Republika Hrvatska
Repubblica di Croazia
Općinski sud u Puli-Pola
Tribunale comunale di Pula-Pola
Stalna služba u Rovinju-Rovigno
Sezione distaccata di Rovinj-Rovigno
Rovinj, Obala P. Budicin 4
Posl.br. P-166/2026-151
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Puli – Pola, Stalna služba u Rovinju – Rovigno, po sucu Robertu Uggeriju, u pravnoj stvari tužitelja 1. KC, pok. VC, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Emanuel Garankić, odvjetnik u Poreču i 2. LC, pok. VC, iz [adresa], ([adresa]), OIB: [osobni identifikacijski broj], koje oboje zastupa punomoćnik Bojan Zustović, odvjetnik u Pazinu, protiv tuženika 1. SC iz [adresa] (GO), [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], (zakonske nasljednice pok. KCČ udate SC), 2. ŠC iz [adresa] (GO), [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], (zakonske nasljednice pok. KCČ udate ŠC), 3. TC iz [adresa], Ronchi dei Legionari (GO) , [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], (zakonske nasljednice pok. MC pok. MC), 4. DC iz [adresa], Ronchi dei Legionari (GO), [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], (zakonske nasljednice pok. MC pok. MC), 5. ĐC iz [adresa] (UD), [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], (zakonski nasljednik pok. MC pok. MC), 6. UC iz [adresa], Ronchi dei Legionari (GO), [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], (zakonski nasljednik pok. MC pok. MC), 7. IC, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 8. ĆC, udata K, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 9. BC, udata V, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 10. PC (Đino) Bratovića, pok. NC, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 11. RC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 12. KCČ (Gina) Bratović iz Republike Italije, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 13. JC, rođene RC, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 14. ZC, iz [adresa], 15. CC, iz [adresa], 16. AC, udata L, iz [adresa], 17. EC, iz [adresa], Ronchi dei Legionari, [adresa], (zakonska nasljednica pok. HC), 18. ŽC, iz [adresa], (zakonska nasljednica pok. HC), 19. GC (Milena) Jelovac iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 20. ČC, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj],
21. OC (Carlo) iz Republike Italije, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 22. FC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 23. VCČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 24. KI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 25. VI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 26. LI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje sve zastupa punomoćnik Nenad Nedeljković, odvjetnik u Rijeci, a 10. tuženika PC (Đino) Bratovića i punomoćnica Ingrid Jurcan Lakičević, odvjetnica u Rijeci, radi utvrđenja prava vlasništva dosjelošću, nakon održane i zaključene glavne rasprave dana 19. svibnja 2026. uz nazočnost tužitelja i njihova punomoćnika i punomoćnika tuženika, dana 1. srpnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
"I.Utvrđuje se da su tužitelji KC, pok. VC, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i LC, pok. VC, iz [adresa], i iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], dosjelošću stekli pravo vlasništva na suvlasničkim dijelovima tuženika: SC iz [adresa] (GO), [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], (zakonska nasljednica pok. KCČ udate SC), i ŠC iz [adresa] (GO), [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], (zakonska nasljednica pok. KCČ udate ŠC), kao pravne slijednice pok. LCČ, udate ŠC, iz [adresa], (u zemljišnjim knjigama i [adresa]); TC iz [adresa], Ronchi dei Legionari (GO) , [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], (zakonska nasljednica pok. MC pok. MC), i DC iz [adresa], Ronchi dei Legionari (GO), [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], (zakonska nasljednica pok. MC pok. MC), i ĐC iz [adresa] (UD), [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], (zakonski nasljednik pok. MC pok. MC), i UC iz [adresa], Ronchi dei Legionari (GO), [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], (zakonski nasljednik pok. MC pok. MC), kao: pravni slijednici pok. MC, pok. MC, iz Ronchi Dei Legionari, [adresa], Republika Italija, (u zemljišnim knjigama [adresa]); IC, iz [adresa], (u zemljišnim knjigama i [adresa]); ĆC, udata K, iz [adresa]; BC, udata V, iz [adresa]; PC (Đina) Bratovića, pok. NC, iz [adresa]; SI, iz [adresa]; LCČ (Gine) Bratović, iz [adresa]; ŠI, udate S, iz [adresa]; ZC, iz [adresa]; CC, iz [adresa]; AC, udata L, iz [adresa]; EC, iz [adresa], Ronchi dei Legionari, [adresa], (zakonska nasljednica pok. HC), i ŽC, iz [adresa], (zakonska nasljednica pok. HC, kao: pravne slijednice pok. HC, iz [adresa] Š 3, [adresa]); te, EC, iz [adresa]; ŽC, iz [adresa]; GC (Milene) Jelovac, iz [adresa]; ČC, iz [adresa]; T (Carla) [adresa], iz [adresa]; FC, iz [adresa]; TI, iz [adresa]; KI, iz [adresa]; VI, iz [adresa]; LI, iz [adresa]; kao nasljednika iz sada pok. pok. MI, ud. DI, iz [adresa], ZC, iz [adresa], CC, iz [adresa], AC, udata L, iz [adresa], HC, iz [adresa], EC, iz Ronchi dei Legionari, [adresa], Republika Italija, ŽC, iz [adresa]; kao nasljednika iza sada pok. ĐI, pok. DI, PC, pok. NC, iz [adresa], i SI, pok. NC, iz [adresa], na nekretninama označenim kao k. č. br. [katastarska čestica], u naravi pašnjak i k. č. br. [katastarska čestica], u naravi oranica, obje upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], u cijelosti, te su naprijed navedeni tuženici kao zemljišnoknjižni vlasnici, te kao nasljednici zemljišnoknjižnih vlasnika dužni trpjeti da se na temelju ove presude, po njenoj pravomoćnosti, na njihovim suvlasničkim dijelovima nekretninama označenim kao na nekretninama označenim kao k. č. br. [katastarska čestica], u naravi pašnjak i k. č. br. [katastarska čestica], u naravi oranica, obje upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u cijelosti, izvrši uknjižba prava vlasništva na ime tužitelja KC, pok. VC, iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj] i LC, pok. VC, iz [adresa], i iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svakog u 1/2 dijela, a koju će uknjižbu provesti zemljišnoknjižni odjel Pazin Općinskog suda u Puli.
II. Utvrđuje se da su tužitelji KC, pok. VC, iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj] i LC, pok. VC, iz [adresa], i iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], dosjelošću stekli pravo vlasništva na suvlasničkim dijelovima tuženika: UI, iz [adresa]; CC, iz [adresa], Prosecco, [adresa]; AC, udata L, iz [adresa]; pok. HC, iz [adresa], sada po zakonskim nasljednicama: EC, iz [adresa], Ronchi dei Legionari, [adresa], i ŽC, iz [adresa]; te, EC, iz [adresa]; ŽC, iz [adresa], kao nasljednika iza sada pok. ĐI, pok. DI; PC, pok. NC, iz [adresa]; i SI, pok. NC, iz [adresa]; pok. LCČ, udate ŠC, iz [adresa], (u zemljišnim knjigama i [adresa]), sada po zakonskim nasljednicama: SC iz [adresa] (GO), [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i ŠC iz [adresa] ([adresa]), [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]; i pok. MC, pok. MC, iz [adresa], sada po zakonskim nasljednicima: TC iz [adresa], Ronchi dei Legionari (GO), [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i DC iz [adresa], Ronchi dei Legionari (GO), [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i ĐC iz [adresa] ([adresa]), [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i UC iz [adresa], Ronchi dei Legionari (GO), [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]; te IC, iz [adresa]; ĆC, udate K, iz [adresa]; i BC, udate V, iz [adresa], kao nasljednice iza sada pok. II, pok. MC, iz [adresa], Ronchi Dei Legionari, [adresa]; pok. LCČ, udate ŠC, iz [adresa], (u zemljišnim knjigama i [adresa]), sada po zakonskim nasljednicama: SC iz [adresa] (GO), [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i ŠC iz [adresa]), [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]; kao nasljednika iza sada pok. ĆI, iz [adresa], Ronchi dei Legionari, [adresa], HC iz [adresa], Via Š 3, Republika Italija, sada po zakonskim nasljednicama: EC, iz [adresa], Ronchi dei Legionari, [adresa], i ŽC, iz [adresa]; te, EC, iz [adresa] i ŽC, iz [adresa], kao nasljednica iza sada pok. BI, iz [adresa], UI, iz [adresa] i PI iz [adresa], u 44/7200 dijela, kao nasljednika iza sada pok. NI iz [adresa], Ronchi Dei Legionari, [adresa], AC ud. L, iz [adresa], (u zemljišnim knjigama i [adresa]), ĆC, udate K, iz [adresa], BC, udate V, iz [adresa], pok. LCČ, udate ŠC, iz [adresa], (u zemljišnim knjigama i [adresa]), sada po zakonskim nasljednicama: SC iz [adresa] (GO), [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i ŠC iz [adresa] (GO), [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]; FC, iz [adresa], TI, iz [adresa], i VI, iz [adresa], na nekretnini označenoj kao k. č. br. [katastarska čestica], u naravi vinograd, upisanoj u z. k. ul. [broj ZK uloška], z.k. tijelo XLV, k. o. [katastarska općina], u cijelosti; te su naprijed navedeni tuženici kao zemljišnoknjižni vlasnici, te kao nasljednici zemljišnoknjižnih vlasnika dužni trpjeti da se na temelju ove presude, po njenoj pravomoćnosti, na njihovim suvlasničkim dijelovima na nekretnini označenoj kao k. č. br. [katastarska čestica], u naravi vinograd, upisanoj u z. k. ul. [broj ZK uloška], z.k. tijelo XLV k. o. [katastarska općina], u cijelosti, izvrši uknjižba prava vlasništva na ime tužitelja KC, pok. VC, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i LC, pok. VC, iz [adresa], i iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svakog u 1/2 dijela, a koju će uknjižbu provesti zemljišnoknjižni odjel Poreč Općinskog suda u Puli.
III. Utvrđuje se da su tužitelji KC, pok. VC, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i LC, pok. VC, iz [adresa], i iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], dosjelošću stekli pravo vlasništva na suvlasničkim dijelovima: UI, iz Ronchi dei Legionari, Via Bombarderi 15, Republika Italija; PI, iz [adresa]; AC, udate L, iz [adresa]; pok. HC, iz [adresa], sada po zakonskim nasljednicama: EC, iz [adresa], Ronchi dei Legionari, [adresa], i ŽC, iz [adresa]; te, EC, iz [adresa], ŽC, iz [adresa], kao nasljednika iza sada pok. ĐI, pok. DI; PC (Đina) Bratovića, pok. NC iz [adresa]; SI, pok. NC, iz [adresa]; te, pok. LCČ, udate ŠC, iz [adresa], (u zemljišnim knjigama i [adresa]), sada po zakonskim nasljednicama: SC iz [adresa] (GO), [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i ŠC iz [adresa] ([adresa]), [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]; i pok. MC, pok. MC, iz [adresa], (u zemljišnim knjigama [adresa]), kao nasljednika iza sada pok. ĆI, iz [adresa], sada po zakonskim nasljednicima: TC iz [adresa], Ronchi dei Legionari (GO) , [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i DC iz [adresa], Ronchi dei Legionari (GO), [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i ĐC iz [adresa] ([adresa]), [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i UC iz [adresa], Ronchi dei Legionari (GO), [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]; te, pok. MC, pok. MC, iz [adresa], Ronchi Dei Leghionari, [adresa], sada po zakonskim nasljednicima: TC iz [adresa], Ronchi dei Legionari (GO) , [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i DC iz [adresa], Ronchi dei Legionari (GO), [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i ĐC iz [adresa] ([adresa]), [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i UC iz [adresa], Ronchi dei Legionari (GO), [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]; te IC, iz [adresa]; ĆC, udate K, iz [adresa]; i BC, udate V, iz [adresa], kao nasljednika iza sada pok. II, pok. MC, iz [adresa], Ronchi Dei [adresa]; pok. LCČ, udate ŠC, iz [adresa], (u zemljišnim knjigama i [adresa]), sada po zakonskim nasljednicama: SC iz [adresa] (GO), [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i ŠC iz [adresa]), [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]; te, pok. HC, iz [adresa], sada po zakonskim nasljednicama:
EC, iz [adresa], Ronchi dei Legionari, [adresa], i ŽC, iz [adresa]; te, EC, iz [adresa]; i ŽC, iz [adresa], kao nasljednika iza sada pok. BI, iz [adresa] W. A. [adresa]; UI, iz [adresa]; i PI iz [adresa], kao nasljednika iza sada pok. NI iz [adresa], Ronchi Dei Legionari, [adresa]; AC ud. L, iz [adresa]; IC, pok. II, iz [adresa], (u zemljišnim knjigama i [adresa]); ĆC, udate K, iz [adresa]; BC, udate V, iz [adresa], pok. LCČ, udate ŠC, iz [adresa], (u zemljišnim knjigama i [adresa]), sada po zakonskim nasljednicama: SC iz [adresa] (GO), [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i ŠC iz [adresa] (GO), [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]; FC, iz [adresa]; TI, iz [adresa]; i VI, iz [adresa]; na nekretnini označenoj kao k. č. br. [katastarska čestica], u naravi vinograd, upisanoj u z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], u cijelosti, te su naprijed navedeni tuženici kao zemljišnoknjižni vlasnici, te kao nasljednici zemljišnoknjižnih vlasnika dužni trpjeti da se na temelju ove presude, po njenoj pravomoćnosti, na njihovim suvlasničkim dijelovima, nekretninama označenim kao na nekretnini označenoj kao k. č. br. [katastarska čestica], u naravi vinograd, upisanoj u z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], u cijelosti, izvrši uknjižba prava vlasništva na ime tužitelja KC, pok. VC, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i LC, pok. VC, iz [adresa], i iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svakog u 1/2 dijela, a koju će uknjižbu provesti zemljišnoknjižni odjel Poreč Općinskog suda u Puli.
IV. Utvrđuje se da su tužitelji KC, pok. VC, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i LC, pok. VC, iz [adresa], i iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], dosjelošću stekli pravo vlasništva na suvlasničkim dijelovima: UI, iz Ronchi dei Legionari, [adresa], Republika Italija; PI, iz [adresa]; AC, udate L, iz [adresa]; pok. HC, iz [adresa], sada po zakonskim nasljednicama: EC, iz [adresa], Ronchi dei Legionari, [adresa], i ŽC, iz [adresa]; te, EC, iz [adresa]; ŽC, iz [adresa]; kao nasljednika iza sada pok. ĐI, pok. DI; PC (Đina) Bratovića, pok. NC, iz [adresa]; SI, pok. NC, iz [adresa]; pok. LCČ, udate ŠC, iz [adresa] (u zemljišnim knjigama i [adresa]), sada po zakonskim nasljednicama: SC iz [adresa] (GO), [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i ŠC iz [adresa] ([adresa]), [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]; i pok. MC, pok. MC, iz [adresa], (u zemljišnim knjigama [adresa]), kao nasljednika iza sada pok. ĆI iz [adresa], Ronchi dei Legionari, [adresa], sada po zakonskim nasljednicima: TC iz [adresa], Ronchi dei Legionari (GO) , [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i DC iz [adresa], Ronchi dei Legionari (GO), [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i ĐC iz [adresa] ([adresa]), [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i UC iz [adresa], Ronchi dei Legionari (GO), [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]; te pok. MC, pok. MC iz [adresa], Ronchi Dei Legionari, [adresa], sada po zakonskim nasljednicima: TC iz [adresa], Ronchi dei Legionari (GO) , [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i DC iz [adresa], Ronchi dei Legionari (GO), [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i ĐC iz [adresa] ([adresa]), [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i UC iz [adresa], Ronchi dei Legionari (GO), [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]; te IC, iz [adresa]; ĆC, udate K, iz [adresa]; i BC, udate V, iz [adresa]; u 330/14400 dijela, pok. LCČ, udate ŠC, iz [adresa] (u zemljišnim knjigama i [adresa]), sada po zakonskim nasljednicama:
SC iz [adresa] (GO), [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i ŠC iz [adresa] ([adresa]), [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]; kao nasljednika iza sada pok. II, pok. MC, iz [adresa], Ronchi Dei Legionari, [adresa]; pok. HC, iz [adresa] Š 3, Republika Italija, sada po zakonskim nasljednicama: EC, iz [adresa], Ronchi dei Legionari, [adresa], i ŽC, iz [adresa]; te, EC, iz [adresa]; i ŽC, iz [adresa], kao nasljednika iza sada pok. BI, iz [adresa] Š 3; UI, iz [adresa]; i PI, iz [adresa]; kao nasljednika iza sada pok. NI iz [adresa], Ronchi Dei Legionari, [adresa],; AC ud. L, iz [adresa]; pok. MC, pok. MC, iz [adresa], Ronchi Dei Legionari, [adresa], sada po zakonskim nasljednicima: TC iz [adresa], Ronchi dei Legionari (GO) , [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i DC iz [adresa], Ronchi dei Legionari (GO), [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i ĐC iz [adresa] ([adresa]), [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i UC iz [adresa], Ronchi dei Legionari (GO), [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]; te IC, pok. II, iz [adresa], (u zemljišnik knjigama i Momfalcone, [adresa]); ĆC, udate K, iz [adresa]; BC, udate V, iz [adresa]; FC, pok. M, iz [adresa]; TI, iz [adresa]; i VI, iz [adresa]; na nekretninama označenim kao k. č. br. [katastarska čestica], u naravi vinograd, k. č. br. [katastarska čestica], u naravi oranica, k. č. br. [katastarska čestica], u naravi oranica i pašnjak i k. č. br. [katastarska čestica], u naravi pašnjak, sve upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], u cijelosti, te su naprijed navedeni tuženici kao zemljišnoknjižni vlasnici, te kao nasljednici zemljišnoknjižnih vlasnika dužni trpjeti da se na temelju ove presude, po njenoj pravomoćnosti, na njihovim suvlasničkim dijelovima nekretninama označenim kao na nekretninama označenim kao k. č. br. [katastarska čestica], u naravi vinograd, k. č. br. [katastarska čestica], u naravi oranica, k. č. br. [katastarska čestica], u naravi oranica i pašnjak i k. č. br. [katastarska čestica], u naravi pašnjak, sve upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], u cijelosti, izvrši uknjižba prava vlasništva na ime tužitelja KC, pok. VC, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i LC, pok. VC, iz [adresa], i iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svakog u 1/2 dijela, a koju će uknjižbu provesti zemljišnoknjižni odjel Poreč Općinskog suda u Puli.
V. Utvrđuje se da su tužitelji KC, pok. VC, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i LC, pok. VC, iz [adresa], i iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], dosjelošću stekli pravo vlasništva na suvlasničkim dijelovima tuženika: PC (D) Bratovića, pok. NC, iz [adresa]; SI, pok. NC, iz [adresa]; pok. LCČ, udate ŠC, iz [adresa], (u zemljišnim knjigama i [adresa]), sada po zakonskim nasljednicama: SC iz [adresa] (GO), [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i ŠC iz [adresa] ([adresa]), [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]; i pok. MC, pok. MC, iz [adresa] (u zemljišnim knjigama [adresa]), kao nasljednika iza sada pok. ĆI, iz [adresa], sada po zakonskim nasljednicima: TC iz [adresa], Ronchi dei Legionari (GO) , [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i DC iz [adresa], Ronchi dei Legionari (GO), [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i ĐC iz [adresa] ([adresa]), [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i UC iz [adresa], Ronchi dei Legionari (GO), [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]; te pok. MC, pok. MC, iz [adresa], Ronchi dei Legionari, [adresa], sada po zakonskim nasljednicima: TC iz [adresa], Ronchi dei Legionari (GO) , [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i DC iz [adresa], Ronchi dei Legionari (GO), [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i ĐC iz [adresa] ([adresa]), [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i UC iz [adresa], Ronchi dei Legionari (GO), [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]; te IC, iz [adresa]; ĆC, udate K, iz [adresa]; i BC, udate V, iz [adresa]; kao nasljednika iza sada pok. II, pok. MC, iz [adresa]; na nekretninama označenim kao k. č. br. [katastarska čestica] zgr., u naravi dvorac [adresa], k. č. br. [katastarska čestica], u naravi pašnjak, k. č. br. [katastarska čestica], u naravi šuma i pašnjak, k. č. br. [katastarska čestica], u naravi pašnjak, k. č. br. [katastarska čestica], u naravi vrt i k. č. br. [katastarska čestica], u naravi neplodno, sve upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u cijelosti, te su naprijed navedeni tuženici kao zemljišnoknjižni vlasnici, te kao nasljednici zemljišnoknjižnih vlasnika dužni trpjeti da se na temelju ove presude, po njenoj pravomoćnosti, na njihovim suvlasničkim dijelovima nekretninama označenim kao na nekretninama označenim kao k. č. br. [katastarska čestica] zgrč., u naravi "dvorac" [adresa], k. č. br. [katastarska čestica], u naravi pašnjak, k. č. br. [katastarska čestica], u naravi šuma i pašnjak, k. č. br. [katastarska čestica], u naravi pašnjak, k. č. br. [katastarska čestica], u naravi vrt i k. č. br. [katastarska čestica], u naravi neplodno, sve upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u cijelosti, izvrši uknjižba prava vlasništva na ime tužitelja KC, pok. VC, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i LC, pok. VC, iz [adresa], i iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svakog u 1/2 dijela, a koju će uknjižbu provesti zemljišnoknjižni odjel Poreč Općinskog suda u Puli.".
II. Nalaže se tužiteljima da tuženicima solidarno naknade prouzročeni parnični trošak u iznosu od 7.312, 50 eura, u roku od 15 dana, od dana donošenja ove presude, sve sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude pa do naplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.
Obrazloženje
1. Tužitelji svojom tužbom od 30. lipnja 2017. tvrde: da su sami ili preko svojih pravnih prednika preko 60 godina u kvalificiranom posjedu predmetnih utuženih nekretnina i da su utužene nekretnine stekli dosjelošću; da se namjeravaju baviti poljoprivrednom djelatnošću; i ishoditi poticaje za razvoj poljoprivrede; a da su rokovi za dobivanje poticaja vrlo ograničeni; i da žele prethodno riješiti zemljišnoknjižno stanje.
2. Odgovorom na tužbu od dana 11. travnja 2018. su tuženici 4. SCČ, 5. RI, 6. IC, 7. ĆC, 8. BC, 9. PC (Đino) Bratović, 10. SI (ista osoba kao 28. SI), 11. JI, 12. ZI, 13. UI, 14. PI, 15. AC, 16. CI, 17. EC, 18. ŽC, 19. GC, 20. ČC, 21. AI, 22. FC, 23. VCČ, 24. KI, 25. VI i 26. EI naveli: da u konkretnom slučaju tužitelji pokušavaju tužbom steći pravo vlasništva na velikom broju nekretnina, prvenstveno zemljišta s velikim površinama; da vrijednost zemljišta višestruko prelazi vrijednost, koju su tužitelji naznačili u tužbi; da tužbu i tužbeni zahtjev osporavaju u cijelosti; da tužitelji nisu samostalni posjednici svih utuženih nekretnina; da u tužbi nije naveden pravni osnov stjecanja prava vlasništva; da su tužitelji i tuženici rođaci u krvnom srodstvu; da oni točno znaju koje su nekretnine naslijedili od svojih pravnih prednika; mjesta gdje se predmetne nekretnine nalaze; i koje suvlasničke udjele, na tim dijelovima nekretnina imaju; da tužitelji predmetnom tužbom pokušavaju nekorektno od svojih rođaka tražiti samovlasništvo "kaštela", u kojoj su se rodili (neki od tuženika).
2.1. Da predmetne nekretnine u naravi čine ostavštinu iza pok. DI (HI, DI, Đ) pok. U (Tomaso), koji je umro u selu Sv. Ivan od Šterne dana 10. ožujka 1953.; da je prije svoje smrti pok. DI sačinio u Župnom uredu Sv. Ivana od Šterne, dana 8. svibnja 1946. oporuku pred tri svjedoka, kojom je svoju imovinu ostavio na jednake dijelove sinovima ŽI, I, NC, ŠCČ i Ć, a da je šesti dio ostavio supruzi MI i kćerci KCČ, te zakonski dio ostavio kćerci ĐI; što se odnosi na nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], zk. ul. [broj ZK uloška], zk. ul. [broj ZK uloška], sve k. o. [katastarska općina] i zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]; da je sin GI od oca DI, preminuo prije svog oca DI i to dana 20. rujna 1948.; da je i sin ČI od oca DI, poginuo u NOB-u 8. svibnja 1944.; da je pok. DI, od oca pok. U, preminuo dana **.**.1953.,; da je njegova oporuka proglašena 14. siječnja 1954. u Kotarskom sudu u Poreču; da je rješenje o nasljeđivanju donijeto dana 11. ožujka 1954.; da su imovinu ostavitelja nasljedili: sin ŽI u 22/120 dijela, sin I u 22/120 dijela, sin OI u 22/120 dijela, sin ŠCČ u 22/120 dijela, kćerka KCČ u 11/120 dijela, supruga MI u 11/120 dijela i kćerka ĐI u 10/120 dijela; da je FI (otac obaju tužitelja), preminuo; i da su iza istoga njegovu imovinu naslijedili upravo tužitelji: KC i LC; da je I (Giovanni) Bratović (stric obaju tužitelja), preminuo; i da su iza istoga njegovu imovinu naslijedili supruga KĆ, kćerka TCČ, sin VĆ i sin LĆ; da je ŠCČ (Mario) Bratović (stric obaju tužitelja), preminuo; i da su iza istoga njegovu imovinu naslijedili supruga SĆ, kćerka ŠĆ i sin TĆ; da su tužitelji pok. MĆ naznačili u tužbi kao nepoznatu osobu; očito znajući, da je to njihov stric; kojim su se susretali kao i s njegovom suprugom i djecom onda kada su boravili u [adresa] i obilazili upravo nekretnine, na kojima su suvlasnici; da je OI (stric obaju tužitelja), preminuo; i da su iza istoga njegovu imovinu naslijedili sinovi PC i SI; da je MI baka obaju tužitelja; a da je DĆ teta obaju tužitelja, kao uostalom i ĐI; da je nakon smrti MI, njezinu imovinu naslijedila kćerka DĆ; a da je kasnije DĆ svoje suvlasničke udjele darovala OI (ocu PC i RC).
2.2. Da tužitelji nisu nikada bili samovlasnici ili samoposjednici utuženih nekretnina; da od prvoga dana znaju da se radi o nekretninama koje su bile dijelom u suvlasništvu njihova pok. oca ŽI (nikad više od 22/120 dijela), a dijelom u suvlasništvu njegove ostale braće i sestara; da je takvo vlasničko i posjedovno stanje (nikad više od 22/120 dijela) kasnije prešlo s njihova oca ŽI na ovdje tužitelje; da tužitelji jasno i dobro znaju, da je njihov otac pok. ŽI od svog pok. oca DI naslijedio određeni suvlasnički udio, na utuženim nekretninama; te da su oni, kao njegovi sinovi nakon njegove smrti, postali samo suvlasnici na istim nekretninama, ali nikada samoposjednici; da su svi suvlasnici međusobno uredili korištenje nekretnina, tako da je sin ŽI koristio dvije petine nekretnina (svoju i od brata I); da je sin OI koristio tri petine nekretnina (svoju, od brata ŠCČ, od majke MI i sestre KCČ); vodeći računa o tome, da sve nekretnine ostaju u suvlasništvu svih suvlasnika i članova obitelji prema uknjiženim suvlasničkim udjelima; isto tako zajedno i u suposjedu svih nekretnina, jer u suvlasništvu svih članova navedene obitelji; da je nekretnine u suvlasništvu I posredno i uz njegovo dopuštenje koristio njegov brat ŽI; da nekretnine u suvlasništvu ŠCČ, sestre KCČ i majke MI, posredno i uz njihovu suglasnost je koristio njihov brat (odnosno sin), OI; da su se svi oni zajedno još jednom sastali dana 11. veljače 1957., kada su potvrdili sporazum o korištenju nekretnina i isti dopunili i precizirali dio koji se odnosi na korištenje kuće (zgrč. 184) i okućnice; da su Ugovorom potvrdili djelidbu kuće i korištenje terena sve oko kuće, ne dirajući suvlasništvo suvlasnika.
2.3. Da je tako otac tužitelja ŽI koristio tzv. voznicu ("carrozzeria"), polovicu žitnice ("granar") i polovicu štale zapaljene bez krova, te i dio zgrade, "kaštela" i polovicu "baladura" i dio zemljišta prema crkvi, a što je sve otprilike odgovaralo njegovom suvlasničkom udjelu i udjelu njegova brata I; da je ŽI sa svojim sinovima KC i LC napustio dio zgrade velikog kaštela i polovicu "baladura", pred više od 42 godine; da je kasnije tužitelj KC nastavio koristiti samo jedan dio predmetne zgrade u kojem stanuje, dok da se drugi dio koji je koristio njihov pok. otac, uopće ne koristi i da je taj dio zgrade neodržavan; da je iznutra devastiran; da su zidovi i krov u ruševnom stanju i da predstavlja opasnost za druge suvlasnike; da tužitelj LC uopće u naravi ne koristi predmetne nekretnine, niti u suvlasničkom udjelu koje njemu pripada; mada tuženici nisu nikada osporavali njegov suvlasnički udio; da tužitelj LC živi u [adresa] i da se ne bavi poljoprivredom; da je notorno da ista osoba ne može imati dva prebivališta, odnosno stanovati u isto vrijeme na dva različita mjesta i u dvije različite države; da to upućuje na zaključak: da se radi o osobi, koja nije i ne može biti samoposjednik utuženih nekretnina; posebice da ne može biti pošteni posjednik, jer da su mu dobro poznati svi drugi srodnici i suvlasnici, odnosno, jer poznaje sve ostale suposjednike terena i "kaštela", kao u ostalom (isto tako), i njegov brat ovdje tužitelj KC; da su preostale nekretnine navedene u tužbi uglavnom, poljoprivredno zemljište; da su nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] poljoprivredno zemljište, u suvlasništvu više osoba; što se tiče posjeda, da tužitelji nisu nikada imali isključivi posjed na tim nekretninama, pogotovo ne tužitelj LC iz [adresa]; da tužitelj KC koristi samo jedan dio tog zemljišta; a da tuženici PC i SI koriste drugi dio.
2.4. Da su nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] upisane kao vlasništvo Bratovich Tomaso fu Giovanni; da su tu osobu tužitelji naveli kao osobu nepoznata boravišta, a da je jasno da se radi o njihovom pradjedu; da je njihov otac ŽI bio sin pok. DI (Mateo, Matej) Bratovića, a unuk pok. U (Tomaso) Bratovića; da je slično tako i s nekretninama upisanim u zk. ul. [broj ZK uloška]; jer da dio koristi tužitelj KC, obzirom se tako svojevremeno dogovorio njegov otac ĐĆ, sa svojim bratom OI; da na nekretninama u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], također postoji suvlasništvo i suposjed više osoba; da nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] koriste tužitelj KC (ali ne tužitelj LC) i tuženik PC; da su nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] upisane u zemljišnim knjigama na više suvlasnika i suposjednika.
2.5. Da među strankama nije nikada bilo sporno suvlasništvo (niti suposjedovno stanje), na nekretninama upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]; da među strankama nije nikada bilo sporno suvlasništvo na navedenim nekretninama upisanim u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kao niti korištenje pojedinih dijelova nekretnina; da i danas tužitelj KC stanuje u dijelu zgrade koji je ranije koristio njegov pok. otac i koji odgovara suvlasničkom udjelu od cca jedne petine koja je pripadala njegovom ocu pok. ŽI; te da koristi dio okućnice i dio okolnog zemljišta, što odgovara suvlasničkom udjelu od cca jedne petine koja je pripadala njegovom stricu I (Giovanni-u), a koju je uz dozvolu I i po sporazumu braće koristio također njegov pok. otac ŽI; da se ne koristi dio "velikog kaštela" i pola "baladura" koji je napušten prije više od 42 godine; da drugotužitelj LC ne koristi dio zgrade koji je ranije koristio njegov pok. otac; da uopće ne obilazi nekretnine; da se ne brine o tom dijelu zgrade koji je urušen i napušten; da se ne bavi poljoprivredom ili očuvanjem šume, niti poljoprivrednog zemljišta; da on definitivno ne stanuje na adresi [adresa], jer da je ranije živio u [adresa], a potom sve do danas u Italiji.
2.6. Da tužitelji dobro znaju da nisu samovlasnici (samoposjednici) utuženih nekretnina; da dobro znaju tko su, gdje su i što su im u rodu ostali suvlasnici utuženih nekretnina; da je suvlasništvo vlasništvo više osoba na istoj stvari, tako da svakoj pripada po dio tog prava vlasništva, kako da je to određeno odredbom čl. 36. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima; da prema odredbi čl. 42. st. 2 ZV-a, svim suvlasnicima pripada pravo na suposjed stvari, ali oni mogu odlučiti da će međusobno podijeliti posjed stvari i/ili izvršavanje svih ili nekih suvlasničkih ovlasti glede nje; da je u konkretnom slučaju nesporno: da je pok. DI djed obaju tuženika (ali i djed, odnosno prednik svih tuženika) bio vlasnik i posjednik svih utuženih nekretnine; da je nesporno: i to da je pok. ŽI, otac obaju tužitelja i da je u trenutku smrti pok. DI, nakon provedenog ostavinskog postupka, postao suvlasnikom utuženih nekretnina, kao što su to postali i njegova braća, odnosno majka i sestre (prednici svih tuženika); da je nesporno: i to da su svojevremeno suvlasnici nekretnina, i to tužiteljev otac i njegova braća, te sestre i majka, utvrdili suposjed utuženih nekretnina i međusobno podijelili izvršavanje svih ili nekih suvlasničkih ovlasti. Dakle, da su tužitelji nepošteni posjednici jer danas u bitome tvrde: da nisu znali ili nisu imali dovoljno razloga posumnjati, da im ne pripada pravo na posjed svih utuženih nekretnina; da je faktično stanje stvari, posebice u odnosu na utužene nekretnine iz zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], takvo da tužitelj KC koristi dio zgrade i okućnice; a da tuženici PC i SI, koriste preostali dio zgrade i okućnice; da oni kroz sve godine ulažu znatna sredstva na obnovi i revitalizaciji dotrajalih nekretnina; te da niti u jednom trenutku nije došlo u pitanje suvlasništvo na navedenim nekretninama (upravo onako kako su ga osnovom zakona svi naslijedili); dakle, onako kako je to upisano u zemljišne knjige; da su u međuvremenu pojedini nasljednici dijelove ili cijele svoje suvlasničke udjele darovali, ili odrekli se svojih suvlasničkih udjela, u njihovu korist; imajući u vidu da se isti brinu o nekretninama; i da su se brinuli o njihovim prednicima (sestri, tj. teti KCČ i majci, tj. baki MI, koja je 13 godina bila nepokretna i trebala danonoćnu brigu i kućnu njegu).
3. Odgovorom na tužbu od dana 5. travnja 2026., privremena zastupnica 1. tuženika UĆ, pok. DI 2. tuženika MĆ, pok. DI 27. tuženika IĆ (Tomaso) Bratovicha, pok. RI 29. tuženika MC, 30. tuženika MC, 31. tuženika ĆĆ, pok CC i 32. BĆ, pok. BĆ protivi se tužbi i tužbenom zahtjevu tužitelja u cijelosti ali da se ne protivi provođenju dokaznih prijedloga.
3.1. Tijekom postupka tužitelji su povukli tužbu i tužbeni zahtjev protiv: 1. tuženika UĆ, pok. DI 2. tuženika MĆ, pok. DI 3. DĆ, pok DI, 27. tuženika IĆ (Tomaso) Bratovicha, pok. MC 29. tuženika MC, 30. tuženika MC pok. CC, 31. tuženika ĆĆ, pok. CC i 32. BĆ, pok. BĆ.
4. Tijekom postupka izveden je dokaz čitanjem: svih priloga uz tužbu; zemljišnoknjižnih izvadaka; svih podnesaka stranaka s prilozima; Ugovora o kupoprodaji (Contratto di compravendita); preslike oporuke; svih rješenja; izvatka iz matice rođenih; smrtnih listova, rodnih listova, vjenčanog lista; dopisa Državnog arhiva u Pazinu sa prilogom; sadržaja svih zapisnika; prijepisa posjedovnih listova; prijavnog lista Odjela za katastar nekretnina iz 1960.; Akta o podjeli iz 1954.; Ugovora o diobi između braće iz 1957.; kupoprodajnog ugovora iz 1941.; dopunskog rješenja O-299/96 Općinskog suda u Poreču-Parenzo. Održan je uviđaj na predmetnim nekretninama, uz nazočnost stranaka i vještaka geodetske struke. Izveden je dokaz čitanjem: nalaza i mišljenja vještaka graditeljske struke Sergija Zanghirelle s prilozima; nalaza mišljenja geodetskog vještaka Orlanda Bulešića, (GeoCentra) sa prilozima; sadržaja zapisnika sa održanih uviđaja; svih podnesaka GeoCentra; pravomoćne presude Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Poreču P-80/21; sadržaja svih podnesaka stranaka sa prilozima, (razgledane su i priložene preslike fotografija PĆ i priloga predmetnih nekretnina); sve fotografije priložene predmetu; te je na kraju postupka izveden dokaz saslušanjem tužitelja i tuženika PC.
5. Među strankama nije sporno da su tuženici zemljišnoknjižni suvlasnici nekretnina sada predmetom ovog postupka; sporno je i valja utvrditi je li su tužitelji stekli pravo vlasništva svih predmetnih nekretnina i po kojoj osnovi.
6. Iz iskaza tužitelja LC od oca pok. VC proizlazi: da je ova pravna stvar riješena prije 70 godina; da je tužitelj KC njegov brat; da su stekli pravo vlasništva nekretnina navedenih u zk. ul. br. [broj ZK uloška], "kaštel", zk. ul. br. [broj ZK uloška], u zk. ul. br. [broj ZK uloška]., i dr.; da su sve te nekretnine njihove, jer da su ih obrađivali i održavali; da se u "kaštelu" rodio; od tada da koristi te nekretnine sa bratom; da su svi tuženici u njihovom krvnom srodstvu; da se njegov djed zvao B, i da je rođen 1862. godine; da je imao brata P, brata N i brata kojega su svi zvali " R"; da je J imao devetoro djece, od kojih je jedan Z i da živi u [adresa]; da poznaje 1. tuženika UĆ pok. DI; da isto tako poznaje 2. tuženika MĆ, jer ga je vozio onda kada ga je došao godine 1970. posjetiti sestru NĆ, u [adresa]; 4. tuženica TCČ da je kćerka UĆ; da je ona zapravo njegova sestrična; 5. tuženik VĆ, da je umro **.**.2023., i da je on bio brat RĆ (4. tuženice); da je MC imao brata ZI, koji je preminuo 2002.; 6. tuženica JĆ, da je bila u braku sa ZĆ i da imaju dvije kćerke, koje da su njemu u srodstvu; 7. tuženica CĆ, da je kćerka ZI i 6. tuženice AĆ; 8. tuženica EĆ, da je sestra 7. tuženice CĆ; 9. tuženik PC (Đino) Bratović da je nazočan ročištu; da su njegov otac i otac PC: bili braća; 10. tuženik SI, da je brat 9. tuženika PC; 11. tuženica LCČ (Gina) Bratović udata Lončarić, da je sestra 9. tuženika PC; 12. tuženica ŠI, da živi u [adresa] i da je udata S; ona da je: sestra LCČ (Gine) i PC, 9. tuženika; 13. tuženik HĆ, da ima brata CC i da su oni su sinovi NI; da je NI njegov: prvi bratić; slijedom, da je 14. tuženik ŽĆ, brat GĆ; a 15. tuženica ČĆ, da je udata C i da živi u [adresa], inače da je ona kćerka ĐI; 16. tuženica OĆ, da je preminula i da je bila udata za A, sina NĆ; 17. tuženica FĆ, da je kćerka A, tako da je on s njom u srodstvu, ali da je ona nedavno preminula; 18. tuženica KG, da je sestra E, koja stanuje u mjestu Staranzano; 19. tuženica GC (Milena) Jelovac, da je bila udata za VG, koji je bio njegov prvi bratić; svekrva GC (Milene) Jelovac, da je bila njihova teta, koja se zvala LG; 19. tužena GC (Milena) Jelovac, da je majka 20. tuženika ČC; 21. tuženik OC, da je sin LG udate OC; 22. tuženicu, da ne poznaje, ali da je ona nasljednica iza LG; 23. tuženica TI, da je isto u srodstvu s njime, po istoj lozi; 24. tuženik KI iz [adresa], da je s njima u srodstvu i da ga poznaje; 25. tuženica VI, da je bila supruga SG, koja je isto u srodstvu s njime; 26. tuženik EI, da je doktor i da je on sin LG, udate EI; 27. tuženik IĆ, da je njegov pradjed; 28. tuženik SI, da je brat tuženika PC; 29. tuženika ŠG, da ne poznaje, ali da su on i 30. tuženik VĆ, zapravo bili braća pok. bake MI; da je Jedan od njih živio u [adresa] i da ima potomka H; a da je drugi živio na Rovički; 31. tuženik TG da je jedan od rođaka koji je živio u [adresa] ili [adresa]; 32. tuženik MG da je njihov "barba" koji je preminuo u partizanima 1944.; dakle, da je on sin njegovog djeda; a da je djed inače imao jedanaestoro djece. Zapravo dakle, da su svi tuženici s njime u krvnom srodstvu, neki po djedu, a neki po baki. Da sve te gore spomenute osobe poznaje; a neke od njih da osobno ne poznaje (a za koje je rekao da nije siguran). Da su inače tuženici sa članovima obitelji dolazili ovdje na imanju, barem jedanput godišnje i to na ručak. Da je sa svima njima bio uvijek u dobrim odnosima i da je još uvijek s njima u dobrim odnosima.
6.1. Da ne zna zašto je njegov raniji odvjetnik tako sastavio tužbu i naveo: da su neki od tuženika nepoznata mjesta boravka. Da nije znao da su utužene sve nekretnine, a sada predmetom ovoga spora. Da on i njegov otac nisu nikada pretendirali na sve te nekretnine; da su pretendirali samo na ono što je dogovoreno. U kaštelu da su ostala dva brata, ĐĆ (njegov otac) i njegov brat OI, zapravo otac ovdje tuženika PC od oca pok. OI. Da su oni godine1954. potpisali akt o podjeli i tako su tada podijelili cijelu imovinu. Da su taj dokument potpisali ĐĆ, OI, MI i SCČ, koje su bile nepismene i koje su stavile "križ". Tim dogovorom da je njegov otac dobio "graner" koji se nalazi, gledano u pravcu kaštela, s lijeve strane, a koji je bio u jako lošem stanju; da je dobio i "karoceru, lozicu", i polovicu "staroga dvora", koji je izgorio za vrijeme rata i to lijevi dio, gledano u pravcu objekta i dobio zemlju koju sada koriste i koja se zove "sad", "bošćina", "pod sternom", "vala", "bratovići po pazina" odnosno „bućina rova", i "urati". Taj ugovor da se zvao Diobeni akt. Da je "graner" valjalo renovirati, jer su bili ostali samo zidovi; da je trebalo napraviti nove podove. Da je OI sa sestrom KCČ trebao svojim sredstvima sanirati taj lijevi dio, kojeg svi zovu "graner"; ali da oni nisu imali tu ekonomsku mogućnost. Kako oni nisu imali novaca (mada je dogovor potpisan), da se iz tog razloga dogovor, nije mogao ostvariti. Sve ostalo da je trebao dobiti OI s time da je OI trebao čuvati MI i RC i da je zato dobio nešto malo više imovine, u kući i u zemlji. Teta FĆ da je bila sve dogovorila sa ŠCČ i I. Ona da je živjela u mjestu Ronki, i da je imala NI u [adresa], koji je živio kod brata E, zapravo kod ŠCČ. Pijerina da je bila najstarije dijete, da je ona imala dosta utjecaja na braću i sestre. Ona da je dolazila jedanput mjesečno iz Ronkija, do Divaće vlakom, a iz Sv. Petra da je tamo odlazio OI ili LG, gdje su oni sve praktički dogovoriliu svezi imanja; da se sve to događalo redovito pedesetih sve do sedamdesetih godina, prošlog stoljeća. MCČ da je živio kod NĆ kao podstanar u Mofalkoneu. Da odgovara istini, da je on (tužitelj) sa svim srodnicima bio u stalnom kontaktu; dakle, sa svim tuženim osobama; i da zato poznaje sve te pojedinosti. Da mu je Ž (koja je bila udata za NI), sve o tome govorila i ispričala; da njegovi rođaci imaju svi oko 90 godina. Konkretno da Ž ima 92 godine.
6.2. Da je rođen u tom "kaštelu" na drugom katu i da su oni posjedovali cijeli drugi kat (pet soba sa velikom primaćom sobom i kuhinjom). Kako "graner" nije bio sređen, da se tamo nije moglo živjeti; da je postignut dogovor: da će oni koristiti te prostorije i živjeti na 2. katu. Po novom dogovoru od 1957., da "graner" nije ostao u cijelosti njima nego sam u 1/2 dijela, jer da su ostali suvlasnici bili u "kaštelu" na 2. katu. Kaštel da je podijeljen na 3/3 djela, tako da oni imaju 2/3 djela, a da je 1/3 djela imao OI i teta SCČ. Da "kaštel" ima tri etaže (podrum, I kat, i II kat), a da je "mali kaštel" pripao OI, u cijelosti. Da tamo postoje dva "granera", jedan gledano prema crkvi, tako da pola toga pripada njima, a pola OI; a drugi "graner" prema G je u cijelosti od OI. U kaštelu da su se poduzeti građevinski radovi. U podrumu su bile dvije volte, koje su zazidane. Na prvom katu da su bila 2. vrata koja su zazidana kao i na 2. katu (gdje isto su zazidana vrata). "Kaštel" da je imao samo jedan ulaz, kao glavni ulaz, a kako je zgrada podijeljena trebao je stvoriti još jedan ulaz; tako da je proširen drugi "baladur" za stvoriti drugi ulaz; a na "baladuru" da je napravljena jedna cisterna, koja je služila OI. Škale su premiještene iz pravca istok-zapad; a u pravcu sjever-jug, za dio koji je pripao OI. Da još uvijek posjeduje ključ, a to je jedini ključ za glavna ulazna vrata "kaštela". I da je u njegovom posjedu. Da postoji još jedan ključ za podrum i da ga samo on koristi. Da je desni dio sve oko "kaštela" koristio OI, a lijevi dio oni. Nakon onog potpisanog dogovora, da su se svi istog tog dogovora i držali; a tako i svi pravni slijednici potpisnika tog dogovora, tako i MĆ i DCČ. Da je Č tamo na terenima doveo barem desetak puta i da se on nikad nije protivio toj diobi. Kada su se svi oni nalazili zajedno u "dvorcu" da su ručali zajedno, i razgovarali o imanju, da postoje i fotografije o tim njihovim zajedničkim susretima; da tuženici nisu nikada osporavali postignuti dogovor. Lijevi dio "kaštela" da ima svoje električno brojilo, da i desni "kaštela" ima svoje brojilo i to sve još od godine 1960. kada su dobili struju iz Baderne. Brojilo da je glasilo na VC; da brojilo još uvijek aktivno glasi na njegovog brata KC. " O" da su sanirali i izgradili potpuno na novo; da su napravili novi pod, drvene škale, novi krov, tri kupatila i novu kuhinju. Da su sve navedeno platili on, otac i KC.
6.3. Da je i PC sanirao svoj dio kaštela sa svojim sredstvima; da je napravio krovove, betonske ploče na "malom kaštelu", i manji dio na "velikom kaštelu". Dioba nekretnina da je potpisana još godine 1954., i napisana na talijanskom jeziku po DG, koji je znao jako lijepo pisati. Od 1965. do 1968. da je živio u [adresa], a poslije u Italiji.
7. Tijekom istog ročište tužitelj KC, od oca pok. VC, je naveo: da je pažljivo slušao i pratio navode iz iskaza brata LC; te je iznijete navode brata, u potpunosti i izričito potvrdio; tvrdeći na kraju iskaza: da su točni i istiniti; i da nema što drugo za nadodati.
8. Iz iskaza 9. tuženika PC pok. OI, proizlazi: da odgovara istini da su on i tužitelj bratići; da su na istoj adresi (kao i on osobno) rođeni TCČ, njen brat ĐG i I (Giovanni) od Ivana (od Giovannija) Bratovicha, djeca od pok. strica Č; da njegov prvi bratić (LC) dobro pamti sva imena, adrese, rodbinske veze, mjesta stanovanja tuženika, ali da zaboravlja osnovnu činjenicu: da je vlasnik svih tih terena i "kaštela" bio djed ČI od U. Da je ČI bio vlasnik svih nekretnina sada predmetom spora. Da on zaboravlja da je djed DI od oca U napravio oporuku. Da je istom oporukom ostavio 1/5 dijela svoje imovine OI, 1/5 dijela VC, 1/5 dijela MCČ i 1/5 dijela MĆ (koji je bio u [adresa]), i isti udio 1/5 dijela babi MI i teti KCČ, koja je bila invalid. Da su svi imali 1/5 dijela, tj. jednakih dijelova nasljedstva; da je MI i KCČ zajedno ostavio 1/5 dijela tih nekretnina. Isto tako da bratić zaboravlja: da je teta FĆ koja je živjela u [adresa] imala, na nekretninama koje su se obrađivale, jedan udio, tj. neke male dijelove i to prije, nego što je djed DI sastavio oporuku. Da on nije naveo, kao tužitelj: da su VC i OI negdje 1952. ili 1953. godine trebali postići dogovor o nekretninama, ali da je tada bio problem putovati izvan Jugoslavije, tako i dolaziti do Jugoslavije. Da je bio problem putovati iz jedne države u drugu.
8.1. VC i OI da su međusobno dogovorili, da svaki nasljednik djeda ima 1/5 dijela nekretnina i da će koristiti, od stričeva svaki 1/5 dijela, dok se oni ne vrate doma. Da je to bio njihov usmeni dogovor. Kako su kasnije MI i KCČ otišle živjeti sa njegovim ocem (kao i njegova majka), svi u "kaštelu"; to, da je na račun toga dogovoreno: da će njegov otac koristiti 1/5 dijela nekretnina. Da je sve to dogovoreno usmeno. Isto tako da i 1/5 dijela nekretnina, koje glase na ime DCČ, da su oni koristili, sve jer DCČ nije bio tu. Ali da tada, a niti sada, nisu nikada pretendirali, na taj njegov udio suvlasništva. Da je sve to bilo dogovoreno usmeno. Da je 1/5 dijela nekretnina koristio "barba" VC. Da su se svi oni dobro poznavali; da su svi oni zapravo, bratići; da sve to dobro znaju i tužitelji. Da njihovi bratići iz Italije i iz [adresa] su dolazili ovdje na svadbe, na pogrebe i za vrijeme blagdana; da su oni godine 2009. ili 2010. napravili veliku feštu, jer da su se svi našli zajedno; i da o tome postoje fotografije; da su tada svi bili zajedno u tom "kaštelu". Da su tamo bili svi zajedno, a sa njima i bratići LC i KC.
8.2. Da tužitelji tužbom tvrde: da ne poznaju te tužene osobe; a da su svi tuženici njihovi bratići, tako UG, ĐG i IG koji žive u [adresa] (i to 200 metara jedan od drugoga i da se susreću stalno već dugih 50 godina). Da se pita gdje je moral tužitelja, kad su tužbom napisali: da su te osobe nepoznate; a zapravo suprotno od toga: da se svi oni jako dobro međusobno poznaju; jer da su svi bili na krštenjima, na svadbama, na pogrebima. Očito da se tužitelj LC sjeća samo onoga što ga zanima, ali ne i činjenica, da je tužio ovom tužbom 30 bratića. Da tužitelji zaboravljaju činjenicu: da "kaštel" ima samo jedan zapadni ulaz u "katakombe" i da je to jedini ulaz "kaštela".
8.3. Da se bratići iz [adresa] i potomci MĆ nisu nikada odrekli predmetne imovine. Da je s njima u kontaktu. Da se oni nisu nikada odrekli imovine naslijeđene iza pok. Č; kao niti bratići iz Italije. Da svi navedeni u ovom predmetu točno znaju gdje se nalazi njihova imovina. Da svaki od njih točno zna što je njegovo. Da su se bratići iz Italije odrekli udjela od 1/5 nekretnina i da su mu taj udio nekretnina darovali, jer je njegova majka čuvala babu MI i tetu RC (koje su bile nepokretne u krevetu, dugi niz godina). Da je taj dar primio, kao znak zahvalnosti; jer su čuvali pok. MI i pok. RC; da su to učinili dakle, (u znak zahvalnosti), zakonski nasljednici iza pok. MC, godine 2017.
8.4. Ovaj je sud prihvatio navode iz iskaza tužitelja i navode iz iskaza 9. tuženika, jer su njihovi navodi logični, neposredno uvjerljivi i međusobno podudarni, te jer se njihovi navodi upotpunjavaju.
9. Osnovom čl. 219. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - u daljnjem tekstu ZPP) stranka koja je tijekom postupka iznijela neku činjenicu, koja joj ide u prilog, dužna je predložiti i izvođenje dokaza kojom bi dokazala i postojanje te činjenice; stoga su tužitelji dužni dokazati sve svoje tvrdnje pred sudom; to kako tužitelji nisu dokazali istinitost navedenih tvrdnji pred sudom; to je sukladno čl. 8. ZPP-a ovaj sud, prema svojem uvjerenju, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, odlučio kao u izreci.
10. Dakle, nakon održanog uviđaja i ročišta za glavnu raspravu na licu mjesta uz nazočnost stranaka, te vještaka geodetske struke; te zaprimljenog nalaza, vještaka geodetske struke koji je identificirao predmetne nekretnine suvlasnika i zajedničku posjedovnu cjelinu stranaka; a nakon zaprimljenih iskaza prije gore navedenih stranaka, te nakon izvedenih ostalih dokaza prikupljenih tijekom postupka, ovaj je sud zaključio i drži dokazanim: da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.
10.1. Ovaj je sud prihvatio nalaz i mišljenje sudskog vještaka Orlanda Bulešića, jer je logičan, stručan, uvjerljiv i sastavljen na osnovu Zakona, te jer podudaran sa navodima iz iskaza saslušanih stranaka, kao i sa preostalim materijalnim dokazima izvedenih tijekom postupka.
10.2. Ovaj je sud prihvatio nalaz i mišljenje sudskog vještaka graditeljske struke Zangirella Sergia jer je logičan, stručan, uvjerljiv i sastavljen na osnovu Zakona, te jer podudaran sa preostalim materijalnim dokazima izvedenih tijekom postupka.
10.3. Na osnovu priloženog nalaza i mišljenja vještaka geodetske struke i foto priloga, te fotografija i fotopriloga priloženih predmetu, koji je u cijelosti prihvaćen kao objektivan i stručan (a stranke u postupku na isti nisu imale primjedbi); ovaj sud drži dokazanim: da priloženi foto prilozi vještaka vjerno prikazuju stanje nekretnina zatečeno na dan uviđaja, kao u ostalom i fotografije priložene predmetu. Ovaj je sud u potpunosti prihvatio nalaz vještaka, jer je logičan, uvjerljiv i podudaran sa navodima iz iskaza stranaka, to ovaj sud drži dokazanim: da je nalaz vještaka sastavljen sukladno Zakonu; isto tako i iz istih razloga je prihvaćen i nalaz vještaka graditeljske struke Zanghirella Sergija.
10.4. Dakle, nakon održanog uviđaja i ročišta za glavnu raspravu na licu mjesta uz nazočnost stranaka, te vještaka mjerničke struke; te zaprimljenog nalaza, vještaka geodetske struke koji je identificirao predmetne nekretnine i posjedovnu cjelinu stranaka; a nakon zaprimljenih gore navedenih iskaza stranaka, te nakon svih izvedenih ostalih prikupljenih materijalnih dokaza tijekom postupka, ovaj je sud zaključio i drži dokazanim: da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.
11. Tijekom postupka tužitelji su povukli tužbu i tužbeni zahtjev protiv: 1. tuženika UĆ, pok. DI 2. tuženika MĆ, pok. DI 3. DĆ, pok DI, 27. tuženika IĆ (Tomaso) Bratovicha, pok. MC 29. tuženika MC, 30. tuženika MC pok. CC, 31. tuženika ĆĆ, pok. CC i 32. BĆ, pok. BĆ.
11.1. Slijedom navedenog tužitelji su povukli tužbeni zahtjeva protiv 27. tuženika IĆ (Tomaso) Bratovicha, pok. MC koji glasi: " II. Utvrđuje se da su KC, pok. VC, iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj] i LC, pok. VC, iz [adresa], i iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], dosjelošću stekli pravo vlasništva na nekretninama 27.tuženika:
IĆ (Tomaso) Bratovicha, pok. MC, sada nepoznata boravišta, označenim kao k. č. br. [katastarska čestica], u naravi pašnjak i k. č. br. [katastarska čestica], u naravi oranica, obje upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], u cijelosti, te je naprijed navedeni tuženik dužan trpjeti da se na temelju ove presude, po njenoj pravomoćnosti, na nekretninama označenim kao k. č. br. [katastarska čestica], u naravi pašnjak i k. č. br. [katastarska čestica], u naravi oranica, obje upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], u cijelosti, izvrši uknjižba prava vlasništva na ime tužitelja KC, pok. VC, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i LC, pok. VC, iz [adresa], i iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svakog u 1/2 dijela, a koju će uknjižbu provesti zemljišnoknjižni odjel Poreč Općinskog suda u Puli.".
12. Tužitelji su dana 11. svibnja 2026. "precizirali" tužbeni zahtjev. Tuženici su se podneskom od dana 12. svibnja 2026. protivili svakoj preinaci tužbenog zahtjeva. Ovaj sud raspravnim rješenjem, od dana 19. svibnja 2026., nije prihvatio prijedlog tužitelja, radi preinake tužbenog zahtjeva, jer je preinaka predana sudu nakon zaključenja pripremnog ročišta.
12.1. Naime tužitelji mogu preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave, ako bez svoje krivnje nisu mogli istu preinačiti do zaključenja prethodnog postupka; što nije slučaj u ovom predmetu.
12.2. Tako je sud odlučio, jer je ocijenio: da u konkretnom slučaju preinaka tužbenog zahtjeva nije dopuštena, budući su tužitelji u tužbi protiv tuženika, obuhvatili i utužili sve katastarske čestice i suvlasničke dijelove svih tuženika. Sud drži da su tužitelji preinaku mogli izvršiti nakon zaključenja prethodnog postupka; iz razloga što su tužitelji očito dobro znali, za sve nekretnine, za njihove suvlasničke omjere, za suvlasničke omjere njihovih dobro poznatih srodnika ovdje tuženika, te opis i izgled istih nekretnina, i to svakako prije predložene preinake i prije podnošenja predmetne tužbe. Pri tome valja nadodati: da je tužitelj KC podnio tužbu u drugom predmetu, koji se vodio kod Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču- Parenzo, pod poslovnim brojem P-80/21, (ovom je predmetu priložena pravomoćna presuda P-80/2021 od 10. svibnja 2023.), osnovom čega, je ovaj sud dodatno utvrdio i zaključio: da su ovdje tužitelji točno znali što potražuju predmetnom tužbom i to u trenutku podnošenja iste, a koja je podnijeta zapravo protiv njihovih srodnika, a gore navedenih tuženika, te i suvlasnika i suposjednika svih nekretnina. Dakle, u svezi istog imanja i u odnosu na sve upisane i identificirane nekretnine tijekom postupka. Predloženim novim tužbenim zahtjevom, tužitelji naznačuju sve čestice za koje traže vlasništvo, osnovom izrađene skice i nalaza geodetskog vještaka Orlanda Bulešića. Sud drži, da su tužitelji, do zaključenja prethodnog postupka mogli preinačiti tužbeni zahtjev, jer su oni između ostaloga, upravo tijekom uviđaja točno i jasno pokazali sudu: koje dijelove nekretnina pripadaju samo njima; i koje identificirane dijelove nekretnina, njima ne pripadaju.
12.3. Tužitelji su dana 21. svibnja 2024. predložili povlačenje tužbe protiv tuženika, u djelu koji se odnosi na utvrđenje prava vlasništva na nekim nekretninama, koje su upisane u zemljišnim knjigama k. o [katastarska općina], i k. o. [katastarska općina] (z.k. odjel Pazin). Međutim tuženici nisu pristali na povlačenje tog dijela tužbe i tužbenog zahtjeva (podnesak tuženika od dana 4. ožujka 2026); s toga, je sud nastavio postupak i donio presudu kao u izreci.
13. Prema članku 40. stavak 2. ZPP-a kad se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu, mjerodavna je vrijednost predmeta spora koju su tužitelji naznačili u tužbi.
14. Dana 14. studenoga 2018. sastavljen je zapisnik na licu mjesta na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i dr., uz nazočnost stranaka i vještaka geodetske struke, te su predmetne nekretnine identificirane. Identificirani su svi postojeći objekti i to pod red. br. 1., identificirana je ruševina pravokutnog oblika; a na upit suda tužitelji su jasno odgovorili: da zemljište i ruševni objekt ne potražuju ovom tužbom.
14.1. Identificiran je i postojeći objekat i to pod red. br. 2., u naravi zidani kameni objekat sa ulaznim vratima na sjevernom i južnom dijelu te na sjevernom dijelu objekta i pripadajuća mu nadstrešnica. Objekat u naravi je prizemnica sa dvostrešnim krovom te dvije gospodarske prostorije. U zapadnom dijelu je konoba te u ostatku dijela zgrade (istočni dio) identificirana je garaža.
14.1.1. Na upit suda tužitelji su odgovorili, da stvari koje se nalaze ispred konobe i garaže, mješalica za beton, plastične stolice, daske, željezne crvene duge grede i sve druge stvari vidljive: da je to njihovo; te da i zemljište ispred ruševine, ispred konobe i garaže također potražuju ovom tužbom.
14.2. Identificiran je i postojeći objekat i to pod red. br. 3. u naravi kamena zgrada na dva kata koja se proteže u smjeru sjever-jug sa ulaznim vratima u južnom dijelu te pravokutnog oblika (u naravi svinjac i to kroz cijelo prizemlje). Na prvom katu, odnosno potkrovlju je žitarica.
14.3. Identificiran je i postojeći objekat i to pod red. br. 4. 4a. i 5., koji čini jednu zgradbenu cjelinu koja se proteže u smjeru sjever-jug gledano sa južne strane. Objekat 4a. u naravi da predstavlja drvarnicu (visoka prizemnica). Objekt br. 4. u naravi da predstavlja stambenu zgradu u prizemlju, kat i potkrovlje sa ulaznim stepenicama i predprostorom sa istočne strane. U nastavku identificiran je objekat br. 5. kao stambena zgrada sa prizemljem, katom, te trećim dijelom kata koji predstavlja otvoreni prostor bez krova (u tijeku su građevinski radovi). Istočno od objekta br. 5 identificirana je nadstrešnica do objekta br. 7., iza postojeće cisterne br.8. Objekat 4a, da se sastoji od dva kata: prizemlja gdje je drvarnica, dok na katu iznad drvarnice je izvedena kuhinja (u sastavu objekta br.4.).
14.3.1. Na upit suda tužitelji su naveli: da desno od ove prizemne prostorije u naravi konoba sa kuhinjom, podrumom, kupaonicom se nalazi objekt bez prozora na katu i sa započetom gradnjom na 2. katu; a koji desni dio građevine da oni: ne potražuju ovom tužbom i rekli: da je granica negdje po sredini vanjskog zida desno od metalnih zelenih vrata, po sredini zida od poda do krova. Te naveli: da tužbom ne potražuju nastavak te građevine na sjeveru, koji je objekt mjernik identificirao kao br. 5.; da ne potražuju: ni veliku nadstrešnicu koja je na sjevernoj strani izgrađena sa sivim betonskim bloketima, sve na sjevernoj strani i sa ulaznim vratima prema k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Da je k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]: predmetom raspravljanja.
14.3.2. Kada se sud vratio do dvorišta, tužitelji su naveli: predmetna cisterna koju je vještak označio br. 8, da je predmet njihove tužbe; ali ne u cijelosti već u 1/2 dijela; dakle, samo u idealnom dijelu.
14.4. Identificiran je i postojeći objekat i to pod red. br. 7. u naravi kamena zgrada, prizemlje, kat i potkrovlje koje se sastoji od useljivih stambenih jedinica sa ulazom unutarnje strane kompleksa zgrada, u zapadnom dijelu. da sjeverni dio tog objekta br. 7. je u naravi jednom bila peć. Na upit suda tužitelji su naveli: da stambena zgrada prethodno identificirana brojem 7. nije predmet njihovog tužbenog zahtjeva.
14.5. Identificiran je i postojeći objekat i to pod red. br.9. u naravi, kamena zgrada i to: prizemlje, kat i potkrovlje (u svome pravokutnom "L" obliku) gdje sa unutarnje strane zgradnog kompleksa su identificirane stepenice, koje se koriste u službi prvog kata stambenog objekta br. 9., koji je identificiran između objekta br. 10. i objekta br. 7. Na upit suda, u svezi vanjske stepenice i stambeni objekat, tužitelji su odgovorili: da te vanjske stepenice i stambeni objekat br. 9. nisu predmetom tužbenog zahtjeva, kao niti konobe, u prizemlju tog objekta. Te i naveli: da identificirani objekat pod br. 10. ne potražuju predmetnom tužbom. Odnosno, da ipak potražuju ali samo jedan dio istoga.
14.5.1. Na upit suda, u svezi objekta br. 10., tužitelji su pokazali, prethodno identificirane prostorije sa vanjske strane, u unutarnjem dvorištu, blizu cisterne i vanjskih stepenica uz stambeni objekt br. 10 i naveli: da predmetne prizemne prostorije potražuju zajedno sa vanjskim dijelom istih; odnosno zidom, koji gleda prema dvorištu, kao i prostorije na I. i II. katu.
14.6. Nakon što se pristupilo vrhu vanjskih stepenica središnjeg stambenog objekta br. 10, do terase i "baladura", tužitelji su pokazali zapadnu stranu glavnih drvenih dvokrilnih vrata i pregradni zid na terasi, koji je u nastavku spojen visokim betonskim stupom i nižim pregradnim zidom; te i naglasili: da identificirano, nije predmetom tužbe. Da sve zapadno od te linije (uključujući glavni ulaz, terasu, 2 visoka betonska stupa i vanjske stepenice), da : predstavlja predmet njihove tužbe. Da predmet tužbe jesu i sve prostorije (koje je sud razgledao) na I.katu i II. katu; i da je samo polovica zida na I.katu, tako i na II. katu (na istoku cijele zgrade), predmet tužbenog zahtjeva
15. Iz akta o podjeli proizlazi: da su samo ĐĆ, ĆG i njihova majka BG dogovorili posjedovnu podjelu imovine dana 20. kolovoza 1954. godine; međutim, iz navedenog akta o podjeli posjeda, unatoč nazivima kuće, kolibe i opisa kulture, nije moguće utvrditi o kojim se katastarskim česticama radilo u predmetnoj podjeli. Također nije jasno kako to da se u navedenom aktu navode samo tri osobe, a da istovremeno se u aktu ne spominju ostale stranke (srodnike) i suvlasnike imovine, koji nisu imenovani u tom Aktu. Valja ponoviti, da nakon svih provedenih dokaza je utvrđeno: da je pok. ČI imao još djece osim onih navedenih u aktu o podjeli. A nesporno je da ostala njegova djeca, pa tako niti pravni prednici svih tuženika, nisu sudjelovali u aktu o podjeli. Slijedom toga ovaj sud zaključno drži: da taj Akt ne proizvodi pravne učinke između stranaka u postupku.
16. Iz ugovora Diobe između braće proizlazi: da su **.**.1957. FI i NC, oboje od oca pok. DI i sestra BG i žena pok. DI, Bratović Agata, podijelili posjed imanja, i potvrdili raniju Diobu od godine 1954.; i opisuje se dogovor popravka "kaštela"; te se opisuje i što pripada ĐĆ i što pripada NC.
16.1. Iz navedenog Ugovora od 11. veljače 1957. godine proizlazi: da su od strane diobnih stranaka Ugovor potpisali samo FI i NC, a da je znak križem stavila PG (njihova sestra). Nakon svih provedenih dokaza utvrđeno je da: je pok. ČI imao i druge djece koja nisu sudjelovala u Ugovoru o podjeli od godine 1957. (a niti Akta 1954.), dakle, da u postupku diobe posjeda, nisu sudjelovali svi pravni prednici ovdje tuženika. Slijedom toga ovaj sud zaključno drži: da taj Ugovor ne proizvodi pravne učinke između stranaka u postupku.
16.2. Iz navoda tužitelja proizlazi: da su i ostala braća (pravnih prednika stranaka u postupku) sudjelovala u Ugovoru o podjeli iz 1954. i 1957. godine; da su se suglasili o diobi; međutim ti su navodi tužitelja paušalni i nedokazani; jer tužitelji niti jednim dokazom nisu dokazali: da su i ostala braća znala za diobu posjeda; niti, da su oni iskazali suglasnost za istu. Tužitelji nisu priložili niti jedan materijalni dokaz, u pravcu dokazivanja: da su se preostala braća (osim ĐĆ i OI i drugih pravnih prednika stranaka), suglasili sa navedenom diobom, a s druge strane nesporno je: da su i preostala braća drugih (pravnih prednika stranaka) bili suvlasnici i suposjednici na svim tim nekretninama. Slijedom toga ovaj sud zaključno drži: da ti dokumenti, ne proizvode pravne učinke, između stranaka u postupku.
17. Iz Prijavnog lista broj 1742/1960, proizlazi: da su se OI i NG suglasili da se izvrši promjena vezano za nekretnine k. o. [katastarska općina], tako da prema novom stanju OI dobiva dio nekretnina, a NG drugi dio katastarskih čestica. Međutim u priloženom Prijavnom listu nedostaje skica, a u postupku izrade Prijavnog lista sudjelovali su upravo i samo RG i OI; ali ne i druga njihova braća; pa tako niti pravni prednici ovdje navedenih tuženika. Slijedom toga ovaj sud zaključno drži: da taj Prijavni list ne proizvodi pravne učinke između stranaka u postupku.
18. Iz priloženih isprava i iz svih izvedenih dokaza proizlazi: da su tužitelji u krvnom srodstvu sa svim tuženicima, što oni izričito i nedvojbeno priznaju pred sudom; i da se svi oni međusobno oduvijek i godinama dobro poznaju; a to nedvojbeno proizlazi i iz činjenice: da je DI imao sinove RG, Bratović Antona, Bratovich Giovannia, Bratovich Davorina, Ć, kćerku BG i kćerku ĐI i F (i dr.), te i suprugu; jer navedeno između ostaloga proizlazi: iz njegove oporuke od dana 8. svibnja 1945.; kao i iz utvrđene i dokazane činjenice: da su svi tuženici i tužitelji u ovom postupku, zapravo zakonski nasljednici i potomci gore navedenih zajedničkih pravnih prednika; dakle, da su tuženici u krvnom srodstvu sa tužiteljima, što tužitelji izričito, jasno, precizno i nedvojbeno priznaju pred sudom. Sud je osnovom navedenog zaključio i drži dokazanim: da su stranke u ovom postupku, potomci jednog zajedničkog pravnog prednika (pradjeda i djeda); slijedom da su oni bratići, rođaci; da se oduvijek dobro poznaju i da su u stalnom kontaktu, upravo onako, kako to odlučno tvrde tužitelji pred sudom, a što potvrđuje svojim navodima saslušani 9. tuženik. Valja napomenuti da su tužitelji izričito i detaljno objasnili rodoslovlje stranaka u postupku, njihovo zajedničko obiteljsko stablo i obiteljsku lozu, te i točno naveli, sve pravne zajedničke prednike stranaka u postupku (sve sukladno sa priloženim materijalnim dokazima); te i detaljno opisali nekretnine, predmetom ovog spora.
19. Iz akata o podjeli iz 1954. godine i Ugovora diobe iz godine 1957. nesporno proizlazi: da se tada vršila podjela posjeda imovine; da u toj podjeli posjeda nisu sudjelovali svi suvlasnici, već da su sudjelovali samo Bratović Anastasio i Bratović Antun, te BG. Slijedom toga, sud zaključuje: da dogovor između tih osoba o podjeli posjeda od 1954. odnosno 1957. ne proizvodi nikakve pravne učinke, budući da nisu sudjelovali svi suvlasnici i suposjednici predmetnih nekretnina. Tužitelji su predmetu priložili Kupoprodajni ugovor iz 1942. godine u kojem se kao kupci predmetnih nekretnina, između ostalih, navodi: JG od Mattea, ZG, RI, HI, i ĐCČ, pok. IĆ, dakle, pravni prednici tuženika, ali isto tako i pravni prednici tužitelja.
20. Iz navoda tužitelja iznijetih tijekom uviđaja proizlazi: da se oni pozivaju na konkretne realne dijelove nekretnina, ali oni tužbeni zahtjev su sastavili, na način da traže idealne dijelove, na kojima dolaze upisani tuženici; jer da potražuju sve nekretnine u idealnim udjelima, unatoč tome što tvrde: da im pripadaju samo konkretni i točno određeni realni dijelovi, i to samo na točno određenim dijelovima nekretnina; pri tome tvrdeći: da drugi dijelovi nekretnina nisu njihovi.
21. Tijekom identifikacije nekretnina koje su predmetom tužbenog zahtjeva tužitelja, utvrđeno je da: su tužitelji tijekom uviđaja izričito tvrdili: da neke od utuženih nekretnina nisu njihovo vlasništvo; a da su samu neke od utuženih nekretnina njihovo vlasništvo; ali samo u točno određenom i iskazanom realnom dijelu. Dakle, na osnovu izjava tužitelja iznijetih na licu mjesta sud drži dokazanim: da sve utužene nekretnine, nisu njihovo vlasništvo. Ovaj je sud utvrdio: da tužitelji podnošenjem tužbe (u ovoj pravnoj stvari), zapravo traže idealni dio na svim nekretninama, na kojima dolaze kao suvlasnici upisani upravo tuženici; dakle, svi njihovi srodnici po krvnoj lozi. U tužbi izričito tvrde: da su oni vlasnici svih utuženih nekretnina, koje sada glase u zemljišnim knjigama, u suvlasništvu svih tuženika; i time zapravo tvrde: da tuženicima ne pripadaju utužene nekretnine.
22. Osnovom svih izvedenih dokaza ovaj je sud utvrdio i drži dokazanim: da tužiteljima nije moglo biti nepoznato da su tuženici (njihovi rođaci), a prije njih i njihovi zajednički pravni prednici, upisani kao suvlasnici, na predmetnim utuženim nekretnina.
23. Dakle, iz provedenih dokaza proizlazi; da su tužitelji koristili određene dijelove predmetnih nekretnina; i da su znali da te dijelove ne koriste samo oni; da su znali da i drugi suvlasnici i supsjednici koriste te nekretnine; da su tužitelji znali da njihov otac VC nije bio jedini vlasnik i jedini posjednik onoga što je u naravi koristio; a nakon njegove smrti, da su oni nasledili samo udio tih nekretnina; zapravo, samo suvlasničke udjele nekretnina, predmetom nasljedstva iza oca.
24. Tužitelji na suvlasničkim udjelima tuženika ne mogu steći pravo vlasništva, niti temeljem instituta dosjelosti. Naime, dosjelost je stjecanje prava vlasništva tuđe stvari kroz zakonom određeno vrijeme od strane kvalificiranog odnosno bar savjesnog posjednika. Dosjelost spada u originarno ili izvorno stjecanje prava vlasništva, što znači da stjecatelj svoje pravo vlasništva ne zasniva na pravu vlasništva prednika. Za stjecanje prava vlasništva dosjelošću potrebno je da su ispunjene slijedeće pretpostavke: sposobnost stjecatelja; sposobnost stvari; posjed određene kvalitete; te vrijeme dosjelosti propisano zakonom. Dosjedatelj mora biti u samostalnom posjedu, te mora biti istinit i pošten posjednik. Samostalnost posjeda označava okolnost, da on ne priznaje višu vlast neke druge osobe, odnosno da stvar drži kao svoju, kao da je njezin vlasnik. Posjed je istinit ako nije stečen silom, potajno, prijevarom ili zlouporabom povjerenja (paragraf 345. OGZ-a), a pošten ako posjednik ne zna niti ima razloga za posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed (paragraf 326. OGZ-a) s tim što se smatra da je posjed istinit i pošten sve dok se ne dokaže drukčije (paragraf 328. i 345. OGZ-a).
25. Nakon svih provedenih dokaza sud je nedvojbeno utvrdio: da su tužitelji i njhov otac koristili dijelove utuženih nekretnina, i to konkretno određene dijelove, a ne u idealnim dijelovima kako glasi tužbeni zahtjev. Posjed tužitelja, a niti njihovog prednika, nije bio one kvalitete koja je potrebna za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, budući da su i tužitelji i njihov pravni prednik, znali i morali znati: da im ne pripada vlasništvo, niti suvlasništvo na suvlasničkim dijelovima tuženika; a niti prije njih, njihovih pravnih prednika; već da su neke dijelove nekretnina, koristili i suposjedovali osnovom dogovora postignutim samo između VC (oca tužitelja) i njegovog brata CG; iako su svi oni dobro znali i morali znati: da nisu jedini posjednici, a niti jedini suvlasnici, na nekretninama predmetom spora.
26. Tužitelji, niti njihov pravni prednik, nisu bili u poštenom posjedu, koji se zahtjeva za stjecanje prava vlasništva na nekretninama dosjelošću. Na sporni odnos valja primijeniti dakle odredbe Općeg građanskog zakonika (dalje OGZ-a), sve sukladno odredbi čl. 388. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (dalje: ZV) prema kojoj se odredbi stjecanje stvarnih prava do stupanja na snagu ZV-a prosuđuje prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja.
27. Tužitelji nisu dokazali poštenje posjeda svih nekretnina predmetom spora, niti poštenje njihova pravnog prednika; a poštenje se pretpostavlja temeljem paragrafa 328. OGZ-a; tužitelji nisu dokazali, da su oni, a niti njihov pravni prednik, bili savjesni posjednici imanja u cijelosti. Tuženici s druge strane su dokazali: da tužitelji (kao i njihov pravni prednik), nisu bili pošteni posjednici. Naime, sud drži da su tužitelji svo vrijeme znali i morali zanati: da predmetne nekretnine nisu u njihovom isključivom posjedu i da nisu u njihovom vlasništvu; i znali i morali znati: da su predmetne nekretnine u suvlasništvu i u suposjedu tuženika; a prije njih, isto tako i njihovih pravnih prednika (zapravo zajedničkih pravnih prednika tranaka u postupku).
28. Prije navedeni zakoni kao i sada važeći ZV, propisivali su savjesnost i poštenje posjeda nekretnine; i odredbama su propisali: da se savjesnost odnosno poštenje posjednika "presumira"; sve dok se ne dokaže suprotno. A tuženici su istaknutim prigovorom dokazali: da posjed tužitelja i njihovog pravnog prednika, nije pošten.
29. Sud je stoga utvrdio da je posjed tužitelja bio nesavjestan, jer su znali i morali znati, da predmetne nekretnine, koje posjeduju nisu samo njihove. Zato sud drži: da nisu ispunjeni uvjeti za stjecanje predmetnih nekretnina dosjelošću, osnovom čl. 159. i 160. ZV-a.
30. Tužitelji nisu dokazali da su isključivi posjednici (vlasnici), svih utuženih nekretnina, po osnovi diobe suposjeda iz 1954. i 1957., budući je nedvojbeno utvrđeno: da do zakonitog razvrgnuća posjeda imanja, nije ni došlo; sve jer dogovore nisu potpisali svi suvlasnici i suposjednici imanja.
31. Odredba čl. 36. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 35 Posl.br. 31 P-80/2021-59 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014 – u daljnjem tekstu ZV) propisuje da ako više osoba ima neku stvar u svom vlasništvu tako da svakoj pripada po dio tog prava vlasništva računski je određen razmjerno prema cijelom pravu vlasništva te stvari, onda su svi oni suvlasnici te stvari, a dijelovi prava vlasništva koji im pripadaju njihovi su suvlasnički dijelovi. Prema navedenoj odredbi proizlazi da suvlasništvo znači vlasništvo više osoba u jednoj nepodijeljenoj stvari, pa suvlasnik ne može biti vlasnikom određenog realnog dijela nepodijeljene nekretnine. Tužitelji tvrde da su vlasnici točno određenih dijelova nekretnina koje su u inače suvlasništvu svih stranaka; slijedom sud drži: da ne mogu biti vlasnici u realnim dijelovima, predmetnih nekretnina upisanih u zemljišnim knjigama u suvlasništvu, na sve stranke u postupku. Tužitelji nemaju zakonskog uporišta tražiti utvrđenje da su suvlasnici na idealnim dijelovima tuženika, jer nisu dokazali: da su se pravni prednici tuženika, odrekli svog suvlasničkog dijela; niti dokazali: da su se suglasili sa diobom suposjeda nekretnina od 1954. niti od 1957., pa tužbeni zahtjev tužitelja kojim traže, da se utvrde suvlasnicima svih idealnih dijelova tuženika, kako to zahtijevaju tužbenim zahtjevom, nije osnovan.
32. Naime posjedovanjem određenog "realnog" dijela nekretnine ne može se steći, vlasništvo idealnog dijela cijelih nekretnina, konkretno suvlasničkog dijela tuženika. Tužitelji ne mogu steći vlasništvo utuženih nekretnina, a razlog tome je struktura samog idealnog dijela. Naime, idealni dio se proteže po cijeloj nekretnini, po svakoj, pa i najmanjoj prostornoj jedinici nekretnine, tj. i onih dijelova nekretnina za koje tužitelji izričito tvrde, da nisu njihovi. Prihvaćanjem tužbenog zahtjeva kakvog su postavili tužitelji, utvrdilo bi se da su oni postali suvlasnici i dijela nekretnina, kojeg dijela uopće nisu nikada ni suposjedovali. Utuženi dijelovi predmetnih nekretnina su idealni dijelovi, međutim realni dijelovi nekretnina, kako tužitelji to traže, ne mogu predstavljati utuženi idealni dio, a to zbog strukture samog idealnog dijela, kako je naprijed navedeno.
33. Dakle, tužitelji tužbenim zahtjevom traže vlasništvo, na svim utuženim nekretninama; ali tvrde da su posjednici točno konkretnih realnih dijelova određenih nekretnina. Jedino je ispravno za zaključiti da realni dio nekretnina kojih su tužitelji u posjedu, ne mogu predstavljati utuženi idealni dio svih nekretnina, niti drugih preostalih nekretnina imanja; zato se ne može prihvatiti tužbeni zahtjev, niti djelomično.
34. Idealni dio stvari je prema odredbi čl. 37. st. 2. ZOO-a neodvojiv od suvlasničkog dijela koji ga određuje s time da svaki suvlasnik temeljem odredbe čl. 38. st. 1. ZV-a, smije izvršavati glede cijele stvari sve ovlasti koje ima kao nositelj prava vlasništva i to bez suglasnosti ostalih suvlasnika ukoliko time ne vrijeđa prava ostalih.
35. Primjenom pravila o teretu dokazivanja, u svijetlu tog instituta, sud drži: da tužitelji nisu dokazali da su savjesni, pošteni, zakoniti, istiniti i mirni posjednci, svih utuženih nekretnina.
36. Dakle, u smislu odredbe čl. 326. OGZ prema kojoj je pošteni posjednik onaj koji drži: da je stvar koju posjeduje njegova; a nepošten je posjednik samo onaj koji zna ili iz okolnosti mora misliti i znati, da je tuđa stvar koju posjeduje; dok je odredbom paragrafa 328. OGZ-a propisano: da se poštenje posjeda presuđuje; a da u dvojbi uzima: da je posjed pošten; Dakle, zakonska predmnijeva: je poštenje posjednika.
37. Za stjecanje prava vlasništva na temelju izvanredne dosjelosti, odnosno dosjelosti, potrebno je dokazati: da je prednik tužitelja bio pošten, mirni posjednik sukladno odredbi paragrafa 309.; i to neprekidno kroz vrijeme potrebno za stjecanje vlasništva dosjelošću; što tužitelji u ovom konkretnom slučaju, nisu dokazali.
38. Budući da se poštenje posjednika predmnijeva a tuženici su prigovorom dokazali: nepoštenje tužitelja, kao i prednika tužitelja; to sukladno paragrafu 1468. OGZ-a, nisu se ostvarile pretpostavke za stjecanje prava dosjelošću; jer je u ovom postupku dokazano da sve predmetne nekretnine: nisu bile u poštenom i samostalnom posjedu prednika tužitelja, a niti tužitelja.
39. Kako dakle pravni prednik tužitelja, nije mirno uživao i pošteno posjedovao sve predmetne nekretnine, a isto tako niti tužitelji sa obitelji; a kako su tuženici na siguran način dokazali njihovo nepoštenje, kao i njihovog pravnog prednika; to je tužbeni zahtjev tužitelja odbijen.
39.1. U smislu odredbe čl. 326. OGZ proizlazi: da je nepošten posjednik onaj koji zna ili iz okolnosti mora misliti i znati da je zapravo tuđa stvar, onu koju posjeduje; dakle, upravo kao i tužitelji (i prednik tužitelja), u ovom slučaju; jer su znali i morali znati, da suposjeduju tuđu stvar, znajući dakle, da je ta zajednička stvar u suposjedu i suvlasništvu tuženika, zapravo njima dobro poznatih srodnika. Odredbom paragrafa 328. OGZ propisano je da se inače poštenje posjeda presuđuje; međutim, u ovom je predmetu nedvojbeno dokazano: nepoštenje posjeda tužitelja i nepoštenje posjeda pravnog prednika tužitelja, na svim utuženim nekretninama.
40. Predmet spora jest zahtjev tužitelja na utvrđenje da su tužitelji vlasnici svih katastarskih čestica pobliže navedenih, kao u izreci ove presude.
41. Iz predmeta dakle, proizlazi: da su tužitelji sinovi sada pokojnog AG pok. DI (rođ. **.**.1908. u [adresa].) koji je preminuo **.**.1996. da su tužitelji nasljednici pokojnog AG; da je B (Matej) Bratović oporučno ostavio imanje na pet jednakih dijelova i to NC (ocu tuženika PC), AG (ocu tužitelja), RI (Ivanu) Bratoviću, MĆ, te ženi MI i kćerki KCČ i kćerki ĐI; da su FI, ZG (Antun) Bratović te BG i majka MI navedeni u "Aktu o podjeli" od dana 20. kolovoza 1954; te i navedeni u "Ugovoru Diobe između braće" od dana 11. veljače 1957., u kojim se aktima govori o načinu suposjeda imanja i o načinu korištenja dijelova nekretnina imanja i da se dogovor odnosi samo na te izričito navedene osobe; da je u ostavinskom postupku poslovni broj O-299/96 Općinskog suda u Poreču-Parenzo, iza pokojnog AG (pok. DI) oca tužitelja, donijeto Dopunskog rješenja o nasljeđivanju od 26. listopada 2009., kojim su proglašeni nasljednici i to: KC u 1/2 dijela i LC u 1/2 dijela (sinovi ostavitelja).
42. Tužitelj nisu dokazali da je njihov prednik stekao pravo vlasništva na predmetnim nekretninama, budući nije utvrđeno: da su za diobu posjeda izvršenu godine 1954. i 1957. svi pravni prednici tuženika dali suglasnost; niti dokazali, da su oni znali za izvršenu diobu posjeda i da se sa izvršenom diobom posjeda ikada kasnije pismeno suglasili, s toga ovaj sud: drži da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan. Dakle, jer dodatno ovaj sud drži dokazanim: da predmetni dogovori i sporazumi u svezi podjele posjeda predmetnog imanja ukazuju samo: na nepoštenje tužitelja i njihovog pravnog prednika (jer su od tada već znali, da ne posjeduju sve nekretnine predmetnog imanja, te da imanje koriste i drugi srodnici, zakoniti suvlasnici i posjednici).
43. Iz provedenog dokaznog postupka proizlazi: da su tužitelji koristili određene konkretne dijelove predmetnih nekretnina; da te dijelove nisu koristili samo oni; da su tužitelji znali da njihov otac VC nije jedini vlasnik i posjednik onoga što je VC koristio. Nakon njegove smrti da su tužitelji znali da suposjeduju, neke djelove predmetne imovine, ali samo u okviru nasljeđenih udjela, kao i tac prije njih.
43.1. Tuženici su, nakon smrti pravnih prednika, mirno suposjedovali nasljeđene nekretnine.
44. Dosjelost je stjecanje prava vlasništva neke stvari neprekidnim samostalnim posjedovanjem te stvari kroz zakonom određeno vrijeme. Pravni učinci dosjelosti nastupit će po samom zakonu čim se ispune sve pretpostavke stjecanja putem dosjelosti, pri čemu se zahtijeva ispunjavanje određenih pretpostavki: prije svega da stjecatelj ima posjed određene kvalitete (dovoljno je poštenje posjeda) i da posjed traje zakonom određeno vrijeme, da je stvar koja je predmet dosjedanja sposobna biti predmetom stjecanja u vlasništvo putem dosjelosti, i da je stjecatelj sposoban tu stvar steći u vlasništvo dosjelošću. Pitanje poštenja, odnosno savjesnosti posjeda, po prirodi stvari, ovisi o činjeničnim utvrđenjima svakog konkretnog slučaja prema kojima se zaključuje o kvaliteti posjeda potrebnoj za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.
45. Iz tijeka postupka proizlazi: da je prednik tuženika VC stupio u suposjed dijela predmetnih čestica na temelju "Akta o podjeli" od 20. kolovoza 1954., te "Ugovora Diobe između braće" od 11. veljače 1957; kao uostalom i drugi zakoniti suposjednici, a navedeni u tim dogovorima.
46. Kako iz predmeta proizlazi: da u odnosu na predmetne sporne čestice nije doneseno pravomoćno rješenje o nasljeđivanju iza pokojnog AG (pok. DI) oca tužitelja, radi čega sud drži, da prednik tužitelja VC, nije bio pošten posjednik svih prijepornih čestica: jer je znao i morao znati da nema pravo na posjed svih utuženih katastarskih čestica, sada predmetom ovoga postupka.
47. Neosnovano tužitelji smatraju da je VC bio pošteni posjednik prijepornih nekretnina, a tužiteljima je moralo biti poznato, da oni i njihova obitelj nemaju pravo na isključivi posjed. Tužitelji su znali da podjela iz godine 1954. i 1957. nije valjano sastavljena, niti da je ista provedena budući su oni kao nasljednici iza pokojnog AG, nasljedili određene nekretnine, ali samo u idealnim dijelovima, a nikako drugačije.
48. Odredbom članka 388. stavak 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14, dalje ZV) propisano je da se stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ovog Zakona prosuđuju prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka.
49. U konkretnom slučaju valja primjenjivati mjerodavno pravo, koje je bilo na snazi u vrijeme nastanka tih odnosa, dakle, pravna pravila Općeg građanskog zakonika, koja su se primjenjivala na temelju Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. ("Narodne novine", broj 73/91) do 1. rujna 1980. , kao dana stupanja na snagu Zakona o osnovnim i vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine", 53/91, dalje ZOVO); a ZV je stupio na snagu 1. siječnja 1997.
50. Prema pravnom pravilu iz paragrafa 1460. bivšeg OGZ-a za stjecanje prava vlasništva na temelju dosjelosti zahtijevalo se zakonit, pošten i istinit posjed. U odnosu na zakonitost posjeda odredba identičnog sadržaja nalazi se i u članku 28. ZOVO-a i u članku 159. ZV-a ( i OGZ-a).
51. Dakle, sukladno navedenom pravnom pravilu pretpostavka za stjecanje prava vlasništva dosjelošću uvijek je bio pošten i savjestan posjed, dok prema odredbi članka 18. stavak 3. ZV-a, posjed je pošten odnosno savjestan ako posjednik koji ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada. Dakle, poštenje posjeda se pretpostavlja "presumira"; ali čim posjednik sazna da mu ne pripada pravo na posjed njegov posjed gubi kvalitetu poštenog posjeda i postaje od tog trenutka nepošten posjednik.
52. Prema ocjeni ovog suda, a polazeći od činjenica da su prijeporne nekretnine upisane u idealnim dijelovima, te da je prednik tužitelja VC znao da čestice nisu samo njegove, a što su morali znati i znaju i tužitelji, to je ovaj sud zaključio: da niti prednik tužitelja VC, a niti tužitelji nisu bili savjesni i pošteni posjednici, svih utuženih nekretnina. Odredbom članka 72. stavak 2. ZOVO-a je propisano: da je posjed savjestan ako posjednik ne zna ili ne može znati da stvar koju posjeduje nije njegova.
53. U takvoj situaciji nisu ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva predmetnih nekretnina dosjelošću.
53.1. Iz vlasničkih listova je vidljivo da, osim tužitelja na predmetnim nekretninama, dolaze upisani i tuženici, koji jesu potomci ČI, odnosno da se radi o rođacima (bratićima i sestričnama) parničnih stranaka. Tužitelji dokazuju svoju krvnu lozu i vezu sa svim tuženicima i obiteljsko stablo; te shodno tome nedvojbeno proizlazi: da predmetne nekretnine predstavljaju njihovo obiteljsko nasljedstvo (parničnih stranaka); i da se svaka parnična stranka nalazi u nasljedničkom posjedu svojeg suvlasničkog dijela. Osnovni element navedene vrste posjeda, poštenje u posjedovanju tuženici ističu: da su tužitelji oduvijek znali da su suvlasnici i suposjednici nekretnina, zajedno s ostalim članovima obitelji, dakle, na predmetnim nekretninama; i to na način kako su upisani u zemljišnim knjigama. Slijedom čega da isti ne mogu imati samostalan i kvalificiran posjed svih utuženih predmetnih nekretnina, obzirom da im nedostaje: poštenje; jer da su tužitelji (kao i njihov pravni prednik), oduvijek znali za suvlasništvo i suposjed, svih ostalih nasljednika i upisanih suvlasnika.
54. Tužbom se tvrdi: da su tužitelji neposredni suposjednici i isključivi suvlasnici predmetnih nekretnina i traže uknjižbu prava vlasništva, na svim navedenim nekretninama u cijelosti, svakom dakle, u ½ suvlasničkog udjela.
54.1. Tuženici naglašavaju da niti tužitelji a niti njihovi pravni prednici nisu nikada bili zakoniti, istiniti i pošteni posjednici predmetnih nekretnina u cijelosti; te predlažu odbiti tužbeni zahtjev i traže dosudu troškova, sa kamatama.
55. Valja ponoviti, da iz Prijavnog lista od 30. prosinca 1960., je razvidno, da isti nije potpisan od strane svih suvlasnika predmetnih nekretnina, odnosno svih posjednika, čije pravo posjeda proizlazi: iz prava suvlasništva. Te da navedeni Prijavni list su potpisali samo dva suvlasnika i to tužiteljev otac NG i njegov brat OI. Tuženici ističu da isti nisu potpisali još dva brata, EG i ŠCČ, te sestra DĆ i majka MI; a u svezi navedenog sud drži: da navedeni Prijavni list nema pravni učinak prema onima koji ga nisu potpisali; dodatno, jer je isti manjkav i kao takav, nepotpisan dospio u Katastar.
55.1. Iz Akta o podjeli razvidno proizlazi: da su ga potpisali samo određeni suvlasnici, NG i njegov brat OI; te da su umjesto potpisa, sestra i majka stavile križić; da navedeni Akt o podjeli nije potpisan od strane preostala dva brata, EG i ŠCČ. Slijedom toga sud zaključuje: da spomenuti Akt o podjeli ne proizvodi pravni učinak valjanog ugovora o diobi posjeda imanja, obzirom da isti nije potpisan od strane svih suvlasnika i suposjednika, predmetnih nekretnina.
55.2. Navedeno se odnosi i na priloženi Ugovor o diobi posjeda braće od 11. veljače 1957., jer spomenuti Ugovor, može eventualno predstavljati samo neki sporazum oko načina suposjedovanja pojedinih dijelova nekretnina; no i u slučaju da je postojala usmena suglasnost ostalih suvlasnika, da očito nisu sudjelovali niti u sastavljanju, a niti u potpisivanju navedenog Ugovora; da navedeno dodatno ukazuje sudu: da je posjed tužitelja i njihovog pravnog prednika nepošten.
56. Pošten posjednik je onaj, koji nije znao niti je obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati, da mu ne pripada pravo na posjed. Nepošten je onaj koji zna ili je imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed. Nepošteni je posjednik, naime, onaj koji mora pretpostaviti (koji zna ili iz okolnosti mora znati), da stvar pripada nekom drugom. Nepošteni posjednik već je i onaj koji sumnja u zakonitost svoga posjeda.
56.1. Iako postoji zakonska presumcija savjesnog posjeda, nesavjesnost posjeda ne treba dokazivati stranka, kad iz navoda samog posjednika proizlazi: da je njegov posjed nesavjesan (VSH Rev-1953/84 od 8. 1. 1985). Ovaj je sud utvrdio i drži dokazanim: da iz prihvaćenih navoda iz iskaza tužitelja i prihvaćenih navoda iz iskaza saslušanog tuženika nedvojbeno prizlazi: da su tužitelji nesavjesni, nepošteni posjednici svih utuženih nekretnina. Jer iz navoda samih posjednika ovdje tužitelja proizlazi: da je njihov posjed nesavjesan.
56.2. Valja ponoviti, da sve navedeno proizlazi i iz priloženih isprava iz kojih nedvojbeno proizlazi: da su tužitelji u krvnom srodstvu sa svim tuženicima, jer oni to izričito i nedvojbeno priznaju pred sudom. Da se svi oni međusobno oduvijek godinama dobro poznaju; a to proizlazi i iz činjenice: da je DI imao sinove RG, HG, Bratovich EG, Bratovich Davorina, Ć, kćerku BG i kćerku ĐI i F (i dr.), te i suprugu. Navedeno između ostaloga proizlazi: iz njegove oporuke od dana 8. svibnja 1945.; kao i iz utvrđene i dokazane činjenice: da su svi tuženici i tužitelji u ovom postupku, zapravo zakonski nasljednici i potomci gore navedenih zajedničkih pravnih prednika. Dakle, da su tuženici u krvnom srodstvu sa tužiteljima, što tužitelji izričito, jasno, precizno i nedvojbeno priznaju pred sudom (što i tuženik tvrdi pred sudom). Sud je osnovom navedenog zaključio i drži dokazanim: da su stranke u ovom postupku, potomci jednog zajedničkog pravnog prednika (pradjeda i djeda); slijedom da su oni bratići, rođaci; da se oduvijek dobro poznaju i da su u stalnom kontaktu, upravo onako, kako to odlučno tvrde tužitelji pred sudom (a što i tuženik potvrđuje u svojim navodima). Tužitelji su izričito i detaljno objasnili rodoslovlje stranaka u postupku, njihovo zajedničko obiteljsko stablo i obiteljsku lozu, te i točno naveli, sve pravne zajedničke prednike stranaka u postupku (sve sukladno sa priloženim materijalnim dokazima). Tužitelji su na licu mjesta točno pokazali djelove nekretnina koje koriste, kao i djelove nekretnina koje ne koriste, a za koje izričito tvrde: da nisu njihovi, već od tuženika. Dakle, iz svega navedenog proizlazi: da tužitelji predmetnom tužbom tuže rođake, koji gospodare imanjem zajedno sa tužiteljima, što sve dodatno ukazuje sudu: da su tužitelji nesavjesni, nepošteni posjednici svih utuženih nekretnina. Tuženici osnovano tvrde, da tužitelji nisu pošteni posjednici predmetnog imanja, u cijelosti i istakli su prigovor nepoštenja tužitelja.
56.3. Posjednik nije savjestan kada zna da se radi o nekretnini u posjedu druge osobe, pa stoga nisu ispunjene pretpostavke za stjecanje vlasništva dosjelošću (VSRH.Rev-1980/95 od 17. rujna 1998.). Nasljednik postaje posjednik u trenutku ostaviteljeve smrti, bez obzira na to kada je stekao faktičnu vlast na stvari (Okružni sud u Zagrebu, GŽ-5125/81 od 25. kolovoza 1981.) Sunasljednici stječu suposjed u trenutku ostaviteljeve (posjednikove) smrti, bez obzira na to što samo jedan od njih ima faktičnu vlast na stvari. Dakle, ostavina prelazi na sljednike po sili zakona u trenutku smrti ostavitelja i u tom trenutku nasljednik postaje vlasnik imovine bez obzira na to je li pozvan na nasljedstvo na temelju oporuke ili zakona. S tim je vezan i posjed (suposjed) nekretnina. Pravo vlasništva stečeno dosjelošću po opsegu odgovara opsegu posjeda ("quantum possessum tantum praescriptum"), stječe se dakle, ono i samo onoliko koliko se posjeduje.
56.4. Nakon svih izvedenih dokaza ovaj sud drži dokazanim: da su tužitelji znali i mogli znati da stvari koje jednim dijelom posjeduju, nisu njihove. Sve jer su i druge fizičke osobe (njima dobro poznate), gospodarile istom imovinom; te jer su tužitelji dužnom prosječnom pažnjom, koja se od njih i očekivala, morali vidjeti i znati tko sve koristi imanje, tako da su imali dovoljno razloga za sumnju da im ne pripada pravo na posjed imanja u cijelosti. Stoga su tužitelji nepošteni, nesavjesni posjednici svih spornih nekretnina, i ne mogu iste steći dosjelošću. Nesavjestan posjednik ne može dosjelošću steći pravo vlasništva nekretnina bez obzira na to koliko je trajao njegov posjed. Ne može se, dakle, dosjelošću steći više nego što se posjedovalo (VSH,GŽ- 784/81 od 13. siječnja 1982.).
57. Zaključno dakle, nepošteni je onaj posjed kada posjednik zna ili je imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed (nepošten posjednik se naziva i posjednikom u zloj vjeri, "malae fidei possessor"). Dakle, samostalni posjednik je nepošten ako zna ili mora znati da stvar nije njegova, odnosno, da mu ne pripada pravo vlasništva na stvari koje posjeduje (upravo kao tužitelji u ovom postupku). Sazna li posjednik da je vlasnik stvari neka druga osoba, a nastavi samostalno posjedovati stvar, postao je nepošteni posjednik i ta mu naknadna zla vjera šteti i prestaje za njega svaka mogućnost da stekne stvar dosjelošću.
58. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a koja propisuje da stranka koja u cijelosti izgubi parnicu, dužna je protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka. Tužitelji su izgubili ovu parnicu, te su dužni tuženicima solidarno naknaditi parnični trošak.
58.1. Tuženicima je priznat trošak sastava odgovora na tužbu od 10. svibnja 2018. Tbr. 8.1. Tarife - 100 bodova uz uvećanje od 50%, za zastupanje više stranaka (Tbr. 40 Tarife), 300,00 eura. Za četiri obrazložena podneska Tbr. 8.1. Tarife - 100 bodova uz uvećanje od 50% za zastupanje više stranaka (Tbr. 40 Tarife): od 14. travnja 2022., 300,00 eura, od 26. listopada 2023., 300,00 eura, od 15. travnja 2024., 300,00 eura, od 12. svibnja 2026., 300,00 eura. Za obrazložene podneske osnovom Tbr. 8.3. Tarife
- 50 bodova, uz uvećanje od 50% za zastupanje više stranaka 75 bodova (Tbr. 40 Tarife): od 28. svibnja 2018., 150,00 eura, od 31. siječnja 2023., 150,00 eura. Za ostale podneske osnovom Tbr. 8.4. Tarife - 25 bodova uz uvećanje od 50% za zastupanje više stranaka 37,50 bodova (Tbr. 40 Tarife): od 28. svibnja 2018., 75,00 eura, od 30. studenoga 2018. 75,00 eura, od 5. prosinca 2018., 75,00 eura, od 8. travnja 2019., 75,00 eura, od 29. kolovoza 2019., 75,00 eura, od 28. siječnja 2021., 75,00 eura, od 22. rujna 2022., 75,00 eura, od 4. listopada 2022., 75,00 eura, od 7. rujna 2023., 75,00 eura, od 19. travnja 2024., 75,00 eura, od 13. studenoga 2025., 75,00 eura, od 14. studenoga 2025., 75,00 eura, od 27. veljače 2026., 75,00 eura, od 4. ožujka 2026., 75,00 eura. Za ostale podneske, osnovom Tbr. 8.4. Tarife - 25 bodova (time da ne traži uvećanje za zastupanje više stranaka) od 10. listopada 2017., 50,00 eura , od 12. listopada 2017., 50,00 eura, od 18. listopada 2017., 50,00 eura, 20. listopada 2017., 50,00 eura, od 7. studenoga 2017., 50,00 eura, od 9. studenoga 2017., 50,00 eura. Za zastupanje na ročištima na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari ili izvodili dokazi, osnovom Tbr. 9.1. Tarife - 100 bodova, uz uvećanje od 50% za zastupanje više stranaka, 150 bodova (Tbr. 40 Tarife): na ročištu od 13. lipnja 2018., 300,00 eura, na ročištu od 5. rujna 2018., 300,00 eura, na ročištu od 14. studenoga 2018., 300,00 eura, na ročištu od 21. travnja 2022., 300,00 eura, na ročištu od 20. svibnja 2022., 300,00 eura, na ročištu od 20. veljače 2023., 300,00 eura, na ročištu od 18. rujna 2023., 300,00 eura, na ročištu od 8. studenoga 2023., 300,00 eura, na ročištu od 19. svibnja 2026., 300,00 eura (sve prema VPS-u od 50.000,00 kuna, sada 6.636,14 eura). U svezi poreza na usluge Tbr. 46. Tarife, 25%, u iznosu od 1.462,50 eura, odnosno sveukupno dosuđuje se tuženicima iznos od 7.312,50 eura. Punomoćnik tuženika zastupa 26 osoba, slijedom čega mu je priznato pravo na povišenje tarife od 50 %. Visina priznatog i obračunatog troška temelji se na Tbr. 7., 8., 9., 40., 46., 52. i 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 138/23 i 107/25). Visina vrijednosti boda iznosi 2,00 eura. Slijedom svega naprijed navedenog presuđeno je kao u izreci.
59. Slijedom izloženog valjalo je presuditi kao u izreci.
U Rovinju, 1. srpnja 2026.
Sudac
Roberto Uggeri
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu, u 3 istovjetnih primjeraka, u roku od petnaest (15) dana od dana ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. O žalbi odlučuje županijski sud.
Dna:
- tužiteljima po punomoćnicima
- tuženicima po punomoćnicima
