknaditi paušalni trošak prekršajnog postupka ovoga suda u iznosu od po 20,00 eura, svaki, u roku od 8 (osam) dana od primitka ove presude. Visina troškova je odmjerena sukladno članku 139. stavak 3. Prekršajnog zakona, obzirom na trajanje i složenost prekršajnog postupka, te imovno stanje okrivljenika.

19. Zbog izloženih razloga, presuđeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 1. srpnja 2026.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Sanja Radeljak, v.r.

Mladen Genc, v.r.

Presuda se dostavlja Ministarstvu financija Republike Hrvatske, Carinska uprava, Područni carinski ured Osijek, Vijeće za prekršaje, u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i ovlaštenog tužitelja.