REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: III Kr-75/2026.-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u Vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Branka Brkića kao predsjednika Vijeća te doc. dr. sc. Zdenka Konjića i dr. sc. Marina Mrčele, izv. prof. kao članova Vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog LĆ i drugih zbog kaznenog djela iz članka 329. stavka 1. točke 4. u vezi s člankom 52. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22. i 114/23. - dalje: KZ/11.), odlučujući o zahtjevima osuđenog LĆ i osuđenog SĆ za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Županijskog suda u Splitu od 22. svibnja 2025. broj K-Us-2/2025. i presuda Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske od 26. siječnja 2026. broj I Kž-Us-97/2025-15, u sjednici Vijeća održanoj 1. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e:

Odbijaju se kao neosnovani zahtjevi osuđenog LĆ i osuđenog SĆ za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

Obrazloženje

1. Pravomoćnom presudom koju čine presuda Županijskog suda u Splitu od 22. svibnja 2025. broj K-Us-2/2025. i presuda Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske od 26. siječnja 2026. broj I Kž-Us-97/2025-15, osuđeni LĆ i osuđeni EĆ proglašeni su krivima zbog jednog produljenog kaznenog djela protiv zdravlja ljudi - neovlaštene proizvodnje i prometa drogama u sastavu zločinačkog udruženja iz članka 190. stavka 2. u vezi s člankom 329. stavka 1. točke 4. i člankom 52. KZ/11. te su za to djelo osuđeni i to osuđeni LĆ na kaznu zatvora u trajanju od četiri godine i šest mjeseci, a osuđeni EĆ na kaznu zatvora u trajanju od četiri godine.

1.1. Na temelju članka 54. KZ/11. LĆ i SĆ je u kaznu zatvora uračunato vrijeme koje su proveli u pritvoru i istražnom zatvoru i to LĆ od 7. srpnja 2016. do 11. srpnja 2016., a SĆ od 8. srpnja 2016. do 15. srpnja 2016.

1.2. Na temelju članka 190. stavka 8. i članka 79. KZ/11. od LĆ i SĆ oduzeta je droga marihuana i to od ABC 3.513,42 grama opojne droge marihuana, dok je od SĆ oduzeto 481,86 grama droge marihuana i digitalna vaga marke „Sencor“.

1.3. Na temelju članka 77. stavka 1. KZ/11. u vezi s člankom 557. stavkom 1. i člankom 560. stavcima 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22., 36/24. i 72/25.; dalje: ZKP-25.) od LĆ i SĆ oduzeta je imovinska korist ostvarena kaznenim djelom i to od svakog osuđenika iznos od 14.931,32 eura.

1.4. Na temelju članka 148. stavka 1. u vezi članka 145. stavka 2. točka 1. do 6. ZKP- 25., osuđenici LĆ i EĆ obvezani su na naknadu troškova kaznenog postupka svaki u iznosu od 1.172,96 eura te na plaćanje paušalnog troška u iznosu od 300,00 eura, svaki.

1.5. Ujedno je tom presudom na temelju članka 453. točke 3. ZKP-25. oslobođen optužbe RĆ da bi počinio kazneno djelo iz članka 190. stavka 2. u vezi članka 329. stavka 1. točke 4. KZ/11., te je na temelju članka 149. stavka 1. ZKP-25., odlučeno da troškovi postupka u odnosu na njega padaju na teret proračunskih sredstava.

2. Protiv te pravomoćne presude zahtjeve za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude podnijeli su:

- osuđeni LĆ po branitelju, odvjetniku Ognjenu Dabeliću, zbog povrede zakona iz članka 517. stavka 1. točka 2. u vezi članka 468. stavka 2. ZKP-25., s prijedlogom da „Vrhovni sud prihvati zahtjev i u cijelosti preinači odluku prvostupanjskog i drugostupanjskog suda, podredno ukine odluku prvostupanjskog i drugostupanjskog suda i predmet vrati na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu, a u svakom slučaju predlaže se rješenjem odlučiti o odgodi izvršenja izrečene mu kazne zatvora“.

- osuđeni EĆ po braniteljici, odvjetnici Ani Birimiša, zbog povrede zakona iz članka 517. stavka 1. točke 2. u vezi članka 468. stavka 2. ZKP-25., s prijedlogom da „Vrhovni sud Republike Hrvatske usvoji zahtjev, da u odnosu na osuđenog EĆ u cijelosti preinači odluku prvostupanjskog i drugostupanjskog suda, podredno da navedene odluke ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu, da se odluči o odgodi izvršenja kazne zatvora“.

3. Prvostupanjski sud je po zaprimanju zahtjeva za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude postupio u skladu s člankom 518. stavkom 4. ZKP-25. (listovi 836 i 845 spisa).

4. Zahtjevi nisu osnovani.

5. Obrazlažući povredu zakona iz članka 517. stavka 1. u vezi članka 468. stavka 2. ZKP-25. osuđeni LĆ navodi da je osuđen u postupku na način koji predstavlja kršenje temeljnih ljudskih prava i sloboda zajamčenih Ustavom i međunarodnim pravom, jer da se osuđujuća presuda u odnosu na njega temelji isključivo na ranijoj i nekonfrontiranoj obrani suoptuženog SĆ, pri čemu drugih dokaza za utvrđivanje njegove krivnje u postupku nije bilo.

5.1. U odnosu na istaknutu povredu zakona, treba naglasiti da osuđenik nije u pravu. Naime, protivno navodima podnositelja zahtjeva pravomoćna se presuda u konkretnom slučaju ne temelji isključivo ili u odlučujućoj mjeri na nekonfrontiranoj obrani suoptuženog SĆ, jer takvu obranu podupiru u značajnom dijelu drugi dokazi, ponajprije pronalazak veće količine droge i digitalne vage.

5.2. Nadalje u odnosu na konfrontacijsko pravo koje osuđenik apostrofira u konkretnom slučaju treba naglasiti da ono nije apsolutno pravo i da povreda tog prava, suprotno tvrdnjama podnositelja zahtjeva, ne dovodi automatizmom do povrede prava na pravično suđenje, već je ono prema članku 411. stavku 4. ZKP-25. zavisno od postojanja tzv. podupirućih dokaza. Naime, spomenuta zakonska odredba propisuje da se osuđujuća presuda, u nedostatku tih podupirućih dokaza, ne može isključivo ili u odlučujućoj mjeri temeljiti na nekonfrontiranom iskazu svjedoka, s čijom pravnom pozicijom je u kaznenom postupku izjednačena nekonfrontirana obrana suoptuženika.

5.3. U konkretnom slučaju nije sporno da sudovi, a posebice drugostupanjski sud, daju iscrpne i razložne zaključke, nakon provedene detaljne i svestrane analize provedenih dokaza, da kriminalna djelatnost osuđenika ni približno ne proizlazi samo iz iskaza suoptuženika, jer osim tog dokaza na radnje osuđenika LĆ zasebno i u velikoj mjeri upućuje, a kako je već ranije naglašeno, pronalazak značajne količine droge, digitalne vage, kao i okolnosti koje proizlaze iz u postupku provedenih posebnih dokaznih radnji nadziranog prijevoza. O svemu tome drugostupanjski sud u svojoj odluci daje detaljne i jasne razloge, posebice na str. 4. i 5. (odlomci 12., 13. i 14.) obrazloženja presude. Prema tome istaknuta povreda zakona nije ostvarena jer se osuda osuđenog LĆ ne temelji isključivo ili u odlučujućoj mjeri na iskazu nekonfrontiranog suosuđenog SĆ.

6. Osuđeni EĆ, obrazlažući zakonsku povredu iz članka 517. stavka 1. točke 2. u vezi članka 468. stavka 2. ZKP-25., tvrdi da je pravomoćno osuđen u postupku koji predstavlja temeljno kršenje ljudskih prava i sloboda zajamčenih Ustavom i međunarodnim pravom, a to iz razloga jer su sudovi u postupku pravomoćno oslobodili trećeoptuženog ČĆ zbog kaznenog djela protiv zdravlja ljudi - neovlaštene proizvodnje i prometa drogama u sastavu zločinačkog udruženja, dok su preostala dva optuženika, među kojima je i osuđeni EĆ, proglašeni krivima i osuđeni za počinjenje istog kaznenog djela, pri čemu je sada očigledno da pravna konstrukcija zločinačkog udruženja više ne može egzistirati.

6.1. S obzirom na ovako općenito koncipiranu povredu zakona Vrhovni sud Republike Hrvatske nalazi da zahtjev osuđenika SĆ u biti ne sadrži razloge u odnosu niti na jednu taksativno propisanu povredu zakona iz članka 517. ZKP-25. Naime, u odnosu na ničim potkrijepljenu i paušalnu tvrdnju podnositelja zahtjeva u kojoj se samo navodi „pri čemu je sada jasno da zločinačko udruženje ne postoji“ treba naglasiti da se zahtjev za izvanredno ispitivanje pravomoćne presude ne može podnositi zbog nepravilnosti i nepotpunosti utvrđenog činjeničnog stanja.

6.2. Budući da osuđenik EĆ povredu prava na pravično suđenje temelji isključivo na vrlo sumarnoj i subjektivnoj ocjeni dokaza provedenog postupka, te osnovnom i jedinom neobrazloženom prigovoru da ne postoji zločinačko udruženje, ovaj sud smatra da osuđenik ničim konkretnim ne dovodi u pitanje pravičnost provedenog postupka. Činjenični prigovori, kako je već ranije istaknuto, nisu osnova za podnošenje ovog izvanrednog pravnog lijeka. Stoga nije ostvarena povreda zakona na koju se osuđenik u zahtjevu nominalno poziva.

7. Slijedom iznijetoga, trebalo je zahtjeve osuđenika LĆ i SĆ odbiti kao neosnovane i na temelju članka 519. u svezi s člankom 512. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26.), odlučiti kao u izreci. Zbog svega izloženog nije bilo osnove za rješavanje prijedloga osuđenika za odgodu izvršenja pravomoćne presude.

Zagreb, 1. srpnja 2026.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Branko Brkić