Republika Hrvatska
Županijski sud u Karlovcu
Trg hrvatskih branitelja 1
Karlovac
Kž-214/2026-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Karlovcu, u vijeću sastavljenom od sudaca Jasmine Štrucelj kao predsjednice vijeća te Ivana Klapšića i Ante Ujevića kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničara Sabine Erceg, u kaznenom predmetu protiv osuđenog LH zbog kaznenog djela iz članka 314. stavak 1. i dr. Kaznenog zakona (Narodne novine 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. i 101/17. – nastavno: KZ/11), odlučujući o žalbama osuđenika LH, protiv presude Općinskog suda u Čakovcu broj Kv-13/2026-9 (K-224/2015 i K-228/2019) od 26. veljače 2026., u sjednici održanoj 1. srpnja 2026.,
p r e s u d i o j e:
Odbijaju se žalbe osuđenika LH kao neosnovane i potvrđuje pobijana presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom na temelju članka 498. stavak 2. u vezi stavak 1. točka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.
– Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13. i 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20., 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26. - dalje: ZKP/08) u pogledu odluke o kazni zatvora preinačene su pravomoćne presude i to presuda Općinskog suda u Čakovcu broj K - 224/15-33 od 17. rujna 2018. kojom je LH osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, zbog počinjenja kaznenog djela iz članka 314. stavak 1. KZ/11, počinjenog 19. srpnja 2014., a presuda je postala je pravomoćna 1. ožujka 2021., presudom Županijskog suda u Zagrebu broj VI Kž -1102/2019-8 od 1. ožujka 2021. i presuda Općinskog suda u Čakovcu broj K-228/2019-30 od 6. listopada 2021. kojom je LH osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci, zbog počinjenja kaznenog djela iz članka 278. stavak 1. u svezi sa člankom 37. KZ/11, počinjenog tijekom prosinca 2015., a presuda je postala je pravomoćna 18. kolovoza 2023. presudom Županijskog suda u Osijeku broj Kž-42/2023-4 od 18. kolovoza 2023. pa se navedene kazne zatvora uzimaju kao utvrđene, te je osuđeni LH, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin L i Z r. D, rođen **.**.1985., sa prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, automehaničar, sa završenom srednjom školom, radi u Republici Njemačkoj na radnom mjestu pomoćnog bravara s plaćom od oko 8.000,00 kuna, neoženjen, otac troje malodobne djece, vlasnik vozila starosti 3 godine, osuđivan Presudom Općinskog suda u Čakovcu broj: K-252/12 od 31. srpnja 2012., pravomoćna 15. kolovoza 2012. za kazneno djelo iz čl. 272. st. 2. u svezi st 1. KZ/97 uvjetnom kaznom zatvora u trajanju od 9 mjeseci uz rok kušnje od 2 godine, Presudom Općinskog suda u Varaždinu broj: K-173/14 od 29. travnja 2014., pravomoćna 21. svibnja 2014. za kazneno djelo iz čl. 278. st. 1. KZ/11, uvjetnom kaznom zatvora u trajanju od 10 mjeseci uz rok kušnje od 2 godine, Presudom Općinskog suda u Čakovcu broj: K-93/13 od 24. lipnja 2014., pravomoćna 27. siječnja 2016. za kazneno djelo iz čl. 318. st. 1. i st. 4. KZ/97 bezuvjetnom kaznom zatvora u trajanju od 7 mjeseci, a koja je zamijenjena radom za opće dobro na slobodi u trajanju od 210 sati, Presudom Općinskog suda u Čakovcu broj: K-104/14-49 od 7. ožujka 2016., pravomoćna 7. ožujka 2016. za kazneno djelo iz čl. 247. st. 1. KZ/11 uvjetnom kaznom zatvora u trajanju od 10 mjeseci uz rok kušnje od 3 godine, Presudom Općinskog suda u Dubrovniku broj: K-494/12 od 31. ožujka 2017., pravomoćna 21. srpnja 2017. za kazneno djelo iz čl. 228. st.1. u svezi st 5. KZ/11 uvjetnom kaznom zatvora u trajanju od 4 mjeseci uz rok kušnje od 1 godine primjenom čl. 53. st. 1. u vezi s čl. 51. st. 1. i 2. KZ/11, osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 7 (sedam) mjeseci.
1.1. Osuđeniku se u jedinstvenu kaznu zatvora uračunava vrijeme od 9. lipnja 2025. kada je zaprimljen u Centar za dijagnostiku u Zagrebu radi izvršenja kazne zatvora u predmetu broj K-224/2015 po presudi poslovni broj K-224/15-33 od 17. rujna 2018. godine.
2. Protiv prvostupanjske presude žalbu je uložio osuđenik LH osobno pritom ne navodeći zbog kojih zakonom predviđenih razloga no iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, predlaže da se pobijana presuda preinači te da mu se pri objedinjavanju izrekne blaža kazna.
2.1. Protiv prvostupanjske presude žalbu je uložio osuđenik i po branitelju Bojanu Bacingeru, odvjetniku iz Čakovca, zbog pogrešne primjene odredbe članka 53. stavak 1. KZ/11 pri odmjeravanju jedinstvene kazne – faktički primijenjena kumulacija umjesto asperacije, nedovoljnog uvažavanja bitnih olakotnih okolnosti i nerazmjerno visoke kazne s obzirom na sveukupnost relevantnih okolnosti slučaja, s prijedlogom da Županijski sud usvoji žalbu i pobijanu presudu preinači na način da osuđenom LH odmjeri jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju koje ne prelazi 1 (jednu) godinu, uzimajući u obzir višegodišnji odmak (9 godina) od posljednjih kaznenih radnji bez novih kaznenih djela, olakotne osobne okolnosti (otac maloljetne djece, zaposlen, društveno integriran), načelo asperacije kao temeljno načelo čl. 53. KZ/11, svrhu kažnjavanja iz članka 41. KZ/11 koja ne zahtijeva kaznu blizu zbroja pojedinačnih kazni, konzistentnu sudsku praksu drugostupanjskih sudova koja nalaže očito primjenu načela asperacije i tumačenje instituta objedinjavanja uvijek u korist osuđenog.
3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.
4. Spis je u smislu članka 474. stavak 1. ZKP/08, dostavljen ŽDO na mišljenje.
5. Žalbe osuđenika LH nisu osnovane.
6. Suprotno žalbenim navodima, nije osnovana tvrdnja da je prvostupanjski sud propustio valjano cijeniti olakotne okolnosti na strani osuđenika, a koje se odnose na protek vremena od počinjenja djela do odluke o kazni, osuđenikovu obiteljsku situaciju, tj. da je otac troje djece, kao i da je u jednom predmetu u bitnom priznao počinjenje djela za koje je optužen. Naime, dostatno prvostupanjski sud pod točkom 8. obrazloženja pobijane presude utvrđuje navedene olakotne okolnosti na strani osuđenika te ih pravilno vrednuje, ali isto tako, pravilno utvrđuje otegontu okolnost na stani okrivljenika u vidu višestruke osuđivanosti okrivljenika, u kontinuitetu u razdoblju od 2012. pa do 2023. godine. Cijeneći tako utvrđene okolnosti na strani okrivljenika, i ovaj drugostupanjski sud nalazi da je pravilno prvostupanjski sud okrivljeniku izrekao bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju od 1 godine i 7 mjeseci u koje mu je uračunato vrijeme provedeno na izdržavanju kazne. S tim u vezi nije osnovan žalbeni navod osuđenika da prvostupanjski sud nije uzeo u obzir da u zadnjih 9 godina nije počinio nikakva nova kaznena djela jer je ranija osuđivanost ostavila pozitivne promjene na njegu kao čovjeka i oca troje djece. Naime, kazne zatvora koje se objedinjuju u ovom postupku se odnose na kaznena djela počinjenja tijekom 2014. i 2015. godine. Odredba iz čl. 47 KZ/11 određuje da će sud prilikom odmjeravanja kazne između ostalog imati u vidu i prijašnji počiniteljev život, te njegovo ponašanje nakon počinjenog kaznenog djela, pa je stoga pri odmjeravanju kazne valjalo imati u vidu i period i prije i kasnije navedenog perioda. Iz izvatka iz KE za okrivljenog LH proizlazi da je okrivljeni LH i prije predmetnih presuda prethodno osuđivan zbog drugih kaznenih djela u 5 navrata. Isto tako, iz navedenog izvatka proizlazi da je okrivljenik nastavio s nedopuštenim ponašanjem i nakon gore navedenog perioda, odnosno počinjenja kaznenih djela za koje se objedinjuju kazne, pa je tako presudom Općinskog suda u Čakovcu broj K-224/2015 osuđen zbog prisile prema službenoj osobi, presudom Općinskog suda u Čakovcu broj K-283/2021 osuđen zbog počinjenja više kaznenih djela počinjenih u rujnu i listopadu 2021., presudom Općinskog suda u Čakovcu broj K-109/2020 osuđen zbog kaznenog djela iz članak 139. stavak 3. KZ/11 za kazneno djelo koje je počinio 14. travnja 2020., presudom Općinskog suda u Čakovcu broj K-286/2018 osuđen zbog kaznenog djela počinjenog u listopadu 2018. Stoga, suprotne žalbene tvrdnje osuđenika da zadnjih 9 godina nije počinio nikakva nova kaznena djela, pa da bi stoga i blaža kazna od izrečene bila primjerena, nisu neosnovane.
7. Isto tako, vijeće nalazi da nije došlo do povreda odredba Kaznenog zakona prilikom izricanja objedinjavajuće presude. Naima odredba članka 53. stavak 1 u vezi članka 51. stavak 2 KZ/11 propisuje da se jedinstvena kazna sastoji se u povišenju najviše pojedinačne utvrđene kazne, ali ne smije doseći zbir pojedinačnih kazni, niti premašiti najveću mjeru kazne dugotrajnog zatvora, odnosno novčane kazne. U konkretnom slučaju osuđeniku je izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 1 godine i 7 mjeseci, dakle izrečena kazna nije dosegla zbir pojedinačnih kazni, a time i do primjene načela kumulacije. Nije osnovan niti žalbeni navod da je prilikom objedinjavanja kazne minimalno smanjena jedinstvena kazna za svega 1 mjesec. Naime, prilikom donošenja odluke o kazni pravilno je prvostupanjski sud imao u vidu svrhu kažnjavanja propisanu člankom 41. KZ/11, a koja određuje da je izrečenom kaznom potrebno izraziti društvenu osudu zbog počinjenog kaznenog djela, jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecati na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja, kao i da se počinitelju omogući ponovno uključivanje u društvo. Obzirom na prethodno izložene okolnosti konkretnog slučaja, i po ocjen i ovoga vijeća, kazna je u cijelosti primjerena kako težini počinjenog djela tako i svim okolnostima o kojima sud je dužan voditi računa prilikom odmjeravanja kazne i odlučivanja o svrsi kažnjavanja (članak 41. i članak 47. KZ/11.), pa suprotni žalbeni navodi da je kazna prestroga i neprimjerena okrivljeniku, nisu osnovani.
8. Nadalje, ovo vijeće je ispitalo pobijanu presudu u smislu članka 476. stavak 1. i 2. ZKP/08., te nisu utvrđene povrede kaznenog postupka ili da je na štetu okrivljenika povrijeđen Kazneni zakon, a na koje povrede sud pazi po službenoj dužnosti.
U Karlovcu, 1. srpnja 2026.
Predsjednica vijeća:
Jasmina Štrucelj
