Republika Hrvatska

Općinski sud u Karlovcu

Trg hrvatskih branitelja 1

47000 Karlovac

Poslovni broj: 11  Pr-244/2024-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Karlovcu, po sucu Tomislavu Maras, u pravnoj stvari tužitelja FO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Anti Pecirep, odvjetniku iz Zagreba, Bužanova 6D protiv tuženika Republika Hrvatska – Ministarstvo obrane, OIB: 52634238587 zastupano po ODO Karlovac, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave dovršene 17. lipnja 2020. godine u nazočnosti punomoćnika stranaka, po objavi dana 01. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I.

„Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj - za Ministarstvo obrane da tužitelju FO, na ime neisplaćenih dodataka na plaću, isplati bruto iznos od 2.966,78 EUR (slovima: dvije tisuće devetsto šezdeset šest eura i sedamdeset osam centi), zajedno sa zakonskim zateznim kamatama , osim na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosu, po kamatnoj stopi, za razdoblje od 01.07.2011.godine pa do 31.07.2015.godine, iz čl. 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima propisanoj za ostale odnose koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01.08.2015. godine koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do 29. prosinca 2023. pa stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna prosinca a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3% poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućom:

- na iznos od 13,04 EUR od 16.08.2012. godine

- na iznos od 124,74 EUR od 16.09.2012. godine

- na iznos od 375,09 EUR od 16.10.2012. godine

- na iznos od 248,20 EUR od 16.11.2012. godine

- na iznos od 218,72 EUR od 16.12.2012. godine

- na iznos od 254,76 EUR od 16.01.2013. godine

- na iznos od 72,06 EUR od 16.03.2013. godine

- na iznos od 119,15 EUR od 16.05.2013. godine

- na iznos od 49,38 EUR od 16.06.2013. godine

- na iznos od 16,64 EUR od 16.10.2013. godine

- na iznos od 634,41 EUR od 16.11.2013. godine

- na iznos od 205,26 EUR od 16.12.2013. godine

- na iznos od 276,62 EUR od 16.01.2014. godine

- na iznos od 204,81 EUR od 16.02.2014. godine

- na iznos od 153,90 EUR od 16.03.2014. godine pa sve do isplate

kao i izvršiti isplatu troškova parničnog postupka isplatom iznosa od 4.500,49 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od donošenja prvostupanjske presude tj. 01. srpnja 2026. godine, pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.“

Obrazloženje

Tužitelj u tužbi tvrdi da je zaposlenik kod tuženog MORH – Hrvatska kopnena vojska, sa sjedištem zapovjedništva u Karlovcu, na poslovima djelatne vojne osobe. U vremenskom razdoblju od 2011. godine (a i ranije) obavljanje službenih poslova i zadaća na terenu bilo je organizirano na način da je tužitelj bio radno angažiran prekovremeno, noću, subotama, nedjeljama, blagdanom, i u smjenama , a koje dodatke na plaću tuženik mu nije platio. U vremenskom razdoblju rada od 07. kolovoza 2011. godine pa do 01. lipnja 2014. godine zbog neplaćanja gore navedenih dodataka plaću prilikom rada na terenu na ukupno odrađene sate rada , tužitelj smatra da je oštećen najmanje za iznos oko brutto 300,00 kuna za svaki mjesec utuženog razdoblja. Sukladno čl. 186.a Zakona o parničnom postupku tužitelj se bezuspješno obraćao tuženiku radi mirnog rješenja spora. Obzirom na izneseno nakon provedenog knjigovodstvenog vještačenja tužitelj specificira tužbeni zahtjev i predlaže da sud donese presudu kao u izreci.

U odgovoru na tužbu tuženik stavlja prigovor zastare. Tuženik priznaje pravu osnovu tužbenog zahtjeva za dio koji nije u zastari a to je od 19.3.2012. do 01.06.2014. , a na visinu će se očitovati nakon provedenog vještačenja. Tuženi se očituje na podnesak tužitelja od 18.prosinca 2017. u kojem navodi da dokumentacija o radu tuženika nije točna i potpuna, a nikakva dokumentacija nije ni dostavljena u spisu . Podnesci tužitelja su bespredmetni , nepotrebni i paušalni, a tužitelj ih dostavlja svaka 2 tjedna iako sve može navesti u jednom podnesku, te nemaju veze sa stvarnim stanjem u spisu. Nadalje, tuženik predlaže da se tužitelj kazni zbog vrijeđanja tuženika jer u podnesku 3.-a strana 5.-ti, odlomak navodi da tuženik sustavno nezakonito postupa i namjerno i sustavno izbjegava evidentiranje prekovremenih sati. Ukoliko tužitelj ima saznanja o počinjenju kaznenog djela nezakonitog postupanja u sustavu MORH-a, dužan je podnijeti kaznenu prijavu protiv odgovorne osobe.

U dokaznom postupku ovaj sud uvid u zahtjev za mirno rješenje spora, u odluku tuženika od 07. svibnja 2014. godine, u odluku tuženika od 27. svibnja 2014. godine u rješenje tuženika od 19. studenog 2011. godine priležeću dokumentaciju, proveo knjigovodstveno financijsko vještačenje uz nalaz i mišljenje vještaka saslušao svjedoke OO, IO, BO, AO te tužitelja.

Odlučujući u ovoj pravnoj stvari ovaj sud je prije svega našao za shodno odlučivati o tuženikovom istaknutom prigovoru zastare te utvrdio da isti prigovor nije osnovan. Naime, kako je tužitelj podnio zahtjev za mirno rješenje spora 19. travnja 2016. godine, a najstarije potraživanje tužitelja dospijeva 15. kolovoza 2012. godine to je ovaj sud sukladno odredbama čl. 139 Zakona o radu NN 93/14 127/17, 98/19 utvrdio da tužba tužitelja nije zastarjela, budući da od 15. kolovoza 2012. godine, pa sve do 19. travnja 2016. godine odnosno prekida zastarijevanja nije proteklo 5 godina u kojem je tužitelj imao pravo podnijeti tužbu.

Uvidom u rješenje MORH-a od 19. studenog 2011. godine sud je utvrdio da je tužitelju kao vojnik na ustrojbeno mjesto vozača u razdoblju od 06. ožujka 2014. do 05. listopada 2014. godine bio privremeno raspoređen na dodanu dužnost u operaciji potpore mira u Afganistanu.

Uvidom u Odluku MORH-a od 07. svibnja 2014. godine sud je utvrdio da je tužitelj kao razvodnik u razdoblju od 01. lipnja 2014. do 31. prosinca 2016. godine bio raspoređen na ustrojbeno mjesto vozača BVP sa mjestom službe u Našicama, dakle radi se o djelatnoj vojnoj osobi.

Uvidom u Odluku o rasporedu MORH-a od 27. svibnja 2014. godine sud je utvrdio da je tužitelju kao razvodnik u razdoblju od 01. lipnja 2014. do 31. prosinca 2016. godine bio raspoređen na ustrojbeno mjesto vozača BVP sa mjestom službe u Našicama, dakle radi se o djelatnoj vojnoj osobi.

Odredbama članka 169 Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske (Narodne Novine broj 33/02, 58/02, 175/03, 136/04 i 76/07 – dalje: ZOS) uređen je način obračuna plaće djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika koja se sastoji od osnovne plaće i dodataka na plaću. Člankom 170 ZOS je propisano, da zbog otegotnih uvjeta rada, opasnosti i odgovornosti pripadnici Oružanih snaga ostvaruju pravo na dodatke na plaću, a isti se utvrđuje u postotku od osnovne plaće djelatne vojne osobe.

Odredbom čl. 12. Odlukom i izmjenom odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba državnih službenika i namještenika reguliran je prekovremeni rad, pa se:

- prekovremenim radom pripadnika OS RH, kada je rad organiziran na drugi odgovarajući način, smatra se rad dulji od redovnog mjesečnog fonda sati.

- prekovremenim radom, kada je rad pripadnika OS RH organiziran u radnom tjednu od ponedjeljka do petka, smatra se svaki sat rada dulji od osam sati dnevno, kao i svaki sat rada subotom ili nedjeljom.

- o preraspodjeli ostvarenih sati rada iz prethodnog u sljedeći mjesec časnik na dužnosti zapovjednika bojne, njemu ravne ili više razine donosi nalog kojim se utvrđuje vrijeme u kojem je ostvaren prekovremeni rad i slobodni dani tako da se za pet sati prekovremenog rada daje jedan slobodan dan.

- sati prekovremenog rada za koje pripadniku OS RH nije moguće organizirati preraspodjelu radnog vremena utvrđuju se mjesečnim izvješćem o ostvarenim satima rada u proteklom mjesecu koje časnik na dužnosti zapovjednika bojne, njemu ravne ili više razine dostavlja crtom vođenja i zapovijedanja nadležnoj financijskoj službi radi isplate.

Odlukom i izmjenom odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba državnih službenika i namještenika je u odredbi čl. 13. Odluke uređeno kako se osnovna plaća za svaki sat rada uvećava za prekovremeni rad 50%, za rad noću 40%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, za rad na blagdane 150%, za rad u drugoj smjeni 10%, dvokratni rad 10%, za rad u turnusu 5% . Navedeni dodatci međusobno se ne isključuju, osim dodataka za rad u turnusu i rad u drugoj smjeni.

Djelatne vojne osobe ostvaruju slobodne dane na temelju sljedećih propisa:

- za dežurstvo unutarnje službe ostvaruje se pravo na jedan slobodan dan (t. 7. st. 2. Odluke.),

- za višednevno obavljanje stražarske službe djelatna vojna osoba ostvaruje pravo na proporcionalni višednevni odmor u omjeru 3:1 (t. 8. st. 4. Odluke.),

- nakon 24-satnog boravka na radnom mjestu zbog potreba službe pripadnik OS RH ostvaruje pravo na 24-satni odmor (slobodan dan), odnosno u slučaju višednevnog boravka na radnom mjestu ostvaruje pravo na proporcionalni višednevni odmor u omjeru 1:1 (t. 11. st. 2. Odluke .),

- za pet sati ostvarenog prekovremenog rada daje se jedan slobodan dan (t. 12. st. 4. Odluke 2009.).

Nesporno je da je u utuženom razdoblju radno vrijeme tuženika bilo organizirano kao:

- redovno tjedno radno vrijeme u trajanju od 40 sati (redovno se raspoređuje po osam sati na pet radnih dana od ponedjeljka do petka. Redovno radno vrijeme u pravilu traje od 8.00 do 16.00 sati (čl. 2. Odluke),

- na drugi odgovarajući način, podrazumijeva organizaciju radnog vremena u pojedinim ustrojstvenim jedinicama u skladu s potrebama službe kao rad u smjenama, rad u turnusima ili na drugi odgovarajući način, a prema mjesečnom fondu sati može biti puno, skraćeno ili dulje od punog radnog vremena (prekovremeni rad).

Kada se radno vrijeme organizira na drugi odgovarajući način, može biti preraspodijeljeno tako da tijekom jednoga razdoblja traje dulje, a tijekom drugoga razdoblja kraće od punoga radnog vremena s tim da ne smije biti dulje od 60 sati tjedno. Preraspodijeljeno radno vrijeme u okviru mjesečnog fonda sati ne smatra se prekovremenim radom (čl. 3. Odluke).

Ovaj sud smatra da rad djelatnih vojnih osoba na višednevnim stražarskim osiguranjima, jednodnevnim dežurstvima i terenskom radu treba tretirati kao prekovremeni rad, pa u tom smislu djelatne vojne osobe imaju pravo na dodatke na rad određen noću, subotom, nedjeljom ali i na dodatke za odrađeni prekovremeni rad obzirom da se takvi dodaci međusobno ne isključuju.

Provodeći dokazni postupak ovaj sud je našao za shodno saslušati predložene svjedoke i tužitelja na okolnost prekovremenog rada, rada noću, subotama, nedjeljama, blagdanom i smjenama u utuženom razdoblju kao i na okolnost specifičnih oblika terena, a samim time i prekovremenih sati.

Saslušani svjedok OO je kao nesrodan i nezavađen naveo da je u utuženom razdoblju bio u istoj postrojbi time da su u godinu dana bili nekih mjesec dana na terenima. Radno vrijeme na terenu je bilo od 7 do 19 sati, a ovisno o zadaći subotom je bilo od 7 do 17 sati te nedjeljom od 7 do 12 sati. Navodi da je tužitelj sudjelovao i na terenima u obrani od poplava, jer je kao vozač dovozio ljude i materijal, a obično se na teren zbog poplave išlo 7 dana i tada je radno vri jeme 24 sata. Zna da je tužitelj radi gašenja požara išao na Brijune i tamo su bili 3 tjedna. Radno vrijeme je bilo kao da su na terenu. Tužitelj je sudjelovao i na odavanju počasti na sahranama, pa je obično u prosjeku bila 1 sahrana dnevno, ali ne zna koliko je to bilo prekovremenih sati, time da je bilo pravilo, ako je sahrana bila nakon 16,00 sati i ako se vrate sa sahrane nakon radnog vremena tada su dobivali slobodne dane po ključu 1:6, odnosno kada se skupi 5 prekovremenih dana dobije se 1 dan. Inače dobivali su slobodne dane kada bi bili na terenu po principu da se za 5 prekovremenih dana dobiva 1 slobodan dan, a za subote i nedjelje se dobivao dan za dan. Za terene na obranama od poplava su znali dobiti 2 ili 3 slobodna dana. Tužitelj je davao straže jednom mjesečno, pa je za tjedan dana straže dobio 3 dana time da nije davao dežurstva, jer su imali pasivno dežurstvo za radnog vremena.

Svjedok HO je kao nesrodan i nezavađen naveo da je u utuženom razdoblju bio u istoj postrojbi sa tužiteljem, ali navodi da su u prosjeku tijekom godine na terenu bili do 3 mjeseca. Radno vrijeme na terenu je bilo od 7 do 19 sati, a ovisno o zadaći subotom je bilo od 7 do 17 sati te nedjeljom od 7 do 13 sati. Tužitelj je sudjelovao i na terenima u obrani od poplava, ali ne zna koliko dana, time da se radilo dan i noć. Misli da je tužitelj bio na Brijunima radi obrana od požara, ali nije siguran je to bilo u utuženom razdoblju. Zna da je tužitelj sudjelovao u postrojbi radi odavanja počasti na pogrebima time da su nekad znala biti 2 do tri pogreba dnevno i izvan radnog vremena, a prekovremene sate za pogrebe su znali dobivati po 1 slobodan dan. Obično su po pogrebu bila 2 do 3 prekovremena sata , a u tom razdoblju je bilo najmanje 20 pogreba nakon radog vremena. Naime u to vrijeme nije bilo bitno koliko je bilo prekovremenih sati, već se za 1 pogreb koji je bio prekovremeno dobivao 1 slobodan dan. Tužitelj je davao straže i to od 1 do 2 straže mjesečno, pa su se za 7 dana straže dobivala 3 slobodna dana. Dežurstva u postrojbi nisu imali, a tužitelj nije bio dobrovoljni davatelj krvi.

Tužitelj je pak naveo da je u tom razdoblju išao na terene i to po 2 puta u Gašince, te 2 puta u Slunj, pa uz to još pripreme za misije tako da su u Gašincima znali biti po 2 tjedna, na Slunju po 3 tjedna, pa kad se sve skupa zbroji sa misijama na terenu su znali biti po 3 mjeseca. Inače radno vrijeme na terenu je bilo od 7 do 19 sati, a subotom od 7 do 17 sati, te nedjeljom od 7 do 13 sati. U utuženom razdoblju nije sudjelovao u obranama od poplava, a 2014. godine je kraj ljetne sezone na Brijunima bio nešto manje od 21 dan. te je tada radno vrijeme bilo kao da na terenima. Tužitelj tvrdi da je sudjelovao i u odavanju počasti na sahranama, time da sam u to vrijeme bio stacioniran u Našicama, pa su ga često znali angažirati i prekovremeno time da su sahrane uglavnom znali obavljati za vrijeme radnog vremena. Naime, ako bi se dogodilo da je sahrana bila nakon radnog vremena tada se po ključu dobivalo 1;6 sati za 1 prekovremeni dan. Navodi da se ne može sjetiti koliko je bilo takvih ukopa u utuženom razdoblju u prekovremenim satima, ali dopušta da o tome ipak postoje evidencije. Inače za teren se dobivao za 5 radnih dana 1 slobodan dan, a za subotu i nedjelju se dobivao dan za dan, kao što se za dan vježbe dobivao 1 dan. Stražu je davao jednu stražu mjesečno pa bi za 7 dana straže dobio 3 dana slobodno. Tužitelj tvrdi da u tom razdoblju nije u potpunosti iskoristio slobodne dane te je sa 2011. godine imao gotovo 27 slobodnih neiskorištenih dana iz ranijeg razdoblja.

Kako je tuženik osporio navode saslušanih svjedoka OO te LO kao i tužitelja te ustvrdio da činjenično stanje nije u dovoljnoj mjeri utvrđeno te da se radno vrijeme ima cijeniti evidencijama poslodavca a sukladno čl. 4 st. 1 i 2 Zakona o radu NN 149/09, a koje predstavljaju javne isprave to je ovaj sud našao za shodno na okolnosti vođenja evidencija o radu tužitelja na terenima saslušati svjedoke i to satnika BO te nadnarednika AO na okolnosti vođenja evidencija o radu tužitelja na terenima.

Svjedok VO je kao nesrodan i nezavađen naveo da je u utuženom razdoblju bio zamjenik zapovjednika bojne te je kao drugi čovjek u bojni bio nadređen tužitelju koji je tada bio u drugoj satniji. Inače zapovjednici satnija su bili zaduženi za evidenciju vođenja radnog vremena tzv. šihterica, a koje su prosljeđivali u S1 odnosno odjel za personalne poslove koje je pak to objedinjavalo i dostavljalo zapovjedniku bojne ili njegovom zamjeniku na potpis i to za gotovo 600 ljudi. Zna da je bilo dosta prekovremenih sati jer su bili angažirani na obranama od poplava i razno raznim vježbama, pa su trebali to upisivati kao radno vrijeme do 16,00 sati, ali osobno je bio tvrdoglav, pa je upisivao stvarno radno vrijeme zbog čega je imao i problema. Njemu su tada rekli da to ipak upisujem do 16,00 sati, a da prekovremene sate rješava kroz slobodne dane i slično. Svjedok navodi da je bio dobio gotova izvješća odnosno obrasce koje je potpisivao i nije imao utjecaj na to kako su oni bili popunjavani. Prigovori na evidencije su bili mogući, jer u konačnici svaki vojnik je trebao potpisati evidenciju o radnom vremenu time da mu nije poznato je li tužitelj isticao prigovore na evidencije, ali da je to uglavnom išlo pismenim putem zapovjednika satnije kao zaseban podnesak. Svjedok navodi da ne zna jesu li svi vojnici iskoristili svoje slobodne dane iz tih prekovremeni sati, ali je kao zapovjednik nastojao da svi njegovi vojnici to iskoriste time da je to bilo do zapovjednika satnije, a ne toliko do njega. Naime, postojalo je nepisano pravilo da se prekovremeni sati rješavaju kroz slobodne dane, a ukoliko se to nije moglo tada se to išlo kroz isplatu kroz plaću. Prekovremenih sati je bilo i na drugim aktivnostima kao pred uputnim obukama i pripremama za vježbe.

Svjedok ĆO je kao nesrodan i nezavađen naveo da je bio zapovjednik desetine u kojoj je tužitelj bio vojnik, pa znam da se šihterice nisu ispunjavale unaprijed, jer to ne bi bilo dobro budući da bi to stvaralo problem i logističkom dočasniku kod organizacije prehrane, pa su te šihterice služile osobno njemu kao zapovjedniku desetine za svoju evidenciju dok su evidencije o radnom vremenu svakog vojnika posebno bile ispunjavane i davane na potpis svakom vojniku. Svjedok se ne može sjetiti jesu li u te evidencije upisivani prekovremeni sati samo znam da su bilo kakve aktivnosti na terenu bile i imale svoje oznake npr. "TR". Na koji način je S1 to obrađivao i vrednovao koliko je to prekovremenih sati svjedok ne zna. Na isti način je to bilo za obrane od poplava, odavanje počasti na pogrebima i pripreme za misije. Svjedok se ne može sjetiti da su na tim evidencijama o radnom vremenu bili pisani prigovori niti da bi to netko odbijao potpisati, jer su to uglavnom vojnici potpisivali.

Svjedok je na upit tužitelja naveo da za prosinac 2012. godine nije zbrojio prekovremene radne sate ukupno 28 zato što je taj radni tjedan ima 168 radnih sati te se tih 28 sati nije moglo pribrojiti bez obzira jesu li odrađeni. Naime, svjedok navodi da je prilikom obrade svih podataka kod S1 svaki dodijeljeni slobodni dan morao imati poveznicu odakle dolaze ti prekovremeni sati i to pod posebnom klasom i ur. brojem da ne bi došlo do preklapanja ili ponavljanja prekovremenih sati , pa se iz toga može vidjeti jeli i tih 28 sati uneseno i ukalkulirano u neki od slobodnih dana.

Tužitelj navodi da je prigovarao evidencijama o radnom vremenu iskazujem da jesam i to prije svega usmeno, ali to nije bilo evidentirano, da bi i nakon toga odbili uopće potpisati evidencije o radnom vremenu, pa su ih zvali u ured posebno gdje bi ih držali i uvjeravali da to potpišu te ih nisu puštali dok takve netočne evidencije nisu potpisali, a kasnije su im dopustili da na poleđini pišu prigovore time da niti to nije bilo evidentirano, jer vidi da na poleđini takvih evidencija prigovora nema. Tužitelj osporava navode svjedoka BO da su mogli pisati pismene prigovore, jer je to bilo moguće samo u slučajevima kad su bili za nešto odgovorni, ali ne i za radno vrijeme.

Ovaj sud je potom našao za shodno provesti knjigovodstveno vještačenje i to na temelju dokumentacije u spisu provjeriti je li u utuženom razdoblju od 07. kolovoza 2011. godine do 01. lipnja 2014. godine iskazano radno vrijeme iz Dnevnih evidencija radnog vremena pravilno razvrstano po pojedinim osnovama te po potrebi izvršiti pravilnu raščlambu sati rada pri tome uzeti u obzir specifične oblike terena tj. iskazane prekovremene sate rada tj. sate rada pravilno razvrstati, prikazati, a potom obračunati dodatke na plaću obzirom na tako pravilno razvrstano radno vrijeme. Nadalje, sud je ujedno dao nalog vještaku da na temelju svih provedenih dokaza, a posebice iskaza svjedoka i tužitelja u ovom predmetu obračuna sve iskazane prekovremene sate, uzimajući u obzir i specifične oblike terena.

Uvidom u evidencije rada i karticu djelatnika (obračuni plaće), vještak je utvrdio da je tužitelj osim redovnog radnog vremena od 8 do 16 sati od ponedjeljka do petka, bio angažiran na terenu (uglavnom nekoliko dana u kontinuitetu), te u službi stražarskog osiguranja (uglavnom 7 dana u kontinuitetu) uključujući i rad subotom, nedjeljom blagdanom i noću, time da se prema podnescima tužitelja i iskazima svjedoka, rad na terenu uglavnom provodio: radnim danom od 7 do 19 sati (od toga 4 sata prekovremenog rada), subotama od 7 do 17 sati, (svih 10 sati je prekovremeni rad), te nedjeljom od 7 do 12/13 sati (svih 5 sati je prekovremeni rad),

Tužitelj je obavljajući zadatke na terenu i tzv. specifične zadatke na terenu ostvario prekovremene sate, time da među strankama nije sporno da je tužitelj ostvario prekovremene sate rada za koje je izvršena preraspodjela radnog vremena tj. da su se prekovremeni sati kompenzirali slobodnim danima, već je među strankama sporno radno vrijeme ostvareno na terenu, pa prema tome i broj ostvarenih prekovremenih sati, te posljedično broj slobodnih dana.

Vještak je prije iznošenja samog izračuna istaknuo kako dokumentacija priložena spisu predmeta nije potpuna, jer za utuženo razdoblje nisu dostavljeni nalozi i odluke o ostvarenim i korištenim slobodnim danima tužitelja, a koja dokumentacija je nužna za točan i precizan obračun slobodnih dana ostvarenih iz prekovremenog rada na terenu i tzv. specifičnog oblika terena, te posljedično i obračuna neplaćenih prekovremenih sati rada.

U nastavku vještak je dao izračun slobodnih dana iz pojedinih oblika rada iz kojih se ostvaruju slobodni dani za razdoblje od kolovoza 2011. do svibnja 2014., a prema dnevnim evidencijama rada na temelju kojih je i tužena odobravala slobodne dane, pri tome uzimajući u obzir propise koji su u utuženom razdoblju bili važeći. Vještak je pri tome imao u vidu kako je među strankama sporno radno vrijeme na terenu odnosno broj ostvarenih prekovremenih sati iz rada na terenu, pa je za pojedinu varijantu radnog vremena na terenu sačinio obračun razlike prekovremenih sati rada (evidentirani sati rada u odnosu na pojedino predloženo radno vrijeme).

Vještak je potom utvrdilo kako je tužitelj u promatranom razdoblju:

• proveo u stražarskoj službi 75 dana, s koje osnove je trebao ostvariti 25 slobodnih dana,

• radom na terenu ostvario 469 sati prekovremenog rada, za koji rad je trebao ostvariti 93,8 slobodnih dana,

• radom u tzv. specifični oblik terena ostvario 68 sati prekovremenog rada, za koji rad je trebao ostvariti 13,6 slobodnih dana,

• ukupno je prema propisima trebao iskoristiti 132,4 slobodnih dana, a iskoristio je ukupno 133 slobodnih dana

Iz navedenog proizlazi kako je tužitelj u utuženom razdoblju temeljem evidencije rada iskoristio 0,6 slobodnih dana više od ostvarenih (133 iskorištenih SD – 25 SD od ST – 13,6 SD iz SPEC. TR – 93,8 SD iz TR = 0,6 SD). Imajući u vidu kako spisu predmeta nisu priloženi nalozi i odluke o korištenju slobodnih dana, vještak napominje da ne može utvrditi s koje osnove je korišten pojedini slobodni dan i na koji rad se odnosi razlika slobodnih dana. (Napomena: radi se o minimalnoj razlici od 0,6 slobodnih dana, koja može proizaći kod zaokruživanja).

Tužitelj je uz rad na terenu i tzv. specifičnom obliku terena (na kojima je ostvarivao prekovremeni rad) bio radno angažiran i u stražarskoj službi, a s kojeg osnove su se, prema važećim propisima, također odobravali slobodni dani slijedom iznesenoga su tužitelju u utuženom razdoblju svi evidentirani prekovremeni sati rada (teren i tzv. specifični rad na terenu.) evidentirani u dnevnim evidencijama rada, preraspodijeljeni u vidu slobodnih dana i prema tome se ti slobodni dani utvrđuju kao nesporni.

Nastavno, na temelju utvrđene razlike neevidentiranih prekovremenih sati rada te sati rada koje je tužitelj ostvario noću, subotom, nedjeljom i blagdanom (također uzimajući u obzir radno vrijeme evidentirano u dnevnim evidencijama, te radno vrijeme prema prijedlogu tužitelja), vještak je dao obračunati tako ostvarene, a neplaćene sate rada. Kao osnovica izračuna uzima se plaća isplaćena za sate redovnog rada (dakle, satnica redovnog rada dobije se kao plaća redovnog rada podijeljena s brojem sati redovnog rada, što se onda uvećava za dodatak na ime minulog rada), prema kartici obračuna plaća tužitelja za svaki mjesec utuženog razdoblja u kojem je tužitelj ostvario prekovremene sate radeći na terenu.

Pojedine vrste evidentiranih radnih sati (rad subotom, nedjeljom, blagdanom) uvećavaju se postotcima, u skladu s odredbama Odluke (čl. 13.), s time da se dodatci međusobno ne isključuju. Rad subotom, nedjeljom i blagdanom obračunato neovisno o iskorištenim slobodnim danima. Izračun se iskazuju samo za mjesece u kojima je tužitelj ostvario rad na terenu i specifični oblik rada na terenu.

U konačnici vještak je mišljenja da je u skladu s dokumentacijom u spisu predmeta, navedenim ogradama, te prema utvrđenjima i izračunima iz nalaza, za razdoblje od 7. kolovoza 2011. do 1. lipnja 2014. neisplaćeni bruto iznosi za sate rada tužitelja s osnova prekovremenog rada na terenu iznose:

- 2.614,10 kn, u skladu s radnim vremenom iz službenih evidencija, a pojedinim mjesečnim iznosima tabelarno navedenim ili ukupno 23.766,05 kn tabelarno navedenim uz dospijeće svakog pojedinog mjesečnog iznosa je do 15. u mjesecu za prethodni mjesec.

Premda je tuženik prigovorio varijanti nalaza i mišljenja temeljenoj na iskazima svjedoka za koje navodi da nisu suglasno iskazivali kao i da ovaj sud prihvaća varijante izračuna prema radnom vremenu prema prijedlogu tužitelja ovaj sud je nakon provedenog dokaznog postupka, a posebice saslušanja svjedoka BO i AO kao nadređenih tužitelju i djelatnika tuženika zaduženih za evidentiranje radnog vremena i vođenja evidencija utvrdio da iste nisu bile vjerodostojne u smislu odredaba čl. 230 st. 1 Zakona o parničnom postupku, jer dok VO navodi kako je trebao potpisivati unaprijed gotova izvješća odnosno obrasce na koje nije imao utjecaja, a svjedok ĆO navodi da za prosinac 2012. godine nije zbrojio 28 prekovremenih radnih sati zato što je taj radni tjedan imao 168 radnih sati te se tih 28 sati nije moglo pribrojiti bez obzira jesu li odrađeni to je ovaj sud prihvatio varijantu nalaza sa iskazima navoda nesrodnih i nezavađenih svjedoka OO i LO, jer je iz njihovih iskaza jasno da tužena u dnevne evidencije nije upisivala stvarno radno vrijeme.

Dovodeći iskaze svjedoka BO i AO kao nadređenih tužitelju i djelatnika tuženika zaduženih za evidentiranje radnog vremena i vođenja evidencija u vezu sa iskazima nesrodnih i nezavađenih svjedoka OO i LO, te sa nalazom vještaka koji utvrđuje da u utuženom razdoblju nisu evidentirani svi prekovremeni sati ovaj sud je sukladno odredbama čl. 8 Zakona o parničnom postupku na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka utvrdio da tužena u službene evidencije nije upisivala stvarno radno vrijeme.

Ovaj sud je pri tom cijenio i protek vremena i činjenicu da se zbog toga saslušani svjedoci nisu mogli sjetiti svega, pa je nesklad između iskaza svjedoka OO i LO u odnosu na rad nedjeljom od 07,00 do 12,00 odnosno do 13,00 sati sud je upravo kao i vještak podveo pod 5 prekovremenih sati nedjeljom ( od 07,00 do 12,00 sati).

Kako nije bilo prigovora na izračun vještaka to ga je u potpunosti prihvatio i ovaj sud, time da je na tako dosuđene iznose sud dosudio i zakonsku zateznu kamatu sukladno odredbama čl. 29. st. 2 Zakona o obveznim odnosima NN 35/05 i dr. dospijevajući svakog 16-tog za prethodni mjesec sukladno odredbama čl. 92 st. 3 Zakona o radu NN 93/2014, 127/17.

Odlučujući o parničnom trošku sud je svoju odluku temeljio na odredbama čl. 154 st. 1 Zakona o parničnom postupku NN 70/19, te dosudio tužitelju trošak koji se sastoji od zastupanja tužitelja po punomoćniku odvjetniku i to za sastav zahtjeva za mirno rješenje spora u iznosu od 312,50 EUR, sastav tužbe u iznosu od 312,50 EUR, sastav podneska od 09. travnja 2019. godine u iznosu od 312,50 EUR, zastupanja na ročištu od 16. travnja 2019. godine u iznosu od 312,50 EUR, sastav podneska od 15. rujna 2020. godine u iznosu od 312,50 EUR, zastupanja na ročištu od 19. listopada 2020. godine u iznosu od 312,50 EUR, pristup ročištu radi objave presude u iznosu od 156,25 EUR, sastav odgovora na žalbu u iznosu od 312,50 EUR, sastav podneska od 11. veljače 2026. godine u iznosu od 312,50 EUR, sastav podneska od 22. prosinca 2025. godine u iznosu od 312,50 EUR, zastupanja na ročištu od 23. prosinca 2025. godine u iznosu od 312,50 EUR, sastav podneska od 16. veljače 2026. godine u iznosu od 312,50 EUR, zastupanja na ročištu od 17. lipnja 2026. godine u iznosu od 312,50 EUR, pristup ročištu radi objave presude u iznosu od 156,25 EUR naknada za provedeno knjigovodstveno vještačenje u iznosu od 291,99 EUR, naknada za pristup svjedoka BO u iznosu od 96,00 EUR, svjedoka AO u iznosu od 50,00 EUR, sveukupno 4.500,49 EUR.

Ovaj sud nije dosudio tužitelju trošak sastava podnesaka od 18. prosinca 2017. godine, 02. svibnja 2018. godine, obzirom da su navodi iz istih podnesaka mogli biti izneseni u tužbi, ostalim obrazloženim podnescima te na zakazanim ročištima , niti sastav podneska od 10. travnja 2025. godine jer u istom predlaže iste dokazne prijedloge istaknute u podnesku od 11. veljače 2025. godine

U Karlovcu 01. srpnja 2026.

Sudac: Tomislav Maras

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi pismeno u tri primjerka putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležan Županijski sud.

Dostavljeno:

1. Anti Pecirep, odvjetniku iz Zageba, Bužanova 6D

2. ODO Karlovac, Građansko upravni odjel P-DO-10/2025

.